O najvažnijim stvarima, tj događajima nakon nasilnog ukidanja HVO brigade, i prelaska dijelova brigade Srbima na Grbavicu ne smijem govoriti pa evo samo općenitih podataka sa hrvatskog Wikija.

-------------------



Oznaka brigade nakon njenog nasilnog uključenja u 1 korpus ABiH


HVO brigada Kralj Tvrtko (Sarajevo)

HVO brigada Kralj Tvrtko je bila vojna zaokružena formacija Sarajevskog HVO-a. Brigada je osnovana 5. prosinca 1992. godine, a naziv je dobila po prvom bosanskom kralju Tvrtku Kotromaniću. U sastav brigade su ušle četiri bojne: Prva bojna Stup-Ilidža, Druga bojna HVO Novi grad, Treća bojna HVO Sarajevo i Četvrta bojna HVO Centar-Stari grad. Sarajevski HVO tj. HVO Brigada Kralj Tvrtko je brojala više od 5000 pripadnika i dala je velik doprinos obrani napaćenog Sarajeva, a 102 pripadnika brigade položili su svoje živote za slobodu Sarajeva. Brigada je sudjelovala u nekoliko bitaka: u Pofalićkoj bitci, u bitci za Otes, Hrasno brdo, Stup, Elektrotehničku školu i Dobrinju, a također je držala liniju u sklopu obrane Sarajeva. Krajem 1992. i početkom 1993. godine zahlađuju bošnjačko-hrvatski odnosi i dolazi do krvavog sukoba. U Sarajevu ne dolazi do sukoba između Hrvata i Bošnjaka, ali se Sarajevski HVO prisilno ukida. Zapovjedništvo I. korpusa Armije BiH, na sveopće iznenađenje hrvatskih kadrova u Sarajevu, u studenom 1993. godine, priopćilo je odluku o ukidanju Stožera HVO-a Sarajevo i formiranju Hrvatske brigade Kralj Tvrtko, u sastavu tog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine.

O nadnevku osnivanja sarajevske HVO brigade Kralj Tvrtko postoje određena nesuglasja, no činjenica je da su neuvezane, općinske HVO postrojbe djelovale od početka travnja 1992. godine. Napori usmjereni na formiranje jedinstvene hrvatske vojne postrojbe, jačine brigade, koja će obuhvatiti gorespomenute postrojbe vezuju se, pak, za sjednicu koju su sazvali članovi Hrvatskog gospodarskog društva (održanu 29. svibnja 1992.) [1], tijekom koje je osnovano Hrvatsko vijeće obrane Sarajevo i imenovano Vijeće HVO-a Sarajevo. Poradi prijepora personalne i koncepcijske naravi, planirana postrojba u punom kapacitetu nije profunkcionirala još nekoliko mjeseci, iako su se na sarajevskoj fronti odvijali dramatični događaji[2]. Ipak, u rujnu je formiran Glavni stožer HVO-a Sarajevo[3], nakon pada sarajevskog prigradskog naselja Doglodi, većim dijelom naseljenog hrvatskim stanovništvom.
Tada je imenovano zapovjedništvo u sastavu:
Vladimir Šaf , v.d. zapovjednik HVO-a Sarajevo,
Dragan Pinjuh, dozapovjednik Gradskog stožera HVO-a Sarajevo,
Vinko Bošnjak, v.d. načelnik Gradskog stožera HVO-a Sarajevo.
Iako su formiranje zajedničkog stožera toplo pozdravile sve hrvatske strukture u gradu, proći će još neko vrijeme do konačnog uvezivanja općinskih HVO-a u brigadu, tako da se o zaokruženoj vojnoj formaciji može govoriti od 5. prosinca 1992. godine. U sastav novoosnovane brigade su ušle sljedeće bojne: Prva bojna Stup-Ilidža, Druga bojna HVO Novi grad, Treća bojna HVO Sarajevo i Četvrta bojna HVO Centar-Stari grad.

Bitke

HVO Brigada Kralj Tvrtko je sudjelovala u nekoliko bitaka: u Pofalićkoj bitci, u bitci za Otes, Hrasno brdo, Stup, Elektrotehničku školu i Dobrinju. Držala je liniju u sklopu obrane Sarajeva, a 84 pripadnika brigade položilo je svoje živote za slobodu Sarajeva.
Pofalićka bitka
Otes (1. prosinca 1992. - 7. prosinca 1992.)
U obrani sarajevskog prigradskog naselja Otes, većinski naseljenog hrvatskim stanovništvom, sudjelovale su sljedeće postrojbe: postrojba HVO-a jačine bojne, kojom je zapovijedao Franjo Talijančić, Specijalna postrojba MUP-a i Treća motorizirana brigada Armije BiH. Kombinirani napadaj je počeo 1. prosinca iz tri pravca, uz snažnu topničku potporu koja je kontinuirano trajala i idućih dana. Nepovoljan teren, nedostatak materijalno-tehničkih sredstava, ali i taktički propusti[4], učinili su obranu izuzetno teškom, no crta je nekoliko dana održana stabilnom, čak su u nekim momentima branitelji preuzimali inicijativu. Ipak, 7. prosinca 1992. godine, po već viđenom scenariju iz bitke za Doglode, Otes je pao.


