Slažemo se obojica u tome

to je stvar slobode medija i prikazivanja istine na njima, posljedica je da se poslje toliko godina komunističkih zatiranja i sotoniziranja samog pomena priče o ustašama efekti cenzure moraju vidjeti još neko vrijeme, ali istina je neminovna i neumoljiva i uvijek se oslobodi i pokaže.

Jugoslavija i komunizam kao alternativa je bila još gora. Loše je što ova tematika je jednim manjim dijelom i danas izvor prijepora i podjela.

Imali su dobrih strana da budem realan. Industrijalizacija zemlje i sl. Al nemogu im oprostit progone ,ubistva neistomisljenika i slicno.
Danas politicari kad oce posvađat ljude bace im kost oko ustaša i partizana i smiju im se . A ovi samo što se ne pobiju .
To je sve prošlost ,trea gledat budućnost,ono što je pred nama . Ne jedem ja prošlost ,ljudima treba posao ,nešto od čega će živjet.

Ha, da je i NDH imala priliku ili svoj mirnodopski dio i ona bi učinila isto toliko, čak i više...

identično mišljenje imamo....

bila je loša, ali teško je biti gori od ndh....

Nešto kao "Allah uekber!" Bježmo, eto muađedinaca

Preterujete gospodine Bumbi, niti se ko plašio "ustaša" niti muađedinaca, taslačili su se i jedni i drugi, i to uredno

Kakve veze ima Sekula Drljević sa crnogorskim četnicima i otkud sad crnogorski četnici i Pavelić

Gospodine Mario, ta manite nas komunističke propagande, valjda smo nakon prvih demokratskih izbora svi stavili tačku na nju

Dobro zapažanje gospodine Aga . Moram se ispričat i prepravit ću samog sebe .
Uglavnom četnici na koje sam ja mislio su bili pod vodstvom Pavla Đurišića koji je poznat po brojnim zločinima nad Hrvatima i Muslimanima tada.
Poslije Bitke na Lijevča polju pred kraj rata 1945 ,Ustaše su zarobili Četnike u rasulu . Likvidirali Đurišića ,i odvojili Crnogorce od Srba .
Od Crnogoraca su napravili neku Crnogorsku Narodnu Armiju . Meni to sve osobno zvuči kao sprdnja al ajde da nastavim .
Poslali su ih ranjene u Ustašku Bolnicu u Gradišci . Došao je gosp. Drljević ,održao govor , ovi su zamijenili kokarde Kraljevine Jugoslavije kojoj su bili vjerni sa grbovima Kraljevine Crne Gore.
Sad dalje neznam ,ovo sam iz svoje glave sastavio . Mislim da su svi zajedno skončali na Bleiburgu negdje sa Ustašama u povlačenju i Sekulom Drljevićem.
Jel sad bolje ?

I meni, gospodine Mario.
Crnogorski četnici su bili Srbi a ne nekakav miks srbocrnogoraca pa mi to odvajanje na Srbe i titogorce zvuči ono, montipajtonovski

Evo gospodine Aga ,ako wikipedija laže ,lažem i ja .

http://hr.wikipedia.org/wiki/Crnogorska ... jska_(1945.)

Ma sprdačina, gospodine Mario.
Danaskare svako ko zna 30 slova i ima internet priključak, može kreirati povijest kako mu se kita digne

A i ako je pokupljeno odnekud, vjerujem da je Jovo Kapičić autor tog teksta, odnosno te alternativne povijesti

Matora drtina kaže da želi da ode iz Srbije. Pa idi više, šta čekaš!? Sto puta je prošao pored mene i sto puta su mi se stegli zubi. Ima boga.

aga ne znam u kojem si ti rovu bio pa si junaĆki odbio napad "ustaša", ali ovaj recept je u pravilu bio djelotvoran, za muađedince ne znam, ali za "ustaše" znam, pouzdano i djelotvorno nadasve, rekoh

bUUUUU

À jesu ovi srbi kontra juge i komunjara à pred rat su se kleli u isto i osudjivali one koji pljuju po yu.

