Nisam stručnjak, ali i mene je zanimalo, pa bih se raspitivao po Dalmaciji...

Navodno nisu nastala nego došla...iz Bugarske!

I ima zanimljiva priča kako Pakoštanci znaju se zvat Bugarima...

Čini se kako je priča slična onoj arbanaškoj kod Zadra...

Nisam cuo da je u Dalmaciji bilo ikakvog doseljavanja iz Bugarske, ali nije nemoguce, mozda ce postavljac teme znati vise. Ono sto znam da je dio slavonskog plemstva porijeklom bilo iz Bugarske i da su bili katolici, pobjegli pred Turcima, a kad su stigli ovdje priznate su im titule i dodjeljeni posjedi.

Nikakve veze s Bugarskom nego samo jedan od načina tvorbe prezimena.

Najčešći načini tvorbe prezimena kod Slavena su kroz deminutiv i kroz posvojne sufikse. Deminutiv je -ić. Tu se radi o tome da se sin određene osobe obilježi kao sin iliti "mala" verzija. Mali Ivo je Ivić(što se i danas sreće kao osobno ime kod BH Hrvata), mali Pejo je Pejić, mali Savo je Savić, mali Ibro je Ibrić. To potpuno slijedi jezična pravila, kao što je mali stol stolić a mali okvir okvirić. Rumunji imaju sličan način tvorbe. Drac je vrag, a Dracul je vražić.

Drugi način je posvojni. To može biti u smislu -ov ili -ev. Sin Ivana je Ivanov, kao što je sin radnika radnikov. Postoji i način formiranja na -ski. Grb Hrvatske je hrvatski grb, kao što je sin Petra u Makedoniji Petroski.

Postoje naravno i mješane verzije. Ako je Petar sin Ivana u krsnim knjigama zaveden kao Petar Ivanov, njegov sin Mijo će možda biti zaveden kao Mijo Ivanović iliti mali Ivanov.

Najbolji primjeri ovog su imena očeva. Kod nas se ime oca stavlja između imena i prezimena, ali u genitivu. Mijo Ivanović je Mijo Petra Ivanović. Kod Rusa bi bio Mijo Petrovič Ivanović, koristeći deminutiv. Kod Bugara bi bio Mijo Petrov Ivanović. Sva tri oblika su samo patronimici, ali zadnja dva lako postanu trajna prezimena. Tako se i događalo.

Ma jasno, i za sve pet, ali nije jasno zašto je takvih prezimena najviše u Dalmaciji? Zašto je baš kod njih toliko učestao taj "posvojni" način tvorbe prezimena?

Pa takav posvojni nacin tvorbe postoji i drugdje, samo sto je obicno jos dodavan i drugi sufiks, -ic. Ivanov + -ic, Petrov+ -ic itd.

Postoji mnoštvo mogućnosti. Lokalni dijalekt. Mjesta gdje su obrazovani svećenici koji su unosili podatke u matice. Venecijanske vlasti. Puka slučajnost.

Osim toga, bez neke ozbiljnjije studije o frekvenciji prezimena, ne bih baš znao jesu li i koliko prezimena na -ov i -ev češća u Dalmaciji nego recimo u Zagorju.

NA samom jugu Hercegovine ih ima dio. Čapljinska općina prema hrvatskoj granici.

http://www.bugari-u-hrvatskoj.com/?page_id=125

Kazu ovdje da su Bugari bjezali od Turaka i da su to ljudi na -ov...

Bez ikakvih dokaza. A Bugari nisu imali prezimena prije 150 godina, a kamo li prije 300 godina.

Pade mi na pamet da stavim ovdje i pokušam koliko mogu objasniti jedan zanimljiv dokument. Naime, franjevac Josip Jakošić negdje oko 1780. godine u samostanu u Fojnici prepisuje jedan stari dokument, napisan stotinjak godina ranije, koji donosi popis plemićkih obitelji negdašnjeg kraljevstva Bosanskog. Dokument je iz 1688., ali nepoznati pisac tvrdi da je lista obitelji sastavljena oko 1550. godine. Taj popis objavljuju Fra. Luka Vladimirović i Fra. Grga Ćevapović, a ja ga imam iz djela Euzebija Fermednžina Acta Bosnae potissium ecclesiastica gdje ga on prenosi u cjielosti.

