Samo mi kratko odgovori ko je srbizirao vlahe??

a) kraljevina Hrvatska je išla do rijeke Bosne, a ne do Vrbasa.
b) Banovine Usora i Soli su granična područja, čvrsto vezana za zapad
c) U samoj središnjoj Bosni Srba nema.
d) Trenutno nije bitno, dođe na isto kao priče o Galima i Ilirima, ali zašto bi nas netko povlačio za nos?

ovako:

* izbrisao sam sve Jovičine pisanije o narodnim pjesmama i odgovore, jer
to je posve nepotrebno i irelevantno. No, koga zanima postanak epike i udjel u
formiranju nacije, može o tom otvoriti zasebnu temu. Pri tom bih naglasaio da se
o narodnoj književnosti i njezinoj motivici treba bolje obavijestiti & razdvojiti
žito od kukolja. Jedna od bizarnosti je i trpanje hrvatske narodne poezije u srpsku, što
je napravljeno na situsu Narodne biblioteke Srbija- što bi mogla biti neka nova tema:
http://scc.digital.nb.rs/zbirka/narodna/
a hrvtska je tu: http://scc.digital.nb.rs/collection/epska-matica

* forumaši metemma i ceha su postavili nekoliko zanimljivih teza i pitanja, pa bi bilo zgodno
bar njeke od njih raspraviti

* također, bilo bi dobro da se ostane kod teme- već rekoh- a ona nije
koliko se tko borio s Osmanlijama, kojeg su podrijetla BH Muslimani ili
mahnite teorije mitomana a la Sima Lukin Lazić i Jovan Deretić, te državnost
ovih ili onih u njekom povijesnom razdoblju.

Mene i dalje najvise interesira gdje su katolici predotomanske Bosne najvise iseljavali (bjezali). Dalmacija, Slavonija, Lika??
Ili je to nekako podjednako, a opet s obzirom da je Dalmatinsko zaledje i ponajvise naselilo Bosnu u kasnijim stoljecima kontam
da nije tamo otislo najvise katolika i da su se njihovi potomci vracali nazad u zemlju svojih pradjedova..

Ovisi što je bilo bliže.
Zapadna Bosna je završila sve do Beča, Usora i Soli u Slavoniju, a Hercegovina i tropolje u Zagoru.
U Istri su završili većinom čakavci, dakle to je RH +Bihać s okolicom...
Ostali su bili premalobrojni pa su se asimilirali... Ista stvar i za SZ hrvatsku. Većinom Požega i zapadna Slavonija...

Srednja Bosna.. Mislim na onaj centar katolicanstva tamo izmedju Kraljeve Sutjeske (ok na tom je podrucju i ostalo nesto katolika cijeli taj turski zulum) Kreseva, Fojnice, Visokog tj. Mila...

Situacija u kojoj su se našli, plemena nedefinirane narodnosti poput vlaha, ali pravoslavne vjere, prisilno naseljeni u područja gdje su im najbliži narod nacionalno definirani Srbi se putem pravoslavne poveznice tokom stoljeća pod osmanlijama jednostavno poistovjetila sa tim imenom.
Naravno da je uz vlahe na područja BiH prisilno doseljavano i mnoštvo Srba koji su bili značajan faktor u takvoj srpsko-pravoslavnoj homogenizaciji.

Slično kao što se mnogo doseljenih folksdojčera i mađara na području Hrvatske i Slavonije, te mletaka u Dalmaciji putem katoličke poveznice tokom generacija poistovjetio sa hrvatskom narodnosti zbog Hrvata kao domicilnog stanovništva na tim područjima.



Nisam previše išao u dokumentirano pisanu povijest, no na većini karata o kraljevini Hrvatskoj ime Bosna piše kao nekakva regionalna oznaka od Vrbasa kao granice razdvajanja pa na istok do područja oko Drine, zato sam tako napisao.

