Srbija je istina u totalnom kurcu, i Hrvatska tone, osjeti se, ali Srbija je što reče mrak, već duže vremena traje opća bježanija svega mladog i pametnog što ima, a sad će se vjerojatno i pojačat taj odlazak. inače perspektive svih zemalja u regiji su vrlo loše i ne vidim šansu za neki ozbiljniji pomak i preokret, nažalost. s tim da je još fascinantniji podatak da po zadnjim pokazateljima Vojvodina sve više zaostaje za srpskim prosjekom. ej, Vojvodina je postala ispodprosječno razvijena i bogata unutar Srbije! u svemu tome, Hrvati su kolateralna žrtva.

to je nehumano, a humano je kad im zapale kuće, sruše crkve, ukradu sve što su imali. ne pričamo o Hrvatima u Finskoj i Čileu, nego o Srbiji gdje su oduvijek i zauvijek u očima vlasti i tamošnjeg stanovništva remetilački faktor.

ZKVH potpisao još jedan ugovor o suradnji

Ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov potpisao je 18. studenoga 2011. godine u Subotici s ravnateljem zagrebačkoga Instituta za migracije i narodnosti dr. sc. Zlatkom Šramom Ugovor o međunarodnoj znanstvenoj suradnji između ZKVH-a i IMIN-a. Potpisivanju Ugovora prisustvovao je predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća dr. sc. Slaven Bačić.

Institut za migracije i narodnosti pripada skupini najvažnijih znanstvenih institucija u području društvenih i humanističkih znanosti, a značajnim nam se čini istaknuti da je aktualni ravnatelj Instituta dr. sc. Zlatko Šram veći dio svoje znanstvene karijere sociologa ostvario u Subotici. Nakon potpisivanja Ugovora on je ukazao na važnost zaključenoga Ugovora o međunarodnoj znanstvenoj suradnji između ovih dviju ustanova.

Potpisani Ugovor podrazumijeva suradnju u nekoliko područja - od razmjene časopisa i knjiga i uzajamnog objavljivanja radova u publikacijama, preko razmjene znanstvenika i međusobnoga pozivanja na znanstvene konferencije do stručne i financijske pomoći oko realiziranja istraživanja. U tom smislu, u članku 1. se precizira kako će se suradnja „odvijati u okviru socioloških, politoloških i socijalno-psiholoških istraživanja Hrvata i drugih nacionalnih zajednica u Vojvodini" i da će ona podrazumijevati „zajedničke organizacije znanstvenih skupova, okruglih stolova i konferencija temeljenih na rezultatima individualnih ili zajedničkih istraživanja". Isto tako, u članku 7. se ističe kako je „namjera ovog Ugovora nastanak uzajamnih logističko istraživačkih centara za znanstvenike iz obiju zemalja iz područja društvenih i humanističkih znanosti".

Ugovor o međunarodnoj znanstvenoj suradnji između ZKVH-a i IMIN-a drugi je potpisani ugovor o suradnji između jedne ustanove hrvatske zajednice u Vojvodini sa znanstvenom institucijom iz Republike Hrvatske.

Mislim da u ovom trenutku to ipak nije toliko dramatično, niti u tolikim razmjerima kao prije desetak godina, a da ne spominjem olovne 90-te, kada su Srbi iz RH, masovno i smišljeno naseljavani u dijelove Vojvodine sa značajnom hrvatskom populacijom, u osvetničkim pohodima iskaljivali svoju mržnju prema potpuno nedužnim vojvođanskim Hrvatima. Ipak, u posljednje vrijeme osnivaju se brojne znanstvene, kulturne, društvene i športske udruge i klubovi s hrvatskim predznakom, a djelovanje im je omogućeno, iako još uvijek ponešto otežano, no držim da će postupnim olakšavanjem odnosa između Hrvatske i Srbije to ipak ići konstantno uzlaznom putanjom, naravno, uz pojedine kratkotrajne teže epizode kada odnosi dviju država budu opterećeni nekim konkretnim problemom ili vanjskoplitičkim istupom (npr. pitanje priznanja Kosova).