Nema aga pojma moj bumbi. Serenda ko i onaj djole

Složit ću se s nekima da je ustaški pokret jedan totalni promašaj. Imao je ideje i plan za stvaranje hrvatske države. Ustaše su ga pokušali sprovesti pošto poto pa su i zato ušli u suradnju s paklenim igračima. Već prije nastanka pokreta usmjeren je njegov kvislinški karakter. Tu mislim na Memorandum Pavelića Mussoliniju 1927. gdje on Talijanima nudi teritorij i gospodarsko, vojno i svako drugo podlijeganje Talijanima. Naravno većina toga se realizirala 1941. godine.
Njen suverenitet je od početka upitan i skoro nepostojeći. Ne mislim tu na negiranje suverenosti i samostalnosti od KPJ i Saveznika već od ˝prijateljskih zemalja˝ Italije i Njemačke. Kakva je to država kada ne ogromnim svojim područjima ne smije izvjesiti svoju zastavu niti rasporediti svoju vojsku i policiju, civilnu vlast itd. Ne trebam ni spominjati rasne zakone, progone, svakodnevna ubojstva i mučenja. Ustaše su nanijeli najveću ljagu hrvatskom narodu u cijeloj povijesti Hrvatske a tu ljagu su izbrisali antifašisti koji su obasjali obraz Hrvatima tako da mogu svima pogledati bez kajanja ili straha pogledati u oči.

Samo za Aglopopilosa




150 Petar Kačavenda, Prilog pitanju odnosa Komande bosanskih četnika i Vrhovne komande Draže Mihailovića (1942.), Prilozi, br. 8., Institut za istoriju radničkog pokreta, Sarajevo, 1972., str. 261-263. Kačavenda navodi dio izvješća satnika Ante Žičarića, zapovjednika ustaške bojne Glavnom stožeru ustaške vojnice od 28. svibnja 1942. o razgovoru s četničkim zapovjednikom Urošem Drenovićem i Todom Mitrovićem, političkim predstavnikom četničkih organizacija s područja odreda "Kočić". Oni prema Žilicu "za uhvaćene vođe partizana traže od nas otkupninu, a i novac za pripomoć".
151 HDA, A NDH, inv. br. 37285. Zapovijed Glavnog stožera Domobranstva od 2. lipnja 1942. godine. Već 29. svibnja 1942. u naputku Ministarstva domobranstva domobranskom zapovjedništvu u Mostaru istaknuto je da se prema četnicima treba postupati ravnopravno jer su se oni u srednjoj i zapadnoj Bosni tjednima borili i bore se protiv partizana pod rukovodstvom domobransko-ustaških stožera.

