Treba naglasit da ovaj Srpski nije postojao prije 19. stoljetja pismeno, postojao je jedan drugi srpski.
Ovaj srpski postoji od iliraca i "narodnog jezika".
A kako smo imali SHS pa jugu, jezik nam se sve više i više približavao.

Tako da govorit o nekakvim povjesnim narječijima je suludo, jer ovaj naš jezik danas je školski, umjetno napravljen

Ideja iliraca je bila identična kao u Italiji, Francuskoj i Njemačkoj, ali su tu ideju Srbi sjebali srbovanjem, To bi bilo kao da su pokušali napravit Italiju ali je nazvat Venecija i podredit nekom mitu da su svi oni neki Venecijanci.

Ja sam uvjeren da bi se ponovo mogla stvorit nova Juga, ali to bi bilo moguće tek kad se srbi manu srbovanja

Narječja su dijalekti, govor sela.
Ne standard/književni.

Nema više juge.

Ne znam da sam ikad u životu čuo da se u hrvata govori "ložiti", "gotivim", "extra".
One koji budu zagovarali novu Jugoslaviju stavit ćemo na crnu listu hrvatska/lista-neprijatelja-republike-hrvatske-t25315.html zaajedno sa isilovcima i narkokartelima, pa neka u zatvoru razmišljaju o svojim postupcima.

Lingvistička pravila po pitanju jezika su prilično jednostavna i ona govore da se govori o jednom jeziku u slučaju ako je najmanje 81 posto osnovnog rečničkog blaga zajedničko.. Tako da sami mozete na osnovu tih pravila sami da procenite da li je u pitanju jedinstven zajednicki jezik.

Je ali par razreda u školi u nekoj sredini sve mogu promjenit, pogotovo kad ideš iz nepismenog u pismeno, onda je "pravi" govor i stvar statusa.
Je nema juge, ali ima interneta, dođe na isti ***, mi čitamo njih, oni čitaju nas, danas u Srbiji kažu tata, to je prije 15 godina bila sprdnja.
Točno se sjećam nekog članka di se srbi bune da im djeca govore hrvatske riječi jer gledaju crtiće, sve te riječi se danas pričaju u srbiji.
Ista stvar i kod nas, ložiti, gotivim, extra... sve iz srbije došlo.
Jebiga tako je kako je, sudbina nas veže, ako to ne vidi, samo ne želi prihvatit stvarnost

a gle ovo, stari "bošnjački" dijalekt


Pričaju hrvatski, nimalo ovaj bošnjački, a iako žive u turskoj, nema siktera i bujruma, šta točno potvrđuje kako se lako stvari mijenjaju

Netočno.
Ne postoji lingvistički kriterij koji bi određivao što je zaseban jezik, a što varijetet jednog jezika.
Dapače, lingvistika i nema definiciju pojma "jezik".

Stvari se mijenjaju pogotovo kada netko ima slab identitet.

Onda 99% nas imamo slab karakter, jer svi patimo za statusom, ili posebnošću.
Ako ti novo školstvo nalaže novi standard, ako pričaš po starački onda si nepismeni seljo beljo, i neuk.
Pogledaj bošnjake s ovim kahvama i sranjima, a kako su priičali u 19 stoljeću na videu.
Zašto je došlo do promjene?
Pa upravo iz želje za indetitetom.

Dakle fula si skroz, upravo se iz kompleksa manje vrijednosti čvrsto drži indetiteta.
ne kaže se bezveze po-turica gori od turčina, kao i napoleonov kompleks

A i još jednom, dijalekti su odvojeni.

Nema previše Srba kajkavaca, čakavaca i šćakavaca.
Kao ni Hrvata istočnoštokavaca.

Ovaj dio ne razumijem. Koji su to Srbi kajkavci i čakavci? Po meni, nema ni jedan.