Hroboje se prepustio amneziji i čeka zadnju 'uru tako što dokazuje nedokazivo , a to je da govori kako narod nije bitan već ljudi od pera i inteligencija koja se usput rečeno uveliko nadahnjivala sa ovim Srbima strancima i njihovim vladarima i junacima.
Nema šta , upravo si potvrdio da istina jako boli.
Pa naravno da je tebi irelevtatno i ostalim pametnjakovićima kojimae nisi brisao nadasve argumetovane postove sa pljuvanjem.

Nego ajmo videti kojeg su porekla BiH muslimani , evo ja ću dati dokaz o Muslimani Srba kroz "ilahije na srpsko jeziku i pesme poziv vjeri" od Uskufije:

[url][http://www.openbook.ba/bmss/books/kemura/kemura_1.htm/url]

Ovo je neverovatan detalj u istoriji , preci današnjih Hrvata pevali o Srbima a bez da su ijednog svoga bosanskog,hrvatskog vladara pomenuli u svom nasleđu , a sveži muslimani(Muslimani) pevali Srbima da pređu na islam.

Ilahija na srpskom jeziku i pesma "Poziv vjeri" je jedinstvena stvar koja je sačuvana i verovatno jedini konkretan dokaz muslimanske propagande zarad prelaska na nekih hrišćana u Bosni na islam.

Imaš li ti nešto slično Hroboje?!

Ajd Djole odjebi, fakat si dosadan.
Pjevali su o Markanu jer su ga smatrali Hrvatom iz svojih krajeva. Receno ti je. I Bugari su ga opjevali a i vi ste Srbi pjevali o Ivanu Hunjadiju pa niste Madjari

....

edit

Dobar dio toga je završio u Slavoniji s Eugenom Savojskim (Olovo i slično). Dio je izbjegao i do Dalmacije. Ovisi o razdoblju... Koja je granica bila bliža i propusnija.

Prvo dokaži da su to pravi vlasi tj.da je to stanovništvo koje je romafono bilo??!

Drugo Srbe sa obe strane Drine su zvali vlasima , a oni sami sebe nisu nikada , a da ne govorim da upravo veći deo populacije u Srbije je poreklom iz BiH,CG i Raške i da su nosioci srpske nacionalne svesti iz Hercegocine i Bosne naravno jer sva naša narodna tradicja je zabeležena upravo kod tih ljudi.

Znači ispada su vlasi vlahe posrbili , fascinantno!! , to bi isto bilo kao kad bi Švabo Švabu pofrancuzio,

Sedi 1 !!

Nema većih povijesnih izvora ni dokumenata koji bi Srbe, u tom
dobu, identificirali s katolicizmom. Možda se nađe, tu i tamo, nešto rubno
gdje se koji katolik izjašnjava kao Srbin, to to je u kontekstu koji je prolazan.
Bitno je ovo- ne postoji nikakva jasno oderdiva srpska katolička kultura u graditeljstvu,
jeziku, pismu, općoj kulturi...koja bi bila i katolička i srpska. Toga jednostavno- nema.



Orbini je pisao romane, i to po izvorima koje je imao (vjerojatno
i LJPD i sl.). On sam sigurno nije imao- za razliku od većine dubrovačkih ljudi
od pera- hrvatski nacionalni identitet, no tu je u manjini. Drugi povjesničari, kao
Rosa-Martin Rusić- stavljali su ilirski centra u Bosnu.
Relativno korektan prikaz tog ideologema je ovdje:
http://en.wikipedia.org/wiki/Illyrian_movement
Dakle, radilo se o ideologemu kojeg su oblikovali Hrvati, pa
je i logično da je Ilirski pokret ispao Hrvatski narodni preporod.
Orbinijeva pisanija o Nemanjićima može imati razne uzroke-
možda s eon uistinu osjećao nešto kao srbin, ili bar blisko tomu- no
po tom je on bijela vrana (iako povijesno utjecajna).