Dokument je vjerojatno falsifikat sličan ilirskim grbovnicima iz tog vremena kao što je čuveni Fojnički grbovnik. O grbovniku više vidjeti ovdje koga zanima:

http://www.scribd.com/doc/51453874/Dubr ... ovjekovlje

U svakom slučaju, taj dokument je kao i grbovnici nastao u XVII stoljeću, i svrha mu je dokazati plemenito porijeklo određenih obitelji koje su iz Bosne prebjegle pred Turcima. Dakle, on ne prikazuje pred-Tursko plemstvo Bosne, nego obitelji iz XVII stoljeća. Velika većina ovih obitelji se ne spominju u poveljama bosanskih kraljeva, niti u drugim suvremenim izvorima. Dokument nije falsifikat u smislu da su obitelji u njemu izmišljene, već u smislu da ne prikazuje stvarno stanje bosanske vlastele u XIV i XV stoljeća. Njegova vrijednost je u tome da spominje mnoge bosanske obitelji iz XVII stoljeća, od kojih neke postoje i danas. Ako je dokument stvarno iz druge polovice XVII stoljeća, a vjerojatno jest, onda je to u mnogim slučajevima prvi povijesni spomen tih obitelji.

Ja ću ovdje donijeti taj spisak u latinskom originalu i pokušati prevesti i objasniti te obitelji.

Aglinich de Aglinich oppido seu Bobovacz

U prijevodu "Aljinići iz grada Aljinića iliti Bobovca." Ovdje se odmah primjećuje greška. Očito se radi o današnjem selu Haljinići kod Kaknja. Selo je istina blizu Bobovcu, ali nije identično s njim. Čak šta više, između Haljinića i ostatka Bobovca se nalaze sela Ričica, Teševo i Kraljeva Sutjeska, tako da se ovo ne može interpretirati ni kao mišljenje da su Haljinići nekad bili podgrađe Bobovca. Pošto je Bobovac krajem XVII stoljeća već bio ruševina, očito je pisac ovog spiska krivo smatrao da je današnje selo identično starom gradu. Lokalni živalj inače i dan-danas izgovara ime mjesta kao Aljinići.

Prezime Aljinić ili Haljinić je zabilježeno u povijesnim izvorima. Još 1584. je bosanski provincijal bio fra Marijan Haljinić iz Sutjeske. Po činjenici da nije bio iz Haljinića, da se zaključiti da se ovo Haljinić ne odnosi na mjesto porijekla(kao npr. fra Nikola Lašvanin koji se stvarno prezivao Marčinkušić) već da mi je Haljinić bilo stvarno prezime. I kasnije imamo franjevce s tim prezimenom, ali nije sigurno kod kojih je stvarno prezime a kod kojih samo mjesto rođenja. (H)aljinići se ne spominju na katoličkim popisima stanovništva 1742. i 1768. pa se može zaključiti da je prezime do tad izumrlo. Ni danas nema osoba s tim prezimenom.

Aracsinovich de oppido Pacza apud Brochno

U prijevodu "Aračinovići iz grada Paoče u Brotnju." Ovo "grada" u čitavom ovom dokumentu ne treba uzimati za ozbiljno. Mnoga mjesta navedena kao gradovi to nikad nisu bili, i nema ikakvih dokaza da je u njima bilo kakvo utvrđenje. To je jednostavno jedan od hiperbola ovog popisa, da se pokaže što veća slava ovih obitelji. Paoča je selo kod Čitluka, dakle u staroj župi Brotnjo. Prezime danas ne postoji, ali broćanski rod Bulića ima tradiciju da su postali od Aračinovića. To se ne može provjeriti u maticama župe Brotnjo, ali čini se da je predanje vjerodostojno. Bulići se već prezivaju Bulić na popisu katolika 1742. godine, a broćanske matice počinju tek 1775.