Na ovom su popisu pripadnici Hrvatskog vijeća obrane grada Sarajeva (njih 84), poginuli do razoružavanja brigade, od strane I. korpusa Armije BiH, 6. studenog 1993.
ALILOVIĆ (Drago) STJEPAN (* 1973. - † 1993.)
ANČIĆ (Drago) ŽELJKO (* 1956. - † 6.2.1993.)
ARAPOVIĆ (Ladislav) ZORAN (* 1967. - † 17.1.1993.)
AZINOVIĆ (Ivica) ANTONIO (* 1970. - † 20.4.1993.)
BABIĆ (Jozo) VINKO (* 1943. - † 1992.)
BAGARIĆ (Vice) BOŽO (* 1941. - † 1992.)
BAGARIĆ (Božo) ZDRAVKO (* 1969. - † 1992.)
BAJKUŠA (Karlo) NIKOLA (* 1945. - † 1992.)
BITENC (Roman) BARBARA (* 1961. - † 2.10.1992.)
BOŠNJAK (Berislav) IGOR (* 1972. - † 1993.)
BRADARA (Marko) ANTO (* 1946. - † 1992.)
BRADARIĆ ( Ivan) MARKO (* 1939. - † 1992.)
BRKIĆ (Franjo) IVAN (* 1966. - † 1992.)
BUŠIĆ (Mato) ZVONKO (* 1961. - † 1992.)
CENČIĆ (Josip) IVAN (* 1946. - † 17.1.1993.)
CETIN (Stanislav) VILIM (* 1945. - † 1993.)
ČAVARA (Jozo) IVO (* 1941. - † 1993.)
ČEFERIN (Zvonimir) ERNEST (* 1973. - † 1992.)
ČOLO (Mato) PREDRAG (* 1977. - † 1992.)
DEMIR (Hasib) RASIM (* 1947. - † 1992.)
DILBEROVIĆ (Miloš) MILAN (* 1967. - † 13.11.1992.)
DOŠLIJEVSKI (Goce) ZORAN (* 1970. - † 1992.)
DOZELENČIĆ (Feliks) RADOSLAV (* 1948. - † 1992.)
DUGANDŽIĆ (Zlatko) NENAD (* 1969. - † 1993.)
ĐUKIĆ (Dušan) MLADEN (* 1964. - † 1992.)
ELPEZ (Ivica) OLIVER (* 1970. - † 1992.)
EMERŠIĆ (Janoš) KLAMAN (* 1931. - † 1994.)
FERLAN (Josip) TONČI (* 1952. - † 27.2.1993.)
FRANKIĆ (Vinko) RANKO (* 1952. - † 1993.)
FRANKOVIĆ (Marko) BRUNO (* 1938. - † 7.4.1993.)
GRGIĆ (Ante) VJEKOSLAV (* 1942. - † 1993.)
ILIĆ (Pavo) IVAN (* 1942. - † 1993.)
ILIĆ (Stipe) IVO (* 1968. - † 1992.)
JAKOVLJEVIĆ (Mirko) MATO (* 1957. - † 1992.)
JORDANOVIĆ (Amir) SAMIR (* 1974. - † 1993.)
JURIČIĆ (Zvonko) DARIO (* 1974. - † 1993.)
JURIĆ (Bosiljko) KORNELIJA (* 1972. - † 9.10.1992.)
JURIŠIĆ (Antun) ANTO (* 1951. - † 1992.)
JURIŠIĆ (Marko) MARKO (* 1945. - † 1992.)
JURJEVIĆ (Nikola) JOSIP (* 1934. - † 1992.)
KARLOVIĆ (Vlado) NINO (* 1972. - † 1992.)
KAVAZIĆ (Uzeir) NEZIR (* 1966. - † 1992.)
KLEMO (Ivan) MARINKO (* 1962. - † 1993.)
KRASNIĆ (Mehdi) HARIS (* 1971. - † 1992.)
KREŠO (Jure) DRAGAN (* 1956. - † 1992.)
KRIJEŠTORAC (Vehbija) MIRALEM (* 1967. - † 1992.)
KRIŽIĆ (Petar) NIKOLA (* 1943. - † 1992.)
KULIŠ (Drago) MLADEN (* 1975. - † 1992.)
KULO (Hasan) EDIS (* 1974. - † 1993.)
LOVRIĆ (Vinko) RONALD (* 1972. - † 1992.)
LUKIĆ (Nikola) MIROSLAV (* 1958. - † 1992.)
MAČAK (Fadil) EDINA (* 1963. - † 1993.)
MAČOROVIĆ (Duško) SILVIO (* 1941. - † 1993.)
MAĐURA (Ivica) VLADIMIR (*1953. - † 1992.)
MAĐURA (Ivica) RADISLAV (*195. - † 1992.)
MIHALIĆ (Ivan) PAVAO (* 1944. - † 1993.)
MILIŠIĆ (Nikola) RAJKO (* 1939. - † 1992.)
MISIĆ (Pero) TOMO (* 1958. - † 1992.)
MORIĆ (Vilim) ZDRAVKO (* 1954. - † 1993.)
MOSOĆI (Albin) VLADIMIR (* 1951. - † 1993.)
MUJANOVIĆ (Bego) ALBINKO (* 1955. - † 1992.)
MUSA (Petar) IVAN (* 1941. - † 1992.)
NIKOLIĆ (Franjo) ZORAN (* 1958. - † 1992.)
PERIĆ (Anto) JOSIP (* 1954. - † 1993.)
PJANIĆ- LAUŠ (Anto) JAKOV (* 1942. - † 1992.)
POCRNJIĆ (Sretko) IVO (* 1961. - † 1992.)
POKRKLIĆ (Ahmet) ALMIR (* 1974. - † 1993.)
PRIMORAC (Vladimir) ZDENKO (* 1969. - † 8.2.1993.)
RADOŠ (Pero) JOZO (* 1967. - † 1993.)
RAGUZ (Zdravko) LADISLAV (* 1974 - † 9.10.1992.)
RAHMANOVIĆ (Ibrahim) ADMIR (* 1968. - † 1993.)
RAMADANI (Salih) ENVER (* 1970. - † 1993.)
RAŠIĆ (David) NENAD (* 1953. - † 1992.)
RAZDRIĆ (Mato) PERO (* 1948. - † 1992.)
RUPČIĆ (Josip) MIRKO (* 1947. - † 1993.)
SEJADIN (Fuad) ANIS (* 1975. - † 1993.)
SLAVIČEK (Ivan) GORAN (* 1970. - † 1993.)
SOLDO (Zlatko) DENIS (* 1972. - † 1993.)
SPAJIĆ (Ivan) VINKO (* 1955. - † 1992.)
STANIĆ (Jozo) IVICA (* 1972. - † 1993.)
ŠIMUNIĆ (Berislav) NINOSLAV (* 1972. - † 1992.)
ŠIMUNOVIĆ (Ivica) MARIN (* 1960. - † 1992.)
ŠKRABA (Marko) VJEKOSLAV (* 1960. - † 29.9.1992.)
ŠUTALO (Ivo) MIRKO (* 1955. - † 1992.)
TAHIROVIĆ (Ramiz) SEJFO (* 1970. - † 1992.)
TROGRLIĆ (Stjepan) DANKO (* 1940. - † 1993.)

