Nevjerojatno je da tek sad bailout Cipra dolazi na red, ovo svi znaju već dugi niz godina da banke na Cipru služe za sve i svašta. Kad su banke pune para lako idu i u NPL, jer su neaktivirani depoziti preteški za nositi bankama.
Imam osjećaj da EU rješava jednu po jednu državu. Možda je i bolje jer su spriječili (ili samo odgodili/amortizirali) krah Europe krajem 2008. i tijekom 2009. godine.
Cipar su tada samo odgodili za rješavanje.

Nije Cipar jedini, a ni najveći.

Koje države u EU odbijaju razmjenjivati podatke o kamatama na štedne uloge?

http://ec.europa.eu/taxation_customs/ta ... dex_en.htm



Ako izbor Cipra stavimo u kontekst recentnih događaja u blizini Londona, očito je da se neke geopolitičke smjernice dubinski mijenjaju.

Očekujem da se nakon Cipra rješava Švicarska, Luksemburg, Lihtenštajn i Andora. Dosljednost.

Zašto bi bile na redu kada im ne treba ni bail-out niti bail-in? Tko je kriv ciparskim bankama što su kupovali ogromne iznose grčkih državnih obveznica (na kojim su izgubili od 50-70%) sa svojim depozitima.

Tu čak nije ni riječ o NPL jer depozite i nisu koristili za kreditiranje realnog sektora, nego grčkog državnog.

Slazem se, riješiti na isti način čim bankarski sustav dotičnih zemalja zapadne u probleme...
Druga je stvar što će to biti nikad

Ma dobro, budimo realni, očito je da u odnosima Rusije i Njemačke neke stvari ne štimaju, inače bi se to puno elegantnije rješavalo.

I ne zaboravimo primjer Hypa i nekih drugih, molim lijepo.

http://www.spiegel.de/international/bus ... 81068.html

Nadovezao sam se na Liderov post. Dakle, da su ciparski bankari bili sposobniji i pametniji, nikad ne bi bilo rasčišćavanja. Do toga dolazi samo ako zatrebaju krediti.

Nije ovdje problem jedna banka, ili više njih. Već ponašanje Brisela. EU je poslala bastrad koja nikome više ne odgovara, niti ih narodi biraju na izborima.
Najbitnija stvar novac svih radnika Europe je u rukama osoba koje narod za to nije ovlastio. I jebe se njima za prepucavanja oko pčela ili prošek vina. To su ostavili narodu da se zabavlja.

Vjerujem da mnogi ovo razumiju, ali evo kratki tečaj za ostale što se tiče kapitalne strukture svake banke i što se (i kako radi) tijekom procesa bankrota.

Temeljni koncept računovodstva svakog privrednog subjekta je:

Sredstva = Obveze + Temeljni/dioničarski kapital + (akumulirana dobit - isplaćene dividende)

Nekada je terminologija malo zbunjujuća što se tiče banki, jer ljudi ne mogu povezati depozite i štednju sa terminom "obveze" niti kredite sa "sredstvima" (mnogi misle da je obratno, no da probamo).

Sredstva = Imovina banke koja producira dobit - konkretno: Krediti (poslovni subjekti i privatne osobe), gotovina i razne investicije

Obveze = Financiranje, odnosno zaduživanje banke kojim se omogućuje financiranje sredstava tj. imovine banke. Depoziti i zaduživanje banki (kroz obveznice) su obveze banke prema štedišama i investitorima u obveznice (koje moraju biti isplaćene kad-tad).

Temeljni/dioničarski kapital = iznosi koji su dioničari uplatili za primarne emisije dionica (dakle, nema veze sa tranzakcijama na burzi između osobe A i osobe B) od samog osnutka kompanije pa sve do danas

Akumulirana dobit = Rezultat poslovanja banke od osnivanja. Ako je banka poslovala recimo 10 godina, i svake godine napravila dobit od 1m EUR, njena akumulirana dobit je 10m EUR (ako nisu isplaćivali dividende).

Uzmimo pojednostavljeni primjer Laiki Banke (prije krize):

Sredstva = Krediti privatnom sektoru i investicije u grčke državne obveznice (ajmo reći 1 milijardi EUR kredita privatnom sektoru i 4 milijarde kupljenih grčkih obveznica, u primarnoj emisiji, odnosno kad im je vrijednost bila punih 100 EUR po obveznici).
Obveze = Depoziti štediša u iznosu od 3 milijardi EUR i 1 milijarde izdanih obveznica investitorima
Temeljni dioničarski kapital + Akumulirana dobit - isplaćene dividende = 1 milijarda

Dakle:

Sredstva (5 milijardi) = Obveze (4 milijarde) + Dioničarski kapital + Akumulirana Dobit - Isplaćene Dividende (1 milijarda).

