Hrvatsku su "pomaknuli" na zapad, kao Poljsku, ali za razliku od Poljske, taj je zapad već tada bio većinom etnički hrvatski.
Talijana je bilo nešto u zapadnoistarskim gradovima, kvartovima Rijeke i Zadra, i to je to.

Od tog "pomicanja" su prosperirali Srbi i Crnogorci, ne Hrvatska.

Pa RH je ostala bez Zaljeva hrvatskih svetaca, Kotora, Perasta, Tivata...
Da ne spominjem Petrovaradin na sjeveru, Slankamen gdje je izginuo posljedni Zrinski...

Granica u Srijemu je "pseudoetnička".
Realno je mogla biti i drugačija, Šid i slična područja su bila miješana, sadržavala su srpsku relativnu većinu, ali su komotno mogli u Hrvatsku, kao za vrijeme Banovine.
Mogla je i Mitrovica, kad smo kod toga.
Petrovaradin je imao hrvatsku većinu, pa su njega pripojili iz "ekonomskih" razloga.
Subotica, isto.
Baranja je pripojena kJ radi toga jer je bila ekonomsko zaleđe Osijeka, a Srbi su ju uporno nudili HR za bolje razgraničenje u Srijemu, iako je u Baranji bilo više Hrvata nego Srba.

Da je bilo fer, Hrvati bi možda izgubili i istočni Srijem (možda u drugim granicama, Šid, Mitrovica...) radi srpske većine, ali bi po istom principu dobili zapadnu polovinu Bačke.
S time da je i to u srpsku korist, jer Srijem je bio dio Hrvatske, a Bačka nije bila dio Srbije.


Srbi su kao polazišnu granicu uzeli granice Savske banovine iz 1931., što je malo ironično s obzirom da su se granice u kJ mijenjale nakon toga.


Svi "kompromisi" su pod navodnicima, na hrvatsku su štetu, iako postoji taj narativ da je to sve "slučajno" i uvijek postoji neka izlika.
Slažem se da su primarno gledali svoje privatne interese.
Ali kad se povuče ukupna crta...
Rezultat je očit.

Ja te ne razumin, čudiš se što nisu išli u hrvatskom nacionalnom interesu? Pa šta njih briga za to.

Kompromis je, takav kakav u njihovim glavama je kompromis. Mogli smo lošije proć u podjeli Istre (mogla je cila završit u Sloveniji), mogli smo ne dobit Baranju, mogli smo lošije proć kod podijele Srijema... A Vojvodina je završila ko autonomna pokrajina, bilo je takvih ideja za dijelove Hrvatske, posebno Istru. Tako da, moga si i gore proć.

Istra je tribala ić u komadu s Trstom i dijelom Furlanije možda ko republika ili autonomni dio Slovenije. Tek kad je to propalo dijelila se između Hrvatske i SLovenije i tu smo ipak bolje prošli uslijed etničkog sastava. Dobro, pomoglo je što je ZAVNOH već ima odluke oko proglašenja Istre, al lako bi to oni pogazili.

Pišeš potpune gluparije koje nemaju veze s mozgom i da se radi o nekakvoj najmjernoj politici na hrvatsku štetu je epski idiotizam. Toga uopće nije bilo.

Ma nema tog scenarija di komunisti nama daju po vojvodine, to je totalno nerealno, nema tog svemira di bi oni to napravili.

Subotica nije na stolu ni u jednom trenutku, to čak ni taj tvoj rad ne tvrdi. Imaju te neke tvrdnje oko Hebranga, al to je sve rekla kazala. Obračun s Hebrangom je prije svega unutarpartijski, gradit od njega velikog hrvatskog nacionalista je naknadno učitavanje.

Istra je tribala ić u komadu s Trstom i dijelom Furlanije možda ko republika ili autonomni dio Slovenije. Tek kad je to propalo dijelila se između Hrvatske i SLovenije i tu smo ipak bolje prošli uslijed etničkog sastava. Dobro, pomoglo je što je ZAVNOH već ima odluke oko proglašenja Istre, al lako bi to oni pogazili.

Nije to bilo realno. Realno je bilo da se između Hrvatske i Slovenije podijeli po jezično-nacionalnom kriteriju.

Ostale su granice isto realne- BH je ostala, uz nedjelovanje oko Neuma, u okviru realnosti; između Hrvatske i Srbije se išlo posve po etničkom principu jer je u Bačkoj hrvatska oaza bila debelo unutar srpskih područja, pa je to bilo nerealno.