1992.
2. ožujka - Postrojbe JNA se raspoređuju i blokiraju prometnice diljem Bosne i Hercegovine, te dijele oružje Srbima. Maskirani i naoružani ekstremni pripadnici SDS-a i JNA blokirali Sarajevo. Postavljene barikade u gradu, a prilazi gradu su blokirani.
15. ožujka - Vodstvo HDZ-a BiH, nakon sjednice Glavnog odbora u Bugojnu, preuzima prof. dr. Milenko Brkić.

Otvorena stara groblja: Lav, Sveti Josip i Sveti Marko za pokope umrlih i poginulih, a pomoćni stadion na Olimpijskom stadionu Koševo pretvoren u groblje
3. travnja - Zajedno sa JNA, Srbi su nakon dvodnevnih borbi osvojili Bijeljinu. Snage JNA zauzele rezervoar Mojmilo u Sarajevu.
5. travnja - Mirne demonstracije građana (između dvije i tri tisuće) ispred zgrade Skupštine. Pale prve žrtve na mostu Vrbanja - Suada Dilberović i Olga Sučić. Napadnuta Policijska akademija na Vracama.
8. travnja - HDZ BiH osnovao Hrvatsko vijeće obrane (HVO), kao vrhovno tijelo obrane hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine proglašava neposrednu ratnu opasnost,
9. travnja - Srpske snage zauzele Kupres.
Oko 300 građana napušta Sarajevo uz pomoć Židovske općine, a JNA i srpski dobrovoljci patroliraju Grbavicom
11. travnja - Sve parlamentarne stranke, uključujući SDS, potpisale Deklaraciju o jedinstvenom Sarajevu.
13. travnja - Teritorijalna odbrana postavila kontrabarikadu na ulazu u tunel Lapišnica. Vehbija Karić napustio JNA. Vojnici JNA pucali iz vojarni "Maršal Tito i "Viktor Bubanj".
30. travnja - Dobrinja potpuno blokirana; nitko iz nje ne može izaći, niti se u nju može ući. JNA proglašena okupatorskom vojskom na teritoriju Bosne i Hercegovine.
21. travnja - Srpske postrojbe potpuno su opkolile Sarajevo, a Sarajevo je u blokadi ostalo sve do 29. veljače 1996. godine.

2. svibnja - Uhićen Alija Izetbegović, predsjednik Predsjedništva BiH od strane JNA na sarajevskom uzletištu.
Sukob između JNA i Teritorijalne obrane na Skenderiji. Zapaljena Glavna pošta na Obali.
4. svibnja - Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine proglasilo SRJ agresorom i zatražilo međunarodnu vojnu pomoć.
17. svibnja - Srpske snage i JNA pokušavaju podijeliti Sarajevo na dva dijela linijom Pofalići - vojarna "Maršal Tito" - Most "Bratstvo-jedinstvo" – Grbavica
18. svibnja - Prekinute brzoglasne veze Sarajeva sa ostatkom svijeta.
19. svibnja - Hrvati iz naselja Pofalići srpskim snagama nanijeli velike gubitke, kako u ljudstvu, tako i u vojnoj tehnici.
Na Ilidži stopiran konvoj sa 500 žena i djece.
20. svibnja - Zapaljena Športska dvorana "Zetra".
22. svibnja - BiH i Republika Hrvatska postale punopravne članice OUN-a. 113 mentalno zaostalih pacijenata napustilo bolnicu Jagomir.
26. svibnja - Granatirano rodilište "Zehra Muhović"
27. svibnja - Masakr u ulici Vase Miskina, tri granate ispaljene iz pravca Borija usmrtile 19, a ranile 157 ljudi.
29. svibnja - Utemeljen HVO Sarajevo. Utemeljen HVO Općine Novo Sarajevo