152 HDA, ANDH, dok. inv. br. 17819.
postrojbe nazivati "Dobrovoljne antikomunističke milicije - četnici", dakle isto onako kako su se nazivali na području koje je Italija anektirala i okupirala.(153) No, vlasti NDH došle su u priliku uspostave suradnje tek s nekolicinom četničkih postrojba u jugozapadnoj Bosni zbog velikih partizanskih pothvata i njihovu zauzimanju većeg dijela prostora Druge i Treće zone koje su, nakon povlačenja talijanskih postrojba trebale zaposjesti postrojbe NDH. To je bio poznati pohod skupine četiriju proleterskih partizanskih brigada od područja Zelengore prema Bosanskoj krajini koji je počeo 24. lipnja i završio 4. studenog 1942. zauzimanjem Bihaća, koji je tada postao sjedište NOP-a Jugoslavije. Tada su, uz pothvate partizanskih postrojba Bosanske krajine i susjednih područja u Hrvatskoj, partizani zauzeli i stavili pod svoj nadzor područje od Velike Kladuše i Bosanskog Novog do rijeke Bosne i Neretve, izuzevši nekoliko većih vojnih uporišta (Sanski Most, Kupres, Bugojno, Gornji Vakuf, Prozor, Bosansko Grahovo, Posušje, Ljubuški i Čapljina). Tako su se četnici iz jugozapadnog područja BiH, koji su bili u sastavu Dinarske četničke divizije, pred naletom partizana morali povući zajedno s Talijanima. Već 25. V. 1942. četnici su se pred partizanima povukli iz Bosanskog Petrovca u Drvar, a l. srpnja iz Drvara u Bosansko Grahovo i Knin, gdje su ostali do kapitulacije Italije.(154) Još prije povlačenja iz Bosanskog Petrovca, a zbog ugroženosti od partizana, Mane Rokvić, u ime tamošnjih četnika, je u Kninu 16. svibnja 1942. ponudio suradnju vlastima NDH.(155) No, do suradnje i sporazuma između tih četnika i vlasti NDH došlo je mjesec dana poslije.(156) O postignutom sporazumu i suradnji s četnicima, o zajedničkoj borbi protiv partizana izvijestio je iz Knina 17. lipnja 1942. veliki župan David Sinčić. Sinčić je četnicima odmah dao potporu "u hrani i novcu" i zatražio da im domobranska vojna zapovjedništva dodjele pomoć u streljivu "za borbu protiv komunista". Sinčić je o sporazumu potpunije izvijestio više vlasti NDH u Zagrebu 18. lipnja. On ističe: "Na ovom području postignuta je suglasnost, sporazum i suradnja između hrvatskih državnih vlasti i predstavnika četnika s područja zapadne Bosne, Dalmacije i južne Like", te nastavlja daje "ta suradnja utanačena osobito s četničkim vođama: Manom Rokvićem (Drvar, B. Petrovac), Branom Bogunovićem (B. Grahovo), Stevom Rađenovićem (Srb) i popom Momčilom Đujićem (Stanica)". Sinčić naglašava daje s punomoćima svih spomenutih četničkih zapovjednika došao k njemu Mane Rokvić "da završi pregovore četničke organizacije s hrvatskom državnom vlašću". Sinčić se složio s četničkim prijedlozima i tražio od vlasti u Zagrebu da ih i one prihvate. Četnici su zatražili "pomoć u hrani, oružju i streljivu", na što su im predstavnici vlasti NDH u Kninu, prema mogućnostima, dodijelili stanovitu količinu hrane te "20.000 metaka, 100 pušaka i 10 dobrovoljaca - puškomitraljezaca". Četnici iz B. Grahova su se, odmah nakon ovog sporazuma s hrvatskim vlastima i dobivenom pomoći, uključili u borbu protiv partizana oko B.
153 HDA, Fond: Oružništvo NDH, kut. 2. Zapovijed Vrhovnoga oružničkog zapovjedništva od 16. srpnja 1942. da se svi četnički odredi u službenom priopćavanju moraju nazivati "Dobrovoljna antikomunistička milicija - četnici".
154 Uz četnike i talijanske postrojbe iz Bosanskog Petrovca povukle su se i oružane postrojbe NDH te oko 5.000 civila od kojih više od 90 posto muslimana, a ostalo su bili katolici i mala skupina pravoslavnih. Ubrzo su gotovo svi muslimani i katolici prebačeni u područje NDH sjeverno od Save. AOS SRJ, A NDH, kut. 172-a, reg. br. 27/5-1.
155 NOB u Dalmaciji 1941-1945., knjiga 2., n. dj., str. 991-994.

