Napravio sam puno fotografija u Lisabonu, grad je krcat arhitektonskim pojedinostima. Posjetio sam Castelo de São Jorge, za koji je ulaznica 15 eura, te katedralu za koju je ulaznica 5 eura. Razgledao sam puno gradskih crkvi, sve ljepša od ljepše, najnevjerojatnije izgleda Igreja de São Roque.

Zbog prenatrpanosti turistima, sada u špici sezone, uopće nije jeftino. Jedva sam našao hostel u centru Lisabona za 48 eura. Hostel, ne hotel. Možda je to što ja ništa ne rezerviram unaprijed nego samo na licu mjesta, na recepciji. Ima članaka da je jeftin grad, a uopće nije jeftino. Naišao sam na članak da je 2023. Lisabon bio skuplji od Rima i Bruxellesa, a Porto od Londona. Mnoge nekad jeftine zemlje su kroz razvoj turizma i zbog velikog broja Amerikanaca vremenom poskupile. Tajska, Mjanmar, Brazil, Poljska. Smještaj i restorani u Lisabonu uopće nisu jeftini, za puno mjesta se plaća ne previše jeftina ulaznica.

Vlakom sam se odvezao za 2.6 eura od Lisabona, Rossio, do Sintre, pa autobusom za 2.6 eura do najzapadnije točke Europe. Cabo da Roca. More je danas bilo uzburkano, veoma posjećeno mjesto, krasan pogled na otvoreni Atlantik. Na internetu piše da se za vedrih dana može vidjeti Amerika, što sam siguran da je nemoguće. Pa enormna razdaljina je u pitanju da bi se mogla vidjeti zemlja na zapadu, jedva se za najvedrijih dana s vrhova u Hrvatskoj vidi Italija. Do 1492. su Europljani mislili da je Cabo da Roca kraj svijeta.

Onda sam za 2.6 eura autobusom stigao u Cascais, gdje ću se idućih par dana odmarati i kupati, budući da se još nisam kupao u moru cijelo ljeto. Temperatura oceana 18, inače ljeti varira između 17 i 23. Ne prevruće, ali prihvatljivo.

Iz Cascaisa ću se vratiti u Sintru razgledati njene znamenitosti, te onda mislim da sam Lisabon i okolinu dobro razgledao.

More u Cascaisu je veoma hladno, 18 temperatura, pa planiram prije napuštanja Portugala još razgledati Sintru. Onda se kanim vratiti u Španjolsku, razgledati gradove veoma bogate kulturno-povijesne baštine Sevillu, Cordobu i Granadu. Iz Granade na Gibraltar. Iz Gibraltara trajektom u Tangier, Maroko. U Maroku obići Tangier, Chefchaouen, Fes, Rabat, Casablancu i Marrakech. Ako dođem do Maroka to bi bila država broj 28 i time bih dodao novi kontinent Afriku i prvi put bio u arapskom svijetu. To je okvirni plan u glavi za iduće tjedne i mjesece. Lisabon-Sevilla-Cordoba-Granada-Gibraltar-Tangier-Chefchaouen-Fes-Rabat-Casablanca-Marrakech.

moram pročitati što je Ateist pisao o Portugalu, putujem tamo uskoro.

Ti se draga moja Gabi virtualno baš naputova.

Posjetio sam dvije udarne znamenitosti Sintre. Jučer maurski dvorac (Castelo dos Mouros), za koji je ulaznica 12 eura i do kojeg sam se uspinjao pješke i nakon razgledavanja spuštao se pješke. Danas najpoznatiju građevinu u Portugalu, palaču iznad Sintre. Palácio Nacional da Pena. Ulaznica 20 eura, autobus do nje i nakon razgledavanja iz nje po 4.55 eura.

Prekrasno, ali krcato puno turista tako da moraš kupiti ulaznicu na kojoj je označeno vrijeme ulaska u unutrašnjost palače i u koloni razgledavati. Podsjetilo me na gužve na Stradunu. Prilažem fotografije sebe na dvorcu, sebe na palači i gužve danas u palači.