Je ali par razreda u školi u nekoj sredini sve mogu promjenit, pogotovo kad ideš iz nepismenog u pismeno, onda je "pravi" govor i stvar statusa.
Je nema juge, ali ima interneta, dođe na isti ***, mi čitamo njih, oni čitaju nas, danas u Srbiji kažu tata, to je prije 15 godina bila sprdnja.
Točno se sjećam nekog članka di se srbi bune da im djeca govore hrvatske riječi jer gledaju crtiće, sve te riječi se danas pričaju u srbiji.
Ista stvar i kod nas, ložiti, gotivim, extra... sve iz srbije došlo.
Jebiga tako je kako je, sudbina nas veže, ako to ne vidi, samo ne želi prihvatit stvarnost

a gle ovo, stari "bošnjački" dijalekt


Pričaju hrvatski, nimalo ovaj bošnjački, a iako žive u turskoj, nema siktera i bujruma, šta točno potvrđuje kako se lako stvari mijenjaju

Meni je najjače kad ih pita ovin iz BiH je li govote "bosanski", a ove potvrde da jest, "govorimo bošnjački".

Sitiš se onda pustih pripucavanja kako ovi bh.Muslimani dolazidu Hrvatiman, Srbiman i Crnogorciman uviravat ih da se kaže "bosanski jezik", a ne "bošnjački".

A i još jednom, dijalekti su odvojeni.

Nema previše Srba kajkavaca, čakavaca i šćakavaca.
Kao ni Hrvata istočnoštokavaca.

Brojeći i navodeći jezike, unekoliko pouzdana lingvistička tipologija ne osvrće se na dijalekte. Ona isključivo govori o standardnim jezicima (ako postoje), te o plemenskim jezicima nepismenih naroda.

Na dijalekte pisanih jezika- npr. njemačkog- se uopće ne osvrće. Kad se lingvističkotipološki dobije kod, to je zaseban jezik. Stoga je i bio potreban ovaj zakon o hrvatskom jeziku, budući da su u korumpiranoj i opskurantskoj zajednici registrirani bili kajkavski i čakavski kao neki tobože ugroženi nehrvatski jezici, o čem je Grčević detaljno pisao.

https://www.hkv.hr/razgovori/41250-razg ... ional.html

Što stoji iza prijedloga esdepeovskih političara o proglašenju čakavice službenim jezikom?

Ništa ne pokušavam, nego uspijevam, sa velikom lakoćom, pokazati kakvo si lažljivo mutavo neobrazovano svetosavnoture i kako je lagano razbiti i uništiti tvoje svetosavno turske laži i bijedne pokušaje krađe i prijevare.




Ovo taktičko povlačenje sad kad si uhvaćen u laži ti je sramotnije nego ono iz 1995. kad si se sa hrvatske zemlje pregrupirao u ukradenom traktoru i prikolici.
Sad lijepo pati u sramoti jer si ispao neobrazovani svetosavno turski lopovski lažljivac. A patit ćeš još puno više.



Kakvo naređenje za Bibliju? O čemu ti trabunjaš? Da ne misliš na predgovor djela"Institutionum lingua Illyrica libri duo". Koja neuka budaletina

Povjeren mu je zadatak da napiše gramatiku na jeziku svoga naroda odakle dolazi, nitko mu nije zapovjedio koji to jezik mora biti, već je više nego dobro sam znao koji je to jezik. To su tvoje umobolne potpuno izmišljene svetosavno turske lažljive konstrukcije bez ikakvog iti jednog povijesnog dokaza, jer bez tih konstrukcija ne bi mogao ovdje gnojiti o zlom Vatikanu kako su te lijepo naučili tvoji islamski gospodari i kako su ti taj antiVatikanski gen ostavili u amanet kroz 500 punjenja tvojih prababa turskon punjeton.

A sad ćemo malo o Marinu Temperici jer jučer nije bilo vremena.


Za početak valjalo bi naći izvor za citat u kojem se dotični spominje, tj. ovaj citat;



Dakle izvor za citat je sljedeći: Petar M. Kolendić, Srđ, III.1904. str 663.

Tko je Petar M. Kolendić pitate se?

