Jednostavno je to riješiti. Po poljskom modelu.
Država da povoljan kredit studentima i nakon svršetka studiranja isti ga vraća ne novčano već kroz rad. Ako ode van vraća kredit regularno tj novcem uz kamate.
Imaš određeni poček ako ne nađeš odmah posao u zemlji ali kredit moraš vratiti jer si novce uzeo (destimuliranje suficitarnih studija).

Sve veći broj mladih stručnjaka u Hrvatskoj već na početku karijere suočava se s teškim odlukama. Mnogi se pitaju vrijedi li ostati u zemlji i graditi karijeru uz relativno niske plaće i visoku razinu odgovornosti, ili pak potražiti priliku izvan granica Hrvatske. U pitanju su struke koje zahtijevaju dugotrajno obrazovanje, ali često ne nude financijsku sigurnost ni nakon nekoliko godina rada.

Tako je jedan mladi arhitekt nedavno na Redditu podijelio svoje iskustvo.

"Nastaviti u Hrvatskoj raditi za 1200 eura neto ili početi učiti njemački kao arhitekt? Nedavno sam dobio otkaz u jednoj firmi zbog nedostatka projekata, nakon što sam završio veliki projekt i prije ikakvih bonusa, božićnica itd."

Dodaje kako je bilo teško preživjeti s takvom plaćom u Zagrebu.

"Prihvatio sam da sam na početku i da imam još puno toga za naučiti, ali kad se usporedim s drugim zanimanjima, odgovornost je velika, često sam imao prekovremene i posao je mentalno naporan, često sam imao burnout."

Ubrzo su se ispod njegove objave zaredali brojni komentari koji su ukazali da takvi problemi nisu ograničeni samo na mlade, već da i mnogi stariji i iskusniji kolege rade za slične ili neznatno više plaće.

"Fuševa ima i našlo bi se još, ali nemam položen stručni ispit. Postaje li bolje s godinama ili bude još više stresa za malo para? Bio sam na internshipu u Njemačkoj i bilo mi je predobro, nisu me uzeli jer ne znam njemački. Sad sam free, motivacija za zaposlit se negdje mi je 0, nakon ovog otkaza i krpanja kraja s krajem, stvarno mi se teško praviti entuzijastičan oko posla."

Komentatori su ga savjetovali da stekne iskustvo, položi stručni ispit i prikupi projekte s kojima se može pohvaliti.

"Tek si krenuo. Manje od 2 godine iskustva je približno jednako 0 godina iskustva. Stekni iskustvo, položi stručni ispit, skupi projekte kojima se možeš pohvaliti i to koristi kao podlogu za otići stepenicu dalje jer ovako zelen imaš puno slabije šanse za bilo što. Njemački je uvijek pametno učiti."

Drugi komentari naglasili su razliku u životnom standardu između Hrvatske i Njemačke. "Super mi je ova ekipa ‘ja sam se najeo go*ana pa moraš i ti‘. Ljudi očito ne kuže koliko je Hrvatska skupa zemlja za život. U našim glavama bi bilo najpametnije uspoređivati plaće sa zapadnom Europom. Nitko nema problem sa samim plaćama, ok, 1200€ sa završenim faksom, ali najam 200€, kruh 0,50, jaja 1,20, mlijeko 0,40… U Hrvatskoj si stalno na početku. Zašto bi itko tko je potrošio 5 godina života na faks radio za 1200€? To je ponižavajuće i opasno – ljudi će zaključiti da se faks ne isplati, a ova druga skupina će otići van."

Jedan komentar dodatno je precizirao: "Njemačka je zrela ekonomija, Hrvatska je mala ekonomija koja živi od turizma. Totalno su drugačije postavke. Posebno s nekretninama kojih kronično fali i ne gradi se dovoljno. Tržište diktira cijenu najma. Hrana nam je skupa jer očito možemo platiti skupu hranu. Za 1200€ ćeš raditi dok si mlad i friško s faksa. Svugdje ćeš tako raditi za male novce, a napredak dolazi s iskustvom."

Mnogi su se složili da je problem i niska cijena usluga u Hrvatskoj i birokracija koja otežava pokretanje vlastitog posla.

Arhitektica s firmom starom šest godina opisala je kako je počela raditi za 4500 kn u malom uredu, nakon čega je napredovala i otvorila svoju firmu. Ipak, naglašava da je stres ogroman, planiranje teško, a konkurencija i birokracija stalno pritiskaju.

"U Hrvatskoj je arhitektura ubijena birokracijom i dampiranjem cijena. Ako nemaš želudac za stalni pritisak i neizvjesnost, ova struka te lako slomi. Čak i ako možeš sve progutati, najvažnije je baciti se u vatru, upoznati gradilište, projekte i kontakte te iskustvo iskoristiti za daljnju karijeru", zaključila je.