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... a_2024.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... a_2024.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... A_2024.jpg

U Sintri zna zapuhati i biti dosta hladno, kako je u brdima i izložena vjetrovima s Atlantika. Prvo što je Kolumbo vidio vraćajući se iz Amerike bile su stijene Sintre. Lord Byron je govorio za Sintru da je najljepše mjesto na svijetu. Snimio sam pogled s dvorca.

https://m.youtube.com/watch?v=KANZaf74Oxw

I u Sintri i u Cascaisu i na točki Cabo da Roca često sam čuo naš jezik, vidio dosta Srba i Hrvata. To me obeshrabruje u želji unovčiti fotografije i videozapise. To je izrazito teško, gotovo nemoguće, danas kad svi redom putuju i dokumentiraju i kad su sva znamenita mjesta već bezbroj puta slikana i snimljena.

Danas je turizam masovna pojava. Prije bi bio jedan u cijelom gradu da je bio u nekoj egzotičnoj zemlji, a danas otvoriš Facebook i Instagram i svi redom zimi na Tajlandu, na Baliyu, u Meksiku, u Zanzibaru. Tarik Filipović je govorio da je u njegovu mladost bilo nezamislivo da netko ode dalje od Njemačke, a danas tisuće Hrvata pohode egzotične zemlje.

Prije bi se onaj što je negdje bio hvalio, a sada se nema što ni hvaliti kolika je danas pomama i bum putovanja. U zapadnom svijetu mladih ljudi što putuju mjesecima poput mene ima sva sila.

Možda griješim što fotografiram i snimam dobro poznata razvikana mjesta poput Sintre. Možda kad bih pošao u neku zemlju koja nije toliko poznata, možda bi onda moje slike i snimke izazvale neku veću pozornost. Da pođem u Togo, u Ekvatorsku Gvineju, u Gabon, Nauru, Tuvalu ili Palau. Svakako nema mjesta, teško da ima mjesta čije slike i snimke već nisu dostupne na internetu i u puno boljoj kvaliteti od moje.

Slike ces tesko prodavati. Eventualno mozes za instagram ili youtube praviti reportaze u nadi da ces biti primjecen. Ali u biti te to nista ne kosta i onako putujes i snimas ako nista imat ces radi sebe, pa ako se unovci dobro ako ne nisi nista izgubio

Da upitam, čisto znatiželjno, odakle vam novci i kako vam ih nije žao potrošiti na toliko duga putovanja?

Rekao je covik prije u postovima. Neko vrijeme radi samo da ustedi za putovanje i kad ustedi onda putuje dok ima para

Žao mi je potrošiti na bilo što drugo osim putovanja. Živjeti i putovati za mene su istoznačnice, sinonimi. Još kao mali gadio mi se taj koncept jednoličnog sjedilačkog života kuća-posao-posao-kuća, svaki dan ispočetka. Doma se nisam osjećao ugodno jer mi je otac toksična osoba koja danomice prigovara i gunđa.

Svoje ušteđene novce sam potrošio još 27. svibnja na Sardiniji, dalje putujem s donacijama. Roditelji imaju pozamašnu ušteđevinu od navegavanja i apartmane, te su jedva pristali slati jednu rentu, 120 eura tjedno. Kad sam zatražio donacije preko Facebooka, jedan bivši gazda mi je jednom u najboljem mogućem trenutku uplatio 100 eura, te kasnije jedan prijatelj iz školskih dana 20.

Upoznao sam dobrih ljudi na putu koji bi me častili, dobio sam puno besplatnih obroka, a nekad nešto i gotovine. Prati me sreća. Ja sam pravi sretnik, mazi me Fortuna. Kad god je izgledalo beznadno, da ostajem bez para, našao se netko da pošalje, časti ili udijeli. Spreman sam pokoji dan postiti ili spavati u parku, bolje i klošarski putovati nego ne putovati. Pokušavam s fotografijama i videozapisima i nadam se uspjehu.

Je li i ovaj napokon otkrio sta ga je to mucilo?
Je li klix razocaran sto nije presao na islam kako su to najavljivali vec danima ili mozda jos ipak postoji nada?
Inace malo mi se zgadio ovaj Ilicic svojim zavrzlamama u zadnje vrijeme i medijskom pompom

Najneugodnijih 5 minuta u životu domaćeg blogera: ‘Morao sam uzeti srbijansko državljanstvo, bila je to zadnja opcija...‘


Kristijan Iličić trebao je postati prvi Hrvat koji je posjetio sve zemlje svijeta, no onda se našao u problemu...
Najpoznatiji domaći travel bloger Kristijan Iličić putem svog Instagram profila otkrio je situaciju koja ga muči već dulje od godinu dana. Iličić je, naime, otkrio da je trebao postati prvi Hrvat koji je posjetio sve zemlje svijeta, no onda se našao u problemu.