Nakon što su grčke obveznice otegle papke, i izgubile 70% i više vrijednosti, gornja jednadžba je postala:

Sredstva (2 milijardi) = Obveze (4 milijarde) + Dioničarski kapital + Akumulirana Dobit - Isplaćene Dividende (1 milijarda)

Dakle banka je suočena sa situacijom gdje su njene obveze prema investitorima i štedišama za 2 milijarde veće od vrijednosti raspoloživih sredstava (vrijednost investicija banke i kredita prema subjektima). Banka je insolventna i pokreće se proces isplaćivanja obveza koji je baziran na hijerarhiji kapitalne strukture.

Obični dioničari prvi gube sve - dakle njihov kapital koji je godinama uplaćivan u banku je jednostavno nestao (gotovina koja je pretvorena u bezvrijedne investicije - isto je sa akumuliranom dobiti).

Nakon što se to izbriše, ide se na investitore koji su kupili bankovne obveznice. One se brišu po određenoj hijerarhiji (pogledati donji grafikon). Obveznice koje su imale direktan kolateral (hipoteku) su najsigurnije i one često barem nešto izvuku kroz proces bankrota. Ako su apsolutno sve obveznice zbrisane, onda se ide prema depozitima, i oni su zadnji koji gube svoj novac.

U našem primjeru smo imali 2 milijarde sredstava i 4 milijarde obveza (3 milijarde depozita i 1 milijardu obveznica investitorima). Znamo da sa tim sredstvima možemo namiriti samo 2 milijarde obveza. U tom slučaju će 1 milijardu obveznica biti bezvrijedno, a od 3 milijarde depozita će se izgubiti 1 milijarda. Taj gubitak od jedne milijarde se ne raspoređuje ravnomjerno - nego štediše sa manje ispod 100.000 EUR dobivaju sve, a ovi iznad 100.000 dobivaju ono što preostane nakon što se ovi mali namire.



Grafikon ilustrira hijerarhiju obveza banke, i kojim se redom "namiruju" ako dođe do bankrota.

Kako su grčke obveznice "otegle papke"?
Razumijem da im je vrijednost na tržištu pala , ali zar ih banka sad izneneda sve treba unovčiti pa onda to može samo po 30% kupovne cijene i zar je Grčka prestala servisirati svoje obaveze? Je li onda Grčka već u bankrotu?

Zavisi kako definiraš "bankrot"? Što se tiče grčkih obveznica, nije im samo pala tržišna cijena (dakle, nije fluktuacija cijena gdje još imaš nadu da će doći do oporavka i servisiranja kamata i glavnice), nego je u veljači 2012. postignut sporazum - PSI, gdje je glavnica skoro svih obveznica i formalno srezana za 53.5%, dakle obveznica sa denominacijom 100 EUR je i formalno postala vrijedna 46.5 EUR, iako joj je tržišna vrijednost pala još niže jer u toj redukciji glavnice nije uračunat gubitak kamata i nova snižena kamata od 3.5%, što znači da je ukupan gubitak oko 75%).

Nakon što je to napravljeno, svi investitori koji su kupili grčke obveznice su i formalno morali priznati taj gubitak kapitala (sredstava), čime se pojavila ova rupa i insolventnost koju nisu mogli riješiti kroz plasman novih dionica, od čije prodaje bi pokrpali tu rupu.

Par korisnih tabela. Na prvoj je postotak obveza banki koje se odnose na depozite, a koje na obveznice. Postotak depozita (u smislu udjela u obvezama) je na Cipru bio 84%, što znači da čim sredstva izgube više od 16% vrijednosti, mora se početi otkidati od depozita (kao što je objašnjeno prije, prvi stradaju vlasnici bankovnih obveznica).



Druga tabela je jednostavno 100% - % depozita. Dakle, u Sloveniji su depoziti sigurni sve dok sredstva ne padnu više od 27%. Sa obzirom da su NPL (loši krediti, koje subjekti ne vraćaju bankama) u Sloveniji oko 20%, ako dođe do pogoršanja situacije, i depoziti će biti pod upitnikom - primjenjujući novu ciparsku doktrinu.