U pogledu etničkog podrijetla, jasna je razlučnica jezik i kultura. Hrvati
su korijenom čakavci i štkavci ikavci (osim kajkavaca i ijekavaca).
Govor stare Bosne je bio praktički u potpunosti štokavsko ikavski, s čakavskim
na zapadu (što i nije pripadalo Bosni). Nema među Srbima ni čakavaca
ni štokavskih ikavaca (osim malih skupina kasnijih pokrštenjaka oko Kupresa i Livna).
Ako ljudi imaju isti vid jezika, religije, kulture, istu inteligenciju, običaje,..
e, onda su isti narod.
nt


Nije situacija Cincara niu Vlaha usporediva, jer se oni lako asimiliraju
u okolne narode, od Hrvata do Grka.
Primjeri Tomka Mrnavića i Franje Glavinića i drugih su druge težine.
Kad Franjo Glavinić iz Glamoča završi u istri, i dalje se smtra Bosancem, a
također i Hrvatom- e, to onda nešto govori.
Kad domaći Bošnjaci, katolici, u Zadru ili Šibeniku jasno ističu da su Hrvati, te
da su koljenom iz Bosne od pitajboga kada, to nije asimilacija u neku blisku sredinu-
a ipak različitu- negu u kulturno svjesniji dio vlastitoga naroda.

Jasno je da Hrvati iz Bosne u drugim sredinama (Italija, Mađarska) ostaju izolirani,
dok ih dolazak i intelektualna razmjena s ostalim Hrvatima budi iz regionalno bosanske
svijesti u širu hrvatsku.
Nekoliko primjera:
http://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/pabirci.html

Gde piše da su Marka smatrali Hrvatom?? , ili dokaži ili prekini pisati bez argumenata jer to što ti želiš i što bi hteo nema veze sa stvarnošću.

Inače Marko je samo jedan od mnogih srpskih junaka i vladara koje su opevavali preci današnjih Hrvata iz BiH , hoćeš i njih da ti poimence navodim i postavljam pesme , ili ćeš mi reći ma boli mene *** i dosadan si ako to uradim?!

1. http://www.historymania.com/american_hi ... an_dialect

Bosniak Muslim vernacular alhamiado literature - the first example being "Chirwat turkisi" or "Croatian song", dated 1589.

2. http://bs.wikipedia.org/wiki/Muhamed_Hevaija_Uskufija

Spjevao je Poziv k vjeri v zebani srb što na turskom znači ("Poziv na vjeru srpskim psima" ili srpskim skotovima, đavolima), međutim mnogi ovo djelo prevode kao ("Poziv na vjeru na srpskom jeziku"), što je sasvim kontradiktorno ako se uzme u obzir Uskufijev rad.