Jedan komentar dodaje: "Nemoj gubiti vrijeme. Nauči njemački, dođi u DACH regiju, izgradi karijeru i onda kad se budeš vraćao bit ćeš cijenjeni stručnjak koji bira gdje će raditi. U Hrvatskoj se rad i poštenje niti isplati niti cijeni, ali je prekrasna zemlja kada imaš novaca."

Rasprava se na kraju svela na isto pitanje koje muči sve više mladih profesionalaca: vrijedi li ostati i čekati da "jednom bude bolje" ili je jedini racionalan izbor otići. Ipak, iskusniji kolege savjetuju da je važno pametno planirati prve korake i tražiti prilike koje dugoročno donose više od same plaće.

Motivi za odlazak mladih su razni, od realne situacije, do pomodarstva. Činjenica je da su (npr. SAD) vani plaće veće - no školovanje nije besplatno.
Ako govorimo o liječnicima, oduvijek su oni imali nadstandard, što je i u redu. Ali Hrvatska se ne može natjecati sa plaćama u SAD-u ili Norveškoj, ali nije ni dužna plaćati školovanje kadrovima za SAD i Norvešku.
Ako je procjena kako određenih kadrova Hrvatska ne treba, pa čemu ih uopće školovati?
Garancije zaposlenja? Pa npr. pitanje liječnika (a i nekih drugih kadrova) rješavao bi po sistemu "prekomande", tj. ako je liječnik potreban u nekom selu u provinciji, na planini ili otoku - pogledao bi tko je toma mjestu najbliži na burzi - problem riješen. Tamo bi ga čekala pristojna plaća, stan i službeno vozilo - karijera kreće.
Ne znam kako je danas, ali prije nekih ~ 10 godina, TV emisija. Uglavnom, ljetna sezona, na otocima nedostaje liječnika. Garantiran, stan, hrana, plaća, radni staž - a zapravo skoro kao ljetovanje. I nitko od liječnika sa burze - ne želi to odraditi?! Ili mladi liječnici, kojima su bolnice platile specijalizacije - a sada bi oni otišli, bez da odrade staž u toj bolnici kojoj su dužni ili vrate novce koliko je to koštalo. I opet kenjanje na temu "ljudskih prava" i "robovlasništva". Ono, patetike, oni bi u Irsku...
Drugo, ljudi glasaju za ovo, znači SRETNI su sa upropaštavanjem sela i industrija - pa čemu onda školovati kadar koji nikom ne treba?! Pa dok narod na izborima ne odluči drugačije - radije neka u Irskoj peru suđe kao NKV radnici, nego liječnici i ing - za Hrvatsku jeftinije.

Nisam ja ni rekao da je sustav dobar. Samo sam rekao da se po predlozenim modelima lako upada u zamku studija samo za bogate, dok bi se ostale prisiljavalo nakon studija raditi za male place, izrabljivanje itd. itd. A toga u HR znamo da ne manjka

Ne razumijem Vas. Studij za bogate??! Znači po Vama, podrazumijeva se kako će mladi iseliti, ali eto, bogati sa diplomama, a jadni siromašni bez. Pa da platimo siromašnima i oni da gizdavo isele?
Naš plaće jesu niže, ali ne i niske. Pogotovo ako govorimo o liječnicima. Kakvo crno "izrabljivanje"? VSS diploma i kod nas znači solidnu plaću. U ratu mi je vojnička plaća srozala se od solidne (1991.), pa do 150,00 DEM mjesečno (1992. plativo u HRD-ima) i nikad mi nije palo na pamet kako sam "izrabljivan". Da je trebalo ratovao i badava. Kao malog poduzetnika, više puta su me smuljali - pa nisam dobio poticaje. Platio sam masan porez i na novce koje nikada nisam dobio. A sada da se ja sažaljevam nad likovima kojima je neto plaća 2500,00 - 3500,00 € malo?! Trebam im pomoći da lakše isele?

Kome je to u hrvatskoj neto placa 2500? 3500?
Sve mlade ljude koje znam ne prelaze neto placu 2000 eura. Ne znam u kojoj ti drzavi zivis

Plaće bolničkih liječnika, prema odluci ministra Beroša 2024.

Sve veći broj mladih stručnjaka u Hrvatskoj već na početku karijere suočava se s teškim odlukama.
.