Naposljetku, svakako držim kako je ključno vezivanje položaja hrvatske nacionalne manjine u Srbiji s položajem srpske nacionalne manjine u RH i ostvarivanje ekvivalentnih institucionalnih prava Hrvata u Srbiji (Vojvodini) s onima koja uživaju Srbi u RH, na način o kojem sam već više puta govorio (npr. parlamentarna zastupljenost). Međutim, tu zasad ide ogroman minus hrvatskoj vanjskoj politici, koja gleda isključivo ekonomske ili neke druge ciljeve Hrvata u RH pa su joj tako npr. priznanje Kosova i vanjskopolitički istupi u tom pravcu ispred interesa hrvatske nacionalne manjine u Srbiji ili Hrvata u BIH.

Srbija je istina u totalnom kurcu, i Hrvatska tone, osjeti se, ali Srbija je što reče mrak, već duže vremena traje opća bježanija svega mladog i pametnog što ima, a sad će se vjerojatno i pojačat taj odlazak. inače perspektive svih zemalja u regiji su vrlo loše i ne vidim šansu za neki ozbiljniji pomak i preokret, nažalost. s tim da je još fascinantniji podatak da po zadnjim pokazateljima Vojvodina sve više zaostaje za srpskim prosjekom. ej, Vojvodina je postala ispodprosječno razvijena i bogata unutar Srbije! u svemu tome, Hrvati su kolateralna žrtva.

To je tvoja dugoročna prognoza i za HR, pretpostavljam?

No, budimo iskreni, vidiš li ti na srbijanskoj političkoj sceni osobu koja bi bila spremna poraditi na punom ostvarivanju spomenutih prava?

Što je još gore, ne vidim ni na našoj onu koja će na tako nečemu ozbiljno inzistirati.

Parlamentarno zastupanje je iznimno važno. No sad ću se izraziti možda malo prenaglašeno, što taj jedan ili dva čovjeka mogu učiniti ako će sjediti između miloševićevih socijalista, radikala i reformiranih radikala?

Kao jedinog iskreno zabrinutog i zainteresiranog političara za pitanja i probleme hrvatske nacionalne manjine na njihovoj političkoj sceni vidim Nenada Čanka, lidera LSV-a.


E, pa to i jest ključni problem, ali tu je i dodatni problem ovisnosti parlamentarne zastupljenosti Hrvata u Srbiji o predizbornim koalicijama s vodećim strankama. Kuntić (DSHV) ne duguje svoj mandat zakonu koji propisuje hrvatskoj nacionalnoj manjini parlamentarnu zastupljenost, već koaliciji s Tadićevim DS-om. Stoga se ne može postavljati nimalo neovisno ili malo čvšće oko nekih bitnih pitanja.

Manje-više isto što i SDSS radi za Srbe u RH. U pravilu će se naći u takvoj poziciji da će njihovi manjinski zastupnički mandati biti potrebni potencijalno vladajućima da ostvare parlamentarnu većinu ili iz nekih drugih razloga, pa će nastojati ući u vlast i u pregovorima izboriti što više za hrvatsku manjinu koju zastupaju.

Cijela filozofija.

]Kao jedinog iskreno zabrinutog i zainteresiranog političara za pitanja i probleme hrvatske nacionalne manjine na njihovoj političkoj sceni vidim Nenada Čanka, lidera LSV-a.

Što je još gore, ne vidim ni na našoj onu koja će na tako nečemu ozbiljno inzistirati.

E, pa to i jest ključni problem,

]Manje-više isto što i SDSS radi za Srbe u RH. U pravilu će se naći u takvoj poziciji da će njihovi manjinski zastupnički mandati biti potrebni potencijalno vladajućima da ostvare parlamentarnu većinu ili iz nekih drugih razloga, pa će nastojati ući u vlast i u pregovorima izboriti što više za hrvatsku manjinu koju zastupaju.

aha.

jao si ga državi koja ima više stanovništva starijeg od 65 godina, nego onih od 0-14, a stanje se samo pogoršava, do 2050. bi ovih prvih moglo biti i duplo više od ovih drugih. mi smo na samom rubu da postanemo trajno siromašna zemlja, osim ako ne otkrijemo naftu ili neki vrag izmislimo.