Petar Kolendić (Dubrovnik, 17. rujna 1882. – Beograd, 14. travnja 1969.), povjesničar književnosti iz Dubrovnika, član srbokatoličkog pokreta. Rano se uključio u srbokatolički pokret zastupajući tezu o srpstvu Dubrovnika, srpskoj naravi dubrovačke književnosti, jezika i cjelokupne dubrovačke kulturne baštine. Kao učenik Dubrovačke gimnazije 1901. vlastoručno je ispisivao primjerak tajnoga učeničkog srpski usmjerenog lista Poma, koji se potajno čitao među srpski usmjerenom dubrovačkom mladeži. Kad se za to doznalo, bio je isključen s redovite nastave.
Dakle, čim je izvor za nešto wannabe svetosavni turčin to je odmah i više nego dovoljan razlog za dići obrvu.


Idemo dalje sa citatom, naravno sami citat nema veze sa samim Tempericom, već se spominje posredno. Citat dolazi iz djela Angela Rocce „Bibliotheca Apostolica Vaticana“ objavljenog 1591. godine.

Još jedno djelo slično prethodnom "Bibliotheca sacra", odnosno opsežno djelo koje je prepuno raznim sadržajem, a jedan dio djela posvećen je jezicima, i to sljedećim jezicima: gotski, armenski, ilirski i srpski jezik. Namjerno naglašavam riječ "jezik" biti će bitno za kasnije.


Dakle, kako je već samo po sebi svakom imalo pismenom kristalno jasno, ovdje „jezik“ nema veze sa živim jezikom, već sa pismom, odnosno slovima, tako svaki od ovih „jezika“ ima svoje poglavlje u kojem Rocca lijepo donosi abecedu svakog "jezika";

Armenskog


Ilirskog – glagoljica


I naravno srpskog – koji je, pogodili ste – ćirilica


I kada pogledamo što sve Rocca piše u poglavlju o srpskom „jeziku“ vidimo da tu ima puno finih stvari koje su izgleda promakle onom srbokatoličkom blesanu sa početka 20. stoljeća;

Za početak navodi da ova srpska slova koriste Srbija, Bugarska, Vlaška, Moldauia, dijelovi Dakije, kao i Bosina, Rusija… uh vidi srpskog jezika od Urala preko Moldavije i Vlaške do Bugarske, mnogo rasprostranjeni ti Srbi.

Idemo vidjeti šta finoga dalje kaže u poglavlju o srpskom „jeziku“:



Prijevod:


Hmm…. šta ćemo sad?

E sad dolazimo do onog glavnog, odlomka poglavlja gdje je traženi citat sa spominjanjem Temperice, ali ja ću, eto iz nekog razloga staviti čitav odlomak;



Prijevod:


(pazite ovo, jezik se zove ćirilica – jezik)!!!

I onda ova već poznata rečenica:


čitav odlomak:


Dakle potpuno je jasno iz konteksta prvo čitavog djela, zatim iz poglavlja o „srpskom jeziku“ između ostalih „jezika“, i zatim iz samog odlomka sa citatom da se ovdje nedvojbeno radi o slovima, o pismu, a ne živom jeziku.

Ako nekome još nije jasno, idemo dalje;

Doslovno odmah u produžetku odlomka Rocca kao primjer navodi epitaf Kraljice Katarine kao primjer tog „elegantnijeg“ izričaja:

„

I zatim doslovno daje za primjer napis epitafa kako bi pokazao na elegantnost po kojoj se epitaf razlikuje od srpskog "jezika", odnosno srpske ćirlice, jer je Katarinin epitaf naravno pisan arvaticom ili bosančicom.





I tako, malo ubacite nepotpuni (vrlo vjerojatno namjerno) citat srbokatoličkog lažljivog blesana sa početka 20. stoljeća, pa ubacite internetske svetosavne turke iz 21. stoljeća kod kojih je bolest bitno uznapredovala, sve to promiješate i dobijete ovo:



Znaći svaka, baš svaka rečenica u ovome je svetosavno turska umobolna prljava laž.

