1. Za Karišike muslimane u Novom Pazaru, Ejup Mušović(jedan od najvažnijih sandžačkih povjesničara XX stoljeća) piše ovako "Dva brata Vasojevića živela su u bratskoj slozi i čak onda kad se jedan od njih islamizirao, pa ih je narod nazvao karma-karišik, što znači mešavina verska. Njihovi potomci, Crnogorci i Muslimani, prezivaju se Karišici."

Ovdje naravno odmah moramo primjetiti da je ovo standardna priča o X broju braće. Isto tako je etimologija sumnjiva, jer je mnogo vjerojatnije da je prezime došlo od žitarice. Mušović veli da im je matica u srpskom dijelu Sandžaka selo Trijebine kod Sjenice. Iz njega su doseljavali u Novi Pazar u nekoliko valova u XX stoljeću. danas ih naravno ima najviše u samom Novom Pazaru, kao što i većine hrvatskih prezimena ima najviše u Zagrebu. Industrijalizacija i urbanizacija čine svoje.

Mušović navodi i da se 1830. godine spominju Karišici kao dvovjerksa porodica u okolici Bijelog Polja u Crnoj Gori, ali ne navodi izvor. Ja sam malo pregledao literaturu, i čini se da je izvor Milisav Lutovac i njegova knjiga "Bihor i Korita." On spominje, iako opet ne navodi izvor, da su Karišici živjeli u Podvrhu kod Bijelog Polja u velikoj zadruzi i da ih je bilo i muslimana i pravoslavnih u zadruzi. Kaže da su kasnije svi postali muslimani i iselili u Trijebine. U vrijeme pisanja ove knjige(oko 1960.) nije bilo Karišika ni jedne vjere u Koritama.

Nije jasno postoji li neka veza između ovih Karišika s onim iz Hercegovine. Ako je tradicija istinita i ako su sandžački Karišici porijeklom Vasojevići, onda im je slava bila Aranđelovdan, plemenska slava svih Vasojevića. Slava hercegovačkih Karišika je Đurđevdan. Naravno, slave se lako mijenjaju, ali opet je moguće da se jednostavno radi o dva nesrodna roda čija prezimena su nastala od iste riječi.

2. Nisam potpuno siguran. Na popisu 1885. godine, glavatičevski Hrvati su administrativno podijeljeni na tri sela: Janjina, Biskup i Lađanica. Ovi u Janjini su slobodni, a ovi u druga dva sela su kmetovi. Kmetovi su sigurno došli na begovsku zemlju, ali kako su ovi u Janjini stekli zemlju, nisam siguran. S obzirom da se radi o selu najdublje u šumi, vjerojatno su bili kmetovi negdje nizvodno niz Neretvu, i kupili jeftinu zemlju u šumi. Na to upućuje i činjenica da se rodovi iz Janjine spominju u drugim selima oko Konjica prije dolaska u Janjinu, što znači da nisu došli izravno iz južne Hercegovine, već prvo u neka druga sela, pa onda u Janjinu.

Nisam potpuno siguran tko je bio vlasnik te zemlje ali iz dokumenata o agrarnoj reformi poslije 1. svjetskog rata, čini mi se da se radilo o begovima Šurkovićima(Jusufbegovićima) iz Bjelemića istočno od Glavatičeva.

3. O današnjem stanonvištvu Privora nema puno izvora, a nisam siguran koliko možemo uzeti da je starijeg porijekla. No, u svakom slučaju, defter sandžaka Klis iz 1550. godine bilježi čitav kraj kao jedno selo, Privor. Da se radi o čitavom kraju govori činjenica da je zabilježena 151 kuća, što je fizički nemoguće na prostoru ijednog od današnjih sela u Privoru. Čak što više, taj broj kuća je prevelik i za bilo koje selo Gornjeg Skoplja, tako da se sigurno radi o čitavom kraju. Popis bilježi samo 10 kuća ne-muslimana od tog broja, no neki muslimani imaju imena očeva koja su kršćanska, a još više ih ima koji posjeduju baštine na ime kršćana. U tom slučaju se vjerojatno radi o djedovima i pradjedovima. Nagađati o vjerskoj pripadnosti tih kršćana je nezahvalno, pošto defter ne nudi nikakve podatke, a i imena su mješavina svetačkih i narodnih. Na osnovu par kombinacija tipa "Šimun, sin Martinov" i "Andrija, sin Matijašev," možda bi se dalo nagađati da su katolici. Isto tako, oni plaćaju ispendžu a ne filuriju, pa se može nagađati da su starosjedioci a ne doseljeno stanovništvo vlaškog statusa.