Ti si taj koji lupeta. Pisi slobodno upisuj samo nemam pojma koja je poanta tog tvoga piskaranja? Opet dokazujes kako su sve Srbi??
Lovreć leži na zapadnome dijelu Imotske krajine, na cesti Imotski – Sinj – Split, odnosno Imotski – Šestanovac- Split. Na izgled se ni po čemu ne razlikuje od ostalih sela u Dalmatinskoj zagori. Ipak ga dva čimbenika čine samosvojnim – njegova prošlost (povijest) i to što je u njemu zaselak Mrnjavci. Prije negoli ću govoriti o Mrnjavcima , i u svezi s njima Mrnjavčevićima , osvrnuo bih se na sam Lovreć, kako bi slika bila cjelovita.
Naziv Lovreć biva od lat. Laurentius. što se prevodi: okrunjen, ovjenčan lovorovim vijencem. Uzgredice rečeno ovaj naziv nije usamljen na istočnoj obali Jadranskoga mora. U blizini je Poreča selo Lovreč, ispod planine Maganika u Crnoj Gori prostire se livada i oranica Lovreć. I ova su dva naziva od Laurentius. Od njega je i osobno ime Lovrenac / Lovrinac / Lovrijenac, od njega pak odmilice Lovra / Lovre / Lovro i dalje Loco, Lojo, Loko. Sigurno je kako na mjestu današnjega Lovreća bijaše naselje u rimsko doba. O tome svjedoče arheološki nalazi. Ima učenjaka koji smatraju kako se na njegovu području nalazio antički Ludrum, potom da je u prethrvatsko vrijeme Lovreć ili njegov prethodnik bio sjedištem biskupije. No ove tvrdnje nisu dokazane. Sva je prilika da je na tome prostoru tekao život od ilirskih vremena do naših dana. Ako je bilo prekida, oni ne bijahu dugi. Na sjevernoj se strani diže brdo Bošnjakova ili Mrnjavačka gradina, na južnoj je Šimundića gradina i Trbotor. Svakako ostaci starih tvrđavica, najvjerojatnije ilirskih. Blizu Trbotora , s njegove sjeverne strane, rasijani su ilirski grobovi u obliku gomila ( Ganova gomila, Repata gomila, Križnice, i dr. )One zornije svjedoče da je taj kraj bio naseljen u ilirsko doba. A sadašnja stara crkva i groblje oko nje podignuti su u polovici XVIII. stoljeća na srednjovjekovnome hrvatskom grobištu, nauzvišici pokrivenoj stećcima. U neposrednoj blizini nalazi ih se još stanovit broj. A tri km prema imotskome, u Kamenjaku, počiva još nekoliko tih «kamenih spavača». Neki su odatle dospjeli u splitski Arheološki muzej, pokoji je nestao u nepoznatu pravcu!
U zaseoku Kasumima strši zdanje prozvano Kula. Po njemu se okolni zaseoci Kasumi, Olujići i Dumančići skupnim nazivom imenuju također Kula. Krov joj odavno pao, zidovi se drže dobro. Šteta što joj se ne da novi krov i tako barem spasi od potpuna uništenja. Ona potječe iz doba turske vladavine, i svakako je najstarija zgrada u Lovreću. Sigurno ima svoju povijesnu vrijednost, a prepuštena je potpunu uništenju! Po starosti bi bila druga stara crkva.
Sadašnji je Lovreć sastavljen od dva sela - Lovreća i Opanaka. Dijeli ih spomenuta cesta Imotski – Sinj – Split, tzv. Napoleonova cesta, izgrađena u doba francuskoga vladanja u Dalmaciji ( 1806 – 1813 ) po staroj rimskoj cesti. Iako ih dijeli cesta, čvrsto ih spaja zajednička prošlost, jedna župa, isto središte i već tridesetak godina osnovna ( osmogodišnja) škola. U tursko i mletačko doba Lovreć bijaše sastavnim dijelom Opanaka, bijaše zapravo zemljopisnim pojmom. No postupno se osamostaljivao i odvojio od Opanaka. I njegov se naziv toliko širio da je s vremenom zasjenio svoga starijega brata – Opanke. Od oslobođenja se jače počelo gubiti opanačko ime i utapati se u Lovreću ; taj je tijek već okončan i može se kazati, da su se Opanci utopili u Lovreću. Od dva naziva jedan je nadvladao. U tome ništa neobična. Takvi su slučajevi češći. Malo je poznato da je engleska prijestolnica London sastavljena od niza gradova ; neki vele da ih je ravno 26. I svi su utonili u jedan.