Alaupovich

Za njih ne piše odakle su, ali je jasno iz povijesnih izvora. Alaupovići su stara fojnička obitelj, koji su tamo možda došli kao rudari u XIV ili XV stoljeću. Njihov grb je prikazan u Fojničkom grbovniku, a spominju se i u popisima katolika 1742. i 1768. Na oba popisa su zabilježeni u Fojnici. I danas ih ima, a selili su i u Busovaču i Vareš. Jedna od rijetkih katoličkih obitelji u Bosni koji mogu pouzdano reći da za vrijeme turske vlasti nisu bili zemljoradnici.

Burnazovich de Prodbilie apud Imotam

Prijevod bi bio "Burnazovići iz Prodbilja blizu Imote." Pošto mjesta s tim nazivom nema i pošto je čitav popis pun manjih tipografskih grešaka, mislim da se ovdje radi o selu Podbablje koje je nekih 5 kilometara južno od Imotskog. Prezime je očito identično prezimenu Burmazović. Burmazi su vlaško bratstvo koje se prvi put spominje 1305. između Stoca i Ljubinja. Oni tamo osnivaju svoj katun i često se spominju u izvorima slijedećih dva stoljeća. Pred kraj XVII stoljeća, Burmazi raseljevaju pod turskim pritiskom i prelaze u mletačku Dalmaciju. Naseljavaju se oko Sinja, gdje se 1680. spominju Burmazovići u matičnim knjigama. Danas ih ima pod prezimenom Burmaz oko Muća i kod Zaostroga.

Bauxovich de Zlenta inter Saitam et Sergundin Zpyro

Prijevod bi bio "Baužovići od Zlente između Saite i Sergundin Zpyro." Ovdje se u stvari radi o Balšićima od Zete. Balšići su crnogorska dinastija iz XIV i XV stoljeća.

Bachich de Servia

Prijevod bi bio "Bačići iz Srbije." Bačić je često prezime a ovo "de Servia" ne daje dovoljno podataka da bi mogli znati o kojim Bačićima se radi. Bačića katolika ima kod Drniša i oko Subotice, a u manjem broju i drugdje.

Barzoevich de Rogoznieza inter Almisium et Zaduariae

Prijevod bi bio "Brzojevići iz Rogoznice između Omiša i Zadvarja." Ovdje se radi o mjestu koje se danas zove Lokva Rogoznica i koje se doista nalazi između Omiša i Zadvarja. U selu Svinišće malo iznad Rogoznice živi i danas ovaj rod, ali pod prezimenom Brzović. Zabilježeni su tamo u stanju duša žiše Zvečanja 1725. godine. Iz Svinišća je jedna grana odselili oko 1750. godine u Šujicu kod Tomislavgrada.

Bilexievieh de Rasno apud Mostar

Prijevod bi bio "Biležijevići iz Rasna kod Mostara." Ovdje se vjerojatno radi o selu Rasno kod Širokog Brijega, koje je puno bliže Mostaru nego Gornje i Donje Hrasno u neumskoj općini. Nije jasno kako bi ovo prezime trebalo zvučati. Napisano je kao Biležijević, ali bi moglo biti Bilježević, pa čak možda i Blažević. Na katoličkim popisima stanovništva u selu Rasno 1741. nije bilo ni jednog prezimena koje bi ličilo na ovo.

Bogostinovich comites de Blagai in Bosnia

Prijevod bi bio "Bogostinovići, knezovi Blagajski." Ovo se očito odnosi na Blagaj na Sani, pošto je Blagaj na Buni u Hercegovini a ne u Bosni. Ova natuknica je problematična jer navodi knezove(doslovno grofove) Blagajske, za koje se zna da su se prezivali Babonić. Ovdje se vjerojatno radi od tipografskoj grešci, mada je zanjimljivo napomenuti da se bratstvo Plamenac iz malog crnogorskog plemena Boljevića po tradiciji ranije prezivalo Bogostinović. Babonići su za vrijeme turskih osvajanja u Pounju pobjegli u Kranjsku. Zadnji izdanak te obitelji je umro u XIX stoljeću.