JNA napustila vojarnu "Maršal Tito".
4. lipnja - Službeno utemeljen HVO općina Stari grad i Centar
7. lipnja - Počela operacija Lipanjske zore s ciljem oslobađanja doline Neretve.
15. lipnja - Odlukom broj 345, za predsjednika HVO-a Sarajevo imenovan pravnik Velimir Marić, za zapovjednika Danko Uspor, za zamjenika zapovjednika Benjamin Govorušić, te za načelnika stožera Marinko Pejić.
18. lipnja - Vijeće HVO-a Sarajevo reagiralo na odluku broj 345 od 15. lipnja 1992., uputivši pismo predsjedniku Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Mati Bobanu, u kojem se traži verifikacija i legalizacija vodstva HVO-a za grad Sarajevo, izabranog na Osnivačkoj skupštini
20. lipnja - Predsjedništvo BiH proglasilo ratno stanje, opću mobilizaciju i radnu obvezu i kao agresora imenovalo Srbiju i Crnu Goru, bivšu JNA i ekstremni dio SDS-a.
25. lipnja - Glavni stožer HVO-a HZ Herceg-Bosne pozitivno odgovorio na prijedloge Vijeća HVO-a Sarajevo, iznesene u pismu upućenom Mati Bobanu. Odlukom broj 382, verificirano je i legalizirano izabrano vodstvo HVO-a Sarajevo, na čelu s Marinkom Pejićem, te stavljena izvan snage ranije donesena odluka broj 345, od 15. lipnja 1992. godine.
26. lipnja - Završena združena akcija HVO-a, HV-a i HOS-a Lipanjske zore. Oslobođena područja: Mostara, Čapljine i Stoca, a njome su spriječeni napadi srpskog agresora na Južnu Dalmaciju.
28. lipnja - François Mitterrand posjetio Sarajevo. Otvoren humanitarni zračni most. Granatirano "Oslobođenje". Prekinuta isporuka vode s vodovoda Bačevo.

4. srpnja - Sastali su se predsjednik Vlade BiH Jure Pelivan, predsjednik Skupštine BiH Mariofil Ljubić, ministar obrane BiH Jerko Doko, glavni tajnik HDZ-a BiH Ivan Markešić, predsjednik HVO-a Sarajevo Marinko Pejić, zapovjednik HVO-a Sarajevo (Čengić-Vila) Zdravko Cvitanušić, predsjednik HKD "Napredak" Franjo Topić, Pero Sudar, književnik Ivan Lovrenović i Jozo Leutar. Teme sastanka bile su odnos HVO-a Sarajevo sa ostatkom HVO-a Herceg-Bosne, odnos HVO-a Sarajevo sa Teritorijalnom obranom Republike Bosne i Hercegovin (TO) te odnos HVO-a HZ Herceg-Bosne i TO RBiH.
5. srpnja - Predsjedništvo Hrvatskog vijeća obrane Sarajevo izdalo službeno priopćenje za javnost, u kojem je predstavilo ciljeve i borbe HVO-a protiv agresora na cijelom području Bosne i Hercegovine, kao odgovor na zlonamjerne medijske napise.
7. srpnja - Europska zajednica je priznala Bosnu i Hercegovinu, na temelju rezultata referenduma.
13. srpnja - Utemeljen HVO Hrasnica na inicijativu hrvatskih građana koji žive na području Hrasnice i Sokolovića.
15. srpnja - S ciljem određivanja strategije djelovanja u ratnim okolnostima, na sarajevskoj Bogosloviji upriličen je sastanak predstavnika hrvatskih društava.
17. srpnja - Napadnuto Aerodromsko Naselje u Sarajevu. Granatirani tramvaji.
19. srpnja - HVO sa Stupa je priopćio da su njihovi čelnici toga dana fizički napadnuti od strane Vojne policije Armije BiH.
21. srpnja - Armija BiH krenula u akciju razbijanja agresorskih snaga u Nedžarićima, koja nije okončana uspjehom. Na kolegiju GŠ kao jedan od razloga za neuspjeh ove akcije navodi se neblagovremno uključenje snaga HVO-a Velimira Marića.
23. srpnja - Povodom nesporazuma koji su se javili u odnosima Hrvatskog vijeća obrane i Armije Republike Bosne i Hercegovine, na Stupu je održan sastanak između najviših dužnosnika HVO-a Stup i predstavnika GŠ Armije BiH.
27. srpnja - Potpisan Sporazum o prijateljstvu i suradnji između RH i BiH, s ciljem organiziranja zajedničke obrane od srpske agresije i zbrinjavanju izbjeglica i prognanika iz BiH u Hrvatskoj.
28. srpnja - Uništena i opljačkana Tvornica UNIS, šteta 700 milijuna konvertibilnih maraka.
30. srpnja - Zapovjednik specijalniih postrojbi Armije BiH Juka Prazina izdao zapovijed kojom je zabranio izlaz iz Sarajeva i postavio barikade prema Stupu.
31. srpnja - Sarajevsko Oslobođenje informiralo javnost o dolasku bojovnika HVO-a Sarajevo na područje Dobrinje.

