|
|
Stranica: 6/8.
|
[ 187 post(ov)a ] |
|
Autor/ica |
Poruka |
MRSHO
|
Naslov: Re: Lokalna povijest u BiH Postano: 02 vel 2011, 01:12 |
|
Pridružen/a: 05 svi 2009, 12:02 Postovi: 8019 Lokacija: Banovina Usora
|
Pavo legenda, uvijek dobre stvari od tebe Župa KomušinaPiše: Mr. sc. Juro Babić Komušina spada u važnija naselja usorskog kraja u sjevernoj Bosni. Smještena je u srednjem toku rijeke Usore koja izvire ispod planine Oćauš i prolazi kroz Teslić, a ulijeva se u Bosnu kod Doboja. Kraj oko rijeke Usore i njezinih pritoka jednostavno se zove Usorom. Od 13. st. Usorom se nazivala i banovina. Naziv Komušina prvi put se spominje u pisanom obliku u prvoj polovici 17. stoljeća. Naime, biskup Jerolim Lučić, biskup Drivasta i apostolski vikar biskupija u Bosanskom Kraljevstvu (1634.-1639.), obavio je pastirski pohod i podijelio sakrament potvrde u župi Kuzmadanj koja je imala svoje sjedište u selu Komušini, 27.rujna 1637. To nipošto ne znači da Komušina i prije nije postojala pod tim imenom. Za vrijeme bosanske samostalnosti treba je tražiti u usorskoj banovini pod imenom Kuzmadanj. Za vrijeme turske vladavine pripadala je tešanjskoj nahiji, u vrijeme Austo-ugarske tešanjskom kotaru, a danas spada u općinu Teslić. Prvi spomen župe Kuzmadanj nalazi se u popisu samostana i župa godine 1623. koje je objavio fra Bazilije Pandžić. Tada se spominje kao župa samostana Kraljeve Sutjeske. U drugom izvješću iz 1655. koje je biskup Maravić poslao u Rim, spominje se da je Kuzmadanj u distriktu sutješkog samostana. I biskup Nikola Olovčić-Ogramić piše u svom izvještaju iz 1675. da je osobno pohodio Kuzmadanj. U Bosni i Hercegovini tek u 17. st. postoje matice i to u Kraljevoj Sutjesci od 1648. do danas. Sačuvane komušanske matice teku od 1757. Na lijepo uvezanoj knjizi krštenih stoji: Liber baptizorum Parochiae Comussinae anno 1775. (knjiga krštenih župe Komušina god. 1775.). Popis katoličkog stanovništva u župi Komušina načinili su biskupi: Pavao Dragičević 1743. i Marijan Bogdanović 1768. Od 1637. imamo i popis župnika i kapelana na službi Kuzmadanja, a kasnije Komušine. Do 1900. god. župom su upravljali oci franjevci, a poslije dijecezanski svećenici (narod ih zove petrovci). Svaki od ratova u 20. stoljeću ostavljali su posljedice u ovom kraju. Nakon prva dva svjetska rata, unatoč gubitaka, Komušina se oporavljala. Na svoj način je proživljavala ekonomsku krizu i ekonomsku emigraciju sedamdesetih godina 20. st. U Domovinskom ratu Komušina je do temelja razorena. Povratak je usporen. Sada se diže iz pepela. Sve je u Božjim rukama i Marijinom zagovoru.
|
|
Vrh |
|
|
Pavo B.
|
Naslov: Re: Lokalna povijest u BiH Postano: 02 vel 2011, 02:42 |
|
Pridružen/a: 06 stu 2009, 07:00 Postovi: 1058
|
Drencanin je napisao/la: starii superr si! ;) volim citat sve to, a da kad sam ti reko za obodnicu, probaj i za koja druga Hrvatska sela oko tuzle ako more:) Breške,Lipnica,Dragunja i tak :) Hvala Pa ovako, pošto su tad sela bila mala, mogu staviti popis svih katolika glava obitelji u župi Soli iz te dvije godine(1742. i 1768.). Stavit ću u originalnom latinskom, mislim da neće biti problem dešifrirati.
|
|
Vrh |
|
|
Pavo B.
|
Naslov: Re: Lokalna povijest u BiH Postano: 02 vel 2011, 07:02 |
|
Pridružen/a: 06 stu 2009, 07:00 Postovi: 1058
|
Evo, kao što obećah. Objasnit ću ispod kako se ovo čita. Ovo su obitelji iz 1742 u župi Soli.