Bergelych comites de villa Pudumiae minori et maiori in territorio Cleunae

Prijevod bi bio "Bergeljići, knezovi Malog i Velikog Podhuma na području Livna." Andrija Kačić Miošić navodi tradiciju da je 1242. godine ugarsko-hrvatski kralj Bela darovao nekom Bergeljiću posjede oko Livna i da je ovaj sagradio utvrdu Hum ispod koje se kasnije razvilo selo Podhum. Ovo pamti i lokalna tradicija koja ga zove Brgonjić banom, i veli da je utvrda bila na Nuhbegovića Gradini iznad sela gdje doista postoje ostaci nekog starog utvrđenja. Početkom XVIII stoljeća, u Splitu je postojala obitelj Bergelić koja je kasnije izumrla. Moguće je da su to bili članovi roda Bergeljića koji su pred Turcima izbjegli u Split.

Boxinovich de Glamocs

Prijevod bi bio "Božinovići od Glamoča." Na Livanjskom polju živi rod Karaula koji imaju tradiciju da su s Glamoča i da su se nekad prezivali Božinović. Ovu tradiciju vjerojatno potvrđuje biskupski popis katolika iz 1768. godine, koji u Grborezima kod Livna nalazi jednu obitelj Božinovića.

Bibich de Vacuovo apud Mideno Berdo in Zagoria

Prijevod bi bio "Bibići iz Vakuf(ov)a kod Medena Brda u Zagorju. Zagorje je srednjovjekovna župa na području gornjeg toka rijeke Neretve, otprilike na prostoru današnje općine Kalinovik. Ova naselja nisam uspio ubicirati a samo prezime Bibić postoji na nekoliko mjesta i različiti nositelji vjerojatno nisu u srodstvu.

Bogasinovich com. de Popovo

Prijevod bi bio "Bogašinovići, knezovi Popova." Tu se očito radi o predjelu Popovu u istočnoj Hercegovini. Navodni grb Bogašinovića je prikazan u Fojničkom grbovniku. Bogašinovića u Dubrovniku ima u XVII, pa je moguće da se radi o došljacima iz Popova, koje je dalo dosta imigranata Dubrovniku. Katolici Potrebice u Cicrini u Popovu imaju tradiciju da su došli iz Odžaka kod Nevesinja i da su se tamo prezivali Bogašinović.

Branelovich de Riseca

Prijevod bi bio "Branilovići iz Riseka." Nije jasno na koje se mjesto ovo odnosi, ali Branilovići su srednjovjekovni rod iz okolice Gacka. Kraj Gacka postoji i selo Branilovići, koje naseljava isključivo muslimanski živalj. U dubrovačkim izvorima krajem XIV stoljeća se spominje Vlatko Branilović kao jedan od vazala Vlatka Vukovića.

Bielavich de Bobovaez

Prijevod bi bio "Bjelavići iz Bobovca." Ovdje se opet vidi greška kao u slučaju Aljinića. Bjelavići su selo u blizini Kaknja, odmah do sela Haljinići. Udaljeno je više od 10 kilometara od Bobovca. Kao i Haljinići, i Bjelavići vjerojatno nose ime po rodu koji je tu nekada živio. Početkom XVIII stoljeća, gvardijan samostana u Kraljevoj Sutjesci je Juraj Bilavić. Nešto kasnije, na biskupskom popisu katolika 1741. godine se u selu Mijakovići koje je odmah ispod Bobovca, s njegove istočne strane, javlja prezime Bilavić. Vjerojatno se u svim ovim slučajevima radi o istom rodu koji je dao ime selu Bjelavići.

Bissalich de Dumno

Prijevod bi bio "Bišalići(ili Bisalići) s Duvna." U izvorima nema traga ovakvom prezimeno, kako na Duvnu, tako i bilo gdje drugdje. Možda se i ovdje radi o manjoj grešci i prezime treba čitati Pašalić. Duvanjski Pašalići su početkom XVIII stoljeća došli iz Dalmatinske Zagore, ali pošto je taj kraj naseljen izbjeglicama iz Bosne nakon 1687. godine, nije isključeno da su Pašalići i prije živjeli na Duvnu.

Brankovich de Jaicze com.

Prijevod bi bio "Brankovići, jajački knezovi." U izvorima se ne spominju nikakvi Brankovići u vezi Jajca. Možda se ovdje radi o srpskoj dinastiji Brankovića, koju sastavljač popisa iz nepoznatog razloga povezuje s Jajcem.