1. Bartol Kašić u vlastitom rječniku stavlja istoznačnost između Ilyrico = Hrvatski, dakle jasno daje do znanja da je Hrvat i da priča Hrvatski, ostale primjere hrvatstva je više nepotrebno navoditi.
2. Kašić nije preveo Bibliju na srpski - umobolna svetosavno turska laž, doslovno izmišljotina.
3. tvrdnja "Kašić je dobio naredbu za pisanje Biblije od Kardinala Klaudia Acquavive da započne prijevod Biblije" - Kardinal Klaudio Acyuaviva koji je preminuo 1615. je naredio Kašiću da prevede Bibliju a Kašić Bibliju počeo prevoditi 1622. godine. - istrunuli lažljivi mozak mutavog svetosavnog turčina
4. Potpuno izmišljena rečenica o Kongregaciji koja pita Duborovčane nešto - dolovno potpuno izmišljena rečenica iz ničega
5. Laganje da Temperica šalje Kogregaciji nazad izvještaj sa već spomenutim citatom - ova svetosavno turska laž je već obrađena gore iznad, taj citat je iz djela objavljenog 1591. godine, odnosi se na slova, ne jezik.
6. Kašić ne nastavlja sa nikakvim prijevodom Biblije na srpski. Kad nastavlja? Na temelju citata iz djela objavljenog 1591., a Kašić počinje prijevod Biblije 1622. - kretenski lažljivi svetosavni turčin sa bujnom lažljivom maštom, samo ga malo timeline zeza
7. Opet nekakvo svetosavno tursko muđahedinsko naprđivanje o Vatikanu

Znači lažljivi svetosavni turčin složi umobolnu potpuno izmišljenu konstrukciju u koju u jednu nit utrpa ljude i njihove izmišljene poteze i citate u razmaku od preko 20-30 godina, a sve mu se temelji na jednom citatu koji čak niti nema veze sa srpskim jezikom, već ćirlićnim pismom.

I kako sad pristupiti toliko lažljivom svetosavno turskom istrunutom mozgu i objasniti mu da čak i kad bi mi zaigrali ovu njegovu umobolnu konstrukciju (sa nemogućim back to the future timelineom i povezali sve ove izmišljotine od citata sa Tempericom do Kašićeve Biblije i kada bi slijedili njihovu umobolnu logiku da bi to onda značilo da je Kašić Bibliju trebao prevesti na ni manje ni više nego – ćirlicu.

Mutavi neobrazovani svetosavno turski idioti. Prenesi im to tamo na krstarici i gdje god ih sretneš.



Misliš prionuo poslu izrade prve gramatike svoga jezika otkad je postanka vremena? Poduhvat za koji su bili potrebni bezbrojni sati proučavanja građe i sakupljanja informacija i izučavanja bezbrojnih izvora, rukopisa i oblikovanja svega toga u epohalno djelo milenijske važnosti. I sve to usred srednjeg vijeka
.
Da, za takav poduhvat je nesumnjivo trebalo naučiti jezik upravo tako kako nitko nikada do tada u povijesti nije jezik naučio, da bi mogao napisati gramatiku toga jezika, odnosno priručnik kako se taj jezik koristi. Da bi mogao napraviti usporednu analizu svoga jezika sa latinskim, da bi oblikovao gramatička rješenja koja se koriste do dan danas. Da, morao je žestoko naučiti jezik kao nitko do tada.




Zašto ne staviš čitav pregovor Kašićevog "Institutionum lingua Illyrica libri duo";

Osnove ilirskoga jezika koje mnogi priželjkivahu, samo možda prebrzo, iako u pojedinim dijelovima nesavršene, prema mojim sposobnostima, zbilja s radošću i predano sastavih. Nikoga, naime, dosada nije bilo, koliko znam, koga bih kao autora mogao slijediti i čija bi pravila o ilirskom govoru slovima zapisana već bila objavljena. Osim toga ne bih zacijelo ni mogao kao prvi zdušno prionuti poslu oko ovoga djela da nisam bio dobio naredbe od onih kojima se suprotstavljati ne priliči. Zbog čega pak oni odlučiše da se neki izabrani iz naše družbe trebaju potruditi oko studija da temeljito nauče ovaj jezik te da se napišu barem osnove [gramatika] istoga jezika, lako će razumjeti svatko, kako mislim, komu je jasno u kakvu se položaju kod Ilirȃ u ovo vrijeme nalazi kršćanska stvar. Naime, ili zbog dugotrajna i bijedna položaja u suodnosu s neprijateljima katoličke vjere ili zbog velike oskudice učenih i revnih pastira, namnožiše se gotovo nebrojiva neznanja u posvemašnjoj tami, a da i ne govorim o drugim zlima što iz tame nastaju, tako da mnogima od njih ni one prve osnove kršćanske vjere nisu dosta poznate.