Napadnut konvoj s bebama iz Doma za nezbrinutu djecu "Ljubica Ivezić". Zapaljen Hotel "Europa".
1. kolovoza - HVO Novi Grad počinje samostalnu djelatnost na području matične općine, iako je formiranje postrojbi započelo u srpnju 1992. godine, kada HVO Novi grad djeluje u sastavu HVO-a Općine Novo Sarajevo. Za predsjednika izabran Vencel Lasić.
11. kolovoza - U Busovači je održana tiskovna konferencija HVO-ove operativne zone Srednja Bosna, na kojoj su na pitanja novinara odgovarali dopredsjednik HZ Herceg-Bosne Dario Kordić, tajnik HZ Herceg-Bosne Ignac Koštroman, zapovjednik HVO-ove operativne zone Srednja Bosna Tihomir Blaškić, zapovjednik HVO-a u Kiseljaku Ivica Rajić, predstojnik odjela za gospodarstvo HZ Herceg-Bosne Marinko Bošnjak i časnik IPD Ante Valenta.
11. kolovoza - Upad bojovnika Juke Prazine na Otes iskomplicirao situaciju na terenu.
12. kolovoza - Snage Juke Prazine napustile Stup i situacija se postupno vratila u redovne okvire
18. kolovoza - Predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović u svom je uredu primio delegaciju HVO-a Sarajevo, na čelu s njenim predsjednikom Marinkom Pejićem.
23. kolovoza - U Grudama potpisan sporazum između predsjednika Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Mate Bobana i načelnika Glavnog stožera HOS-a Ante Prkačina, koji je rezultirao, de facto, raspuštanjem HOS-a.
25. kolovoza - Zapaljena Nacionalna knjižnica "Vijećnica".
29. kolovoza - U priopćenju za javnost HVO sa Stupa izrekao svoje stajalište o postavljanju hrvatskih kadrova u redove Armije Republike Bosne i Hercegovine.

4. rujna - Odjel za obranu Hrvatske zajednice Herceg-Bosne donio je Odluku broj 03-35/92 o formiranju jedinstvenog Gradskog stožera HVO-a Sarajevo, prema kojoj se Velimir Marić imenuje za predsjednika HVO-a Sarajevo, Marinko Pejić za zapovjednika Gradskog stožera HVO-a Sarajevo, a Danko Uspor za dozapovjednika Gradskog stožera HVO-a Sarajevo. Ovom odlukom, koju je potpisao predstojnik Odjela obrane Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Bruno Stojić, sva dotadašnja imenovanja na navedena mjesta stavljena su izvan snage
13. rujna - Napadi na sarajevsko prigradsko naselje Stup. Liniju drže HVO, HOS i Armija BiH.
14. rujna - SarajevskoOslobođenje je objavilo informaciju Glavnog štaba Armije Republike Bosne i Hercegovine o jakom pješadijskom napadu četničkih snaga na Doglode.
20. rujna - Srpske snage zauzimaju sarajevsko prigradsko naselje Doglodi, većim dijelom naseljenog hrvatskim stanovništvom.

6. listopada - Srpske snage zauzele Bosanski Brod.
9. listopada - Prekinut dovod plina u grad Sarajevo.
23. listopada - Počeo Bošnjačko-hrvatski sukob, prvo u Rami, a poslije i u ostalim područjima u dolini Neretve te dolini Lašve i Srednjoj Bosni.
24. listopada - Milenko Brkić daje ostavku na mjesto predsjednika HDZ-a BiH.
29. listopada - Srpske snage zauzele Jajce. 40 000 Hrvata i Bošnjaka iz Jajca bježi u pravcu Travnika.

14. studenog - Na II. Općem saboru HDZ u Mostaru, za predsjednika HDZ-a BiH je izabran Mate Boban, koji je uz to već tada bio predsjednik Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i vrhovni zapovjednik Hrvatskog vijeća obrane.

1. prosinca - Na sarajevskim ratištima Otesu, Doglodima i Sokolju su započele žestoke borbe. Srpske snage su na položaje branitelja krenule jakim oklopno – mehaniziranim pješačkim snagama, a najpaklenije je bilo u Otesu
7. prosinca - Nakon šestodnevnih borbi, Otes pada u srpske ruke.
29. prosinca - Predstojnik odjela obrane Herceg-Bosne Bruno Stojić, Odlukom broj 03-292/92, imenovao je zapovjedništvo HVO-ove brigade Kralj Tvrtko Sarajevo. Za zapovjednika imenovan Slavko Zelić, tadašnji v.d. predsjednika HVO-a Sarajevo, a za načelnika Ivan Vulić.
1993.