Zanimljivo je da je jedna baština u selu zapisana kao baština Milana, a vlasnik je Jusuf sin Mustafe, koji ju je naslijedio od svog oca Mustafe sina Ivanova. Ovaj Milan je vjerojatno otac Ivana, tj. djed Mustafe i pradjed Jusufa. Možda bi on upravo mogao biti rodonačelnik muslimana Milanovića iz Privora, no treba imati na umu da je Milan relativno često ime u to vrijeme.

Što se tiče islamizacije Privora, selo se spominje i na defteru iz 1468. godine, ali se ovaj put ne navode poimenično stanovnici. U selu je 67 domaćinstava i nema muslimana. Sudeći po imenima u defteru iz 1550. godine, islamizacija se dogodila najviše 2 i 3 generacije ranije. Ako za svaku generaciju uzmemo po 25-30 godina, onda to pada u kasno XV stoljeće.

Molim Vas da mi kažete porjeklo prezimena Bošnjak u Hercegovini s osvrtom na općinu Posušje. Hvala

Također me zanima porjeklo prezimena Buntić, te Jažo, sve u općini Posušje

a kad ću ja doć na red da mi se odgovori na moje pitanje????

Sabur selamet.

Jedna isprika Pavo, na jeziku starijeh, dobrijeh Bošnjana kaže se :
"Sahbur"

a šta ti to znači,
nerazumim taj jezik samo Hrvatski

poštovani, zanima me prezime tomas - kablići, livno.
unaprijed hvala ;)

alo, je li to komšiluk....

evo malo Tomasa ( Tomasovića, Tomasza ) iz livanjskih matica ( velika hvala g. Perkoviću na knjigama njegovim):

prvi spomen Tomasa u livanjskim maticama:

17. Kablići, 20.1.1798. fra Mijo Dujić, kapelan
Ž: Marko MILJKOVIĆ sin Marka i Petronile VRSELJA
N: Ruža KUNIĆA kći Jakova i Katarine MATETA
K: Pavo PAŠALIĆ i Ivan TOMAS

pa dalje

20. Kablići, 28.5.1798. fra Frano Elegović iz Travnika, kapelan
Ž: Ivan ĆUBELIĆ iz Kablića sin Antuna i Katarine TOMAS
N: Ivana MATETA iz Zastinja, kći Štipana i Magdalene DOLIĆ iz Žirovića
K: Vid VIDAK i Jakov ĆUBELIĆ iz Kablića

Pa se kumuje na krštenju:

Kablići, 14.5.1798. fra Filip Križanović, kapelan
D: Ivana DOLIĆ (6.5) kći Nikole i Angele "SARICH"
K: Helena TOMASOVIĆ


1799 se spominje neki Paulus Tomasovich de Duvno


dalje krštenjima:

216. V. Kablići, 3.5.1799. fra Andrija Sunarić iz Travnika, kapelan
D: Ivana JAZVO (19.3) kći Andrije i Cvite TOMAS
K: Janja SUŽANJ

217. V. Kablići, 3.5.1799. fra Andrija Sunarić iz Travnika, kapelan
D: Filipa TOMAS (30.4) kći Jakova i Magdalene ŠINTILORA
K: Magdalena ĆUBELA

316. Kablići, 29.11.1799. fra Filip Križanović, kapelan
D: Andrija TOMAS (26.11) sin Ivana i Ruže ĆUBELA
K: Petar PAŠALIĆ

108. Kablići, 24.10.1800. fra Martin Jakić, kapelan
D: Katarina Jazvo kći Andrije i Cvite TOMASOVIĆ
K: Helena ŠINTILORIĆ

174. Suhača, 10.8.1801. fra Mijo Dujić, kapelan livanjske župe
D: Ivan TOMAS (20.7) sin Ivana i Ruže ĆUBELA
K: Ivan DOLIĆ

umrli:

20. Kablići, 29.01.1808. Marija TOMAS, kći Jakovljeva, 1 godina
21. Kablići, 08.02.1808. Mate TOMAS, sin Ivanov, 2 godine
73. Kablići, 08.10.1811. Toma TOMAS, sin Ivanov, 1 godina
85. Kablići, 07.11.1811. Mijo TOMAS, sin Jakovljev, 2 godine
697. Priluka, 27.6.1815. Jandre TOMAS, sin Ivanov, 17 godina
698. Priluka, 27.6.1815. Ruža TOMAS, žena Ivanova, 40 godina
699. Priluka, 27.6.1815. Katarina TOMAS, kći Ivanova, 8 godina
700. Priluka, 27.6.1815. Magdalena TOMAS, žena Jakovljeva, 40 godina
701. Priluka, 27.6.1815. Jakov TOMAS, 45 godina
913. Priluka, 25.11.1816. Toma TOMAS, sin Jakovljev, 25 godina
46. Glamoč, 15.8.1830. Petronila TOMAS, 37 godina
72. Žirović, 7.2.1831. Ruža TOMAS, žena Ivana DOLIĆA, 38 godina
4. Veliki Kablići, 29.8.1833. Tomica TOMAS, žena Ivanova, 60 godina
179. Kablići, 27.10. Tomica TOMAS, 3 godine
314. Kablići, svibnja 1838. Magdalena TOMAS, kći Ivanova, 1 godina
313. Kablići, svibnja 1839. Ana TOMAS, kći Ivanova, 2 godine
350. Kablići, 8.5.1839. Josip TOMAS, sin Tomin, 1 dan
306. Kablići, 20.11.1845. Tomica TOMAS, kći Ilijina, 3 godine
328. Veliki Kablići, 16.6.1846. Josip TOMAS, sin Ilijin, 2 godine
185. Kablići, 20.7.1851. Marija TOMAS, kći Ilijina, 3 godine
186. Kablići, 30.7.1851. Josip TOMAS, sin Ilijin, 2 godine
193. Kablići, 22.9. Antun TOMAS, sin Ivanov, 6 mjeseci
204. Veliki Kablići, 2.11.1851. Ivan TOMAS, 110 godina
302. Veliki Kablići, 30.11.1851. Toma TOMAS, sin Ivanov, 33 godine

na popisu iz 1743 ste spomenuti:

Župa Naselje Prezime Ime K N U
Duvno Collo-Eminovo Selo Tomasa Michael 4 3 7
Livno Sargevichi Thomasovich Marcus 16 0 16
Livno Sargevichi Thomassovich Vitus 4 2 6


na popisu iz 1768:


Duvno Eminovich Thomasovich Antonius 2 4 6
Duvno Eminovich Thomasovich Franciscus 7 2 9
Duvno Lug Thomasovich Petrus 9 5 14
Livno Sargevichi Thomasovich Marcus 13 10 23


Sargevichi=Srđevići

Čini se da su porijeklom iz Podmilačja. Nema ih na popisu 1743. godine, ali 1768. u Podmilačju imamo domaćinstva Jure, Ive i Luke Klarića s 12 osoba sve skupa. 1821. godine u Podmilačju imamo samo jedno domaćinstvo ali zato u Bistrici(pod koju se računaju i sva sela sjeverno od Bistrice, kao i oba Bešpelja) imamo Marka, Jakova i Stipana Klarića.

Nije jasno zašto na popisu 1743. nema Klarića. Činjenica da ih samo 25 godina kasnije imamo tri domaćinstva navodi na pomisao da nisu doselili, već da se radi o odvajanju od nekog drugog roda. Nemam jajačke matice pa ne bih znao reći koji bi to rod mogao biti.

Ovako, za sad.

Andačići su starinom iz Čalića kod Čitluka. Najstariji poznati član roda je Nikola Andačić koji je iz Čalića pobjegao u Vrgorac oko 1690. godine, nakon što je Vrgorac oslobođen od Turaka. On je vjerojatno rođen sredinom XVII stoljeća. U Ljuti Dolac je došao Luka Andačić, čukununuk Nikole Andačića kojeg u Čalićima spominje popis katolika Bosne Srebrene 1743. godine.

Markići su u Ljubuški došli iz Oraha kod Vrgorca i nisu u srodstvu s Markićima iz čitlučke općine. U Orahu su se prezivali Dragićević. Dragićeviću su tamo došli iz Brotnja oko 1690. godine, iz istog razloga kao i gore navedeni Andačići.

Ostojići su starinom iz Bijakovića. Spominje ih popis 1743. godine, a čini se da se i spomen Ostojića kao izbjeglica iz Hercegovine na Braču u XVI stoljeću odnosi na njih.

Za Ramljake sam pisao ranije, pa potraži starije poruke na ovoj temi.

