Uzea san malo širi vrimenski obujam, jer elemente rata imamo već od izbijanja balvan-revolucije u kolovozu 1990. pa sve do demobiliziranja 1996. godine. Zacilo je bilo događaja s čišćenjima od zaostalih skupina i pridavanjen vojnika koji su se skrivali dugo iza primirja.

Za početak evo ove čudnovate priče.

http://aimpress.ch/dyn/pubs/archive/dat ... bs-sar.htm

I tamo su "dosljaci" u ofenzivi, nastavlja Kljakic. Srbi, Brcaci, najvecu muku muce upravo s nametnutim vlastima, i vojnim i civilnim, ciji nosioci nisu iz grada. Dio Brckog koji Srbi drze podjeljen je, zapravo, na tri zone - jednu drze pridosli Krajisnici, drugu Semberci, a trecu Brcaci. Znamo da su u doba vlasti Seseljevog covjeka Boska Maricica cak jedni drugima postavljali barikade. Kako cija vojska prodje, tako se i vlast mijenja. Istodobno, sve je manje dobrovoljaca iz Brckog koji su spremni u Karadzicevo ime, ili u ime Miloseviceve velike Srbije, da idu da ginu na sarajevsko ili, kao nedavno, na kupresko ratiste.

https://onlinelibrary.wiley.com/doi/ful ... spsr.12231

The Need to Have Something ‘Of Their Own’: Croat Parallel Institutions in Bosnia and Herzegovina
Aleksandra Zdeb
First published: 12 November 2016
https://doi.org/10.1111/spsr.12231
Swiss Political Science Review

Apart from the central level and being a voice of a minority, a different politics has been represented by Croats from Posavina – a rich, developed and geopolitically important region in north‐eastern BiH divided between the RS, FBiHand Brčko District which comprises such municipalities as: Derventa, Bosanski Brod, Odžak, Modriča, Bosanski Šamac, Brčko, Orašje and parts of the municipalities of Gradačac, Doboj and Srebrenik (while the Posavina canton covers Odžak, Orašje and Domaljevač‐Šamac). Here, Croats never fought with Bosniaks and have felt abandoned by the Croats from the rest of the country and by their kin state, especially by HDZ. In effect, at the end of 1993 they organized the Assembly of Bosnian Posavina (Sveopci sabor Bosanske Posavine) in Slavonski Brod, announcing the creation of the province of Bosnian Posavina as a separate region within BiH and with no real political capital but in opposition to both the Serbian aggression and Croat politics focused on Herceg‐Bosna (Isaković 1993). As the postulates of Posavina were consequently neglected, Krešimir Zubak even attempted to withdraw his participation in the Dayton negotiations as he was “feeling that Croats were selling out Posavina, his home area” (Holbrooke 1999: 281).

Skupština R. Srpske je na 34. sidnici (trajala od 27. kolovoza do 1. listopada na Jahorini) 9. i 10. rujna razmatrala je prihvaćanje plana za Uniju triju republika, plana/mirovnog sporazuma koji je postignut uz zalaganje lorda Owena i Thorvalda Stoldenberga, nakon što su srpske vođe odbile Vance-Owenove plan. Skupština je nakon duge rasprave prihvatila plan, ali je osnovala komisiju za granice koja je imala iskat proširenje teritorija.

Tijekom odlučivanja pripadnici 16. brigade blokirali su pute oko Banje Luke, uhitili zapovidnike 1. krajiškog korpusa i zatvorili više civilnih vođa u gradu. Pokret su nazvali Septembar '93 i organizirali su krizni stožer na čelu s pričuvnicima. Tu su postojali socijalni zahtivi, jer je obični vojni prima plaću manju od 2 DEM, ako ju je uopće primia. Zastupnici u Skupštini RS su doznali za to. Složili su se da su socijalni zahtivi opravdani, ali su iza pobune vidili druge motive. Niki su virovali da se radi o uroti komunista koji se hoćedu osvetit srpskin nacionalistima. Budući da se je pobuna dogodila u isto vrime kad je došlo do pritnji hrvatskim napadima na tkz. RSK, niki su zastupnici u tome vidili dalekosežnu šemu dirigiranu iz inozemstva, za srušit vlast srpskih nacionalista i u RS i u tkz. RSK.