Nemoj mi to raditi.
Dva velika emigracijska vala u 20. stoljeću došla su na naplatu.
I kroničan nedostatak strategije.
Što je najbolje mislim da se stanje može poboljšati relativno lako.
Treba olakšati dolazak do stana mladim obiteljima.

http://www.zkvh.org.rs/index.php/component/content/article/27-aktivnosti-zavoda/862-provedeno-etnoloko-terensko-istraivanje-obiaja-bakih-bunjevaca

Provedeno etnološko terensko istraživanje običaja bačkih Bunjevaca

Kulturna tradicija Bunjevaca u Bačkoj do danas je očuvana i toliko je bogata da bi se njome doista trebalo dugo i intenzivno baviti, istaknula je profesorica Jadranka Grbić Jakopović koja je bila dionicom etnološkog istraživanja koje je od 15. do 20. studenoga provedeno u Subotici i Somboru s okolicom. Istraživanje je proveo tim profesora, diplomiranih etnologa i studenata pod stručnim vodstvom dr. sc. Milane Černelić Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu uz suradnike iz našega grada i okolice, te značajnu pomoć Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Ovo istraživanje dio je šireg istraživanja započetog prije desetak godina, o čemu voditeljica projekta dr. sc. Milana Černelić kaže:

„Nakon primorskih Bunjevaca, s područja Senja i okolice, istraživali smo Bunjevce u Lici, a potom i u Dalmaciji - u području Kruševa i Bukovice. Sada smo tu u Bačkoj, a sljedeće godine planiramo ići u Mađarsku baviti se Bunjevcima koji tamo žive. Krajnji cilj istraživanja je istražiti sve ogranke bunjevačkih Hrvata te, uspoređujući ih, pronaći eventualno neke zajedničke elemente u njihovom tradicijskom naslijeđu".

Rad devetero istraživača na terenu pokazao je da je bunjevačka tradicija očuvana do danas, veli profesorica Jakopović.

„Ona je do danas dobro očuvana. Vidite, pojedini elementi tradicijske kulture posvuda u svijetu se gube i to je neminovno. Danas naravno nitko više svakodnevno ne hoda u narodnoj nošnji. Način oblačenja odnosno prakticiranje nošenja te stare bunjevačke oprave, koja je doista raskošna, više se ne prakticira i taj je običaj iz više razloga napušten. Međutim, nema kuće koja nema sačuvanu nošnju koja se u posebnim prilikama koristi."


Bunjevačka tradicija je veoma bogata i mjesta za istraživanje uvijek ima. Govornicima su svakako postavljena pitanja kako se nekada živjelo, privređivalo ili razmišljalo, što se kratko zove svakodnevni život. Ali istraživače zanima i kako Bunjevci danas žive, što su baštinili iz svoje prošlosti, što čuvaju i njeguju i koje običaje od svoje tradicije održavaju i sada prakticiraju, kao i što će prenijeti sljedećim naraštajima, kaže profesorica Jakopović.

Ona također ističe da je kolektivno pamćenje i sjećanje na opće zajedništvo jedna je od zanimljivih poveznica između primorskih i bačkih Bunjevaca.

„Nekako u tradiciji tih bunjevačkih zajednica i grana, premda su se odvojile i žive jako daleko, ipak postoji svijest, saznanje i osjećaj zajedničkoga pripadanja. Najprije pripadanja bunjevačkoj zajednici, ali tu je jednako tako i druga identitetska dimenzija, a to je pripadnost hrvatskom etničkom korpusu. Ovo su nalazi na području duhovne kulture."


Materijalna i socijalna kultura također imaju poveznice poput sličnosti u svadbenim običajima, te u vokabularu koji je tijekom stoljeća poprimio značajke lokalnih dijalektalnih sredina, ali je sačuvao mnoge autentične zajedničke značajke, dodaje Jakopović.

