PERIĆI - među najbrojinim prezimenima BiH Hrvata

Perići, čije se prezime različito izgovara: Périći (postalo od muškog imena Péro ili Pére) i Perići (nastali od ženskog imena Pera) sa 78 obitelji i 315 duša, jedan su od najbrojnijih duvanjskih rodova. Članovi ovog roda žive u Eminovu Selu (30 obitelji. 120 članova), na Kolu (25, 96), u Tomislavgradu (19, 80), Oplećanima (2, 8), Kovačima (1, 6), u Podgaju (1, 5) u Roškom polju (3, 12).
Povjesničar Nikola Mandić utvrdio je da svi Perići "nisu istog krvnog podrijetla. Jedni su starinom iz Tihaljine, a drugi su nastali od Šimića, u Grudama, u zaseoku Dragićina, dok su treći najbrojniji podrijetlom iz istočne Hercegovine." Treba im dodati i četvrtu granu, i to Perića, danas nastanjenih na livanjskom području (u Kovačićima, Donjim Runjanima i Crnom Lugu - odselili 1941. godine u Vukovar), a koji su postali od Bralića iz Dicma, sela između Sinja i Splita, a odakle su doselili oko 1760. godine.
Što se tiče Perića iz Tihaljine pokraj Gruda, biskup je fra Pavo Dragićević u popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. godine zabilježio osmočlanu obitelj Joze Perića (Josephus Perich), a 1768. godine biskup fra Marijan Bogdanović je u svoj popis uvrstio 25-člano domaćinstvo Grge Perića. "U Tihaljini se 1743. i 1768. nalazila obitelj Tome Perića... Po predaji, stanovali su u Zasidama (predio Tihaljine), gdje i sada postoji za vodu Perića kamenica. Zbog nekog sukoba s Bukićima (zabilježeni u Tihaljini u oba biskupska popisa), odselili su na Humac, i Dedići na Humcu su njihovi potomci."
O tihaljinskim Perićima (Mate s osmočlanom i Jure s petočlanom obitelji) prvi pisani spomen datira iz 1686. godine, kada su oni sa zbijegom stanovnika sela Vinjana privremeno sklanjaju ispred turskog zuluma na područje Gornjih Brela. Trojica Perića - Grgo, Luka i Andrija bit će na povratku (1725-26.) među onim domaćinima u selu Podbablje koji će od mletačkih vlasti dobiti zemljište, a u Prološcu će se u istoj ulozi pojaviti Luka Perić, koji je "s 12 čeljadi dobio kuću u Poljicima (Bušanje) i 22 kanapa zemlje." Predio Kamenmosta, gdje dana s žive imotski Perići, zove se Perića Brig. Što se, pak, tiče vinjanskih Perića, oni se iz zbijega s područja Brela vraćaju iza 1725. godine, jer ih nema pri diobi zemljišta 1725. godine.
I tihaljinski Perići napuštaju djedova ognjišta, a seobom jednog od njih Luke sina Petrovog 1818. Perići postaju stanovnici Studenaca pokraj Ljubuškog.
Druga loza Perića, onih grudskih, 1741/42. godine biskup je fra. Pavo Dragićević zatekao u Grudama šestočlanu obitelj Ante Perića, a taj će domaćin 1768. godine u popisu biskupa fra. Marijana Bogdanovića imati u obitelji dvoje ukućana više. "Simun, sin Ante Perića, koji je rođen oko 1760. godine, oženio se Anđom, rođenom Šimic, s kojom je imao dva sina: Tomu, rođenom 1795. i Jozu 1797. godine. Šimun se oko 1816. godine sa svojom obitelji iz Dragiđine (tada zaselak Gruda) preselio na Humac kod Ljubuškog, gdje mu se stariji sin Tomo 1820. godine oženio Stanom, kćeri Vidana Jurkića iz Zvirića, a mlađi sin Jozo se oženio 1823. godine Marom, kćeri Nikole Nosića. Na Humcu su se često upisivali s tri prezimena Šimić Dedić Perić."
Perići doseljavaju i u Cetinsku krajinu, ali odakle? Možda s onih 400 obitelji s duvanjskog područja, pa nitko od Perića nije ostao na djedovini, ili pak iz Tihaljine, ili s imotskog područja, ali su stigli u velikom broju. U Alberghetijevu zemljišniku 1725/29. godine pojavljuju se dvije obitelji banderije harambaše Ivana Filipovića iz Podvaroša: Perić-Zagorac i Perić-Babeg (on je dobio zemlje na tri mjesta: u Suhaču, na Krinju i Jasenskom), obitelji s prezimenom Perić pojavljuju se kao primatelji zemljišta od mletačkih vlasti u banderiji Martina Jadrijevića iz Podvaroši, u banderiji harambaše Jure Dotura u Turjacima, u banderiji harambaše Bože Maretića (Perić(ević)) i u banderiji harambaše Prološčića u Podravlju. U to vrijeme spominje se i obitelj s prezimenom Perić-Jadrić. 1770. godine.
Oko 1780. godine Perići iz Dicma (zaselak Ercegovci, što, dakako, nije slučajno) sele na livanjsko područje, sačuvavši sjećanje da su se u Dicmu zvali Bralići.
Današnji Perići na derventsko-plehanskom području (naselja žeravac, Brezice, Mišinci, Johovac i Sočenica) potomci su hercegovačkih i imotskih Perića, a doseljavaju između 1760. i 1810. godine. Za ovaj rad je zanimljiva bilješka u maticama župe Plehan iz 1816. godine, kada je zapisano da je u selo Poljare doselio Jure Perić i Jelina, rođena Ljubas "iz Roškog Polja." Znači Perići su već tada na duvanjskom području.
Ima naznaka, a za konačnu potvrdu trebat će dodatna istraživanja, da su duvanjski Perići podrijetlom iz Tihaljine, a Perići s imotskog ili pak sinjskog područja. Možda je u jednom i drugom slučaju u pitanju povratak s privremenog boravka na mletačkim teritorijama na pradjedovska ognjišta na Duvanjskom polju, što za to doba nije bila nikakva rijetkost. Perići iz Eminova Sela imaju predaju da su doselili sa Sviba.
O istočnohercegovačkim Perićima ukratko: prvi se put spominju 1489. godine u Dubljanima - Popovo polje, u 17 stoljeću upisani su u selima oko Popova polja i u stolačkom kraju (Ravno, Orahovo, Donja Dubravica), zatim na Dubrovačkom primorju (Čepikuće, Majkovi, Trsteno, Osojnik) i na području Zažablja.