Mihalji su u Rakitnom već 1743. godine. Po usmenoj tradiciji s početka XX stoljeća, došli su iz Livna, pa su možda ogranak tamošnjih Mihaljevića.

Spaiće isto tako u Drinovcima bilježi već popis 1743. godine.

Jeliće ne bilježe popisi 1743. i 1768. godine, pa se vjerojatno radi o doseljenicima iz Imotske Krajine. Jelići se u Lovreću kod Imotskog bilježe u zemljišniku iz 1725. godine.

Puno Vam hvala na sjajnom prikazu svih tema. Čitati Vas uvijek predstavlja užitak ispunjenja znatiželje i proširenja pogleda, jer redovito su u Vašim prikazima nađe kakva neočekivana pojedinost.

Dopunio bih da Skokov rječnik u natuknici karišik spominje i kombinaciju koju ste spomenuli:
"Prilog karma karьšьk" (Kosmet) "sasvim izmiješano, ispretureno" < tur. karma-karışık "in völliger Verwirrung, etc" sadrži dvije turske riječi istog korijena. Turcizam (karmak i s recipročnim infiksom -iş- karışmak, odatle s -ma karma i na -iş kariş, a sa -ik kao u ačik, bozuk, jazuk, kačak, saruk, buljuk, bešika > karışık)."

Ja ću dodati da obje riječi i karma i karışık i u modernom turskom jeziku znače mješavinu.

Dakle, moguće je i odvojeno nastajanje istog prezimena ukoliko različite slave uzmemo kao indikatore različitog podrijetla.

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Kad nađete vremena, molio bih za prikaz povijesti katolika u naselju Butmir koje A-U popis od 16. lipnja 1879. (na str. 9) bilježi u Sarajevskom okružju, Sarajevskom kotaru, u općini Butmir gornji. U naselju je od 254 stanovnika 104 rimokatolika.

Zna li se od kada su tamo?

Kada se prvi put spominju u tom naselju?

Koja su njihova prezimena prilikom najstarijeg spomena?

Ti ljudi su usko vezani s katoličkim stanovništvom okolnih sela. Hrvati župe Stup su manje-više jedna kulturna grupa. Do jače industrijalizacije prije 30-40 godina, tu nije bilo doseljavanja Hrvata iz drugih krajeva BiH ali i Jugoslavije kao što je bilo u Sarajevu.

Evo, tu je isječak iz karte prema popisu 1910. koju sam napravio.

http://img88.imageshack.us/img88/6691/58150829.png

Dolac i Sarajevo su ljudi koji su došli poslije 1879., ali sela istočno od Doca su taj stariji sloj Hrvata. Popise imamo od 1879. godine, ali je prije toga teže govoriti o prostornom razmještaju jer katolički izvori rijetko donose podatke za individulna sela. Na popisu 1743. godine, imamo samo "Campus" iliti Polje, što znači da su sva ta sela prikazana zajedno. 1768. godine opet imamo Polje, ali sad i Doglode, Osijek i Bare. 1813. pak imamo podjelu na skupove od po 2-3 sela. Tako imamo zajedno Nedžariće, Stup i Dvor. Pa onda Otes, Bara, Briješće. Konačno, imamo Ilidžu i Vrelo Bosne zajedno. Tek 1856. godine imamo šematizam koji odvojeno navodi Butmir i kaže da u selu ima 6 kuća katolika s 28 duša.

Najbolji izvor o stanju prije 100 godina je knjiga Stjepe Trifkovića "Sarajevsko Polje" koja je izašla u seriji "Naselja i poreklo stanovništva" Srpskog etnografskog zbornika. Pop Stjepo je bio prota negdje na Ilidži i koliko god se porijeklo obitelji u knjizi zasniva samo na tradiciji, opet je vrijedno jer je knjiga pisana oko 1900. pa nam bar donosi prezimena tadašnjih stanovnika. On u Butmiru navodi ove katoličke obitelji:

Šimić
Grbeša
Kramar
Martinović
Tomić
Vidić
Knežević
Kašić
Škorić
Petrović

Za većinu kaže da su došli iz Imotske Krajine, što potvrđuju i neka od ovih prezimena. Za nekoliko rodova kaže da su iz Zvizde kod Gornjeg Vakufa-Uskoplja. To nije specifično za Butmir, jer u svim selima tog kraja on nalazi rodove koji su došli iz Gornjeg Skoplja. To se čini malo neobičnim jer Skopaljska dolina i Sarajevsko polje nisu susjedne regije, ali vjerojatno postoje neki kompliciraniji razlozi za ovo. On za sve ove rodove govori da su doselili unatrag 50-75 godina, što je vjerojatno i točno jer ova prezimena ne nalazimo na popisu 1768. Doduše, Tomića tad ima u "Polju" ali je teško odrediti radi li se o istom rodu.

