Jesi li sigurna da znaš makar i dio Božjih zapoviedi, makar onih Isusovih iz Evanđelja?
Ako si mislila na 10 Božjih zapoviedi, jedna od njih je: Spomeni se da svetkuješ dan gospodnji...

Ako daruješ ikone, klečiš a ništa nemaš u srdcu, slabo ti to vriedi. Isus je najviše špotao farizeje i pismoznance zbog vanjskog licemjernog pokazivanja svoje vjere. Svećenika ima koji u manjoj ili većoj mjeri žive po Evanđelju. Oni su ljudi kano i ti. Jedina je razlika da bi oni doista trebali biti uzorniji, jerbo više znaju, pak će zato Bog od njih doista više i tražiti, jerbo im je više dao.

Evo za one koji ne znaju ili za one kojima treba podsjetnik:

DESET BOŽJIH ZAPOVIJEDI

1. Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene.

2. Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud.

3. Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji.

4. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.

5. Ne ubij.

6. Ne sagriješi bludno.

7. Ne ukradi.

8. Ne reci lažna svjedočanstva.

9. Ne poželi tuđeg ženidbenog druga.

10. Ne poželi nikakve tuđe stvari.

Isus je sve zapoviedi iz Starog zavjeta sveo na dvie glavne:
1. ,,Ljubi gospodina Boga svoga svim srdcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim.''
2. ,,Ljubi bližnjega svoga kano sebe samoga'' (poslie ju je unapriedio: ,,Ljubite jedni druge kano što sam vas ja ljubio'')

To je kršćanski falsifikat, ta tvrdnja da je Isus "uveo zapovijed ljubavi"



Jedina novina koju je Isus zaista uveo je vječna kazna (pakao) i ponudio sebe i svoj kult kao rješenje.
Judaizam nikada, ni prije 2000 godina, nije poznavao dualistički koncept pakla i raja. Ustvari, Isus te koncepte nije baš ni razvio, nego su to napravili kršćanski teolozi poslije njega.

A tko je "uveo" te dvije zapovijedi ljubavi?

Judaizam je itekako poznavao koncept pakla i raja. X puta pojašnjeno na ovom pdfu.

Nije.

Vječna kazna i vječna nagrada nisu jedini modeli zagrobnog života. Niti je taj binarni dualizam prisutan u religijama, osim kršćanstva.

Nagrada ili kazna postoji u većini religija, i reinkarnacija je nagrada ili kazna, ili kombinacija (gradirano), ali vječna muka bez mogućnosti pokajanje je specifično kršćanska teologija.

Ne određuješ ti katoličku teologiju, nego valjda Katolički Katekizam.

Osim ako ne želiš napravit svoju crkvu, i imati vlastite vjernike.

Nađi mi u Tori gdje se spominje vječna kazna.

To je očito novotarija nadobudnog i apokaliptički raspoloženog Isusa.

Nije Isus to uveo, on je sve zapovjedi Starog zavjeta sažeo u te dvie najvažnije zapovjedi i to kad su ga farizeji pitali koja je zapovied najvažnija.

Pakao je u starom zavjetu malo nejasan, ali nije da nema niti traga o njemu, doduše zbog te nejasnosti i jesu postojali Saduceji koje je Isus opovrgavao:
Вrојеvі 16,30-30:

S druge strane Isus je itekako jasan o paklu i raju...

Jahve je Židovima dao niz zakona i pravila, puno više od 10.
Farizeji su poznavaoci tih pravila.
Zašto kršćani poslije bacaju blato na one koji su se potrudili naučiti pravila, koja je sam Bog dao da se slijede ?

Jeste.




Tko određuje teologiji judaizma?



Nađi mi u Bibliji isto.

Ni to sažimanje zapovijedi prema Bogu, i prema bližnjima, nije originalno.

I samih 10 zapovijedi su grupirane na taj način. (Isto tako i tradicija o Mojsijevim dvjema pločama. )

Prve 4 su o Bogu (kod katolika 3, jer su izbacili onu o pravljenju kipova), i 6 prema ljudima okolo.

Pa valjda lideri vjerskih pokreta određuju teologiju.
Papa određuje katolicima. Ako nešto piše u KC Katekizmu, onda je to katolička teologija. Judaizam i islam su decentralizirane etnoreligije, nemaju papu. Postoje utjecajna mišljenja i škole, koje onda rabini i imami interpretiraju autonomno i ovisno o kontekstu zajednice koju vode, koja može biti liberalnija ili ortodoksnija.