Prvo ovo:



Onda ovo:



Kontradiktoran.

Ne za Srbe nego za pravoslavce.

Inače za moju obitelj je netočan podatak o podrijetlu :)

zna li netko štogod o prezimenu NIKOLIĆ?

Ovo je više iz perspektive RH, ali svejedno nije loše:

Malo više detalja treba. Koja vjera, koji kraj?

svakako hvala, ali to je ako se ne varaam ono sto se moze naci na imehrvatsko, e mene bi zanimalo zna li netko nešto detaljnije o NIKOLIĆIMA, jos kad bi se to odnosilo na BIH to bi bilo odlicno, zahvaljujem...

ANČIĆ

Nastalo je od osobnog imena Ana. Zanimljivo je, kako se priča (Drina Milas r. Ančić, r. 1915. i Mate Milas, r. 1912) da su Ančići i Milasi potomci dviju sestara Anice i Mile, što je i moguće. Nekada su stanovali u zaseoku Selo, gdje i sada imaju zemlju, a donedavno su neki imali i kuće. Prvi podatak o tome prezimenu u Tihaljini je iz Dragićevićeva izvješća godine 1743. kada su u Tihaljini bile dvije obitelji Ančića - Grge Ančića s 11 članova i Ante Ančića s 8 članova. Dvadesetpet godina poslije, po Bogdanovićevu izvješću iz 1768, u Tihaljini su tri obitelji Ančića - Ivana Ančića s 11 članova, Bernarda Ančića s 5 članova i Joze Ančića s 4 člana. Bernarda Ančića spominje biskup Marko Dobretić u svom izvješću godine 1777. Godine 1765. u selu Kulini pokraj Plehana spominje se Kata Ančić iz Tihaljine. Osim u Tihaljini, godine 1743. spominju se još u selu Lipa pokraj Duvna i u Osmanlijama na Kupresu. U Imotskoj krajini Ančići se spominju u selu Dobranju 1725, u Grabovcu 1764. i u Imotskom 1786. (V. Vrčić, Župe Imotske krajine, sv. I, 172; sv. II, 165, 204). Za te Ančiće tvrdi se da su doselili iz Hercegovine. To prezime, već odavno, nalazi se i na području Vrgorske krajine. U matici krštenih ružićke župe rod Ančića može se pratiti od 1799. do 1870, a u Matici krštenih i u Stanju duša tihaljske župe od 1889. U braku Ivana Ančića i Luce r. Čuljak iz Klobuka rođeni su: Matija (1799), Ivan (1802) i Ruža (1807). Godine 1853. u Tihaljini se spominje obitelj Ivana Ančića. Godine 1948. u SR Hrvatskoj Ančića je bilo u 56 mjesta od Dubrovnika, Korčule i Hvara, do Gline, Zagreba i Borova. Ančići iz Tihaljine selili su u Osijek, Bačku i Argentinu.