https://core.ac.uk/download/pdf/270095022.pdf

3.2.1.2. Razilaženja u HDZ-ui pokušaj „puča“

HDZ nije bio jedinstvenoko načina obrane zemlje. Upravo suprotno, bio je duboko podijeljen. Dio HDZ-a svoje je kritike usmjeravao prema samom vrhu stranke i države –predsjedniku Tuđmanu.U pitanjima obrambene politike Zdravko Tomac iz današnje perspektive unutar tadašnjeg HDZ-a prepoznaje dvije struje –„umjerenu“ i „radikalnu“. Prema njegovim navodima, umjerena struja podržavala je Tuđmanovu obrambenu politikukoja se zasnivala na politicičekanja i kupovanja vremenau kojem bi hrvatskesnage trebale ojačati i naoružati se, dok jeonaradikalna tražila što skoriji napadna vojarne i objavu rata Srbijii JNA.

Memoari pojedinih aktera hrvatske politike ranih 1990-ihgodina, s druge strane, pružaju dublji uvid u izrazito burnu situaciju koja je vladala u srpnju 1991. godine. Neka su njihova stajališta i tvrdnje, pak,ne samo djelomična i nepotpuna, nego i međusobno kontradiktorna. Tomac govori o određenim „snagama“ koje su se „počele i organizirati“ kako bi nagnale Tuđmana na promjenu smjera njegove politike, međutim, ne navodi koje su to točno snage i na koji način su se organizirale.174Slično pišu Dušan Bilandžić175i general Špegelj.

174Zdravko Tomac, Predsjednik:protiv krivotvorina i zaborava (Zagreb: Slovo M, 2004),87. U razgovoru s autoricom Tomac je izjavio da su organizirane neke vojne jedinice koje su trebale krenuti prema Zagrebu i izvršiti vojni udar, ali nije naveo konkretno o kojim postrojba ni o kojim osobama je riječ (Zdravko Tomac, razgovor vodila Andrijana Perković Paloš, Zagreb, 3. lipnja2013)

.

Za početak evo ove čudnovate priče.

http://aimpress.ch/dyn/pubs/archive/dat ... bs-sar.htm

I tamo su "dosljaci" u ofenzivi, nastavlja Kljakic. Srbi, Brcaci, najvecu muku muce upravo s nametnutim vlastima, i vojnim i civilnim, ciji nosioci nisu iz grada. Dio Brckog koji Srbi drze podjeljen je, zapravo, na tri zone - jednu drze pridosli Krajisnici, drugu Semberci, a trecu Brcaci. Znamo da su u doba vlasti Seseljevog covjeka Boska Maricica cak jedni drugima postavljali barikade. Kako cija vojska prodje, tako se i vlast mijenja. Istodobno, sve je manje dobrovoljaca iz Brckog koji su spremni u Karadzicevo ime, ili u ime Miloseviceve velike Srbije, da idu da ginu na sarajevsko ili, kao nedavno, na kupresko ratiste.


Te zone su bile na frontu, Krajišnici i Semberci su bili tu, jer nema šanse da su domaći mogli sami da se rastegnu.
Od linije razdvajanja do Save je bilo sigurno više od 3 i po km te 94-te koju autor navodi, godinu ranije je linija u kompletu pomjerena za nekih
4-5 km.

Što se tiče barikada, bilo je sukoba i mrtvih glava, više zbog lokalaca iz par udarnih grupa, da ih tako nazovem. Alkohol, može biti i sta još više i eto frke, a svi pod oružjem.
Preuzimanja vlasti je bilo početkom rata, po principu ko je jači, sumnjivih pogibija koje su se dešavale na frontu, ali i u pozadini, bilo je toga i do neke kasne 94-te.
Jako malo se o tome išta saznalo, ko stoji iza toga, a i danas je to tabu tema.

Dobrovoljci su išli do kraja rata od Bihaća, Glamoča, Grahova do Sarajevskog ratišta.

Calimero, ne zaboravi stavit oznake quote i /quote u uglatim zagradama na početku i na kraju teksta koji citiraš, ako ne znaš kliknuti na full_editor. Ovako ne znamo je li si to mislia reć ili citiraš drugega.

Zanimljive priče

Nisi navea nikoji URL.