Stoga ravnatelji naše družbe mudro odlučiše da oni koji se drže podobnima da ih podučavaju nauče najudomaćeniji jezik onoga naroda kojim se govori u većini krajeva. Nije, naime, izgledalo da to odgovara namjerama naše ustanove [družbe], jer se mnogi od naših ljudi neprestano šalju na daleki istok i zapad i trude se da upoznaju različite dijalekte onih naroda, kako bi s onima koji nikada prije nisu bili upućeni u kršćanske zakone lakše mogli razgovarati o blaženom životu, dok drugi narodi, gotovo susjedi, bivaju zanemarivani, i to oni koji ime kršćanske i praočinske vjere poznaju, ali zbog nepoznavanja stvari koje trebaju znati i činiti otpadaju od dostojanstva i slave svojih predaka. Tako nenjegovano drveće uskoro zarasta u neplodnu divljinu.

Radi toga sam, koliko je dopuštalo ograničeno vrijeme, pokušao pravila ovoga jezika o osam dijelova rečenice skupiti i određenim i razumljivim načinom prikazati, kako bi što lakše i brže dospjela do onoga komu su namijenjena; a to su oni koji su željni ovaj jezik naučiti. Ipak, ako ove osnove komu izgledaju podugačkima, njega molim da ne odstupi prebrzo od započetoga tečaja. Mnogo je toga izloženo i radi preglednosti, a mnoge druge stvari zbog sličnosti ne predstavljaju kakve nove teškoće pri učenju. Isto se tako nadam da će blagodatima ovih osnova, kakve god one bile, ako s istim marom na njihovu svladavanju budu uznastojali, kao što to običavaju činiti s latinskim i grčkim, uskoro i u proučavanju ovoga jezika ne manje uznapredovati. Zašto pak o onome što se zove rečenična konstrukcija nešto malo, i to samo općenito, iznosim, neće nikoga s pravom čuditi, ako zapamti da je ostalo ili u drugim jezicima koje on poznaje zajedničko, ili će to prije uporabom i vježbom negoli knjiškim pravilima svladati, ili pak da nije moguće baš lako odjednom sve u znanstvenu teoriju uobličiti.

Zdravi bili. Rim, 17. travnja 1604.




Misliš argumentaciju tipa znanstvenog pristupa temeljenog na interpretaciji, kontekstu te znanstvenim metodama indukcije, dedukcije, analize, sinteze, apstrakcije, konkretizacije, klasifikacije, deskripcije, kompilacije, komparacije, statistike… da argumentaciju takvog tipa.




Možda ako si svetosavno turski neobrazovani islamski rob koji pripada islamskom civilizacijskom krugu u kojem caruju prevara, obmana, krađa, laž, lopovluk.
Ako si pripadnik zapadnog civilizacijskog kruga koji se temelji na potrazi za istinom i istinskim činjeničnim znanjem onda ti je argumentacija bitno drugačijeg tipa od svetosavno turskih lažljivih islamskih robova.

Ili ilustrativno; da imam istrunuli svetosavno turski mozak tvrdio bi okolo na temelju ovoga citata talijanskog humanista Flavia Bionda (1388.-1463.): da je Raška teritorij Hrvatske.

Ali sva sreća preci mi nisu 500 godina bili pokorni turski robovi islama, pa imam razvijenu mogućnost kritički sagledavati informacije oko sebe i konstektualizirati ih i interpretirati na točan način koji odgovara objekivnoj činjeničnoj istini realnosti.