156 G. Raičević, n. dj., str. 108.
Grahova (Peulje, Cmi Lug, Grkovci), ali i u nastupu kod Tičeva, dok su iz smjera Jajca prema Glamoču zajednički nastupali u borbi protiv partizana Drenovićevi četnici i domobrani.(157) No, Talijani nisu htjeli ispustiti nadzor nad ovim četničkim postrojbama, koji su imali temeljem postojećih sporazuma. Talijani ne samo da su zadržali četničke postrojbe već su im omogućili rast, ustroj njihove vlasti, preustroj postrojba te opskrbu novcem, hranom, oružjem, streljivom i opremom. Predajući vlast četnicima u nizu mjesta ili ih uključujući u pothvate protiv partizana na tome području, Talijani su četnicima omogućili da počine niz stravičnih zločina nad Hrvatima. Vlastima NDH nije preostalo ništa drugo nego da neuspješno prosvjeduju. Iako su Hitler i dio njemačkoga političkog i vojnog vodstva negativno gledali na suradnju i zajedničke pothvate talijanskih i četničkih postrojba na području NDH, Nijemci su ipak rijetko intervenirali.(158) Talijani su reagirali tek na neke oštrije njemačke intervencije, obuzdavajući četnike i zabranjujući neke njihove planove, ali ih nikada nisu kažnjavali za počinjene zločine. Dapače, niz je primjera da su ih nagrađivali, posebno za ubijene ili uhićene pripadnike partizanskoga antifašističkog pokreta. Suradnja četnika jugozapadne Bosne s Nijemcima od kapitulacije Italije (rujan 1943.) pa do kraja rata odvijala se preko njemačkih zapovjednika divizija i zborova na tome području, a pod njihovim okriljem i četnička suradnja s oružanim postrojbama i vlastima NDH (Bihać-Knin). Četničko-ustaški sporazumi predstavljali su vrlo značajnu pojavu tijekom rata na području jugozapadne Bosne i ostalih dijelova BiH, te na području Hrvatske. Poticaji za njih dolazili su kako od vlasti NDH tako i sa četničke strane, ali i od Talijana i Nijemaca. Može se sa sigurnošću reći da je jačanje partizanskoga pokreta u BiH bio presudan čimbenik koji je uvjetovao sklapanje i ostvarenje sporazuma između vlasti NDH i četnika na tome području NDH. Tako je ta suradnja bila motivirana i diktirana ponajprije objektivnim položajem oružanih postrojba NDH i četnika na fronti nasuprot partizanima. Ona je bila taktičkoga karaktera, predviđena samo za razdoblje rata ili do uništenja partizana. Partizani, predvođeni komunistima, i za vlasti NDH i za četnike postojali su u proljeće 1942. neprijatelj br. 1. Uništenje partizana i za vlasti NDH i za četnike bio je preduvjet njihova daljnjeg opstanka. Upravo taj obostrani interes i težnja za uništenjem komunističkih partizana poticali su i vlasti NDH i četnike da se zajednički suprotstave oružanim postrojbama NOP-a i njihovim organizacijama i aktivistima na terenu.(159) Nakon međusobnih sporazuma to se
157 NOB u Dalmaciji 1941-1945., knjiga 2., n. dj., str. 1019-1024.
158 Kako je Hitler gledao na suradnju Talijana i vlasti NDH s četničkim pokretom, pokazuje i njegova primjedba što ju je izrekao u svom Glavnom stanu "Werwolf' (Vukodlak) nedaleko od Vinice u Ukrajini prigodom razgovora s Antom Pavelićem 23. rujna 1942. godine. Kad gaje Pavelić upoznao sa stanjem na području NDH i s činjenicom da se zajedno s talijanskim jedinicama bore i četničke snage, Hitler je primijetio da je to opasno, jer da "te srpske patriote na kraju krajeva, zastupaju velikosrpske ideje. Time se odgaja zmija koja, iako je sada mala, može jednog dana da postane opasna." h ratnog dnevnika Vrhovne komande Vermahta, VIG, Beograd, 1987., br. 2-3., str. 213.
159 O sporazumima Vrhovni štab NOV i PO u letku četnicima 30. siječnja 1943. pisao je: "ČETNICI!... Pitajte ih (svoje vođe - Z.D.) zašto su sklopili savez s ustašama. Neće vam odgovoriti. Varaće vas. Ali mi ćemo vam kazati. Vaše četničke vode, izdajice srpskog naroda, krvnici svih naroda Jugoslavije, služe svoju službu okupatoru. Okupator traži četničko-ustaški savez. On se nada da će tako moći suzbiti naro-dnooslobodilačku borbu. Okupator traži, izdajnici slušaju!... Zbog toga je naredio četnicima, što su ovi jedva dočekali, da kolju i ubijaju Hrvate i Muslimane." V. Dedijer - A. Miletić, Genocid nad Muslimanima 1941-l945, Zbornik dokumenata i svjedočenja, Sarajevo, 1990., str. 308-311.Ima toga jos.. Nije ni cudo sto Francetic nije bio zadovoljan