2. siječnja - U Genevi je Vance-Owenovim mirovnim planom predložena unutarnja podjela Bosne i Hercegovine na 9 provincija (kantona) uz posebno područje Sarajeva (kao deseta provincija), koje ne bi bile međunarodni pravni subjekti. Hrvatima je najbolje odgovarao ovaj mirovni prijedlog, pa su ga i odmah prihvatili.
Pri Uredu za društvene djelatnosti, pravosuđe i upravu HVO-a Sarajevo formiran je Odjel za šport
Nastavljeni sukobi između Armije BiH i HVO-a u Uskoplju, Busovači, Kiseljaku, Prozoru i Zenici.
8. siječnja - U UNPROFOR-ovom transporteru ubijen potpredsjednik Vlade BiH Hakija Turajlić.
15. siječnja - Poginulo osam, a ranjeno 20 ljudi u redu za vodu kod Sarajevske pivovare
15. siječnja - Ministar obrane BiH, političar iz HDZ-a Božo Rajić, naredio je svim postrojbama Armije BiH u predviđenim hrvatskim provincijama da se podrede zapovjedništvu HVO-a, a svim postrojbama HVO-a u muslimanskim provincijama da priznaju zapovjedništvo Armije BiH; muslimanska strana to nije prihvatila.

15. veljače - Civilna zaštita postavila kontejnere ispred Gradske bolnice, kako bi zaštitila građane od snajpera

Nastavljeni sukobi između Armije BiH i HVO-a u Konjicu i Jablanici.
13. ožujka - Organiziran turnir u malom nogometu od strane Odjela za šport Hrvatskog vijeća obrane Sarajevo

U travnju 1993. godine Slavko Zelić službeno je od Glavnog stožera HVO-a imenovan za predsjednika HVO-a Sarajevo, a Vladimir Šaf za zapovjednika HVO-a Sarajevo. Također je i verificirano i legalizirano Predsjedništvo HVO-a Sarajevo od strane Glavnog stožera HVO-a.
Bošnjaci optužili su HVO u Hercegovini da (usprkos tomu što je dobio svoj dio) zadržava kamione s oružjem za Armiju BiH, koja je bila pod žestokim napadima srpskih postrojbi.
12. travnja - Hrvatski intelektualci koji su ostali živjeti u Sarajevu, okupljeni oko Katoličke crkve, formirali su u Sarajevu Hrvatsku seljačku stranku BiH.
Nastavljeni sukobi između Armije BiH i HVO-a u dolini Lašve i Srednjoj Bosni.
14. travnja - Stanko Slišković, Fikret Muslimović i Stjepan Šiber sastali se s čelnicima sarajevskog HVO-a, s ciljem uvezivanja HVO-ove brigade Kralj Tvrtko u sustav obrane i zajedničke borbe.
18. travnja - Susreti Izetbegovića i Bobana u Zagrebu nisu doveli do prekida bošnjačko-hrvatskog sukoba.

15. svibnja - Susreli se predstavnici Hrvatske seljačke stranke Bosne i Hercegovine i HVO-a Sarajevo.
29. svibnja - Godišnjica osnutka HVO-a Sarajevo obilježena je brojnim športskim susretima. U organizaciji Odjela za šport HVO-a Sarajevo upriličeni su turniri u odbojci, boćanju i šahu
30. svibnja - počeo bošnjačko-hrvatski sukob u Mostaru.

7. - 10. travnja - Armija BiH ovladala je Travnikom, koji je prema Vance-Owenovom planu trebao biti središte jedne od triju hrvatskih provincije.
8. lipnja - Rasim Delić postao zapovjednik Armije BiH.
15. lipnja - U vojarni HVO-a Sarajevo održana prigodna svečanost povodom završetka tečaja osposobljavanja 3. klase zapovjednika desetina i 1. klase novaka.
16. lipnja - Čitavo Sarajevo ostalo bez struje. Takvo stanje trajalo je puna 53 dana.

12. srpnja - Na Dobrinji, u redu za vodu, ubijeno 13, a ranjeno 15 civila
25. srpnja - Svečanost u povodu obljetnice postrojbe HOS-a u Sarajevu.
26. srpnja - Armija BiH porazila je HVO i ovladala Bugojnom. 12 000 Hrvata su protjerano iz općine.

20. kolovoza Predstavljen je tzv. Owen-Stoltenbergov mirovni plan za BiH, koji se udaljio od prvotnih načela (cjelovitost, nepriznavanje etničkoga čišćenja i vojnih osvajanja). Po etničkom principu predviđena je labava tročlana Unija Republika BiH (3 autonomne etničke republike), kojom bi Srbi zadržali najveći dio okupiranoga teritorija (49,1 %); Bošnjacima bi pripalo 33,3 %, a Hrvatima 17,6 % teritorija. Plan nije prihvaćen.
21. - 22. kolovoza - Glavni štab Armije BiH predočio je svoj plan vojne akcije "Neretva '93.", s ciljem prodora dolinom Neretve i uništenja HVO-a u Hercegovini.
28. kolovoza - U Grudama uspostavljena i proglašena Hrvatska Republika Herceg-Bosna
29. kolovoza - Viktor Jakovich, veleposlanik Sjedinjenih Američkih Država u BiH, sa suradnicima posjetio HVO-a Sarajevo.