Britanska podla igra izvrtanja. Iako su srpski kadrovi kontrolirali cilu JNA, oni tužidu sve (osim Crne Gore, a ona prikomirno nadzastupljena u osoblju JNA i to onemu zapovidnom), jer je ka' ono savezna vojska. Optužuju Slovence da su bombardirali sami sebe. Optužuju Hrvatsku za nedilo koje je napravila vojska koja je stalno radila protiv Hrvatske: protivila se je višestranačkim izborima, od Hrvata ročnika u JNA uzimala podatke za koga su glasovali na izborima, a na satovima vojno-političkog odgoja učila vojnike da "konfederacija ne valja", pa je onda još JNA radila na državnom udaru u Hrvatskoj, onemogućavala Hrvatskoj uspostaviti ustavno-pravni poredak (Pakrac je bia pri Brnika), štitila, pomagala i organizirala pobunjenike ... Užas. Radidu Englezi na distribuciji krivnje svojih miljenika Srba. U njihovom pravu ide šema s primjerima i precedansima, pa računadu neka prođe ovdi podiljena krivnja, proć će i drugdi.

Neka Englezi pošalju račune sebi. Njihov je pridstavnik nikih misec dana pri Jamesa Bakera reka da će poduprit bilo kakvu Jugoslaviju. Engleska je kriva.

Ako je do Stevana Mesica, Hrvatska je napala Crnu Goru.

Pa što je tu čudno? On je obavještajac i logično je da ne će reć pravi razlog.
Ako je obavištajac, onda mora glumit. Pravi obavištajac ne skače odmah pa se oda za koga radi i šta radi. Mora iskopat što više informacija. Takvi dilujedu u neprijatejskoj pozadini. Skupljadu informacije, širidu među neprijatejima dezinformacije, opstruiradu procese.

Bilo je tu Hrvata, časnika JNA koji su imali ozbiljnu imovinu u Srbiji i Crnoj Gori i to je tribalo rišit. Tko je moga, dogovoria je razminu stanova s nikima drugima iz JNA u Hrvatskoj, te prodat što se ni moglo ponit.
Niki su otišli i ostavili sve. Tu su pucali i brakovi. Niki su bili privelika riba da bidu tek tako mogli otić, i stalno su bili pod primotrom i nisu lako mogli otić. Nije sve isto ako otiđe obični zastavnik ili pukovnik. Di ne aktivni general i admiral.

Osim tega, tu je bia jedan zaboravljeni problem.
Na području krnje Jugoslavije, ili barem Srbije i Crne Gore ostalo je oko 10 do 15 tisuća ročnih vojnika Hrvata.
Njih je tribalo izvuć.
S jedne strane, moraš ih izvuć da ne budu stavljeni u prvi red za topovsko meso i nožno čišćenje terena od mina. Da ih ne upotribidu protiv tebe. Može Hrvat ročnik ne htit pucat ili namirno gađat krivo, ali iza njega stoji revni velikosrbin s uperenon puškon i samo čeka da se ovin ne zalaže. Moraš ih izvuć, da ih ne zatočidu pa da imaš u startu 15.000 ratnih zarobljenika. Da ih ne deportiradu u koji logor i pobijedu. Da ih ne iskoristidu ka prisilnu radnu snagu na krajnje opasnim poslovima.
U krajnjen slučaju, to je veliki vojni kapacitet, cila divizija.
Najveći hrvatski kontingenti koji su bili priostali imali su se vratit u rujnu, te manje skupine u prosincu i ožujku. A bilo je i onih koji su išli i posli. Ne moralizirajte im: RH je pristala u srpnju 1991. na moratorij na razdruženje.

Svaki ozbiljni časnik koji je bia viši čin nastojat će ostat i izvuć što je više moguće svojih judih. Kapetan zadnji napušta brod. A di ne će admiral.

Je, da mogu izvuć dvista momaka iz vojarne u Srbiji, a iman visoki čin, i ja bih ka hrvatski domoljub osta dok ne izvučen što više naših, po mogućnosti do zadnjega. I prodava priče okolo da čekan da mi dovršidu dentijeru.

Loso je kao i Stipetic, ostao tamo da radi za nas, ta nece nekakvom Aci u emisiji o tom poslu govoriti. To su vojne tajne.

Loso je uz jos par imena, kreator Oluje, glavni planer cijele akcije. Covjek je malo luckast ali ima geostrategiju u malom prstu. To mu je i posao.

Loso je vasa verzija Dejana Lucica, sve znaju od toga sta jede Putin do onoga sta Tramp misli. Zabavljaci ljubitelja tabloidiotnog sadrzaja.

Daleko je on od Lučića. Lučić je samo publicist, a Domazet Lošo je obnaša dužnost visokog obavišćajneg časnika u ratu. Na bitnin mistima, ne na nikoj sinekuri.