I ovo je zanimljivo... Cetnici u NDH
Ustaseeee, pizda li vam materina cetnicka

ZAPISNIK O SPORAZUMU IZMEÐU PREDSTAVNIKA OZRENSKOG,
TREBAVSKOG I ODREDA »KRALJ PETAR II« I NDH OD 28. MAJA 1942. O
SARADNJI U BORBI PROTIV NOP-a U ISTOÈNOJ BOSNI1
ZAPISNIK
Sastavljen dne 28 svibnja 1942 u s. Lipcu izmeðu predstavnika državne vlasti Nezavisne
Države Hrvatske: Velikog Župana pri predsjedništvu Vlade Dr Milana Badovinca,
pješaèkog pukovnika Bogdana Majetiæa zapovjednika IV. pješaèke divizije i ustaškog
podpukovnika Ivana Šojate s jedne strane i zapovjednika Ozrenskog èetnièkog odreda
Cvjetina Todiæa, naèelnika štaba Cvjetina Djuriæa i Branka Stakiæa, te predstavnika
Trebavskog èetnièkog odreda zapovjednika Save Božiæa (sveæenika), Petra Arnautoviæa
naèelnika štaba i Ðoke Miloševiæa kao i opunomoæenika èetnièkog odreda Kralja Petra II.
sveæenika Save Božiæa, Petra Arnautoviæa i Ðoke Miloševiæa s druge strane.2
Na sastanku zakljuèeno je slijedeæe:
I.
Pripadnici Ozrenskih èetnièkih postrojbi sa podruèja koje je ogranièeno sa zapada: r.
Bosnom od utoka r. Spreèe, do utoka r. Krivaje; sa sjevera: r. Spreèom do granice opæine
Puraèiæ; sa juga: r. Krivajom od utoka u r. Bosnu do s. Podvolujak i zatim ukljuèivo sela:
Trniæi, Podstoga, Hadžiæi, Milje-viæi, Cvijanoviæi, Bare do r. Krivaje; sa istoka: ukljuèivo
s. Vu-kovina, Pribitkoviæ, Lozna, Orahovica, Musl. Milino Selo, Sižje do r. Spreèe;
Pripadnici Trebavskih èetnièkih postrojbi sa podruèja koje je ogranièeno sa zapada: r.
Bosnom od utoka r. Spreèe do r. Tarevci; sa sjevera: iskljuèivo s. Tarevci, a ukljuèivo
sela: Simiæi, Skugriæ, Gornji Skugriæ, Skugriæ Donji, Kreèane; sa istoka: ukljuèivo sela:
Rajska, Srbska Zelinja, Skipovac, Lukavica; sa juga: ukljuèivo sela: Kostajnica, Staniæ
Rijeka i Lukavica.
Pripadnici èetnièkog odreda Kralja Petra II. sa podruèja koje gornji opunomoæenici ne
mogu sada ogranièiti (ovo æe naknadno uèiniti zapovjednik tog odreda);
Priznaju vrhovniètvo Nezavisne Države Hrvatske i kao njeni državljani izrazuju lojalnost
i odanost njenom poglavaru, poglavniku i privrženost Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
II.
Predstavnici gore pomenutih èetnièkih postrojbi sa svim svojim postrojbama prekidaju
današnjim danom sva neprijateljstva prema vojnim i graðanskim vlastima Nezavisne
Države Hrvatske.
III.
Na gore opisanom podruèju Hrvatskog državnog vrhovniètva, Hrvatska državna vlast
uspostavlja svoju redovitu vlast i upravu, a èetnièke postrojbe sa svojim predstavnicima
obvezuju se u svakom pravcu pomagati državne vlasti Nezavisne Države Hrvatske u
sreðivanju opæih prilika na ovom dielu Hrvatskog Državnog podruèja, te im u tu svrhu
pružiti svaku pomoæ.
IV.
Obje ugovarajuæe strane sporazumne su:
1. — Da za vrieme trajanja iznimnog stanja samoupravnu vlast na opisanom podruèju
vrše zapovjednici èetnièkih odreda, odnosno po njima imenovane opæinske vlasti, pod
kontrolom vlasti Nezavisne Države Hrvatske.
2. — Da dok postoji opasnost od partizanskih oružanih bandi èetnièke postojbe suraðuju
dobrovoljno sa Hrvatskom oružanom snagom na suzbijanju i uništavanju partizana i da u
tu svrhu zadrže oružje pod kontrolom Hrvatskih vojnih vlasti.
3. — Zapovjednici èetnièkih postrojbi obvezuju se u što kraæem roku, a najdalje za
mjesec dana dostaviti zapovjedniku 4. pješaèke divizije u Doboju iskaz svojih postrojbi
sa podacima navedenim u dva obrasca u prigibu3 (ljudstva i naoružanja).
4. — Svaki onaj koji se zatekne sa oružjem, a nije naveden u izkazima smatrati æe se za
obje strane kao odmetnik.
5. — Kada prestane potreba za držanje oružja kod èetnièkih postrojbi ove æe ga predati
Hrvatskim državnim vlastima uz nagradu koje æe se odrediti.
6. — Streljivo u koliko to situacija bude zahtjevala izdavat æe Hrvatske državne vlasti
èetnièkim postrojbama.
7. — Èetnici, koji budu ranjeni u borbi sa partizanima mogu se lijeèiti u bolnicama i
ambulantama kao i ostali pripadnici oružane snage Nezavisne Države Hrvatske.4
8. — Pripadnicima èetnièkih postrojbi priznaæe se nagrada i odlikovanje u koliko se
istaknu u borbi protiv partizana.
9. — Da se udovicama i siroèadi èiji bi hranioci pali u borbi protiv partizana dodjeli
podpora od strane države u smislu postojeæih zakonskih propisa koji vriede za sve
državljane Nezavisne Države Hrvatske.
10. — Žitelji pomenutih podruèja u pogledu prehrane uživaju ista prava kao i ostali
državljani.
11. — Obiteljima èiji su hranioci u Njemaèkom zarobljeniètvu, a ne pripadaju
partizanima isplaæuju podporu u smislu postojeæih zakonskih propisa; da se izplaæuju
mirovine i rente radnièkog osiguranja svima onima, koji na to imaju zakonsko pravo, a
lojalni su graðani.
12. — Žiteljstvu navedenih podruèja u koliko budu imali preporuku od èetnièkih
zapovjednika dozvoli zaposlenje na državnim i drugim javnim radovima.
13. — Da se po moguænosti vrate ljudi koji su odvedeni u logore, a po preporuci i iskazu
zapovjednika. Dok se ne vrate, da se izda potpora njihovim porodicama, ako su
siromašnog stanja, kao obiteljima onih, èiji se hranioci nalaze u Njemaèkom
zarobljeništvu.
14. — Da se svima izbjeglicama dozvoli nesmetan povratak svojim kuæama, a u koliko
su stradali, da im se dodjeli pomoæ, kao i svima ostalim postradalim državljanima
Nezavisne Države Hrvatske.
15. — Da se dozvoli kretanje i izmjena dobara, kao i ostalim graðanima Nezavisne
Države Hrvatske u smislu postojeæih propisa.
16. — Da se po moguænosti omoguæi izmjena postojeæih jugoslovenskih novèanica sa