Bresche (Breške)
Luçich, Paulus Malich, Andreas Malich, Antonius Malich, Marcus Salatich, Joseph Stoiachovich, Matthęus Targovçevich, Nicolaus Thomich, Michael Zarnota, Georgius
Capella (nisam siguran, možda forumaši od Tuzle mogu pomoći)
Susilovich, Antonius
Dobargnia (Dobrnja)
Çanich, Georgius Çanich, Matthęus Dominchovich, Marcus
Dochagnia (Dokanj)
Barcho, Joannes Jurich, Joannes Jurich, Lucas Lemich, Petrus Linçir, Petrus
Dragugna (Dragunja)
Andrich, Martinus Andrich, Nicolaus Jerchovich, Joannes Jurich, Laurentius Petrovich, Stephanus Stitich, Antonius Stitich, Marcus Stitich, Michael
Drapnich (Drapnići, danas zaseok Podorašja u općini Srebrenik)
Boxich, Lucas Boxich, Petrus Çolo, Elias
Drinça (Drijenča - obratite pažnju na ikavicu)
Achalovich, Georgius Covaç, Marianus Jurich, Lucas Martinovich, Antonius Martinovich, Joseph Martinovich, Michael Tomich, Michael
Dubrave (Dubrave Donje)
Batiniza, Joseph Chiusto, Matthęus Covaçevich, Andreas Thomich, Gregorius Vareslia, Hieronymous Vareslia, Lucas
Grabovniza (Grabovnica)
Babich, Joannes Thomich, Gregorius Thomich, Joannes Thomich, Joseph Thomich, Marcus
Jasenize (Jasenica)
Çerchezovich, Georgius Franich, Nicolaus Marchognich, Joannes Stipanovich, Gregorius Stipanovich, Joannes
Lepunize (Ljepunice)
Colanovich, Marcus Colanovich, Marianus Colanovich, Nicolaus Thomich, Antonius Thomich, Gregorius Thomich, Laurentius
Lipniza (Lipnica)
Acalovich, Elias Acalovich, Stephanus Chiurchia, Franciscus Cnexevich, Joannes Luçich, Antonius Marianovich, Jacobus Martinovich, Antonius Misich, Martinus Petrovich, Michael Thomich, Michael Tiza, Michael Topalovich, Andreas Topalovich, Antonius Topalovich, Matthęus Vareslia, Lucas
Obodniza (Obodnica)
Cherossevich, Georgius Gianovich, Paulus Jerchovich, Nicolaus Lamessich, Michael Marianovich, Michael Radossevich, Joannes Radossevich, Marcus Radossevich, Paulus Vareslia, Lucas
Orasie (Orašje)
Franich, Joannes
Paoç Sello (Par selo)
Bargnich, Andreas Covaçevich, Franciscus Covaçevich, Lucas Covaçevich, Stephanus Pavchovich, Vitus Philipov, Matthęus Stoian, Stanislaus
Pogorioze (Pogorioce - ovo mjesto isto nisam mogao ubicirati)
Anchovich, Josephus Anchovich, Lucas Ancovich, Petrus Ankovich, Laurentius Ban, Joseph Vareslia, Marcus
Soline (Solina)
Camestanin, Georgius Çerchezovich, Joseph Thomassevich, Martinus
Udeç (Hudeč)
Giucha, Georgius Stipanovich, Joannes Thomich, Lucas
Usina (Husino)
Boxich, Joannes Camestanin, Michael Cherossevich, Lukas Clarich, Franciscus Clarich, Lucas Jachich, Marcus Jachsa, Nicolaus Jovanovich, Antonius Jovanovich, Nicolaus Jurich, Natalis Marchovich, Gregorius Pavlovich, Michael Petrovich, Joannes Stoianovich, Joseph Stoianovich, Martinus Tuolçich, Elias Tuolçich, Matthęus Vitomirovich, Nicolaus
Xivinice (Živinice)
Gabrich, Stanislaus Marchovich, Lucas Martinovich, Joannes Nicolich, Joannes Petrovich, Antonius Petrovich, Lucas Petrovich, Marianus Petrovich, Vitus Xivchovich, Michael
|
|
Vrh |
|
|
Pavo B.
|
Naslov: Re: Lokalna povijest u BiH Postano: 02 vel 2011, 07:07 |
|
Pridružen/a: 06 stu 2009, 07:00 Postovi: 1058
|
Eh sad, malo kompliciraniji dio.
ae = e ss = š s = s ili š, bez nekog reda chi = ć gl, gli = lj ch = k ili ć ç = č ph = f i = i ili j x = ž gi = đ
Znači, Boxich nije Bokšić nego Božić. Xivchovich je Živković. Giucha je Đuka. Chiusto je Ćusto. Nije tako teško kad se malo navikne.
|
|
Vrh |
|
|
ManInBlack
|
Naslov: Re: Lokalna povijest u BiH Postano: 02 vel 2011, 13:04 |
|
Pridružen/a: 14 ruj 2009, 17:26 Postovi: 12614
|
Odlično, I malo je čudno da se u popisu nisu našla neka prezimena spomenuta u knjizi Adem Handžić - Tuzla i njena okolina u 16 vijeku, npr Vidovići koji žive i danas u Par Selu. Popis je urađen u godinama poslije pohoda Eugena Savojskog, kada je masu katolika iselilo preko Save i Dunava, tako da su i ovi rezultati odlični.
Pogorioci su manje naselje zapadno od Tuzle. Za Capelu ti ne bih znao reći.
_________________ Sanjam da pripojim RH BiH
|
|
Vrh |
|
|
Pavo B.
|
Naslov: Re: Lokalna povijest u BiH Postano: 02 vel 2011, 20:06 |
|
Pridružen/a: 06 stu 2009, 07:00 Postovi: 1058
|
Zanimljivo je da se Vidovići pojavljuju na slijedećem popisu, onom iz 1768, i to baš u Par Selu. Uopće je zanimljivo koliki je porast katoličkog stanovništva između ta dva popisa. U župi Soli, u 25 godina, broj katolika se popeo s 1296 na 2283. To se ne može objasniti prirodnim rastom, a pogotovu što je taj rast popraćen pojavom mase novih prezimena. Ne može se objasniti ni unutarnjim migracijama, jer se u čitavoj Bosni Srebrenoj(što ne uključuje Trebinjsku biskupiju) broj katolika povećao sa nekih 39,000 na preko 60,000.