Lovreć nosi dičan naziv, naziv po okrunjenoj glavi (iako nikada ne bi prijestolnicom!), ali ni Opanci po tome nisu zaostali, barem ne puno. Naime na njihovu se području 1477. spominje katunar OPANAK knez VLATKO. Knez Vlatko bijaše vlaškoga (rumunjskoga ) podrijetla, inače feudalni velmoža i knez. Po njegovu prezimenu Opanak (hrv. opća im. opanai izvedena je od korijena im. opna ) poslije je naselje prozvano Opanci. Tako se na istome prostoru našao carsko – kraljevski naziv Lovreć i kneževski Opanci! U naše vrijeme pak samo Lovreć. Naziv Opanci već je prešao u povijest.
Koliko se zna, prvi školovani Lovrećanin, onda stvarno Opančanin, bijaše fra Filip Rupčić. Profesorovao je u samostanu na Prološkom otočiću na početku XVIII. st. Od njegovih vremena do naših školovalo se mnogo Lovrećana. Svakako je vrijedno spomena da je Lovreć dao prvoga svršenoga hrvatskog slavista i jednoga primasa u osobi fra Šimuna Milinovića. Rođen je 1838. u jeku hrvatskoga preporoda. Nakon bogoslovije u Beču je studirao povijest, zemljopis i slavistiku. Bijaše među prvim slušačima glasovitoga slavista Frana Miklošiča, Slovenca, osnivatelja katedre slavenskih jezika i književnosti na Bečkome sveučilištu. Poznat je kao pisac povijesnih rasprava, dao je u Rimu tiskati glagoljski misal. Što je njegov učitelj smjestio baladu «Asanaginicu» u Imotsku krajinu, ima se mnogo njemu zahvaliti i još jednome Imoćaninu koji skupa studoraše sa fra Šimunom. Slušajući ih, veliki je znanstvenik zaključio da je njihov jezik i jezik balade «Asanaginice» slažu, da je to stvarno jedan jezik. I Miklošič se nije prevario! Fra Šimun bijaše domoljub od glave do pete, što se reče. Nepomirljiv protivnik Austrije i zatim Austro – Ugarske, prijatelj biskupa Jurja Strossmayera, bio je na se navukao gnjev austrijskih vlasti te ga ne htjedoše potvrditi za biskupa. Austrija se bojala nepoćudna profesora. Kao velika prijatelja Crne Gore potvrdio je crnogorski knjaz Nikola kada je ostala upražnjena stolica barskoga nadbiskupa, koji nosi službeni naslov «primas Serviae». S knjazom se uglavnom dobro slagao i razumio.
I možda bi navedeno bilo sve o Lovreću i Lovrećanima kada u Lovreću ne bi postojao zaselak Mrnjavci. Upravo je po Mrnjavcima glas o Lovreću i Opancima otišao daleko, razlegao se po čitavu slavenskome jugu. I još dalje, dokle god je dospjela priljubljena Kačićeva pjesmarica «Razgovor ugodni naroda slovinskoga» (Venecija 1756. i 1759.) Andrija Kačić Miošić bavio se hrvatskom povijesti i povijesti ostalih slavenskih naroda, albanskom povijesti i novijom evropskom koliko mu bijaše dostupna. Prema njoj nije bio kritičan, niti je to očekivati od jednoga pjesnika. Bit će već u rodnome selu Bristu slušao narodnu predaju, potom u školi o njoj čitao, predaju o lovrećkome rodu braće Mrnjavčevića. Među prvim pjesmama u njegovoj pjesmarici nalazi se «Pisma od Vukašina i Uroša» , koja počinje ovako:
Goji majka tri sina nejaka
u Lovreću niže Opanaka:
jednom ime Uglješa bijaše
a drugi se Gojko zovijaše,
treći biše dite Vukašine,
baš babajko Kraljevića Marka.
Bihu dica roda gospodskoga,
gospodskoga, ali ubogoga.
Babo im se Mrnjavac zoviše,
on starinom Hervegovac biše,
od Lovreća grada bijeloga,
odanlem je pleme Kraljevića