"Šesti listopada 2023. godine trebao je postati moj najsretniji dan u životu. Trebao sam postati prvi Hrvat koji je proputovao sve države svijeta. Trebao sam proslaviti taj golemi uspjeh u zemlji vatre i leda - na Islandu, ali nažalost, nisam uspio. Htio sam da dođu svi moji ljudi, svi moji prijatelji, obitelj. Mnogima sam već kupio karte. Bio sam uvjeren da će moje putovanje oko svijeta završiti baš tada - u listopadu na moj rođendan", započeo je u svom videu koji je nazvao "Vrata pakla".

Naveo je da je pomno isplanirao cijelo putovanje te da je poslao zahtjeve za vize u države koje je planirao posjetiti te godine. Međutim, jedna ga je država odbila bez ikakvog objašnjenja. Čak i nakon što im je pokušao objasniti tko je i što želi napraviti, i dalje su ga odbijali.

"Mjeseci koji su uslijedili bili su teška agonija. Ljudi koji su me ozbiljnije pratili, shvatili su da sam tik do realizacije sna, odjednom okrenuo priču", navodi Iličić.

Objasnio je da zbog toga nije objavljivao putovanja na isti način kao i ranije te da se posvetio drugačijem sadržaju na društvenim mrežama. Aktivirao se na sve strane - pisao je raznim ljudima u svjetskim turističkim organizacijama, ambasadorima, političarima iz Turske, Katara, Azerbejdžana, a čak su mu i bivši predsjednici Hrvatske pokušavali pomoći, ali bez rezultata.

"Imao sam još jednu posljednju opciju. Te sam se opcije zapravo i plašio i nisam za njom posegnuo sve dok nisam iscrpio sve druge opcije. Otišao sam u Srbiju i uzeo srbijansko državljanstvo. Promijenio sam ime i prezime. Znao sam da je to na neki način izigravanje sistema i jako sam zazirao od toga, jer ako bi me provalili, nikad u životu ne bih mogao ući u tu državu. Zato sam to čuvao kao krajnju opciju", rekao je Iličić.

U međuvremenu je već skupio pet odbijenica i mislio je da nikada neće ostvariti svoj dugogodišnji san.

"Buđenje u realnost u kojoj nemate ostvarenja tog sna, osjećate kao pakao. Ja sam doista prolazio emotivni pakao", priznao je.

Iako u videu nije naveo o kojoj je zemlji riječ, naveo je da tamo ne puštaju više od nekoliko tisuća ljudi godišnje, da ne vole travel blogere zbog raznih stranih influencera koji se tamo dolaze rugati i govoriti im da su čudni. Međutim, nakon veze s jednim moćnim čovjekom iz Hrvatske i njegovim timom, Iličić je uspio otputovati u tajnovitu zemlju.

Na kraju je u komentarima otkrio da je riječ o Turkmenistanu, jer je ta zemlja poznata po prirodnom fenomenu ‘Vrata pakla‘, a njegov se objavljeni video zove ‘Put do pakla‘ i prikazuje upravo te prizore.

Ova je objava prikupila podijeljene reakcije. Neki su oduševljeni pričom, a drugi pak smatraju da je samo riječ o dobrom marketinškom potezu.

Podsjetimo, Iličić je prije nekoliko dana objavio kratki video u kojem ozbiljnog izraza lica sjedi na stolcu pod reflektorom i najavljuje ovaj kratki film o svom mukotrpnom putovanju.

https://www.zabranjeni.hr/scena/domace-zv ... a-15500398

joj drame, nije dobio vizu. muška narikača.
inače rijetko antipatičan i naporan lik.

Ja sam cak pokoji put i citao i gledao te putopise iako je antipatican, medjutim postao je toliko naporan s tom kuknjavom tako da mu muska narikaca odlicno pristaje

išla sam sad gledati, lik tvrdi da je uzeo srpsko državljanstvo pod drugim imenom. wut? i opet su ga odbili i sa srpskim pasošem.
krimos, eto šta je on.

On je prije svega monstrum-lažov.