U zadnjih desetak dana mi je stigla hrpa knjiga o porijeklu stanovništva raznih dijelova BiH. Pošto sam primijetio da mi je većina upita stigla preko PP-a, jer valjda ljudi ne žele stavljati prezimena na javni dio foruma. U svakom slučaju, meni je drago odgovarati na PP pa se ne trebate ustručavati. Nego, da rezimiram o kojim dijelovima BiH imam podatke, i o kakvim se podacima radi.

Imam potpune biskupske popise Bosne Srebrene 1748. i 1769. Oni sadrže imena i prezimena svih katoličkih glava obitelji. Popisi ne sadrže Trebinjsko-Mrkansku biskupiju, znači Hercegovinu istočno od Neretve. Za tu biskupiju imam samo statistika brojeva obitelji, ali ne i glavare poimenice. Ako vas zanima bilo koje prezime i bilo koja župa, nije mi problem jer imam informaciju sortiranu na više načina.

Što se tiče čitavih regija, imam obrađeo porijeklo obitelji svih konfesija ovih krajeva:

(sve općine uzimam iz 1991.)
Općina V. Kladuša
Općina Cazin
Općina Bihać (bez Kulen Vakufa i sela oko njega)
Općina B. Krupa
Općina B. Petrovac
Općina Drvar
Općina Kupres
Općina Glamoč
Općina Šipovo
Zapadni dio općine Ključ
Općina Prozor s dijelom Jablanice
Općina Konjic
Općina Visoko
Općina Breza
Općina Kakanj
Istočni i sjeverni dio sarajevskog kantona
Općina Sokolac
Općina Kiseljak
Zapadni dio općine Goražde
Dio općine Višegrad uz granicu
Općina Lopare

Od drugih krajeva, imam veliki dio Hercegovine, kompletno Popovo Polje, općinu Bileća, najveći dio Trebinja, Nevesinja, Mostara, i mnogih drugih sela u Hercegovini. Imam podatke za neka sela u Posavini, malo više o porijeklu srpskih rodova nego hrvatskih. Imam isto tako podatke o nekim selima oko Tuzle i Bijeljine.

O katolicima imam podatke o banjalučkom kraju, kotorvaroškom, vareškom, usorskom, žepačkom.

Možda sam i zaboravio neke stvari, tako da ako ne vidite svoj kraj na ovoj listi, slobodno pitajte.

našao sam porijeklo svog prezimena:

Prezime Madunić

Danas na Kolu živi 18 obitelji sa 84 člana i Tomislavgradu 6 obitelji sa 27 članova.

Prezimenski oblik Madonić, utvrdio je P. Šimunović, potvrđen je od 14. stoljeća (Georgius Madonich) i kasnije u 16. i 17. stoljeću u Šibeniku, ali ga danas više nema na tom području. Oblik Madonić potvrđen je i na Cisti Provo 1725.godine, zanimljivo na čovjeku istoga imena i prezimena kao u prethodnom slučaju-Georgius Madonich.
U osnovi ovog prezimena je imenica madona/maduna, koja " 1. "Gospinu sliku", 2."svećenikovu majku", 3."žensko ime", 4."sliku na kovanu novčiću". izvodi se iz lat. domina "gospođa", u čakavskom "gospoja", koji je lik stezanjima dao gospa (Gospa, Madona)... Svećenikovoj majci govorilo se mea domina (mea Donna) (=moja gospa), pa je stezanjem dobiven lik madona, kao u francuskome madame... U Cisti Provo... sjetiti će se stariji izraz madunati znači igrati se kovanim novčićem na kojima se aversna strana zove maduna (lik gospe), a druga, reversna marko (=marka "znak, grb zemlje"). Maduna je prežitak iste imenice koju prepoznajemo u prezimenu Madunić."
Madunića nema u biskupskim popisima bosanskohercegovačkih Hrvata katolika u 18.stoljeću, što znači da su živjeli izvan Bosne i Hercegovine, u Dalmaciji. Prema obiteljskoj predaji starinom su iz Blata na Cetini, u Omiškoj zagori, odakle doseljavaju u Cistu Provo, u zapadni dio Imotske krajine. To se doseljavanje odvijalo preko Zadvarja. Naime prema zemljišniku iz 1725. godine Jure Madonić (Madunić) za svoju 40 članu obitelj dobiva kuću u Prhovu (danas Cista Provo) i 76 kanapa zemljišta, a prema njegovoj izjavi još posjeduje 4 kanapa zemlje u Zadvarju kao svoj stari posjed.
Madunići između 1770. i 1790. godine doseljavaju i u Sočanicu, na derventsko-plehanskom području.
dakle, predak današnjih duvanjskih Madunića je spominjani Jure, a dio njegovih potomaka doseljava na Kolo, u svakom slučaju iza 1768.godine.