Iz povijesnih izvora znamo da se katoličko stanovništvo Hercegovine često sklanjalo u Dalmaciju i Zagoru za nesigurnih vremena, pa onda vraćalo kućama. Možda je to slučaj u čitavoj Bosni između 1742. i 1768. Makar bi to bilo čudno u slučaju Tuzle, jer bi se tada logično sklonili preko Save, a ja nisam siguran da postoje izvori koji govore da se izbjeglo stanovništvo u tim krajevima ikad vraćalo natrag u većem broju.
|
|
Vrh |
|
|
Crvena Sonja
|
Naslov: Re: Lokalna povijest u BiH Postano: 02 vel 2011, 22:15 |
|
Pridružen/a: 11 sij 2011, 13:22 Postovi: 2985
|
ova tema je odlična ,sve pohvale Pavo.B.
|
|
Vrh |
|
|
Pavo B.
|
Naslov: Re: Lokalna povijest u BiH Postano: 02 vel 2011, 22:38 |
|
Pridružen/a: 06 stu 2009, 07:00 Postovi: 1058
|
MRSHO je napisao/la: Pavo legenda, uvijek dobre stvari od tebe Hvala Mršo. Imam pitanje za tebe. Znaš li išta o knjizi "Komušina i Kondžilo" Krunoslava Draganovića koja je objavljena 1981.? Znam da postoji, ali nisam uspio naći ni jednu knižnicu ni u sj. Americi ni u Europi da je ima.
|
|
Vrh |
|
|
MRSHO
|
Naslov: Re: Lokalna povijest u BiH Postano: 02 vel 2011, 23:10 |
|
Pridružen/a: 05 svi 2009, 12:02 Postovi: 8019 Lokacija: Banovina Usora
|
Pavo B. je napisao/la: MRSHO je napisao/la: Pavo legenda, uvijek dobre stvari od tebe Hvala Mršo. Imam pitanje za tebe. Znaš li išta o knjizi "Komušina i Kondžilo" Krunoslava Draganovića koja je objavljena 1981.? Znam da postoji, ali nisam uspio naći ni jednu knižnicu ni u sj. Americi ni u Europi da je ima. Ima ta knjiga mislim čak u dvije zagrebačke knjižnice. Vjerojatno ima i u župnom ured kod nas.
|
|
Vrh |
|
|
MRSHO
|
Naslov: Re: Lokalna povijest u BiH Postano: 02 vel 2011, 23:16 |
|
Pridružen/a: 05 svi 2009, 12:02 Postovi: 8019 Lokacija: Banovina Usora
|
@Pavo B.
Evo uprao sam je našao i u slovenskoj Narodnoj knjižnici, kako piše imaju je negdje u nekom skladištu. Pokušat ću nekako dobit.
|
|
Vrh |
|
|
Pavo B.
|
Naslov: Re: Lokalna povijest u BiH Postano: 02 vel 2011, 23:20 |
|
Pridružen/a: 06 stu 2009, 07:00 Postovi: 1058
|
Možda sam je tražio pod krivim imenom. Možda i krivim autorom. Draganović je nekad samo Krunoslav a nekad Krunoslav Stjepan.
|
|
Vrh |
|
|
Pavo B.
|
Naslov: Re: Lokalna povijest u BiH Postano: 02 vel 2011, 23:21 |
|
Pridružen/a: 06 stu 2009, 07:00 Postovi: 1058
|
Evo, nabrzinu sam pretipkao ovo dok je bilo poluvrijeme Stoke - Liverpool. Ovo je za 1768. BresskeBàbich, Petrus Gargich, Blasius Gargich, Lucas Malich, Antonius Malich, Michael Mihatovich, Franciscus Mihatovich, Joannes Mihatovich, Stephanos Pavlovich, Georgius Pavlovich, Laurentius Pavlovich, Matthaeus Pavlovich, Thomas Salatovich, Lucas Salatovich, Petrus Stoiakovich, Marcus Stoiakovich, Martinus Stoiakovich, Matthaeus Stoiakovich, Stephanus Targovçevich, Joannes Terzich, Joannes Tolich, Joannes DobargnaÇanich, Antonius Çanich, Marcus Çanich, Michael Çanich, Stephanus Domincovich, Marcus DokagnArvatovich, Antonius Arvatovich, Joannes Arvatovich, Joseph Arvatovich, Michael Bàbich, Matthaeus Boxich, Petrus Çerkezovich, Michael Lemich, Nicolaus Lemich, Petrus Millessich, Stephanus Peich, Matthaeus Peiich, Nicolaus Scustich, Joseph Turich, Philippus Xixkovich, Lucas DragugnaAndrich, Martinus Andrich, Matthaeus Andrich, Petrus Antunovich, Stephanus Clipanovich, Joannes Franich, Elias Franich, Georgius Jurich, Elias Jurich, Georgius Jurich, Petrus Jurich, Stephanus Macovich, Natalis Macovich, Nicolaus Marcovich, Matthaeus Petrovich, Martinus Petrovich, Natalis Petrovich, Thomas Sstitich, Paulus Stipanovich, Joannes Stitich, Martinus Zetovich, Joannes DrapnichiBoxich, Franciscus Boxich, Lucas Boxich, Petrus Çolich, Matthaeus Luçich, Joannes Luçich, Marcus Driençe Alovich, Antonius Alovich, Georgius Antunovich, Joannes Antunovich, Marcus Antunovich, Marianus Barçich, Antonius Bessich, Petrus