Podjela Boke Kotorske je mogla biti u teoriji, no opet nas je zeznuo etnički diskontinuitet, a kao cjelina- pravoslavci su u Boki još 1870. činili oko 70% stanovništva.

Jednostavno, Srbi su bili brojniji i za njih bolje teritorijalno raspoređeni slijedom povijesti.

Ne bi imao smisli autonomni dio Slovenije.
Sedma republika bi se opravdala s raznoraznih akrobacijama, i naravno da tu nisam mislio samo na Trst, nego na 20% Slovenije kaj je bilo pod Italijom do 1943.
Inače, tu je još jedna računica.
Trst je veći od Ljubljane.
Pa su se neki Slovenci i bojali da bi im se glavni grad mogao premjestiti.

To su gluposti. Da je Trst pripojen išo bi Sloveniji i to je to. Naša granica sa Slovenijom bi bila ista.

Podjelila bi se granica Istre po etničkim linijama jednako, bio Trst tu ili ne.

Jedna megalomanska mapa iz tog doba, tu je naš dio Istre naš doduše.

https://express.24sata.hr/media/img/2f/35/fbb6605524ec2e0305da.png

Ovo za autonomnu pokrajinu Tračku je teško ludilo

Potpuno nerealna mapa. Jugoslavenstvo je nastalo od Ilirizma, ideologije koja propagira autohtonost slavena u Iliriku, po kojoj su Iliri zapravo slaveni. Ne obuhvaća sve južne slavene.
https://en.wikipedia.org/wiki/Illyricum ... m_SPQR.png

Ne ne. Prva ideja je je bila megalomanska da se stvori nova republika koja bi obuhvatila Trst i solidan dio Furlanije (možda se neko bavio i s idejom da se ide do Soče u tadašnjem zanosu). Ko što je bila ideja da se pripoji cijela Albanija i izbije na Egejsko more i da se u Solunu proglasi makedonska republika. Kad je sve to neslavno propalo išlo se uže razmišljat. Iduća opcija je bila autonomna pokrajina Istre i Trsta. Kad je propa i Trst ostala je Istra za podilit.

Komunisti su generalno pratili AU granice, Bačka nije dolazila u pitanje ni jedne sekunde. Samo su baranju minjali za Istočni srijem i to je to. praktički su postigli ravnu crtu. To je dosta logično svatit njihova namjera šta su išli radit. Nema tog scenarija di Subotica ide Hrvatskoj, nema ga.

U ovom dokumentu piše gore da je Subotica mijenjana za Baranju.
Ne kaže se da je postojala realna šansa da Subotica pripadne HR, ali je razmišljanje da je hr. trebala nešto dobiti za nju.

Istočni Srijem uopće nije bio ni na tapeti.
Granica se određivala u srednjem Srijemu, s time da su Srbi htjeli i komade zapadnog.

Iz svega dostupnog proizlazi jasno da Bačka nikad nije bila na stolu. Hrvatska nikad nije imala Bačku. Srijem je imala te je bila jasna logika Istočni Srijem za Baranju (brate nema srednjeg Srijema ). Đilas je tu vedrio i oblačio, on je i prisika tu situaciju. Od svih članova komisije jedino je Zlatarić spominja Bačku al on je u debelom manjini, njega su odmah odbacili ne samo kao šovinista nego su zaključili da bi taj koridor s Bačkom bio neprirodna tvorevina i da geografski nema smisla s obzirom na Dunav.

Ako je potrebno da Hrvatska bude pojačana izvesnim delom Vojvodine, prirodnije bi bilo, da se Baranja uklopi u Hrvatsku (preko Osijeka) pored toga što u njoj ima Srba koliko i Hrvata (vidi tabelu I.)16, i što ranije nije bila sastavni deo Hrvatske, nego je u sklopu Vojvodine ušla u sastav Jugoslavije. Ovakvo srpsko-hrvatsko razgraničenje nazvali bi bačko-baranjskom kompenzacijom.«