7. rujna - Hrvatska gospodarska zbornica, na sastanku koji održan u prostorijama Bogoslovije u Sarajevu, predložila je formiranje Koordinacionog tijela, koje bi imalo devet članova
7. rujna - Hrvatski Sabor izglasao je amandman u kojem se naglašava da se interesi Hrvata u BiH ne ostvaruju isključivo u zapadnoj Hercegovini, nego i u ostalim dijelovima BiH. Prema popisu iz 1991. od ukupnoga broja Hrvata u BiH (755.895), više od 2/3 živjelo je izvan zapadne Hercegovine.
10. rujna - Na sastanku predstavnika hrvatskih institucija utemeljena je Koordinacija hrvatskih institucija, sa zadaćom da se provodi, na tom sastanku postignuti, Dogovor o međusobnoj suradnji.
15. rujna - Sazvan sastanak svećenika na Bogosloviji u Sarajevu. Jedna od tema bila je i HVO Sarajevo. Prvi službeni sastanak koordinacionog odbora hrvatskih institucija
20. rujna - Naziv Hrvatski koordinacijski odbor usvojen je na sastanku održanom u Bogosloviji.
27. rujna - U Velikoj Kladuši proglašena je Autonomna pokrajina Zapadna Bosna. Počinju sukobi među Bošnjacima u zapadnoj Bosni (Armija BiH držala je Bihać i Cazin).
28. rujna - Predstavnici HKO-a sastali se povodom sudjelovanja hrvatskih predstavnika na Saboru Bošnjaka.

4. listopada - Predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegović primio je predstavnike Hrvatskoga koordinacionog odbora.
25. listopada - HVO Brigada Kralj Tvrtko podnijela zahtjev da preuzme liniju na Stupu i u Azićima, u sklopu obrane Sarajeva.
Armija BiH protjeruje Hrvate iz Kaknja. 15 000 kakanjskih Hrvata pronalazi utočište u Varešu.

UNPROFOR preuzeo kontrolu nad vodovodima Bačevo i Butile.
2. studenog - Armija BiH zauzima Vareš u kojem je tada boravilo 37 000 Hrvata. Dolazi do masovnog izgona Hrvata.
6. studenog - Specijalne postrojbe MUP i Vojne policije Prvog korpusa Armije BiH upale u vojarnu sarajevskog HVO-a u školi Alija Alijagić, u prostorije Glavnog stožera HVO-a Sarajevo i sjedište Vojne policije HVO-a Sarajevo.[5]
Zapovjedništvo I. korpusa Armije BiH, na sveopće iznenađenje hrvatskih kadrova u Sarajevu, priopćilo odluku o ukidanju Stožera HVO Sarajevo i formiranju Hrvatske brigade Kralj Tvrtko, u sastavu tog korpusa Armije BiH[6].

Evo malo off sa teme... Procitah Sarajevo 53 dana bez struje. Nama u Srednjoj Bosni Muslimani iskljuce struju i nasim dopizdi i jave ovim u Kiseljaku da prekinu glavni trafo koji ide preko Kiseljaka i cijelo Sarajevo se zamraci onda Muslimani nama vrate struju pa mi njima:D
Koje su to igrice bile

Zasto ne smijes govoriti?

Zna li tko šta više oko ovoga?

http://pincom.info/index.php?p=opsirnije&s=66292

Vid' sad ovo !?

http://www.bljesak.info/content/view/32347/155/

Laže da je u sastavu brigade bilo 60% Muslimana. Pa popis poginulih iz brigade ga demantira....na njemu je jedva 10% Muslimana.

Pitanje je - zašto laže?

Pejić laže da je bilo 60 posto Bošnjaka , nije bilo ni 10 posto , a zašto laže pitaj boga , ko prvo nije ni on bio dugo predsjednik , mozda par mjeseci , pa zato pljuje na HVO Sarajevo , drugo lik je ljigavac isto mu ko i sin Mario koji je napisao knjigu i koji nije vidio r od rova za vrijeme rata . Ustaom , u Bljesku je u članku točan sadržaj , čovjek je pobjegao , kakav on i HVO Sarajevo. Najveća naša nevolja je ta što danas promociju i kao neke udruge vode ovakvi koji nikakve veze nemaju sa time ,onda zapovjednik HVO Sarajevo Zdravko Bodven ja nikad čuo za tog čovjeka , kakv crni zapovjednik??? možda o svemu najbolje govori njihova izjava :

Prva vojna zaokružena formacija (HVO brigada Kralj Tvrtko), kako je rečeno, nastaje 5. prosinca 1992.

Aloooo??? 5.12.1992???? Pa do tada je HVO sarajevo bio na linijama u Otesu , Doglodima i još prije toga u Pofalićima bitka i poslije linija na Miljacki i ovi kreteni kažu da je prva formacija tek u 12-stom mjesecu formirana , jebote ima li ko da pohapsi ove lažove i profitere ,prije svega dezertere ?

evo zapovjedništva HVO Sarajevo :

predsjednik HVO-a Sarajevo Slavko Zelić, dopredsjednik HVO-a Sarajevo Željko Jukić, zapovjednik HVO brigade Kralj Tvrtko Ivan Vulić, načelnik HVO brigade Kralj Tvrtko Vinko Bošnjak i časnik sigurnosti Tomislav Kokor.

Početkom 1995. u sastav Hrvatske brigade Kralj Tvrtko ulazi postrojba sarajevskog HOS-a, 101. bojna Do Drine.

Nikad čuo za te.

