Jesi pročitao Postanak 2.?

Što ima biti neugodno pričati o Adamu i Evi?

To je problem onima koji bi da piške i kake, teološkim evolucionistima i sl.ekipi.

Ne može "argument" biti pitanje otkud, pa kako onda, pa zašto. Ne može neznanje biti dokaz za neku treću tvrdnju koja se tebi sviđa. Ako ne znamo otkud starim civilizacijama napredno znanje o nečemu, to samo znači da ne znamo, a ne da su ih mistična bića vodila za rukicu kao imbecile. Rezimiraš li ti ovako u vezi drugih stvari u životu? Ako jesi, ne želim biti u krugu od par kilometara od tebe.

Više uopće nije pitanje jesmo li nastali evolucijom ili ne, čak ni u crkvenim krugovima, sad je pitanje jeli bog pokrenuo evoluciju.

Poveži dva i dva...

Ma možeš i na sto kilometara skupa sa svojim osobnim opaskama što se mene tiče.

Takvim povezivanjem se jako često krene u pogrešnom smjeru, zbog toga postoji znanost i znanstvene metode dokazivanja nečega, a ne ono što mi mislimo da bi moglo biti jer nam nešto nije jasno.

Pisao sam na temi koju sam spomenuo o otkrićima, istraživanjima, izvorima, dokazima ( religija/fizika-potraga-za-zivotom-u-svemiru-i-komparativna-mitologija-t19133.html ) ... Teorija je jasna.

Moglo bi se Boga i tako objasniti, znanstvenim rječnikom jel, za autiste koji zamišljaju Boga kao starca sa sijedom bradom na oblaku.
Vrhovna inteligencija iznad prostora i vremena i svih poznatih i mogućih dimenzija zvuči sasvim OK.
Alfa i Omega.

Jesam. I ne vidim objašnjenje za svoje pitanje.

Ne znam koliko uopće ima smisla raspravljati na toj razini ako se očigledno ne slažemo oko žanra navedenog teksta.

I što piše u Postanku 2,17?

Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!

Znači, objašnjenje je da im je Bog odmah na početku stvorio metabolizam kao biološki mehanizam održavanja jedinke na životu (smrtnost se dakle podrazumijeva), jer je unaprijed znao da će nasjesti na zamku smrtnosti u vrtu?

Rekli smo, vjerojatno bi ih nakon nekog vremena uzeo na nebo bez fizičke smrti kao Sv. Iliju, Sv. Henoka i Sv. Mariju. To je mišljenje nekih teologa.

Znao je da neće nasjesti i da hoće nasjesti. Mi živimo u svemiru gdje su nasjeli.

A što će na" nebu"?

Pa Sv. Ilija i Sv. Henok čekaju da dođe Antikrist pa će se vratiti na kratko.

Što se tiče ostalih ne znam. Postoje neke teorije da sada zauzimaju mjesta koja su prije imali pali anđeli. U svakom slučaju funkcije su održavanje kreacije, štovanje Boga i tako dalje. Ovo su samo mišljenja, ne znam konkretno.

Kucam sa moba pa skratim, a pogrešno je tako..Mislio sam na Adama i Evu, što će na nebu, osim u posjeti. Zemlja je stvorena kao Raj, i biće opet obnovljena. Da se nije desio pad u grijeh, Henok Ilija Mojsije itd. ne bi imali potrebu da budu na Nebu - Božjem prijestolju, ili na nekoj drugoj planeti. Sad su prinuđeni, dok traje pobuna.

Ima jedan interesantan film, u kojem je izlozen jedan koncept onozemajskog zivota!



"Sabirni centar" Gorana Markovica!

"Sabirni centar" je mesto gde se okupljaju pokojnici na onome svetu. Dobri, losi, svi su na istom mestu. Ali ne osecaju se svi na isti nacin. Neki su tu zadovoljni, a neki zarko zele da se vrate na zemlju. Alkoholicaru i pusacu uzasno nedostaju alkohol i cigarete. Neki su optreceni onim sto su ostavili nedovrsenim i neresenim za vreme zivota.

Proistice zakljucak da je posmrtno moguce osetiti zadovoljstvo ili osetiti nezadovoljstvo, sto nas navodi na dva pravca cije krajnje tacke su Pakao i Raj. Tj, radi se o stanju duse nakon smrti, pri cemu se ono lose stanje naziva Paklom a stanje zadovoljstva Rajem.
Dalje, kako dusa zapada u jedno ili drugo stanje? Pa tako sto za zivota postupa na odredjeni nacin, stice odredjene navike, ogresava se o nekome... Sve se to urezuje u dusu i zauvek ostaje na njoj.