Bielopierievich, Boxichevich, Berniakovich, Bogopankovich ex territorio Saraj

Prijevod bi bio "Bjeloperovići, Božičevići, Brnjakovići, Bogopankovići s područja Sarajeva." Sve ove obitelji se pojavljuju u ilirskim grbovnicima ali bez dodatnih detalja. Brnjakovići se na popisu katolika 1742. pojavljuju u selu Drijenča kod Tuzle, ali nije poznato imaju li ikakve veze s ovim Brnjakovićima.

[quote="Pavo B]
Bachich de Servia

Prijevod bi bio "Bačići iz Srbije." Bačić je često prezime a ovo "de Servia" ne daje dovoljno podataka da bi mogli znati o kojim Bačićima se radi. Bačića katolika ima kod Drniša i oko Subotice, a u manjem broju i drugdje. [/quote]

Malo da se uključim i ja, zbog jedne napomene - ovo "Bachich" se može pročitati i kao "Bakić", a možda je u ovom slučaju i ispravnije

Ima li neko informacije o prezimenima Miloš iz Tepčića i Galić iz Kručevića?

Miloši su među starijim broćanskim rodovima. U Tepčićima ih kao Miloševiće bilježi popis katolika iz 1741. godine, pa su u tom selu najmanje 270 godina u kontinuitetu. Raniji spomeni ovoga roda nisu pouzdano u vezi s broćanskim Milošima. Još u XVII stoljeću se u dubrovačkim izvorima spominju razni katolici Miloši i Miloševići iz Popova, ali nije jasno jesu li oni jedan rod s tepčićkim Milošima. Još zanimljiviji je rod Miloševića iz sela Lič u Gorskom Kotaru. Oni su Bunjevci, a pošto je teza da su Bunjevci došli iz istočne Hercegovine odavno odbačena u korist mnogo čvršće teze da su iz zapadne Hercegovine i Livna/Duvna, postoji mogućnost da su oni potomci broćanskih Miloša koji su pobjegli pred Turcima.

Još ću spomenuti da puno više Miloša ima iseljenih izvan čitlučke općine nego u njoj. Tako ih je 1991. bio velik broj u Grudama, na Duvanjskom polju, nešto manje u okolici Posušja i Ljubuškog. Svi oni su iseljenici iz Brotnja.

Galići su isto tako star rod, i isto se pojavljuju na popisu katolika 1741. godine. Galići su jedan rod sa Zupcima iz Gradnića, što potvrđuju matice župe Brotnjo. Po tradiciji, koja se ne može provjeriti u izvorima, porijeklom su od drevnog broćanskog roda Radmana. Radmani se prvi put javljaju 1456. pa onda i u XVI i XVII stoljeću. U XVII stoljeću brojni Radmani se bilježe u Cetinskoj krajini kao prebjezi iz Hercegovine. Nije jasno kad i kako je prezime Radman nestalo i zamijenjeno prvo prezimenom Galić, a kasnije i Zubac.

Hvala... :)

Prezime Bojka - ljubuški kraj?

Veljaci i Vitina. U Veljacima ih je 1991. bilo 24 osobe a u Vitini 11. Dedijer u svojoj "Hercegovini" kaže da su po obiteljskoj tradiciji došli iz Služnja u Dalmaciji "prije 500 godina." Ova tradicija je prilično sumnjiva. Prvo, s obzirom na vrijeme kad je Dedijer skupljao informaciju, Bojke su došli oko 1400. Svaka čast rodovima koji njeguju tradiciju o porijeklu, ali ovo je previše. Ne samo da nakon 500 godina nije normalno da jedan rod pamti da je uopće došao odnekud, a ovi znaju i točno selo. Drugi problem je što Služanj nije u Dalmaciji nego na Brotnju, kod Čitluka.

Provjeravanjem biskupskih popisa katolika 1741. i 1768. godine, vidimo da u župi Veljaci(Ljubuški) nema Bojki niti kakvog sličnog prezimena. Međutim, na oba popisa imamo Bojčiće u Blatnici u župi Brotnjo. Blatnica i Služanj se nalaze jedno do drugog. Biskupski tajnici su na ova dva popisa često dodavali -ić prezimenima koja ih nemaju (Rimci i Baruni kod Livna postaju Rimčevići i Barunovići), a Bojčić je logična "slavenizacija" prezimena Bojka.