Dugançich, Marcus Gluich, Thomas Iveglich, Natalis Lussçich, Philippus Maroevich, Joannes Maroevich, Marcus Maroevich, Martinus Maroevich, Matthaeus Maroevich, Nicolaus Martinovich, Marcus Martinovich, Marianus Martinovich, Michael Martinovich, Thomas Miich, Natalis Thomich, Franciscus Tolich, Matthaeus Tolich, Paulus Varesslich, Andreas DubraveBilognich, Joannes Covaçevich, Stephanus Franich, Antonius Franich, Philippus Jozich, Joannes Jozich, Marcus Jozich, Matthaeus Markognich, Petrus Mitapçich, Thomas Peich, Michael Petrovich, Nicolaus Petrovich, Vitus Stipanovich, Matthaeus Thomich, Georgius Thommich, Gregorius Thommich, Thomas Udoviçich, Lucas Vareslich, Franciscus Vareslich, Marcus Vareslich, Matthaeus GlepunizeColanovich, Antonius Colanovich, Georgius Colanovich, Simon Colanovich, Thaddaeus Gavrich, Antonius Jeseniçich, Thomas Lovrich, Thomas Miich, Andreas Peich, Elias GrabovizaBabich, Elias Burazovich, Elias Philippovich, Simon Thomich, Franciscus Thomich, Georgius Thomich, Joannes Thomich, Joannes LipnizaAkalovich, Franciscus Akalovich, Georgius Akalovich, Petrus Akalovich, Petrus Arvatovich, Marcus Colanovich, Michael Colanovich, Stephanus Divkovich, Antonius Divkovich, Gregorius Divkovich, Stephanus Enessevich, Joannes Luçich, Antonius Marianovich, Jacobus Matthich, Michael Missich, Martinus Ptissich, Philippus Thomich, Joannes Togliakovich, Martinus Topalovich, Joseph Topalovich, Matthaeus Topalovich, Paulus Vitomirovich, Georgius ObodnizaBabossevich, Marcus Barçich, Georgius Burazerovich, Paulus Duchianich, Anna Duchianich, Lucas Jozipovich, Petrus Lamessich, Petrus Martinovich, Matthaeus Martinovich, Paulus Pavich, Matthaeus Radossevich, Marcus Radossevich, Martinus Tolich, Andreas Topalovich, Elias Topalovich, Georgius PavoçBargnich, Marianus Jurich, Thomas Philippovich, Antonius Philippovich, Matthaeus Philippovich, Philippus Savkovich, Andreas Stoich, Martinus Terzich, Antonius Tufekçich, Gregorius Udoviçich, Lucas Udoviçich, Marcus Vidovich, Barholomaeus Vidovich, Elias Xepich, Marcus TuzlaJurich, Petrus Jurich, Simon Kamegnassevich, Bartholomaeus Kamegnassevich, Joannes UsinaAnkovich, Antonius Ankovich, Georgius Ankovich, Lucas Ankovich, Natalis Arvatovich, Franciscus Arvatovich, Joannes Banovich, Joseph Boxich, Thomas Boxich, Andreas Boxich, Elias Boxich, Georgius Boxich, Joseph Chiuchich, Antonius Çolich, Joannes Erossevich, Jacobus Erossevich, Joannes Erossevich, Stephanus Franich, Joannes Jakich, Petrus Jovanovich, Joannes Jozich, Antonius Jozich, Lucas Jozich, Simon Marcovich, Marcus Marianovich, Marcus Marich, Antonius Marich, Natalis Markognich, Joannes Matthich, Michael Pavlovich, Antonius Petrovich, Antonius Simich, Joannes Simunovich, Simon Skanich, Petrus Thomich, Antonius Vareslich, Matthaeus XivinizeBanovich, Matthaeus Chrixanovich, Marianus Divovich, Petrus Jakich, Stephanus Jozipovich, Matthaeus Luçich, Marcus Luçich, Michael Marcovich, Antonius Marcovich, Gregorius Marianovich, Joannes Petrovich, Antonius Petrovich, Joannes Petrovich, Lucas Stoiçich, Joannes Tassich, Petrus Zvitkovich, Matthaeus Xivkovich, Natalis
|
|
Vrh |
|
|
MRSHO
|
Naslov: Re: Lokalna povijest u BiH Postano: 02 vel 2011, 23:27 |
|
Pridružen/a: 05 svi 2009, 12:02 Postovi: 8019 Lokacija: Banovina Usora
|
Pavo B. je napisao/la: Možda sam je tražio pod krivim imenom. Možda i krivim autorom. Draganović je nekad samo Krunoslav a nekad Krunoslav Stjepan. Pokušaj Pero Pranjić kao autor.
|
|
Vrh |
|
|
Pavo B.
|
Naslov: Re: Lokalna povijest u BiH Postano: 02 vel 2011, 23:34 |
|
Pridružen/a: 06 stu 2009, 07:00 Postovi: 1058
|
Hvala, ispostavlja se da je više autora knjige. Puni naziv i autori su: Krunoslav Draganović - Pero Pranjić - Pero Sudar, Komušina i Kondžilo s posebnim osvrtom na Usorsku banovinu i stari Kuzmadanj
|
|
Vrh |
|
|
Pavo B.