Nisu baš bili veličine bojne, bilo ih je oko 130, ali su nosili taj naziv. General Daidža je bio na njihovoj smotri u Sarajevu 94.

Morat ću provjeriti. Nešto tu ne štima, HVO brigada je nasilno uvrštena u zapovjednu strukturu ABiH, ne znam kako su ti HOS-ovci samostalno opstali van struktura 1 korpusa.

Evo šta kaže borac te jedinice (prenosim sa foruma HOS-a)

Čuo sam ja ,još bolje vidio , tačno je , HOS je ušao u sastav manevarske brigade HR brigade K, Tvrtko pod komandom AbiH , imali su jedno 30 ljudi u to doba , uglavnom Muslimani , ma većina domci iz doma za nezbrinutu djecu Ljubica Ivezić i par starijih Ustaša katolika

ma Hos je bio z brda s dola , gdje god ih Abih zovne oni trče da pomognu , Žuč , sjećam se 95 kad je Abih zvala u pomoć na Treskavicu ,jedino oni dragovoljno otišli na Treskavicu , a mi ostali nismo htjeli da se borimo za muslimanske ciljeve i nismo ni otišli , dolazio njihov general Karavelić i ovo mu u lice rekli i čovjek se samo okrenuo

Nemojte samo o HVO Sarajevo. Oni bi se bar trebali poklopiti ušima i uopće se ne javljati. Čast izuzetcima i onima koji su nastradali na početku rata u Otesu. Sve ostalo vrijeme su se igrali skrivača i bježali od crte ko' vrag od križa. Ono malo crte što su držali od Bristola do muzeja su mogla i mala djeca braniti jer nije ni napadano od srba........

koji kreten oca'm mog

Zrinski bolan, ko se ulogirao pod tvojim nickom

Reci mi da sam nešto slagao. O kojem ćemo HVOu?? Stup?? Novi Grad?? Stari Grad??? HVO Sarajevo je bila vojna formacija samo na papiru i bili su "baza" za skrivanje srba da ih muslimani nebi mobilizirali. Jebeni HVO sa Stupa je pokušao sjediti na dvije stolice. Mi ćemo biti tampon zona, bit ćemo dobri i sa jednima i sa drugima a i jedni i drugi im radili o glavi. U Doglodima dvije tri srpske kuće (Skoče) i oni im popriječili rovokopač na glavnoj cesti kod Delminijuma pa su morali obilaziti. Da ne govorimo o rovovima koje su iskopali i okrenuli prema Hrvatima. U Azićima crta prema spajića kućama uopće nije bila ni držana a od tamo su po bojničkoj cesti danonoćno tukli njihovi srpski prijatelji. Crta u Barama na Miljacki a prema Rajlovcu uopće nije ni postojala. Mogli su im se srbi komotno ušetati bez ispaljenog metka. Na kraju se to i dogodilo. Trebamo li sad o izlascima u Kiseljak i vraćanju nazad u Bare i Doglode Hrvata sa tog područja??? Malo o švercu????

Da i nabroj mi napade sa Grbavice na crtu od Bristola do Muzeja?

Dijete idi nek ti mama promijeni pelene, tukneš........

Ma nisam od tebe očekivao muslimansku spiku o kukavičkom HVO-u. Čudi me to, maltene laješ sam na sebe, ili ti nisi bio u HVO-u? Vodila se relativno mudra politika kojom su sačuvani hrvatski životi. Ko da je HVO bio jezičac na vagi, šta su oni mogli učiniti, ABiH je imala i previše ljudstva, ispomoć u tom smislu im je najmanje trebala.

Nisam bio u HVOu, brat mi je bio u HVOu. I kažeš vodila se mudra politika da se sačuvaju hrvatski životi. I sad zamisli da su istu takvu "mudru" politiku vodili oni iz Žepča, Viteza ili Rame?? Gdje bi sad bili Hrvati?? Zamisli da su zeleni u Sarajevu vodili takvu politiku??? HVOu van Sarajeva skidam kapu ali ovima iz Sarajeva nikad. Mudra politika nije imala nikakve veze sa onim što je HVO radio u Sarajevu. Jebote kad se samo sjetim onog kretena Marića dođe mi muka. Zbog njega i njegove neorganiziranosti i nepostojanja vojne discipline smo i izgubili Doglode, Bare i Aziće. Jedino što je taj znao je šepuriti se u novoj uniformi dok sam ja na crtu išao u farmericama i patikama......

Usporedba niđe veze. Porediti gradove gdje su Hrvati bili većina ili egal sa Muslimanima sa gradom gdje su Hrvati bili 10% stanovništva. Šta ti tu preostaje nego balansirat koliko se može. Ako si ti bio u vojsci kod Muslimana, što si toliko napaljen na njih

Da bio sam kod muslimana. A što sam napaljen??? Zato što ih jako dobro poznajem i znam koliko je njihova "multietičnost" prodavanje muda za bubrege. Za njih sam bio i ostao ustaša bez obzira što sam sa njima dijelio rovove. Za njih sam bio i ostao neprijatelj i nužno zlo koje je u njihovoj vojsci samo silom prilika. Ukratko kad se popije koja ikad popuste kočnice kaže se ono što se stvarno misli i zbog činjenice da ih itekako dobro poznajem zato sam i napaljen na njih......