ovih èetnièkih podruèja, a po izkazu koje æe predložiti èetnièki zapovjednici.
V.
Èetnièke postrojbe sudjelovat æe dobrovoljno u suzbijanju i uništavanju komunistièkoboljševièkih
bandi zajedno sa ostalom oružanom snagom Nezavisne Države Hrvatske,
pod opæom zapoviedi zapovjednika ove oružane snage, pri èemu æe zapovjednici
èetnièkih postrojbi zapoviedati svojim postrojbama.
Èetnièke postrojbe mogu izvoditi samostalne potrebne akcije protiv partizana, no o
ovome æe na vrieme izvjestiti zapovjednika Hrvatske oružane snage.
VI.
Obe stranke se obvezuju da æe sve taèke ovog ugovora toèno ispunjavati i da æe sa svoje
strane uèiniti sve da svi organi kako jednih tako i drugih uglavnika ovog sporazuma se
pridržavaju.5
VII.
Gornje odredbe ovog ugovora stupaju odmah na snagu.6
LIPAC, dne 28. SVIBNJA 1942.
ZA OZRENSKI ÈETNIÈKI ODRED ZAPOVJEDNIK,
Cvijetin Todiæ, v.r.
NAÈELNIK ŠTABA
Cvijetin Ðuriæ v.r.
SAVJETNIK ŠTABA
Branko Stakiæ v.r.
VELIKI ŽUPAN PRI PREDSJEDNIŠTVU VLADE
Dr. Milan Badovinac, v.r.
ZAPOVJEDNIK 4. PJEŠADIJSKE DIVIZIJE
PUKOVNIK Bogdan Majetiæ v.r.
ZA TREBAVSKI ÈETNIÈKI ODRED: ZAPOVJEDNIK
Savo Božiæ v.r.
NAÈELNIK ŠTABA
Petar Arnautoviæ v.r.
SAVJETNIK ŠTABA
Ðoko Miloševiæ v.r.
USTAŠKI PODPUKOVNIK
Ivan Šojat v.r.
OPUNOMOÈENICI ÈETNIÈKOG ODREDA KRALJA PETRA II. DELEGATI
TREBAVSKOG ODREDA:
Sava Božiæ v.r. Petar Arnautoviæ v.r. Ðoka Miloševiæ v.r.
ZA TOÈNOST PRIEPISA JAMÈI:
M. P.
GLAVAR STOŽERA 4. DIVIZIJE, Glst. bojnik
27/V. Kadiæ
1 Prepis originala (pisan latinicom i umnožen na šapirografu) u Arhivu VII, Èa, k.
235, reg. br. 1/13 (BH-X-926).
2 Sastanak je predložio štab Ozrenskog èetnièkog odreda (vidi dok. br. 82).
3 Obrasci br. 1 i 2 nalaze se u Arhivu VII, ANDH, k. 55, reg br. 44/2).
4 Vidi dok. br. 96. 278
5 Isti takav sporazum su sa NDH (14. juna 1942. u Zenici) sklopili predstavnici
Zenièkog èetnièkog odreda (Arhiv VII, Èa, k. 232, reg. br. 2/6) Vidi i dok. br 74.
6 Vidi dopune sporazuma (dok. br. 117).

Pa ono jest, puno je aktivnija bila suradnja Pavelića i Bosanskih četnika tipa Drenovića i Radića.

pa su isti ti "antifašisti" nakon što su se naklali po sloveniji i napunili rudnike i jame sa streljanim zarobljenicima i civilima nakon 40ak godina opet na JNA tenkovima zajedno sa četnicima ganjali ustaše i fašiste po Dubrovniku, Vukovaru, Zadru..., koje osvjetljenje obraza, fuj.

@Tulkas zna sve to Aga već. Za njega je to sve Ustaško-Komunistička propaganda i krivotvorina.

Zavjera ustasko-dzihadska

Nije ti isto. Hrvatski antifašisti to nisu radili. To su radili Srbi i Crnogorci. Tu mislim na Domovinski rat. Cijela Istra, Rijeka, Dalmacija su bile partizanske i dale su svoj doprinos u brobi protiv četničkog okupatora 90-ih. Zločine na križnom putu je činio komunizam.