Tako je onima koji kroz zivot nemaju viziju hriscanskog paklenog ognja i Raja. Medjutim, hriscani brinu o dusi, i tokom zivota vizuelizuju paklene muke, kao i rajsko blazenstvo, pa se te vizije urezuju u njihove duse, njihovu svest, i cekaju ih kao realnost nakon smrti. Hriscanska dusa se pokajanjem i ispovedanjem greha oslobadja tereta greha, i time se priblizava onome sto je njena vizija raja. Ili ako se ne pokaje, osudjuje se na pakao koji ima na umu za zivota.

Dakle, ovde se postavlja jedno starije pitanje od pitanja "Postoji li Pakao". To pitanje je "Postoji li dusa?" Ako dusa postoji, postoji i Pakao.

Svi znaju ko je Anoton Le Vej! Osnivac Satanisicke crkve. Obozavalac Satane za zivota. Obozavanje Satane probudilo mu je odredjena ocekivanja nakon smrti. Medjutim, u smrtnom casu u bunilu zavapio je kako je sve bilo pogresno... Njegova dusa je izabrala pogresan put, na zalost, i krenula je na mesto za koje je on verovao da mu tu moze biti dobro, i za koje neki ne veruju da uopste postoji.

Naravno da postoji, ali ne kao nekakav samostalan entitet bez materijalnog tijela. Čovjek je cjelina ta 2 dijela. Ako govorimo sa biblijskog stajališta.

@Markan Toga smo se već dotakli više puta, službeno katoličko stajalište je da duša postoji i zasebno od tijela i da je besmrtna. Ne kažem da je nužno tako. Ali eto. To je po katolički. Neka me ispravi neki katolik ako sam u krivu.

To je po RKC, učenje koje se uvuklo u našu Crkvu. Ja kao pripadnik RKC se ne slažem s tim. I veoma lako se obrazloži preko Biblije zašto to nije točno.
Ta dogma je zavela previše ljudi...

Pa ljudi kakav je smisao duse ako nije besmrtna?
I kakav je smisao duse, ako je od istog prolaznog materijala kao i telo?

Moram da stanem na stanoviste Katolicke crkve ovde...

A verujem da i fizika govori u prilog besmrtnosti i bestelenosti duse. Kako to kaze fizika? Tako sto se fizika bavi materijalnim prirodnim svetom, a ceo taj svet sastavljen je od jedne iste cestice koju zovemo elementarnom. Fizicari jos nisu uhvatili elemntarnu cesticu. Prvo se mislilo da je molekul elementarna cestica, ali ispostavilo se da je deljiv na jos elementarnije cestice. Isto tako je bilo sa atomima, a zatim i sa subatomskim cesticama.
Iako jos neuhvacena, osobine te cestice su izvesne: ona vibrira izmedju materijalnosti i nematerijalnosti. Materijalna je jer je od nje izgradjen kosmos i sav materijalni svet, nematerijalna je jer je nedeljiva.
Dakle, mi, buduci sastavljeni od te cestice, cas smo materijalni cas nematrijalni. U trenutku kad smo materijalni, to je nase telo, u trenutku kad smo nematerijalni to je nasa dusa. U kosmickim razmerama, nematerijalno je ideja, logika, ili plan po kojem je izgradjen materijalni svet, to je plan po kome je ista elementarna cestica multiplikovana i organizovana da tvori bas ovakav svet sa svojim procesima, kretanjem, logikom...
Dakle, u pocetku bese Logos, i Logos bese u Boga i Bog bese Logos! Kroz njega je sve postalo...
Ako je nematerijalni Logos isped materijalnog sveta, onda je i dusa pre tela. Ako Logos ostaje posle raspada materijalnih entiteta, onda i dusa odstaje nakon raspada tela...

E sad ide prica o dusi posle smrti tela, o Paklu i Raju.

Promatrajući tvoje stavove sasvim je legitimno i razumno predpostavti da ti smatraš, poput većine naprednih ljudi, kako je ******** normalan.
Iz toga se može zaključiti da je Bog vjerovatno stvorio probavni trakt da ga homići imaju gdje staviti.

Mi već sada razmatramo pohranjivanje svijesti u obliku digitalnih informacija, biološko kloniranje itd.

Ono što je još fascinantnije od toga jest da kao što se energija ne može izgubiti, ne mogu se izgubiti ni informacije na kvantnoj razini.

