Ovdje možemo do neke mjere uključiti sve talijanske države i narode, dakle i Veneciju, prije talijanskog ujedinjenja.

Puno toga se izdešavalo, a trenutno smo u sretnom dijelu povijesti gdje Italije nema na istočnoj obali Jadrana. Po prvi puta u povijesti nema ni romanskog stanovništva koje bi hranilo iredentu.

Moderni Talijani su u memovima poznati kao slabi borci, iako je nekada Rim osvojio čitavu južnu polovicu Europe (za sjevernije dijelove gdje vinova loza ne raste nisu bili zainteresirani).

Tema je široka. Od Venecije, preko Etiopije, Libije, Rijeke, Istre, Zadra, delmatskog jezika, Dubrovačke Republike vs Venecije, neuspješne invazije na Francusku, invazije na Albaniju koja je praktički jedina bila uspješna, ujedinjenje Italije koja je sada jača i opasnija i od Mlečana.

Tema je također današnja talijanska vojska i mornarica, uloga EU u gašenju imperijalističkih teritorijalnih namera velikih europskih zemalja, kontroverzna uloga talijanskih Papa u odnosu na talijanske težnje ka istočnom Jadranu, itd.

Italija je dugo vremena zbog geografije bila sigurna i izolirana od vanjskih neprijatelja, zato gotovo cijeli srednji vijek provode u međusobnim sukobima gradova država.
Prvi dodir s vanjskim neprijateljem tek sredinom 15.st. kad Francuska napada sjevernu Italiju.

Nadrealno je vidjeti talijansku zastavu na kraju videa, zamisliti stanare zgrada kao skoro isključivo Talijane, itd.



Također se vidi puno više velikih talijanskih zgrada nego što ih ima danas, talijanski Zadar su bombardirali saveznici i porušili 80-90-% arhitekture (koju Jugoslaveni nisu obnovili), jedino su crkve opstale a ostalo se nije štedilo.

Zbog takvog relativnog mira i blagostanja nije čudo da je kod njih krenula Renesansa.

U Italiji Renesansa, a za to vrijeme Turci provaljuju na Balkan te ruše Grčku, Bugarsku, Srbiju i Bosnu.

Gledajući povijest, Dalmacija je Talijanima uvijek prva na pameti kod misli da bi se htjeli negdje teritorijalno širiti.

Protivnik puno slabiji od Francuza zapadno ili Germana sjeverno, otoci koje je lakše napasti...

Prvi posjedi Vencije, u vrijeme kada je bila samo 1 grad u laguni i kontrolirala teritorij veličine Krka - bili su dalmatinski otoci. Dok je imala nekih 500 km2 talijanskog kopna, Venecija je zauzela sve istočnojadranske otoke, potrebne za sigurnu plovidbu.

Jedna od dobrih stvari koje je Tito napravio je da je jednostavno za sva vremena evakulirao romansko stanovništvo, čija prisutnost bi uvijek davala kisik vatri iredente i dozivala Italiju.

Sad zamisli da se takva razjedinjena Italija našla pod direktnim udarom Osmanskog sultanata, pao bi Rim ko zrela kruška.
Spasilo i njih ali i Zagreb i ostatke Hrvatske što su se odlučili usmjeriti na Beč a Habsburška Monarhija je ipak bilo ozbiljno i veliko Carstvo.

Pa sigurno da bi došlo do neke reakcije i preslagivanja da su Turci odlučili ići na Istru, Veneciju i dalje.

Venecija je ratovala s Turcima čisto oko nekih manjih teritorijalnih sporova, ali generalno mislim da se nisu međusobno dovodili u pitanje, nikada skoro Turska im nije dirala obalne gradove, a otok nijedan ne znam da je ikada i pokušala napasti. Ne znam da je Turska prije 19. stoljeća ijedan brod dovela u Jadran. Venecijanci su se obogatili trgovanjem s Istanbulom i čitavim tursko-arapskim Bliskim Istokom, imali su povlastice, ko i Dubrovčani.

Pa drugdje i nisu imali šanse protiv Francuza i Nijemaca koji su jači nego protiv razjedinjenih Slavena.
Čim su Slaveni na istočnoj obali Jadrana prvi put u povijesti dijelovali ujedinjeno razbili ih i oni.
Čak su ih i Grci zgazili samo tako.

Istina, 20 milijuna Jugoslavena čim su se prvi put ujedinili u povijesti, izbacili su Talijane s istočne jadranske obale.

To je praktički jedini globalniji efekt kratkog ujedinjenja južnih Slavena, u 20. stoljeću. Da su generalno izbacili neslavenske populacije Talijane, Nijemce i Mađare, u Dalmaciji, Istri i Vojvodni.

S te strane, velika korist od tog momenta ujedinjenja južnih Slavena za Hrvate, jer je more nešto najvrjednije što imamo danas.

Inače su Mlečani u 14. st. potpuno izbačeni iz Dalmacije.
Zadarskim mirovnim sporazumom se odriču vječno prava na Dalmaciju.
Ne bi nikada primirisali više Dalmaciji da nije bilo Turaka.