Vidjeti je kako Pjesnik do tada nije bio u Lovreću, možda ni poslije. Naime, Lovreć je smješten sjeverno od Opanaka, zaista je više Opanaka. Zamjena priloga više – niže, odnosno samih mjesta za pjesmu nije ni od kakve vrijednosti. Važno je da je narodnu predaju o lovrećkome podrijetlu makedonskih velikaša fra Andrija prihvatio i pretočio u stihove. A pjesma je onda učinila svoje.
Naravski, i Mrnavčanima i ostalim Lovrećanima godilo je dok su čitali naslovljenu pjesmu. Sebe vidješe u njoj. Razumije se, bijahu ponosni zbog toga što se glas o njima čuje nadaleko, što je iz njihova gnijezda isprhnuo najslavniji junak naših narodnih pjesama.Nije šala: njihov potomak bi utemeljiteljem jedne dinastije i ujedno dadoše velika junaka Marka Kraljevića. I on glavom rođen je u Mrnjavcima, tj. u Lovreću. O Marku Kraljeviću pjeva cijeli jedan ciklus narodnih pjesama. U brojnim junačkim pjesmama opjevano je više junaka, primjerice Alija Bišćanin, Relja Bošnjanin, Tale Budalina, Mujo Buničanin, Maksim Crnojević, Alija Đerzelez, braća Jakšići, barjaktar Komnen, Mustaj –beg Lički, Petar Mrkonjić, starina Novak, Osman Tanković, Mijat Tomić i drugi, ali niti jedan ni približno koliko Marko Kraljević. Marko je u pjesmama oličenje poštenja, hrabrosti, junaštva, pravedna suca, pomagača sirotinje, svega onoga što su naši ljudi osjećali i željeli u svojoj teškoj prošlosti. U nevolji su odavali oduška u izgradnji ličnosti svoga ideala. A znaju i za nj i makedonske narodne pjesme. U njima je on Marko Krale. Pa kada je taj i takav junak glavom i bradom rođeni Mrnjavčanin i Lovrećanin, onda je razumljiv njihov ponos i ushit.
Dotični su Kačićevi stihovi prvom potvrdom opstoja sela Lovreća i Opanaka. Zahvaljujući njima , u svoj ih je «Srpski rječnik» (Beč 1818) unio Vuk Karadžić. Također se Lovreć i Opanci nađoše u velikome «Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika» (Zagreb 1880-1976 ). Nije sumnje da njihov nastanak seže mnogo dalje unazad, daleko prije negoli ih je Kačić ovjekovječio, ali ostaje činjenica da je o njima to prvo svjedočanstvo, pismeno svjedočanstvo o njihovu postojanju kao naselja.
I na tome bi vjerojatno i ostalo da povjesničar Imotske krajine Ante Ujević nije zapisao u svome djelu :
« Na prolazu preko Imotske krajine, Dušan (srpski car – op. M. Š.), po predaji, odvede iz sela Lovreća braću Mrnjavčeviće, kako to potvrđuje i jedna kasna kronika manastira Zografa na Sv. Gori. Orbini (hrv. povjesničar – op. M. Š.) navodi da potječu iz hrvatske župe Hlievno (Livno). I Kačić o tome pjeva u svome «Razgovoru ugodnom». Spominje ga i Vuk Stefanović Karadžić u svom «Srpskom rječniku». Pod «Mrnjavčeva gradina» Vuk govori o rodnom mjestu Vukašinovu i veli, da je on o tome slušao pričati od naroda u Tršiću u Srbiji. Ovo je dokaz, da to nije samo lokalna predaja, nego opća predaja i hrvatskoga i srpskoga naroda. Narod priča, da je Dušan lov lovio za svoga boravka na Lovreću. U lovu se namjerio na predstavnika junačkog plemena Mrnjavčevića – Vukašina, zavolio ga i sa sobom poveo u Makedoniju. Pored Vukašina, Dušan je poveo i njegovu braću Uglješu i Gojka, te Vukašinova sina Marka.Naselio ih je na jugoistoku svoje države i dao im velike časti i posjede. I danas na Lovreću postoji zaselak Mrnjavci. Nedaleko od sela narod pokazuje dvore Kraljevića Marka «Gradinu», neke ruševine iz srednjega vijeka («Skakala Marka Kraljevića»), kamen u kojemu su utisnuta Markova stopala i mnogo toga, što je s njim u vezi» (Imotska krajina, 60).