Ako je to toliko važno, uvijek možeš podmititi nekog da ti izdaju vizu, ili proći kroz zemlju s tranzitnom vizom.

ae
a za Advent malo u Beč

Nakon 20 dana provedenih u Portugalu danas ću se ukrcati u autobus Flixbusa za španjolski grad Sevillu, karta 41 euro, te započeti istraživanje Andaluzije. Sve dane u Portugalu proveo sam u prekrasnom Lisabonu i okolini. Lisabon, Sintra, Cascais, Cabo da Roca, Alverca do Ribatejo.

Sigurno ima puno gradova i mjesta koja sam propustio. Porto, Aveiro, Óbidos, Guimarães, Braga, Faro itd. Uvijek ćeš nešto propustiti, kad bi cijeli život samo putovao vidio bi tek djelić. Mogu iz glave nabrojiti 20 krasnih gradova u Italiji koje sam mogao posjetiti, a nisam. Ili 20 krasnih gradova u Velikoj Britaniji koje sam eto propustio. Nema teorije obići sve, ni sve ljepote Hrvatske nisam vidio, čak ima i mjesta u mojoj županiji koja nisam nikad posjetio.

Moguće je posjetiti svaki kontinent, teoretski moguće svaku državu, ali svaki grad, svaku znamenitost ili svaki otok nema teorije, trebao bi neprestano putovati tisućama godina.

Nisam išao u Španjolskoj sjevernije od Madrida ni u Portugalu sjevernije od Lisabona jer mi se činilo logičnije ići prema jugu. Andaluzija, Gibraltar, pa ako dođem do Maroka dodavam jednu novu državu i jedan novi kontinent. Kad sam već došao sa sjevera, avionom iz Dublina u Madrid, pa nakon Madrida Toledo, Lisabon i Sevilla, nastavljam prema jugu.

Volim dugo pješačiti. Kolodvor Oriente je 9 km od centra Lisabona, jučer sam pješačio uz rijeku i ocean sve od Orientea do Cascaisa, 39 km. Vratio sam se vlakom iz Cascaisa do centra za 2.9 eura, pa vlakom od centra do Orientea za 1.95 eura. Onda sam na Orienteu kupio autobusnu kartu do Seville, u koju ću tijekom današnjeg dana inšalah stići.

Neki dan sam išao pješke na drugu stranu, od Orientea do predgrađa Alverca do Ribatejo 18 km. U predgrađu sam našao privatnu sobu za samo 25 eura. Tako sam prepješačio ovih dana cijelu urbanu cjelinu, od Alverce do Ribatejo do Cascaisa šezdesetak kilometara.

Slijedi Andaluzija, nekad islamska zemlja. Lisabon je također nekada bio arapski grad Al-Uxbuna. Na vrhuncu moći muslimani su vladali cijelim današnjim Portugalom, skoro cijelom današnjom Španjolskom i jugom današnje Francuske. Neki vodič je nekoj skupini turista pričao kako u doba tradicionalista Salazara portugalska žena nije smjela napustiti državu bez dopuštenja i pratnje oca, brata ili muža. To mi zvuči islamski, prema šerijatskom pravu žena ne smije putovati bez pratnje mahrema ili kasnije muža. Otkuda to u katoličkom Portugalu u 20. stoljeću?

Sevilla je najtopliji grad u Europi, temperature idu preko 37, 39, 40 do čak 45 usred ljeta. Valjda će sada biti podnošljivije. Planiram razgledati tri bisera Andaluzije, nekad bastiona islama, Sevillu, Córdobu i Granadu. Mnogi Marokanci se nadaju kako će jednog dana vratiti nadzor nad Al-Andalusom, jedan piše u komentarima vloga iz Córdobe da će opet klanjati namaz u čuvenoj nekadašnjoj džamiji koja je danas katedrala. Mezquita-Catedral.

Po meni je glupost vraćati se unatrag. Onda bi kršćani mogli kazati kako će opet služiti liturgiju u Aja Sofiji. Ili treba razoriti katedralu u Ciudad de Méxicu i ponovno izvoditi obredna žrtvovanja na Velikoj piramidi u Tenochtitlánu. Jedna od najglupljih izrijeka je vratite se vjeri pradjedova. Vjera se mijenja. Zašto bih morao ispovijedati istu vjeru kao prađed, ako sam u međuvremenu došao do spoznaje da je neka druga ispravna i da je prađed bio u krivu? Onda se germanski narodi moraju vratiti Thoru i Odinu, a slavenski Perunu i Velesu.