Da s time da i pokusava nekakav vlastiti dezinformacijsijski politicki narativ stvorit ovih dana.
Nesto sa ilirima sa amerikom koja zeli federaciju u konfederalnim odnosima sa RH,protiv treceg entiteta je bio,mislim da je sugerirao neki buduci konflikt oko rijeke.
Nesnalazi se u tome što se tice ozbiljnijih promatraca kao mi tu ali ga fukara puši.
Nedavno izdao knjigu i masovno prodao :)

Nitko ne pogađa budućnost savršeno, niti su obični judi upućeni u tajnije stvari. Može ti se on ne sviđat i možeš smatrat da izmišlja, da falije, ali ne smiš mu čitatejstvo nazivat fukaron.

Lik se netreba gurat tamo di djeluju akademici.
Narativi su mu smijesni.
Price su mu ala one srbske o nebeskom narodu.

Rujna 1991. skupina žena je u Zagrebu u pothodniku vidjela mladića "sumnjivog izgleda". U općoj psihozi zbog pucanja iz vojarne po gradu, snajperista po gradu, pete kolone i paničara i tako to, ove su ga prebile na mrtvo ime. Spasio ga je dolazak policije.

Ima jedno selo u Slavoniji koje se spajalo na vodovod negdje prije početka sukoba.

Na radiju Novi Sad su javili međutim da ustaše u tom selu kopaju rovove što je uzrokovalo poprilične tenzije, vozikanja JNA, pa naša policija, nadljetanja zrakoplova, ali i puškaranja po selima pored.

Mojo strini je javljeno da je njen amidžić Avdo poginuo. Njen brat Izo je otisao na razmjenu da preuzme Avdu kojeg su nakon toga sahranili. Nakon godinu dana Avdo se javio da je živ i da je Orašju nakon čega de vratio. Ispostavilo se da su sahranili drugog Avdu iz Sarajeva. U međuvremenu je Izo poginuo, nakon čega je Avdo otišao na razmjenu da preuzme Izu.

Jedan je Hrvat zaluta na crti razdvajanja u siveroistočnoj Hrvatskoj. Proša je bez zaprika i problema jer na pobunjeničkoj strani gotovo da i ni bilo vojnika pobunjenih Srba.

Ali, vidilo se ruske unproforce koji su bili tako raspoređeni ka' da in je zadaća bila ne čuvat mir, nego okupirano područje od slobodne Hrvatske. Sva su in tehnička i vojna sredstva bila okrenuta prima slobodnon dilu Hrvatske.
Ovo pak nije bia samo ruski specijalitet, i ostali su unproforci dolazili na slobodno područje s pripravljenin oružjen na oklopnjacima, a kad su išli na pobunjeničko područje s oružjen u koricaman.

Najjači protest ikad.

U operaciji Vrapcu u kojoj su oslobođene karaule JNA kod Donjeg Miholjca: karaule Donji Miholjac, Viljevo i Podravska Moslavina.
16. rujna 1991. godine.
JNA je za obranit ih služila se ratnim zrakoplovstvom i pritom povridila mađarski zračni prostor u više naleta.
Mađarska protuzračna obrana reagirala je i srušila tri zrakoplova JNA.
Zanimljivo je da mediji u Hrvatskoj nisu to eksploatirali. Koje bi to bilo podizanje morala i davanje nade Hrvatskoj: JNA polomila zube u Mađarskoj, izgubila još tri zrakoplova (tri manje :) ) bahati velikosrpski silnici su se priračunali, možda bi visila u zraku nada u mađarsku vojnu reakciju čime bi JNA morala ustuknuti zbog otvaranja još jednega bojišća i zbog tega jer je čak i za poimanje bilosvitskih čuvara Jugoslavije privršila miru, izašla je oružjem izvan okvira Jugoslavije.

Pritiho je prošlo i onda kad je u to vrime JNA bombardirala mađarski pogranični grad Barču.

prvi put cujem.Odkud ti to?

Operacija Vrabac

16. rujna 1991.

https://daniponosa.hrt.hr/dani-ponosa/3 ... ija-vrabac

27. listopada 1991.

bombardiranje Barče kazetnim bombama

https://hkm.hr/domoljubne-minute/bombar ... -na-dravi/

https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna ... ne-1135195

https://crnemambe.hr/crne-mambe/stalne- ... ihoru-rata

Prinosimo ovdi tu epizodu iz Usore.