OK, ovo je već postalo smiješno, zar ćemo raspravu čija je Bosna bila temeljiti na tome šta je tko pjevao na ognjištu uz gusle, svaka čast Srbima ako se moraju hvatati za takve slamke, no nemojmo se spuštati na tu razinu, dokumentirana povijest je jedino što vrijedi.

Zapravo, ova cijela rasprava će se na kraju svesti na onu staru... tko ima dužu *itu... samo još fali neki musliman da dođe i počne trabunjati o drevnom bošnjačkom narodu...

Zalud je sve, ovome Žoau Enterliji će i smrtnoj postelji glavni argument i temelj za formiranje svake nacije biti - narodna guslarska pjesma!

E moj Hrobane sad si postao jeftin i počeo si čak da vrtiš jeftinu priču bošnjačkog nacionalizma i uvreda , pri tome nisi ni pročitao "Poziv vjeri na srpskom jeziku" jer da jesi ne bi ovako šta napisao(bar se nadam).

Da je sve i istina da znači "Poziv vjeri srpskim psima" to bilo jedinstveno u svetu da nekog uvredljivim nazivom pozivaš da pređe na tvoju veru ,ali ako ti i ovi tupavi bošnjački mamlazi tako rzamišljate niko va ne može ubediti u suprotno.

Ali evo ja ću probati tako što ću citirati delove ilahije , a to je ono što nisi pročitao a počeo si da vređaš:

Poziv na vjerii na srpskom jeeziku



Ja, Kauri, vami velju
Hodte nami vi na viru.
Po neviri što se kolju?
Hodte Tiami vi na viru.

5 Nismo vami mi zlotvori
Bog nas jedan jer satvori,

Budte Bogu bogodvori,
Hodte nami vi na viru.

Jedno čudo razrodi se,
10 Naopako jer hodi se,


Ter na jedno navodi se.
Hodte nami vi na viru.

Je li slika bit se, robit,
Po neviri sići, morit,
15 Jedno drugom kuće orit?
Hodte nami vi na viru.

Oiac jedan, jedna mati
Prvo bi nam, valja znati.

Jer ćemo se paski klati?
40 Hodte nami vi na viru.

45 Nek ne čini silu, slavu,
Ne priliči niko lavu,
Nek uznade Svetog Savu.
Modte nami vi na viru.




E pa Hroboje , kao što vidiš u stihovima jasno kaže da nas je sve bog iste stvorio , a ako su Srbi psi kao što ti kažeš onda je to nemoguće.
A da ne govorim o ovome stihu gde lepo veli "JEDAN OTAC JEDNA MATI" , što nedvosmisleno govori da se Uskufija obraća svome narodu , ali ko zna možda je i Uskfija bio pas(posavski gonič) pa zato kaže da nas je jedna majka rodila.

Bruko i sramoto , mislio sam da si pametniji i da nisi na nivou nečega tako jeftinog.

Medju vaznije dogadjaje valja svakako zabiljeziti i PRELAZ JEDNOG DIJELA KATOLIKA U BOSNI NA PRAVOSLAVLJE. Presla je i skoro cijela Trebinjska biskupija u Hercegovini tokom XVI. i XVII. stoljeca. Katolicki narod ostao je bez svecenika usred ljutih progona. Pravoslavna crkva sklapa vec iza pada Carigrada kompromis sa Turskom carevinom i patrijarha Genadije dobiva cast turskog pase.

A narod Neretve i Popova pise 1629., da je veci dio katolika ovih strana otisao u skizmu. Sacuvan nam je dokumenat, kako je pravosl. vladika, valjda pri njezinu osvestenju, dao sastrugati krec s crkve, porusiti katolicke oltare i izbaciti napolje kosti katolickih pokojnika. Narod, ozlojeden, hoce da se vrati katolickoj vjeri, ako mu se pribavi stalan zupnik. Nazalost od toga nije bilo nista, i ti katolici ostase i dalje pravoslavnim. Sve ove vijesti donosimo prema spomenutoj studiji »Massenbeitritte...«, za koju je prvak srpske historiografije Stanoje Stanojevic (Jugosl. istor. casopis, III., 376) rekao, da je u cijelosti dokazala svoj predmet, a time i prelaz katolika trebinjske biskupije na pravoslavlje.
++++

u isti vrime nesto istocnije se desava ovo.
TURSKI putopisac,evlija celebija nailazi u niksicu
i pivskoj oblasti na Hrvate.

...Posle napada na Kotor turski zapovednici su rešili da kazne Pivljane i Nikšiće, koji su pomagali Mlečanima. U ekspediciji, kojoj se pridružio i Čelebija, učestvovalo je 10.000 vojnika. Za ta plemena Evlija piše, da su "ovejani Hrvati". Oni, veli, s hercegovačkim pašama "govore jedino s vrhovima od andžara", pa zbog toga "upravnik te oblasti njima nikoga ne sme da pošalje"...