Kršćani u Crnoj Gori kažu muslimanima Bog vas kleo pogani izrodi, što će turska vjera među vama. Onda bi mogli reći tim kršćanima Perun vas kleo pogani izrodi, što će semitska vjera među vama. Obje vjere su tuđe i nametnute, i kršćanstvo i islam. Svi smo izrodi, jer nitko danas ne vjeruje u Peruna, niti jedna jedina osoba. Nitko nije ostao vjeran Perunu, vjeri prađedovskoj, bogu kojem su se molili prvi Hrvati.

Sjeverrna Španjolska je ljepša od južne.

Alhambra, Mezquita, Sevilla, pa i Cadiz kroz kojeg sam samo prošao su lijepi gradovi, Gibraltar je živa stijena... ali sjever....

Jug malo vuče na Meksiko, vruće je, a osjeti se i arapski utjecaj.

Sjever je stara europa, prekrasni dvorci i rimski akvadukti, ogromne katedrale, čipka u kamenu...
I dosta gradova na sjeveru je studentsko.

Ovo je samo Segovia;
https://dynamic-media-cdn.tripadvisor.c ... h=1400&s=1
https://www.spain.info/.content/imagene ... 137160.jpg
https://media.tacdn.com/media/attractio ... /b1/2c.jpg
Avilaa;
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/ ... 8-2002.jpg
Zamora;
https://media.istockphoto.com/id/137201 ... qhYnnTMmw=
Salamanca;
https://www.telegraph.co.uk/content/dam ... amanca.jpg
Burgos;
https://q-xx.bstatic.com/xdata/images/h ... dde3263&o=

Šteta što nisi bio u Portu, lijepi je grad.
Lijepa je i Batalha, usput ti je Evora, sa svojom kapelicom od kostiju i rimskim hramom, grad kraljica Obidos, Coimbra, Leiria...
Imaš i Guimares i Al Cobasu, ali tamo nisam bio.
Križarski Tomar...

Asturija i Kantabrijsko gorje su fascinantni, a Oviedo je možda jedan od turistički najpodcjenjenijih europskih gradova, skriveni španjolski biser.

Provodim dane u Sevilli. Cijena noćenja u hostelu varira od 12-13 do 18, subotom bude najskuplje, i do 48. Vruće je i sparno, 33-34 temperatura. Sve je drukčije nego u Lisabonu. Tamo je bilo hladnije i more je bilo hladno, te bi znalo izrazito jako zapuhati. Ovdje je omarina.

Lisabon je bio brdovit i razgledavanje je uključivalo puno uspinjanja, penjanja i spuštanja, a u Sevilli je u svim pravcima savršeno ravno. Stoga je lakše pješačiti, a ulice se veoma logičnom križaju tako da se jako lako snalaziti i istraživati.

Katedrala, nekada džamija, najveća gotička crkva na svijetu. Puno drugih izrazito raskošnih monumentalnih crkvi, poput one posvećene Spasitelju. Puno trgova, fontana, lijepih zelenih površina, sliči na Meksiko. Bio sam prvo u nekadašnjoj Novoj Španjolskoj i najsjajnijem dragulju španjolske krune, u Meksiku 2022. Onda 2023. u drugom najsjajnijem dragulju, Peruu. Tek ove 2024. u samoj staroj Španjolskoj.

Volio bih, ako je moguće, promijeniti nick. Nisam više uvjereni ateist. Intenzivno obilazim i istražujem crkve. Nisam više praktično ni Dubrovčanin, kako se zovem na Forum.hr-u, kad stalno putujem i ne vraćam se doma. Ne znam kako bih se nazvao.

Sviđa mi se jamon iberico, nešto veoma nalik pršutu.

i to vam je, dragi forumaši, smisao ovih putovanja.



mladiću, sad se lijepo vrati u Portugal i vidimo se u srijedu u Fatimi.

U Fatime ispod Jajca?

Možda odem uskoro u Prag.

Tko je bio tamo? :) Neki savjet, preporuka...?

Prva stanica, Neka ti bude ambasada i Martinina rezidencija Nije daleko od stanice. Kad se smjestis, onda u obilazak. Prag je meni u rangu Beca. Tako sto god vidis, uzivaces.

Preporuka od mene za dobru klopu slijedi. Trazim link.


https://g.co/kgs/1JaUQ43

Probaj i Trdelnik. Ako nisi do sada. Imas raznih varijanti.

Neš ti slastice, trdelnik.