Romansko stanovništvo je ostalo. U to vrijeme nije bilo nacionalnih država, pa tako ni težnje za etničkim čišćenjem.

A to pravo na Dalmaciju su dali kome, Mađarima odnosno mađarskom kralju?

Da, partizanima i Titi se mora priznat da su prekinuli talijanski imperijalizam prema Hrvatskoj zauvijek.
Čak i u zapadnoj Istri koja je imala 100% romansko stanovništvo a nikad prije nije bila u Hrvatskoj. Ali naravno, ukupno gledano u Istri su Hrvati oduvijek većina.
Inače u Istri koja je pripala Italiji nakon prvog svjetskog rata nisu ni osjetili dolazak fašista na vlast. Ništa se nije promijenilo, talijanizacija je već bila u punom zamahu.
Od mog susjeda dida su prije fašizma ubili talijanski žandari u Pazinu jer je usred grada s harmonikom pjevao ''još Hrvatska ni propala''

Francuskoj dinastiji Anžuvinaca.
Ludovik I. Anžuvinac koji je ujedno bio i kralj Hrvatske, Ugarske i Poljske poražava Mlečane i izbacuje ih iz Dalmacije.
Sporazumom Mlečani nisu smijeli imati imanja.

Tito se mora odati puno po pitanju odnosa s neprijateljskim narodima, da nije poslijeratnih zločina i da je pravednije razgraničio narode Jugoslavije po etničkoj granici bio bi najveći vladar.
Protjerati Talijane a ostavite talijanske okupacijske granice, glupost neviđena koja je odvela u još veći pokolj.

Inače pitanje Istre i Trsta je odlučivala međunarodna zajednica na mirovnoj konferenciji u Parizu. Trebalo se odlučit kome da pripadnu i najzaslužniji za pripajanje Istre Hrvatskoj je svećenik Božo Milanović

''Najpoznatiju ulogu imao je kao jedan od predstavnika Istre na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946. godine na kojoj se odlučivalo o sudbini Istre nakon rata. Podatke koje su prikupili mons. Božo Milanović, Zvonimir Brumnić i drugi hrvatski svećenici bili su jedan od glavnih argumenata zašto je Istra pripala Hrvatskoj koja je bila dijelom Jugoslavije. Granice su dogovorene Pariškim mirovnim sporazumom 1947. godine po etničkom načelu, pa je zbog toga načela Trst pripao Italiji, a Istra Hrvatskoj. Glavni dokument po kome se u Parizu postupalo bila je Spomenica hrvatskog svećenstva u Istri Savezničkoj komisiji za razgraničenje Julijske krajine donesena u Pazinu 12. veljače 1946. godine. Spomenicu je donio "Zbor svećenika sv. Pavla za Istru", a potpisali su je predsjednik Tomo Banko, tajnik Miro Bulešić, odbornici Božo Milanović, Leopold Jurca, Josip Pavlišić, Antun Cukarić i Srećko Štifanić, kao i 48 članova odbora. Svećenici su u spomenici prikazali sve strahote koje su od Talijana podnosili Hrvati naročito svećenici od 1918. do 1943. godine, ali je Istra i pokraj toga ostala nastanjena u velikoj većini Hrvatima, pa zbog toga treba zauvijek pripasti jedino Hrvatskoj.''

https://hr.wikipedia.org/wiki/Bo%C5%BEo_Milanovi%C4%87

To su ga talijanaški žbirovi prijavili, jer Talijani ne bi razumjeli šta ovaj pjeva.

Ček je li taj Anžuvinac tada bio i kralj Francuske ?

Ja sam mislio da je to bio neki Francuz koji je došao preuzeti posao?

Nije, ćaća mu dobio ugarsku krunu jer mu baba bila Arpadovićka.

To si možda zamijenio s Ladislavom Napuljskim.

Da, mislim da sam njih zamijenio.

Na konferenciji mira u Parizu brit. premijer
i njihov glavni pregovarač G. Lloyd George,
pita Trumbića „Kakav je narod u Dalmaciji?", tj. tko tu živi,
koje su etničke pripadnosti. To sve govori o onima koji su
pravili tajne dogovore, crtali karte i po svom ophođenju
dijelili tuđe teritorije.

(Ekspoze dra. Trumbića na sjednici
savezničkih ministara predsjednika
dne 10. i 12. 1.1920.)

U ovom videu je Dubrovačka republika, radi dobrim dijelom romanske aristokracije i službenog jezika, prikazana kao jedna od talijanskih država.

Latinski je dugo bio služben ali u narodu se pričao uglavnom hrvatski i nešto dalmatski. Već u 16 stoljeću je hrvatski bio potpuno dominanatni jezik.

Npr Ivan Gundulić je napisao na hrvatskom ''Himnu Slobodi'' u 16 stoljeću

Dubrovačko-romanska verzija prezimena je Gondola.

Ali da, čovjek pisao romane na hrvatskom.

A i ta pjesma o slobodi je simptomatično na hrvatskom.