Uz vrlo zanimljivu priču o Lovreću, Opancima i Mrnjavčevićima, ja bih samo dodao dio o Milinoviću.
Naime, u poznatoj knjizi filologa Zlatka Vincea "Putovima hrvatskoga književnoga jezika", 3. izdanje MH Zagreb, 2002., na str. 312 piše o Kukuljevićevoj anketi iz 1858. Naime, nakon Karadžićevih velikosrpskih stajališta o pripadnosti štokavštine, razvila se polemika između hrvatskih i srpskih pisaca i filologa, uz neke pomirljive tonove.

Sam Kukuljević, iako svjestan Hrvat, nije bio siguran "kako narod diše", pa je uputio pisma trojici ljudi u Dalmaciji, pitajući ih kažu li "Dalmatinci da su hrvati, srbi ili slovinci" i da li jezik nazivaju hrvatskim, srpskim ili dalmatinskim.

Šime Milinović, franjevac i kasniji barski nadbiskup, odgovorio mu je da se jezik kojim se govori u Dalmaciji zove "hrvatski", a oni koji su što učili i čitali zovu ga "slavjanski ili horvacki", a nikada ne i srpski- "našem čovieku reći da je Srb, opsova bi ga". Ako bi netko nazvao jezik i srpskim, to dolazi tek od Karadžićevih vremena, a kaluđeri to šire.

Tulkaš ti si smešan kao crtani film u 7 i 15.

Ali ako je tako kao što govoriš onda je vreme da otvoriš žiro račun gde će domoljubna braća Hrvati svojim prilozima omogućiti da se naprave dva najveća spomenika dvojici najvećih hrvatskih junaka "Hrvatskom kralju Vukašinu i njegovom sinu hrvatskom princu Marku" u Imotskom.

Pošto je Marko najveći hrvatski junak ikad opevan i pominjan u hrvatskom nasleđu svih vremena po celoj skupljenoj građi i daleko više nego ijedan hrvatski kralj,ban,knez,....onda bila bi sramota da nema spomenik u mestu rođenja.

Jel pošteno?? , ili ćeš mi reći da sam dosadan?

Ovdje gubis svaki kredibilitet svojih argumenata ako ti je uopste vazan.
Originalni naslov pjesme na turskom je:BERAY DAVETI IMAN BEZBANI SRB, kako pise na originalnom rukopisu i sto znaci :Poziv na vjeru na srpskom jeziku.
Strucna ekipa je (iz ko zna kojih interesa ) je to malo promijenila u:BERAY DAVETI IMAN BE ZEBANI SRB, sto bi na savremenom turskom znacilo:Poziv srpskim psima (skotovima,djavolima) na vjeru.
Inace puno ime mu je:Rad Hevaji, sto znaci da je Uskufija krsten kao Rade.
Sve u svemu, totalni promasaj od nekoga ko se predstavlja da pise snagom argumenata:

Ti si stvarno tupanjeros.. Ja ne tvrdim da je Marko Hrvat podrijetlom (nije nemoguce) vec govorim o tome kako u dijelu naroda iz tih krajeva zivi to uvjerenje. Sta je tu cudno. Pa ti si osoba koja na svako prezime reagira i govori kako to ima kod Srba, na svako ime se trzas i dokazujes kako je to srpsko. Ti si takav. I zavrsi sa guslanjem. Hrvati nisu imali junake u svojoj povijesti to zelis reci? Ok nemamo mitove ko vi. Marko je neki srednjovjekovni Prle, Kobilic je Tihi ili Valter, mozda Rambo. Jos ne kuzim sta dokazujes guslanjem

Postoji li negdje neki pisani trag da se neki srednjovjekovni bosanski katolik ili pravoslavac izjasnio da je Hrvat?
Bez tumacenja i interpretacija molim, direktne izjave.