Ako je potrebno, malo ću se pojasniti. Ne mislim kako bi to trebalo uvoditi za one, koji su po starom (postojećem) sistemu upisali (završili) svoj studij. Međutim, svemu dođe kraj, a skupo školovati ekipu koja kani otići?! Pa ne više. Šteta po Hrvatsku i naše društvo je onda višestruka. Znači PRIJE početka studija dati mu izbor - ili a) ili b). Punoljetan je, neka odluči i potpiše ili ne potpiše. Ako neće on, pa ima tko hoće.
Sloboda kretanja? Nije sporno ode li takav negdje vani na ljetovanje, shopping, specijalizaciju, ali iseliti se u inozemstvo - e to bi bilo kršenje ugovora.

Ako ste VSS, Vi zapravo niste platili svoje školovanje, osim ako niste bili izvanredni student. Govorimo o astronomskim iznosima iz državnog budžeta. U SAD-u školovanje liječnika znači ogroman kredit, 35.0003,00 $ - 65.000,00 $ po godini, plus ostali troškovi, pa da bi dijete postalo liječnik - kuća ide pod hipoteku. A to u Hrvatskoj, dobije gotovo besplatno. I kakve koristi od njega za Hrvate, kada on iseli? Mali poduzetnici, seljaci, tokari i pekari - plaćali su da "Jura" postane liječnik, a kada oni onda očekuju nešto od njega zauzvrat, on ode i poruči im - "Tko vas .... drugari!".

Prvo, država ne "školuje liječnike da bi ih posjedovala". Država financira obrazovni sustav jer joj to dugoročno donosi društvenu, zdravstvenu i ekonomsku korist. .

Mi iz BiH razmišljamo i komentiramo najvise HR jer je to naša država, ali isto tako komentiramo i cijeli svijet. Evo ja da sam i muslimani bez hr državljanstva bih jednako smatrao da je za HR ili mostarsko sveučilište bolje davati stipendije , nego imati besplatno studiranje bez ikakvih kasnijih obaveza. Stipendije su vec provjerena i prisutna stvar koju treba modelirati i uvjetovati po potrebama.

Vezano za temu koja nema.nikakve veze sa ovom, HR pomaže bh Hrvate, to.je pametna HR politika , služi interesima HR države i to treba podržavati.

Možeš ti iznositi stavove, ali bi bilo pošteno prvo razmisliti iz koje pozicije govoriš. Kao Hrvat iz BiH, nalaziš se u situaciji u kojoj hrvatski porezni obveznici desetljećima financiraju studiranje Hrvata u BiH, prije svega kroz Sveučilište u Mostaru. A realnost je da i ti ljudi masovno odlaze iz BiH, u Njemačku, Irsku, etc.. Dakle, ni tamo financiranje studija nije zadržalo ljude, baš kao što ih ne zadržava ni u Hrvatskoj.

Ako ćemo slijediti tvoju logiku do kraja, onda se legitimno postavlja pitanje: hoćemo li onda staviti ključ u bravu na Mostar i prestati financirati taj sustav, pa taj novac "uštedjeti" u Hrvatskoj? .

Samo ukoliko obrazovani ostaju u toj državi.

Inače baca novce.

A bacanje novca nije pametna politika.

I za Mostar treba uvesti ista pravila, ko emigrira nek vrati lovu

Onaj ko bi rađe studirao vani, nego kod kuće sa stipendijom i obavezom ostanka ako mu s biroa nađu posao ,taj bi svakako otišao.
Onaj ko unaprijed razmišlja da neće ni studirati u HR(za zadrte ni u Mo) ako neće moći par godina odbiti posao u HR , taj je unaprijed izgubljen. Ako htoliko hoće raditi vani nek vrati od tamošnje plaće koja je kakti daleko bolja pa mu to neće biti problem.
Većina normalnih ljudi bi prihvatila studirati na taj način, a nenormalni sretan im put.

U Hrvatskoj posao nema samo tko je lijen ili glup

Vi bi ograničavanjem liječnika izgubili liječnički bazen jer ljudi ne bi upisivali medicinu. U BiH specijalist radi za nešto malo više od tisuću i po eura što je poražavajuće. I onda bi zapravo samo potakli dodatno useljavanje stranih radnika kojima bi tih tisuću i po eura bio plafon. Eto koliko ste dalekovdni.

Kako ti to točno zamišljaš, hrvatski studenti mogu slobodno studirati u tridesetak država od kojih niti jedna ne traži dužničko ropstvo, ali to neće imati nikakvog utjecaja? Nije inozemstvo samo Helsinki i Dublin, npr. Ljubljana ili Graz su većini stiudenata bliži nego Osijek.

Nazvati ulaganje u obrazovanje bacanjem novca je pogrešno već na razini pojma. .

Vi bi ograničavanjem liječnika izgubili liječnički bazen jer ljudi ne bi upisivali medicinu..