Nije samo Jahve davao zakone i pravila. Isus kaže da je pravilo o odpuštanju žena dao Mojsije zbog okorielosti njihovih srdaca.
Ne baca se blato na farizeje zbog njihova znanja, nego zbog licemjerstva. Ista bio stvar bila i danas s nekim svećenicima.

Ja nisam niti shvatio da je to originalno, jedino što je u vezi toga originalno jest taj naglasak na tomu. U Evanđelju takvo Isusovo tumačenje farizej i prihvaća, što i jest dokaz do to nije bilo originalno, inače bi se farizej uzprotivio.

A tko je utvrdio da su farizeji bili "licemjerni". Vrlo posvećena i ugledna skupina.

Ljubav je izum modernog doba, ljudi prije 1000 godina nisu znali što je to ljubav. Imali su nagonski osjećaj roditelja prema djeci i solidarnost u zajednici ili plemenu radi samoodržanja. Ali čak i kad bi djeca umirala život bi išao normalno dalje, dok danas u tom slučaju roditelji obično potpuno psihički propadnu.

Pa još je brat od mog djeda koji je bio rođen 1910. tražio od svoje djece da mu se obraćaju sa Vi, nije ih nikada grlio ili tako nešto, kakva je to kršćanska ljubav?

Ljubav je tada više značila poštovanje.

Ova današnja romantičarska ljubav je i tada postojala, ali pod nazivom pohota.

Poštovati možeš i nekoga koga ne voliš. Ljubav je tada mogla značiti jedino solidarnost, da se pleme ili zajednica drži skupa i žrtvuju se za kolektiv. Ali to je moralo postojati i prije kršćanstva, inače ljudi ne bi ni opstali do tada. I uostalom i danas imamo kolektivističke kulture koje ne štuju Isusa i kršćanstvo kao žuta rasa npr.

Isus je u većini slučajeva, u razgovoru s njima to uztvrdio. Na pr. kad je liečio subotom ili kad je branio bludnicu. U jednom slučaju je i pohvalio jednog farizeja, u trenutku razgovora o najvažnijoj zapoviedi. Ima i Isusova izreka da se farizeje i pismoznance treba slušat ali ne živjet po uzoru na njih. Vjerujem da bi bilo slično i u odnosu na današnje svećenstvo.

U kršćanstvu je ljubav kad se žrtvuješ za drugog, kad mu oprostiš i pružiš novu priliku. Definicija ljubavi u Pavlovoj poslanici je najbolja definicija ljubavi i dan danas. Čak i u strogom Starom zavjetu imaš primjer Tobije, koji bi mogao bii i uzor u Novom zavjetu.

Pokušavaš promatrat nekadašnje ljude kano da su ljudi nekad bili nagonska bića, bez osjećaja. Ne bi nikad Isus uspio, da su ljudi bili takvi kako ih opisuješ. I dan danas ljudi gledaju svoju korist, samo možda izraženije glume neku osjećajnost, ali postotak ljubavi u ljudima jest isti nekad i danas.

Dakle Mojsije promijeni Božji zakon da se prilagodi okorjelosti Židova, a Bogu to tada ne smeta nego se tek poslije tisuću godina sjeti narodu priopćiti da to ipak ne može?

Očito onda preljub nije tako ozbiljan grijeh, ako se moglo čekati tisuću godina da se ta sitnica ispravi...

Mojsije je nadodao, nije promienio... I danas mnogi kršćani dopuštaju razstavu braka i ponovnu ženitbu, makar je Isus jasno rekao da tko se opet oženi, a prva žena mu je živa čini preljub.

Ateizam? Je li moguć? Jer ateizam je duhovni vakuum, a znamo da sile prirode teće ispunjavanju svakog vakuuma. Svako društvo, nominalno ateističko, opet počinje razvijati svoje novu religiju, nove simbole i idole, svoje proroke i obrede.

Je li poželjan i koristan? Možda za pojedinca jer mu daje etičku podlogu za hedonizam, sebičnost, individualizam i liberalizam. Za društvo je pak devastirajući, kao što ni previše religije nije dobro.

Nadodavanje jest promjena.



Isus je "jasno" rekao mnoge stvari. Toliko jasno da danas imamo bezbroj kršćanskih denominacija, a čak i unutar njih svaki pojedinačni vjernik ima neku svoju sliku Isusa.

Zanimljivo, ta slika je redovito odraz osobnosti navedene osobe i onoga što ona vidi kao ideal. Pričaš sa dva vjernika različitih osobnosti ili političkih stavova i dobiješ dva potpuno različita Isusa. Pritom naravno, svaki od njih ima argumente iz Svetog pisma zašto je baš njegov Isus "pravi", a ne onaj drugi.