|
Naslov: Re: Lokalna povijest u BiH Postano: 07 ožu 2011, 03:39 |
|
Pridružen/a: 06 stu 2009, 07:00 Postovi: 1058
|
Malo sam bio zauzet prošli mjesec, ali sad bih trebao imati više vremena. Završit ću Drijenču ispod, a slijedeća tema je Kraljeva Sutjeska, tj. negdašnji džemat(općina) Sutiska koji je još obuhvaćao i sela Teševo i Ratanj.
|
|
Vrh |
|
|
Pavo B.
|
Naslov: Re: Lokalna povijest u BiH Postano: 07 ožu 2011, 03:39 |
|
Pridružen/a: 06 stu 2009, 07:00 Postovi: 1058
|
DRIJENČA - OBIČAJI I TRADICIJAU etnološkom i kulturološkom smislu, Drijenčani su “dijaspora“ Lipničko-breške grupe Hrvata. Planina Majevica ih dijeli samo u fizičkom smislu, dok su zbog porijekla i kasnijih ženidbenih veza nošnja, običaji i tradicije Drijenčana skoro identične onima Hrvata iz Par Sela ili Mramora. Isto tako, Drijenčani dijele mnoge običaje i vjerovanja sa majevičkim Srbima i Bošnjacima. Jedan od čestih motiva narodne tradicije u sjeveroistočnoj Bosni je „prodavanje“ djece. Ovaj običaj je vjerojatno ostatak pred-kršćanske paganske vjere. Radi se o slučajevim u kojim je dijete boležljivo, ili slučajevima gdje su roditelji već izgubili nekoliko dojenčadi. Situacija se pripisuje zlim silama, a „prodavanje“ djeteta je oblik zaštite protiv njih. Dijete se nosi na križanje puteva, gdje roditelji čekaju prvog prolaznika, kojem se dijete onda „prodaje.“ Na taj način se dijete fiktivno usvaja od strane prolaznika, koji preuzima ulogu kuma, a zli dusi se odvraćaju pošto je to od tog trenutka „tuđe dijete.“ „Kupac“ djeteta ne mora biti iste vjere, mada zbog manjak mješanih sela to nije česta pojava. Još jedan čest motiv na Majevici su razne tradicije koje su vezane za „Mađare.“ Mađarima se naziva pred-tursko stanovništvo, i njima se pripisuje skoro sve što se ne može drukčije objasniti. Stara groblja po selima koja potiču od prijašnjeg stanovništva se nazivaju „Mađarska groblja.“ Ostaci građevina se isto tako pripisuju Mađarima. Postoji priča koja se sreće i drugdje u Bosni o tome kako su Mađari nekad živjeli na Majevici ali ih je otjerala kiša koja je padala nekoliko godina bez prestanka. Postoji i legenda da je Marija Terezija jednom prolazila kolima kroz Drijenču i da joj je pukao kotač. Ona je onda na tom mjestu zakopala blago koje je na tim kolima prevozila. U narodu se vjeruje da to blago „gori“ ili svijetli uoči Blagovijesti(25. ožujak). Nošnja Hrvata Drijenča je uglavnom identična nošnji ostalih Hrvata oko Tuzle. Ženska nošnja se sastoji od duge košulje i gaća, bijelih vunenih čarapa do koljena, a na gornjem dijelu tijela ječerme i prsluka. Oko pasa se nosi pojas širine oko 10 centimetara koji je najčešće crne, zelene, narančaste i bijele boje. Na glavi se nosi čember koj se veže iza potiljka. Muškarci isto nose duge košulje, koje sežu do ispod kukova. Gaće idu do članaka i imaju nogavice koje se malo šire pri dnu. Pojas je sličan ženskom ali nešto širi. Umjesto pojasa, nekad se nosio i „peškir sa zaotkama“ tkan od pmaku, crvene i crne boje i savijen uzduž. Na glavi je šešir s manjim obodom.
|
|
Vrh |
|
|
TGrad
|
Naslov: Re: Lokalna povijest u BiH Postano: 07 ožu 2011, 15:55 |
|
Pridružen/a: 23 pro 2010, 09:39 Postovi: 358
|
Pavo jeli mores napisat nesto uvezi Dragunje kod Tuzle i Kongore-Tomislavgrad.
Isto ako bi mi mogo odgovorit na pitanje u topicu prezimena... hvala
|
|
Vrh |
|
|
Roki
|
Naslov: Re: Lokalna povijest u BiH Postano: 15 ožu 2011, 12:41 |
|
Pridružen/a: 15 ožu 2011, 11:56 Postovi: 5
|
Pozdrav svima na forumu. Pronašao sam obdje da se piše i o mojoj rodnoj župi Drijenča pa da se uključim u diskusiju. Drijenča nije do sada nikad živjela tako raseljena po svijetu. Danas imamo oko 4.000 Drjenčana (osoba koje su porijeklom iz Drijenče) koji su rasuti diljem svijeta po svim kontinentima a najviše naravno po EU državama, dok u samoj Drijenči je stalno nastanjeno oko 600 stanovnika. Da rodni kraj zove to se da zaključiti i po ovim internetskim stranicama. Sve se više istražuje dublje i najstarije porijeklo Drijenče i Drjenčana što nije čudno jer sve upućuje da je Drijenča bila nastanjena još daleko prije turskih osvajanja kršćanima, katolicima. Tema je meni posebno interesantna i još ću sigurno imati dosta toga za diskusiju.