Turbulentni život koji nosi globalizacija i agresivni neoliberalni kapitalizam koji nas sve nastoji homogenizirati, već posustaju, ne samo na ekonomskom nego i na kulturnom planu. U zajednicama koje drže do svojega identiteta na neki je način svjesno ili ne, sve to stvorilo otpor u kojem se regionalni identiteti revitaliziraju i bude. Bunjevci svakako drže do svojega identiteta i mislim da nisu u opasnosti za njegov gubitak, konstatira profesorica Jadranka Grbić Jakopović.

Materijalnu i logističku potporu ovom istraživanju osigurao je Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata. Menadžerica za kulturne djelatnosti ZKVH-a Katarina Čeliković ističe kako je ovo prvi put da se Odjel za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta sustavnije bavi istraživanjem Hrvata u Vojvodini.

„Bunjevački Hrvati u Bačkoj dosad nisu bili predmet ozbiljnog etnološkog istraživanja. Dosad su to bila uglavnom necjelovita, pojedinačna istraživanja nekih područja kulturnog identiteta. Nadamo se da ćemo ovim istraživanjem dobiti relevantne podatke o tomu kakva je naša tradicija bila nekada, kako se ona mijenjala tijekom povijesti i koliko je preživjela različita, nerijetko turbulentna vremena. Smatramo da je ovo jedno od najznačajnijih istraživanja, samim tim jer je popis pučanstva završio, pa bi ono moglo ukazati na to zašto je situacija danas ovakva kakva jest", kaže Katarina Čeliković.

Ovim projektom nastavlja se suradnja Odsjeka za etnologiju i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata na projektnim istraživanjima.

Krajnji je cilj istraživanja da se rezultati obrade i objave kako bi bili dostupni širem čitateljstvu. Stručni radovi vezani za ovo istraživanje bit će objavljeni u zasebnom zborniku, kao i u Godišnjaku za znanstvena istraživanja ZKVH-a.

Nema na čemu.
I mene zanimaju rezultati, tj. hoće li se potvrditi ono što sam pročitala u nekim izvorima
da su od svih Bunjevaca upravo oni vojvođanski najkonzervativniji u čuvanju običaja, odnosno najsličniji Bunjevcima prije seobe.

Da dopunim u skladu s mojim nickom
Jedno vrlo važno i lijepo svetište i hodočasničko mjesto.

http://www.tekije.com/
http://www.tekije.com/o-nama.html
http://hr.wikipedia.org/wiki/Tekije_(Srijem)
http://www.mka.hr/blagdani/velike-tekije/



http://www.tekije.com/images/morfeoshow ... G_3934.jpg

http://www.tekije.com/images/morfeoshow ... 000011.JPG

Jedno od svetišta Gospe Snježne u Hrvata. Jedno od snowflakeinih omiljenih. Naprosto magija.
Uživajte.
P.S. Nadam se da tri slike nisu previše, ali nisam mogla odoljeti

Na izborima su usli na listu DS Borisa Tadica...

bunjevacki jezik? kaj je to

Znam... Zato što još uvijek nemate manjinjske kvote u parlamentu.

Nema potrebe...

Stranke manjina za razliku od ostalih nemaju izborni prag od 5%... koliko dobiju glasova, toliko imaju mandata.

Ja idem svake godine na Tekije, tamo je sada župnik moj župnik Stjepan Barišić sa kojim sam gradio crkvu u Smederevu.
Prošle godine prvi dan, odnosno na bdenju je bilo oko 2000 ljudi a na sam dan Snežne Gospe oko 1700.
Interesantno je da od toga je sigurno 2/3 Roma, zatim Mađari i najmanje bude Hrvata

Srbi u HR imaju fiksne kvote, kao što znaš.
Hrvatima je i to previše.
Zbog nedavne povijest zajednice i nepopularnosti pojma Hrvat u Srbiji.
Uzgred, koje su manjine ostvarile izravan ulazak u parlament po tom sustavu?