Jedino su ovi Šimići izgleda starije stanovništvo. Njih pop Stjepo spominje i na Stupu, i kaže da su se ranije prezivali Bakrač i da su oko 1860. došli s Duvanjskog polja. To neće biti istina jer se 1768. godine spominju Marko i Martin Bakračić u Osijeku. Kako je Stup u stvari mahala Osijeka, očito se radi o istom rodu. 1743. godine Bakrača nema u župi Sarajevo, ali ih ima na sjeveru današnje općine Konjic, pa se čini da su i došli iz tog kraja. Prezimena Bakrač na Duvnu sigurno nema u zadnjih 200 godina.

Usput, da spomenem. Terenska istraživanja od prije 100 godina ne bi bila ni potrebna da imamo poimenične obrasce s AU popisa 1879-1910. Svi ti popisi bi trebali biti u Beču, i trebali bi biti pravno dostupni javnosti jer su stariji od 100 godina. Ja ne stojim baš dobro s njemačkim, ali možda bi tko od forumaša koji ga bolje poznaju trebao poslati koji email arhivima u Beču da vidimo može li se kako doći do tog.

hvala puno!
zanima me gdje mogu naći opsežniju literaturu, ako netko zna?

eto HVALA

Upit u Beč je poslan....

Selak - Rujnica ( Cazin )
Jovan Cviić je u knjizi napisao da je bilo 2 kuće i da su došli iz Radića a prije se zvao Beronja...
volila bi doznat malo više o tome ako je moguće....interesira me postoje li popisi imenom i prezimenom u Bosni....nastojim napravit obiteljsko stablo i znam za pradjeda koji je rođen 1886 godine ali ne mogu dalje pa bi mi dobrodošao i koji savjet gdje dalje tražit...unaprijed zahvaljujem....

Još mi niste odgovorili za prezime Knežević i općine Konjic župa Podhum Žitače (područje pod nazivom klis)

Ako može Marušić sa Širokog Brijega

Vidim da si prilično dobro dokumentirao pa mi pokušaj ovo odgovoriti: zanimaju me Milići od Busovače i Zenice, Banušići od Bugojna i Travnika te Šarići od Rame, Duvna i Lastova. Hvala unaprijed.

Hvala velika

O ovim Bošnjacima sam pisao prije nekoliko mjeseci. Oni su jedini Bošnjaci u zapadnoj Hercegovini za koje nema nikakvih indikacija što se tiče starijeg prezimena. Nije poznato jesu li u kakvom srodstvu s Bošnjacima oko Širokog Brijega. Jedino što možemo reći je da su došli odnekud iz Bosne(što bi moglo značiti i Ramu) i da su već 1743. godine brojni u posuškom kraju. Bilo ih je u to vrijeme jedno domaćinstvo u Čitluku, 2 u Viru i 4 u Gorici. Nije čak potpuno sigurno ni da su svi oni rođaci a ne dva ili tri različita roda kojim je jedino zajedničko da su došli iz Bosne.

Buntići su starinom iz Brotnja, a u Rakitno su došli krajem XIX stoljeća. Prvi spomen u maticama je 1908. godine. Matica u Brotnju im je selo Paoča, gdje se prvi put spominju krajem XVII stoljeća.

Jaže, tj. Jažići su došli iz okolice Imotskog krajem XVIII stoljeća. Još 1725. se u Glavini kod Imotskog bilježi Stipan Jažić kao vlasnik neke zemlje. Prema upisima u maticama, čini se da im je starije prezime Milardović/Miloradović. U tom slučaju bi bili izbjeglice iz Pribinovića kod Širokog Brijega, gdje je u XVII stoljeću živio rod Miloradovića.

Marušići su starinom Miloradovići iz Pribinovića koje sam spomenuo u poruci iznad ove. Pošto imamo dva forumaša s pitanjima koja su vezana za Miloradoviće, napisat ću više o njima za par dana. Imam jedan širi članak o tom srednjovjekovnom rodu koji moram pronaći.