|
|
Vrh |
|
|
Roki
|
Naslov: Re: Lokalna povijest u BiH Postano: 17 ožu 2011, 09:54 |
|
Pridružen/a: 15 ožu 2011, 11:56 Postovi: 5
|
Pavo B. je napisao/la: Evo, nabrzinu sam pretipkao ovo dok je bilo poluvrijeme Stoke - Liverpool. Ovo je za 1768. Driençe Alovich, Antonius Alovich, Georgius Antunovich, Joannes Antunovich, Marcus Antunovich, Marianus Barçich, Antonius Bessich, Petrus Dugançich, Marcus Gluich, Thomas Iveglich, Natalis Lussçich, Philippus Maroevich, Joannes Maroevich, Marcus Maroevich, Martinus Maroevich, Matthaeus Maroevich, Nicolaus Martinovich, Marcus Martinovich, Marianus Martinovich, Michael Martinovich, Thomas Miich, Natalis Thomich, Franciscus Tolich, Matthaeus Tolich, Paulus Varesslich, Andreas Pavo B. Drago mi je da se trudiš oko prikazivanja povijesti Drijenče. Ali ja na ovom popisu ne mogu da pronađem mog prapradjeda (Pavo Filipovic).......da nabrojim sve po redu od oca pa dalje .....dakle otac Petar (Pejo), djed Ilija (Ilja), pradjed Toma, dalje Pavo pa Pilip te Ilija i najstariji predak Piljo. Moje privatno istraživanje o mojim pretcima upućuje na to da je Piljo živio u Bučju/Drijenča puno prije dolaska Turaka i da je to bila velika u to vrijeme trgovačka obitelj (trgovina soli i karavane od Tuzle preko Bučja do Srebrenika) a kako se obitelj širila tako su se sve više počeli baviti i poljoprivredom. Najveće obradivo polje u Bučju/Drijenča koje se danas zove Rašidovo polje je pripadalo Piljinoj obitelji prije Turaka, kao i veliki dio zemlje na današnjem području Šibošnice. Turski prodor na to područje je potisnuo tadašnje stanovnike katolike i bili su prisiljeni raseljavati se ili se povlačiti dublje iza Bučja na današnji prostor Drijenče koji je u to vrijeme svojom gustom šumom pružao sigurnost od Turaka. Moj djed Ilija (Ilja) je žrtva drugog svjetskog rata, ubili su ga četnici (i dva njegova sina) koji su kasnije prešli u partizane i primali partizansku mirovinu nikada nisu bili prozvani za zločin niti je itko bio odgovoran za to. Djed Ilja je imao i brata Pilju koji je ostao živ poslije rata (skoro sve sinove su mu pobili takođe četnici (kasnije svi partizani). Djed Piljo je ostao slijep ali nam je uvijek pričao priče o prošlosti. Nije vidio ali je sve savršeno pamtio i imao je bazu podataka u svojoj glavi. Evo ovo je ukratko da se uključim u diskusiju > pozdrav > do čitanja
|
|
Vrh |
|
|
Roki
|
Naslov: Re: Lokalna povijest u BiH Postano: 18 ožu 2011, 10:33 |
|
Pridružen/a: 15 ožu 2011, 11:56 Postovi: 5
|
da isprobam ubacivanje te moje slike ......evo u prikazu je ima pa bi trebalo da je uradu te da je slika uspjesno ubacena ovdje u diskusije o Drijenci.
|
|
Vrh |
|
|
Roki
|
Naslov: Re: Lokalna povijest u BiH Postano: 21 ožu 2011, 09:59 |
|
Pridružen/a: 15 ožu 2011, 11:56 Postovi: 5
|
Ovo područje se spominje i u starim hasburškim knjigama Moje istraživanje o prošlosti mojih predaka i najstarijoj prošlosti Drijenče upućuje na to da je tu živio najstariji predak Piljo
|
|
Vrh |
|
|
ManInBlack
|
Naslov: Re: Lokalna povijest u BiH Postano: 22 ožu 2011, 11:57 |
|
Pridružen/a: 14 ruj 2009, 17:26 Postovi: 12614
|
Vidi ti Mazićke :) (lijevo) uh kad se sjetim te 'povijesti' :)
_________________ Sanjam da pripojim RH BiH
|
|
Vrh |
|
|
Pavo B.
|
Naslov: Re: Lokalna povijest u BiH Postano: 23 ožu 2011, 04:46 |
|
Pridružen/a: 06 stu 2009, 07:00 Postovi: 1058
|
Roki je napisao/la: Pavo B. Drago mi je da se trudiš oko prikazivanja povijesti Drijenče. Ali ja na ovom popisu ne mogu da pronađem mog prapradjeda (Pavo Filipovic).......da nabrojim sve po redu od oca pa dalje .....dakle otac Petar (Pejo), djed Ilija (Ilja), pradjed Toma, dalje Pavo pa Pilip te Ilija i najstariji predak Piljo. Moje privatno istraživanje o mojim pretcima upućuje na to da je Piljo živio u Bučju/Drijenča puno prije dolaska Turaka i da je to bila velika u to vrijeme trgovačka obitelj (trgovina soli i karavane od Tuzle preko Bučja do Srebrenika) a kako se obitelj širila tako su se sve više počeli baviti i poljoprivredom. Najveće obradivo polje u Bučju/Drijenča koje se danas zove Rašidovo polje je pripadalo Piljinoj obitelji prije Turaka, kao i veliki dio zemlje na današnjem području Šibošnice. Turski prodor na to područje je potisnuo tadašnje stanovnike katolike i bili su prisiljeni raseljavati se ili se povlačiti dublje iza Bučja na današnji prostor Drijenče koji je u to vrijeme svojom gustom šumom pružao sigurnost od Turaka.