Poštovani gospodine Pavo B.,

zanimalo bi me sljedeće:

1.) ukoliko imate shematizme Bosne Srebrene iz razdoblja prije 1878. bio bih Vam zahvalan ukoliko biste mogli postaviti podatke o broju redovnika (po samostanima, župama te koliko ih je bilo na školovanju izvan BiH itd.)

2.) ukoliko nemate shematizama iz vremena prije 1878., onda iz najstarijih raspoloživih shematizama - broj klera ukoliko se radi o dijecezanskim shematizmima, odnosno broj redovnika za franjevačke provincije (Bosnu Srebrenu i Hercegovačku).

3.) za popis katolika biskupa Pavla Dragičevića 1743. prosječnu veličinu katoličke obitelji u BiH (broj članova) te za popis katolika biskupa Marijana Bogdanovića iz 1768. godine isto.

Hvala.

gdje to?

Imoćani ti pravoslavce zovu - rkaći.

znam da kod sirokobrijeskih hrkaca,to nije njihovo originalno prezime

a za imocane cu provjerit

Čak i vizualno mi očito djelimo dosta toga zajedničkoga sa Crnogorcima i istočnim Hercegovcima. Ljudi su se selili na sve strane. Za mene to nije ništa sporno.

Obično se tu umješa nekipametnjaković tipa Joe Enter pa spominje da se radi o Srbima. No Srbi su samo jedan narod sa ovog prostora koji je dominantno pravoslavan.

Ni ne trebam spominjati da je srpstvo u Hercegovini naknadno prošireno.

srbi,ali u vecoj mjeri vlasi.crnogorci su pojava kako na istoku huma,tako i na zapadu,samo nedovoljno joj se posvecuje paznje,a trebalo bi vise,jerbo mozda ljudi ne zele da priznaju cinjenicu da su im mozda korijeni pravoslavni.
naravno nije sve tako crno,crnogorci kao takvi su bili nosioci krscanstva,utvrda na ovim prostorima stotinama godina dok ih ne pokorise srbi i istrijebise katolicanstvo kao takvo.sa druge strane to su nasa braca,crveni hrvati

hrvata na istok je islo dosta,jedni se islamizirali drugi popravoslavili....

Knjiga Prezimena zapadne Hercegovine Milana Nosića.

http://www.megaupload.com/?d=OY2Z0BLP

Napomenut ću da se knjiga bavi onomastikom a ne antropologijom prezimena. Značenje prezimena a ne porijeklo.

Čini mi se da Mario Petrić za širokobriške Hrkaće kaže da su prezime dobili po rugalačkom nadimku. Naime njijov jedan predak je završio u zatvoru u Crnoj Gori i da bi se izvuka reka da je pravoslavac. Kad se vratio kući i objasnio svojima kako se izvuka iz zatvora i oni mu nadiše nadimak Rkać. Tako im i ostalo.

Moguće.

Svejedno, kako bilo i šta bilo, mi se ne trebamo sramiti naše etničke izmješanosti.

Nas karakterizira naša (ne)kultura a ne trag krvnih zrnaca i to još iz povijesti o kojoj nitko nema pojma.

Hrkaći Posušja -Čitluk

Ono što smo rekli za prezime Mitar i Gašpar da su se našli kao domazeti (uvjenčani) to isto prezime vrijedi za Radoš i Hrkać.U Širokobriješkoj općini imamo dosta obitelji koje nose prezime Hrkać.Naši Hrkaći su njihovih korijena .
Danas u Čitluku imamo dosta kuća Hrkaća,a neki su odselili u Vinjane ,Đakovo ,Zagreb i druga mjesta.

Z.Galić

Đole ide na lađenje mjesec dana, prvenstveno radi samopriznatog uništavanja tema na forumu.

A gde je on to samopriznao i koje je teme uništavao?

Kako si očajan u određivanju kriterijuma za banove, to je katastrofa.

Srbima daješ banove bez ijednog upozorenja (pritom da se zna - Jole ne vredja i ne psuje), a Hrvatima ne daješ nikada nijedno upozorenje, čak i onima sa isključivom misijom širenja šovinizma i gadarija.
Cveću isto ne bi davao, da nema drugih modova.
O.č.a.j.

Da su Ministar i dosljednost međusobno udaljeni kao Saudijska Arabija i ljudska prava, to je istina, ali sjetimo se age...

Ja ne provociram.

Njegova "Srbi sve i svuda" priča je odavna pročitana. Znamo sve o tome. Primili na znanje rekli smo da je to sranje. I šta sad?

Vrtiti stalno jedno te isto? Ako nisi znala to se zove trolanje.