Bojke dakle jesu iz Služnja, ali on je na Brotnju i nisu mogli doći prije 1768. godine. To je, naravno, jako daleko od 1400. Za Bojčiće fra Robert Jolić u "Stanovništvo Brotnja u tursko doba" kaže da se pojavljuju u najstarijim maticama te župe iz XVIII stoljeća i da su vjerojatno starosjedioci u Blatnici iz vremena prije turskih osvajanja.

(Robbie: replika o navodnom srpskom porijeklu Boškovića, zanimljiv odgovor)

Ovo je iz knjige Marijana Sivrića " MIGRACIJE IZ HERCEGOVINE NA DUBROVAČKO PODRUČJE OD POTRESA 1667. DO PADA REPUBLIKE 1808. GODINE"

Knjiga je u stvari njegov doktorat. Sivrić je dugogodišnjih zaposlenik raznih muzeja i arhiva i doktor povijesti. Istraživanja za ovu knjigu su plod dugogodišnjeg rada i pregledanja matičnih knjiga i arhivske građe.

http://img545.imageshack.us/img545/1637 ... age204.jpg
http://img265.imageshack.us/img265/9363 ... age205.jpg
http://img839.imageshack.us/img839/5748 ... age206.jpg
http://img585.imageshack.us/img585/301/ ... age207.jpg
http://img839.imageshack.us/img839/4963 ... age208.jpg
http://img195.imageshack.us/img195/8123 ... age209.jpg
http://img84.imageshack.us/img84/5429/m ... age210.jpg
http://img32.imageshack.us/img32/9523/m ... age211.jpg
http://img832.imageshack.us/img832/3734 ... age212.jpg

I eto. Boškovići iz Orahova Dola se u Dubrovniku spominju u ranom XVII stoljeća, a vjerojatno su došli i ranije jer matične knjige počinju tek 1637. Očito su katolici čitavo to vrijeme, ali džaba sve ovo. Srbi će ti fino reći da je Bošković staro srpsko prezime(po predaji, naravno) i da su oni došli iz Crne Gore i da je otac Ruđera Nikola bio pravoslavne vjere(isto, po predaji). I šta sad? Kako o ovome raspravljati? Kako dokazati išta nekome tko vjeruje da predaja i sličnost prezimena znače više od izvora?

Tema je u potpunosti vraćena u originalno stanje od prije tjedan dana.
Od sada monitoring teme, a ukoliko se onaj troll vrati svakako mu postovi neće živjeti duže od par minuta a morat ću dati ban i jou enteru (kolateralna šteta). :)

Stolački muslimani sa prezimenom Kaplan? To je poznato židovsko prezime, dakle je li riječ o slučajnosti (možda neka turska riječ) ili imaju neke veze sa sefardskim Židovima u BiH?

Kaplan je aškenasko a ne sefardsko prezime, pa je vrlo mala vjerojatnoća da bi imali ikakve veze. Kaplan je čisto njemačka riječ u ovom kontekstu, i dolazi od latinskog capellanus. U biti znači isto što i kapelan na hrvatskom, samo što kod Židova ima općenitije značenje i odnosi se na svećenika. To znači da je istovjetna hebrejskoj riječi kohain. Kaplan je u biti germanizirani prijevod prezimena Cohen ili Kohn.

S druge strane, kaplan je na turskom tigar, odakle sigurno dolazi prezime stolačkih Kaplana. Prvi spomen ovog prezimena je 1791., kad se u dokumentima šerijatskog suda u Stocu spominje neki Osman Kaplan.

Branilovići su staro pleme , i većina bratstava iz Pive i dobrog dela zapadne CG ima tradiciju da su poreklom od Branilovića.

To je glavom i bradom predsednik Srbije Boris Tadić , i moja malenkost!

Tako je , verovatno se misli na Bakiće ako su navedeni da su iz Srbije plemići!

http://hr.wikipedia.org/wiki/Pavle_Baki%C4%87

Ima pravi Turci (Muslimani) tko se prezivaju Kaplan.

Metin Kaplan - Islamist