Ovo se baš i ne slaže s podacima koje imamo. Kao prvo, Filipovića nema ni na popisu katolika iz 1743. ni na onom iz 1768. Milenko Filipović(nije rod ) 1961. bilježi da Filipovići u Drijenči imaju tradiciju da su došli iz Žepča u drugoj polovici 18. stoljeća. Treće je da nema dovoljno generacija u seriji koju si naveo da bi se moglo doći dalje od 18. stoljeća, a kamoli do turskog osvajanja. Ako je od tebe do Pilje 8 generacija, to je 200-250 godina, što nas dovodi do druge polovice 18. stoljeća, što bi potvrdilo tradiciju koju je zapisao Filipović. Turci su sjeveroistočnu Bosnu zauzeli u drugoj polovici 15. stoljeća. Do danas je od tad dvadesetak generacija. U Drijenči ne postoji ni jedan rod koji je za sebe tvrdio da su tu živjeli prije Turaka. Milenko Filipović za drijenčanske Filipoviće bilježi i prezime Markić ali ne navodi je li to bilo staro prezime ili je to prezime koje je koristio neki odvojak Filipovića.
|
|
Vrh |
|
|
Roki
|
Naslov: Re: Lokalna povijest u BiH Postano: 23 ožu 2011, 09:41 |
|
Pridružen/a: 15 ožu 2011, 11:56 Postovi: 5
|
Pavo B. je napisao/la: Roki je napisao/la: Pavo B. Drago mi je da se trudiš oko prikazivanja povijesti Drijenče. Ali ja na ovom popisu ne mogu da pronađem mog prapradjeda (Pavo Filipovic).......da nabrojim sve po redu od oca pa dalje .....dakle otac Petar (Pejo), djed Ilija (Ilja), pradjed Toma, dalje Pavo pa Pilip te Ilija i najstariji predak Piljo. Moje privatno istraživanje o mojim pretcima upućuje na to da je Piljo živio u Bučju/Drijenča puno prije dolaska Turaka i da je to bila velika u to vrijeme trgovačka obitelj (trgovina soli i karavane od Tuzle preko Bučja do Srebrenika) a kako se obitelj širila tako su se sve više počeli baviti i poljoprivredom. Najveće obradivo polje u Bučju/Drijenča koje se danas zove Rašidovo polje je pripadalo Piljinoj obitelji prije Turaka, kao i veliki dio zemlje na današnjem području Šibošnice. Turski prodor na to područje je potisnuo tadašnje stanovnike katolike i bili su prisiljeni raseljavati se ili se povlačiti dublje iza Bučja na današnji prostor Drijenče koji je u to vrijeme svojom gustom šumom pružao sigurnost od Turaka.
Ovo se baš i ne slaže s podacima koje imamo. Kao prvo, Filipovića nema ni na popisu katolika iz 1743. ni na onom iz 1768. Milenko Filipović(nije rod ) 1961. bilježi da Filipovići u Drijenči imaju tradiciju da su došli iz Žepča u drugoj polovici 18. stoljeća. Treće je da nema dovoljno generacija u seriji koju si naveo da bi se moglo doći dalje od 18. stoljeća, a kamoli do turskog osvajanja. Ako je od tebe do Pilje 8 generacija, to je 200-250 godina, što nas dovodi do druge polovice 18. stoljeća, što bi potvrdilo tradiciju koju je zapisao Filipović. Turci su sjeveroistočnu Bosnu zauzeli u drugoj polovici 15. stoljeća. Do danas je od tad dvadesetak generacija. U Drijenči ne postoji ni jedan rod koji je za sebe tvrdio da su tu živjeli prije Turaka. Milenko Filipović za drijenčanske Filipoviće bilježi i prezime Markić ali ne navodi je li to bilo staro prezime ili je to prezime koje je koristio neki odvojak Filipovića. Pavo svi podaci se u ta stara vremena nisu bilježili po knjigama a pogotovo ne po tako malim selima. Drijenča je prije pripadala župi Breške što i sam znaš a veza je bila kako se stigne i kad se stigne ako se može. Ja pričam o vremenu kada se na tom području živjelo dok se obavljala trgovina soli od Tuzle preko Drijenče (Bučja) prema Srebreniku. Ti nemaš takvih podataka. To je vrijeme prije turaka i taj karavanski put kojim se transportirala sol je u to vrijeme bio aktuelan. Nisam ja nabrojao sve moje pretke koji su tu živjeli prije turskih osvajanja. ......Od Pave su se imena ponavljala (što je u to vrijeme bio običaj da se nekome od djece da djedovo ime i tako se čuvalo porijeklo). Što se tiče prezimena, to se nije u tim vremenima smatralo važnim. Bilo je dovoljno spomenuti svoje ime uz ime oca i djeda i znalo se o kome se radi. Ovo je na brzinu da ti se javim a ako ti je moja priča interesantna možemo još diskutirati. U ovako kratkim crtama je nemoguće sve predstaviti.