Vrlo je lako moguće da je svemir simulacija i čak nam je lakše objediniti razne formule ako uzmemo da je svemir hologramska projekcija dvodimenzionalne plohe. Svemir, čini se, nije hardware kako smo mislili prije više od sto godina, već software upravljan uputama preko kodiranog matematičkog jezika.

Kao što već vidimo iz kvantne i teoretske fizike (potvrđeno i u određenim eksperimentima), čvrsta materija je iluzija (prostor-vremenski nedefinirane "čestice", polja, vibracije...), a bome je i vrijeme (možemo ga gledati kao prostor). Svemir sve više liči na ideju ili misao, a i makro-projekcije svemira nalikuju neuralnoj mreži.

Razvojem umjetne inteligencije, robotike i mehanike sve više shvaćamo da smo i sami vrlo kompleksna umjetna bio-inteligencija. Ako smo stvarno mi nečija umjetna inteligencija, mislim da je najmanja greda onome čiji jesmo pohraniti podatke o našoj svijesti...

Ne vidim smisao rasprave u kojoj ćeš se pozivati na paralelne svemire kao datost. Ono, posudiš mi pare i kad ih budeš tražio nazad, ja ću reći da postoji svemir u kojem sam ti vratio... To mi je ta razina. Mogu ja to reći, ali to ne rješava problem mog nevraćanja para u ovom svemiru.

Isto tako pozivanje na paralelne svemire ne rješava problem činjenice da je Bog stvorio takvu stvarnost u kojoj je moguće da se njegova stvorenja vječno pate. Reći da je morao stvoriti takvu stvarnost i da nije imao drugog izbora je kontradiktorno njegovoj svemoći.

Stvarnost je takva kakva je. Ne možeš ju gledat emocionalno, moraš je prihvatiti hladno i racionalno kakva je...

Što mi moramo radit svaki dan, ići na posao, crnčit dok ne padnemo s nogu ili nam odu leđa, ovaj te oće zaebat, onaj te oće zaebat, plaćaj račune, režije, gorivo, kredite, popravke i cijelu plejadu izvanrednih troškova, banka te oće zaebat, brini oko kuće, kosi, popravljaj, zovi majstora, mijenjaj krov, žena kuhat, prat, peglat, čistit, brisat, ić u kupovinu, djeca učit, škola, faks, vozački, nikad dosta para, uvijek stres, problemi, svađe, utječe ti na zdravlje, brini o roditeljima, nikad sna po noći itd. Slušaš priče drugih ljudi, ovaj pije, ovaj rak, ovaj kolesterol, ovaj ciroza, ovaj psihički obolio, ovaj u dugovima kamataru, ovog žena ostavila, ovaj samac, ovaj nasilan, onaj ima para, al je nesretan, ovima dijete preminulo... Država nabija namete, lopovi pokrali, socijala nikakva, sirotinja, beskućnici, ovi ošli u inozemstvo, mirovine su nikakve, čeka se godinama na operaciju... Onome se mali drogira, ovisan, krade, obitelj rastavljena, uništena itd. Živiš na selu, ajde brini o stoci, zemlji, polju itd. I budi sretan da je mir generalno, šta da je rat, ostaneš bez kuće, bez voljenih, ideš u izbjeglištvo... idi u vojsku, ostani bez ruke, noge, zdrave pameti, ptsp, invalid cijeli život... šta kad ti poplavi, kad ti potres sruši kuću, šta kad dođu još gore tragedije od toga...

Društveni, psihološki, svakakvi problemi nas more i nikad kraja i konca. Nikome nije lako i svi nose svoj križ.

I što bi ja sad trebao reći na sve to? Život je težak stoga je ova stvarnost "nerealna"... To što se nama stvarnost ne sviđa i nije prijatna ne znači da ona nije takva kakva je...

Ne znam gdje si vidio emocije. Samo kažem da mi taj koncept svemogućeg i dobrog Boga koji sa punim znanjem budućih ishoda stvori ovakvu stvarnost nema nikakvog logičkog smisla.

A ako ćete vi kao vjernici također maknuti emocije po strani i prihvatiti stvarnost hladno i racionalno onakvu kakva jest (pod pretpostavkom istinitosti crkvenog nauka), u tom slučaju morate prihvatiti činjenicu da ogromna većina ljudi ide u pakao i da svemogući Bog nema neki veliki problem s tim. Da ima, ne bi stvorio ovu stvarnost.

A što fali ovoj stvarnosti?