Spornim teritorijima između Hrvatske i Vojvodine smatrani su:
a) srezovi: Subotica, Sombor, Apatin, Odžaci - sjeverno i sjeveroistočno od rijeke Dunav (Bačka);
b) srezovi: Batina. Darda, u slivu rijeka Drava i Dunav (Baranja);
c) srezovi: Vukovar, Šid, Ilok – jugozapadno i južno od rijeke Dunav
(Srijem).
Posebnu pozornost komisija je poklonila području zapadne Bačke, tj. području gradova i kotareva Subotice i Sombora naseljenih Hrvatima Bunjevcima i Šokcima. Komisija je brzo radila, obilazeći sporna područja, susretala se s narodnim predstavnicima vlasti i skupljala podatke o nacionalnom sastavu stanovništva na terenu. Interese bačkih Hrvata, koji su težili pripojenju Hrvatskoj, zastupao je Jerko Zlatarić, seljak iz baranjskog sela Gajić. U godinama prije Drugog svjetskog rata Zlatarić je bio jedan od najutjecajnijih ljudi iz HSS-a u Baranji i imao je dobre odnose i suradnju s bačkim haesesovcima, napose s hrvatskim zastupnikom i senatorom iz Subotice Josipom Vukovićem – Đidom, kojemu je bio zamjenik na listi izabranih senatora Banovine Hrvatske. Upućenost u predratna negativna iskustva, zajednički položaj i probleme bačko-baranjskih Hrvata u Kraljevini Jugoslaviji činili su ga kompetentnim da zastupa interese i želje bačkih Hrvata u Komisiji za razgraničenje Vojvodine i Hrvatske.

Važno je napomenuti i mišljenje Andrije Hebranga koji je za sporno područje Bačke izjavio: »Znam kad smo došli u Beograd vladalo je mišljenje da bi i Subotica trebala da pripadne Hrvatskoj. Onda se od toga odustalo. Postala su sporna neka sela.«

Međutim, da je navedeni, najzapadniji dio istočnog Srijema i pripao Hrvatskoj, time ne bi bio nadiđen disbalans u teritorijalnoj „razmjeni“ između
Hrvatske i Srbije. Hrvatska bi umjesto 4.420 km² ostala bez 3.785 km² (istočnog) Srijema. Odbije li se od tog iznosa 1.147 km², koliko zauzima Baranja, Hrvatska bi i nadalje bila u „manjku“ za 2.638 km².
Budući da je razgraničenje u Podunavlju provođeno uz naznaku podjednakog uvažavanja interesa hrvatske i srpske strane, bilo bi očekivano da je taj manjak „nadoknađen“ u sjeverozapadnoj Bačkoj.
Jer, koliko god je Srbima bio značajan istočni Srijem, toliko je i Hrvatima bio važan taj dio današnje Vojvodine. U tamošnja tri kotara, Apatinu, Somboru i Odažacima, te u gradovima Somboru i Subotici živjelo je 1921. ukupno 281.105 stanovnika, od čega 81.123 ili 29 % Hrvata, 36.530 ili 13 % Srba, 86.171 ili 31 % Nijemaca, 65.604 ili 23 % Mađara, 8.079 ili 3 % Slovaka te 3.598 ili 1 % ostalih.28 S tim da se iz kotara Odžaci i Sombor moglo isključiti sve one krajeve za koje bi, prvenstveno na temelju srpske većine, bilo „prirodnije“ da pripadnu Srbiji.
Uklapanje sjeverozapadne Bačke u Hrvatsku ne bi ničim ugrožavalo srpsku kompaktnost i homogenost u
ostatku današnje Vojvodine.
Ujedno, prostranost te cjeline, njena povezanost s Baranjom i istočnom Slavonijom, osigurala bi joj dovoljnu razinu funkcionalnosti. Zasigurno višu od one koju ima npr. Dubrovnik, stiješnjen između mora i BiH. Doduše, stjecanjem sjeverozapadne Bačke prostorni bi okvir Hrvatske
bio dodatno „razvučen“. No, s obzirom na općenitu teritorijalnu „nezgrapnost“ Hrvatske te na činjenicu da u upravnom smislu uspješno funkcionira, riječ bi bila o zanemarivom „problemu“.

Ne mora značiti, tad je sve bilo na stolu. Za nas u svakom slučaju bolje da su se razbile megalomanske ambicije na zapadu.

https://www.youtube.com/watch?v=AuZhbbvzCu4
https://www.youtube.com/watch?v=IJwdUFw3184

Kekić u Velebitu kaže da je Tito štitio Tuđmana i vreme disidentstva.

Kako vi njih uopšte stavljate u opoziciju jednog drugome? Svako je učinio maksimalno moguće za Hrvatsku u svoje vreme. Maček, Pavelić, Tito, Tuđman, to je kontinuitet.