|
|
Vrh |
|
|
MRSHO
|
Naslov: Re: Lokalna povijest u BiH Postano: 29 tra 2011, 18:05 |
|
Pridružen/a: 05 svi 2009, 12:02 Postovi: 8019 Lokacija: Banovina Usora
|
Citat: Običaji od Cvjetnice do Uskrsa na prostoru župa Opcine Orašje
I kao što je moja kolegica, Mira Šubašić, napisala: „Običaji sjećaju na vrijeme“, tako ću se i ja pokušati vratiti u vrijeme prošlosti i starijima vratiti uspomene i sjećanja, a mladima dočarati kako je to nekada bilo za Uskrs.
Iako običaji našeg šireg zavičaja malo variraju od sela do sela, kroz priču i razgovor sa starijim mještanima doznao sam da se sve svodilo na jedno – nakon 40 dana korizme, posta, suzdržavanja, odricanja, s radošću i veseljem dočekao bi se Uskrs. Za vrijeme korizme nije bilo divana, igranki, posijela, a ni ašikovanja. Vrijeme od Cvjetnice do Uskrsa bilo je na raspolaganju momcima da na što bolji način pokažu i dokažu svoju ljubav djevojci. Već na cvjetni petak i subotu djevojke bi pravile vijenac od proljetnog cvijeća (žabljak, visibaba, zumbul, ljubičica, kaćunak…) i ukrašavale svoje kapije, tarabe i rubove starih đermi (bunara). Noć uoči Cvjetnice, ili u ranu zoru na samu nedjelju, momci bi kradom skidali i odnosili kapije, a katkad bi se na pragu ostavljao i snop klašure ili slame, također znak poštovanja i ljubavi.
Ja uranih Jelo, prije tebe Jelo, na Ćetnicu Jelo…
Ujutro, na Cvjetnicu (Ćetnica), običaj je bio umiti se u lavoru (leđenu) proljetnim cvijećem, kako bi ostali mladi i lijepi. Nakon toga odlazilo su na posvećenje jelica, kao spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem. Poslije bi se blagoslovljene jelice nosile na groblje. Cvjetnica je ujedno označavala i početak Velikog tjedna i tada bi se svi križevi (raspela, propeća) umatala u crnu tkaninu. Na Veliki četvrtak slavi se spomen na Isusovu posljednju večeru. Nakon večernje mise (rušenje oltara), uslijedilo bi bdijenje pred Presvetim oltarskim sakramentom. Do danas se sačuvao običaj bdijenja po zaseocima. Tog dana jela se kuhana kopriva (žara), kupus, zelje, grah, ošap… Na Veliki petak je strogi post i nemrs i nije se smio raditi nikakav težak posao. U kućama se kuhalo posvećenje ili svetenje – kobasice, djevenice, slanina, i drugo suho meso. Osim navedenoga, na posvećenje se nosio i kruh, mladi luk, kuhana jaja, sol, hren, sir… Isti dan su se bojila i ukrašavala jaja (pisanice). Za tu namjenu koristile su se razne trave (djetelina, kopriva), ljuska od luka, vosak itd. Crvena boja se dobivala od cikle, crvenog radića. Crne pisanice od bobica bazge (baze, zove), duda te čađi, a od kore hrasta nastajala bi crno-smeđa boja. Navečer, u obredu Muke Kristove, otkrivao se križ i započinjalo ljubljenje križa i klanjanje Isusu u grobnicu, koje traje do kasno u noć. Velika subota dan je kada se hrana nosi na posvećenje – blagoslov. Za tu prigodu nosile su se posebno ispletene korpe od šibe (vrbovog pruća), koje su bile prekrivene ručno izvezenim ili šlinganim peškirima (ručnicima). Navečer se odlazilo na Uskrsno bdijenje. Ispred crkve se palila vatra od koje se pale Uskrsna svijeća i kadionice (izrasline na vrbama), koje vjernici nose kućama i s njima obilaze (kade) svoje domove i njive. U nekim selima se nosio pepeo od te vatre te se razbacivao po njivama radi plodnosti. Na Uskrsno jutro, mlada koja prvi put slavi Uskrs u novoj obitelji, preko đerme bi stavljala peškir čunčaš. Na misno slavlje bi se odijevala najljepša i najbolja odjeća, oko vrata stavljali dukati, a poslije mise bi se znalo zaigrati i kolo pred crkvom. Svakako, za djecu, ali i odrasle najljepši običaj je natjecanje kuhanim jajima (tucanje). Onaj tko pobijedi - odnosi jaje. Danas je sigurno drukčije. Neki običaji su se zadržali, ali izmijenili, neki potpuno nestali, a samo rijetki su se zadržali kod starijih sumještana. I na kraju, vjerojatno će se netko od vas sjetiti još nečega vezano za Uskrs, pa si stoga uzmite za slobodu javiti nam za taj običaj.
Miroslav Neretljak
|
|
Vrh |
|
|
Online |
Trenutno korisnika/ca: / i 3 gostiju. |
|
Ne možeš započinjati nove teme. Ne možeš odgovarati na postove. Ne možeš uređivati svoje postove. Ne možeš izbrisati svoje postove. Ne možeš postati privitke.
|
|
|