Eeee Kvačice, Kvačice po čemu bi potražnja za nekom valutom po tebi trebala rasti, a time i vrijednost te iste valute ako ne nekom konkretnom vrijednošnju kao što je zlato ili produktivnošću područja na kojemu se ta vrijednost stvara?!

Draga moja, ja kad nešto ne znam lijepo upitam, ne glumatam da sam stručnjak u svim oblastima. Ispričavam se ako je pitanje bilo prejednostavno.

Dakle, kako ja shvatam (vjerojatno pogrešno, ali Bože moj, sudite mi ), ukupna količina novca je ograničena i to je jedino što ograničava ponudu.

Zlato tu nema nikakvu direktnu ulogu. Slijedi da bi potražnja za valutom trebala padati ako se poveća količina novca. Recimo isprintaju dodatnu količinu novca da isplate mirovine, tako povećavaju ukupnu količinu novca, tj. povećavaju ponudu. Onda povećavanjem ponude bi pala vrijednost tog novca, bez obzira što njemačko zlato leži negdje u engleskom trezoru. Više isprintanog novca u ponudi --> manja vrijednost tog novca.

Bukvalno država, printanjem novca oduzima imovinu od građana. Taj dio je jasan.

Ok, vjerojatno ne znam za neki dodatni čimbenik, kojim je zlato ili neka druga vrijednost direktno vezana za valutu. To i pitam, ako netko zna objasniti na nivou 8-godišnjeg djeteta. Kakve veze ima zlatna rezerva sa tečajem valute?

I posebno, zašto Njemačka ne ostavi zlato gdje jest. Ako je već zlato njihovo, zašto je bitno gdje je?

Ne pratim to ali možda povlače nešto zlata da ga prodaju. Sve države to stalno rade po potrebi. Nekad prodaju koju tonu, nekad kupe kad im dobro ide.
Norvežani svako malo prodaju po nekoliko tona, pa opet kupuju.

Na primjer konkretan primjer u Hrvatskoj bi ti bio pelješki most. Naravno kad bi Hrvatska imala nešto zlata da ga proda za gradnju mosta.

Neke su muljavine u pitanju,koliko sam pročitao-uzmu njemačko zlato npr. i rade sa njim /kupuju prodaju/,a umjesto njihovog zlata naprave neke kopije koje nisu ni blizu te kvalitete i čistoće poput originala.Kontrola zlata se svodila na puko prebrojavanje poluga,čak nisu im dopuštali da ga vide,nego samo papir dobiju da je sve na broju...

To već ima smisla. Znači potrošili su njemačko zlato a njima napisali potvrdu, slično kao u filmu "Glup i gluplji" kad troše pare ali nisu lopovi jer ostavljaju potvrde u torbu.

Tako nekako,bio je članak o tome u DW,čak se i Bundestag digao oko tog pitanja.

Kako je moguće da se političkim dekretom oduzme investitorima 53% vrijednosti? Po kojoj pravnoj osnovi i kojim ekonomskim pravililma. Ovako ispada da cipraske banke nisu same krive, nego im je netko jednostavno dekretom, mimo svih potojećih pravila oteo 40% imovine, narvno da će u takvoj situaciji doći u nerješive probleme.
Naveeo si da su u postupku stečaja prvi na udaru vlsnici, kaoliko znam Grčka kao država još uvijek ima svog vlasništva koje može otići u prodaju, mislim kud to vodi, na isti način se može napraviti otimačina u svim državma, npr Njemačka jednostvano kaže mi nećemo servisirati kamate i investotrima u obveznice uzimamo 50 %. Ovo zvuči nevjerovatno, npr ja kao pojedinac kupim grčke obveznice, oni od toga naprave autoput i onda jednostavno kažu, nemamo para da vam vratimo i nikom ništa, a taj autoput, napravljen od naših para, je i dalje u vlasništvu države .

Pitanje je na mjestu,kad se razmišlja u okvirima "demokracije"

Pade mi na um jedna anegdota iz rata,na jednom punktu u tijeku otimačine robe iz kamiona,pita vozač otkud im pravo da mu oduzimaju robu!?A tip sa punkta mu pokaza AK 47 i reče-Ovo mi daje pravo!Imaš što protiv?

Ajmo ovako , prvi način plaćanja je bilo da su se ljudi razmjenjivali svojim dobrima koji su proizvodili ili uzgajali kao npr. ako je nekom koji je imao ovcu trebala sjekira, on bi tu ovcu zamjenio kod kovača za sjekiru. Stočari su plačali stokom, lovci krznom, obrtnici čavlima, sjekirama itd, itd.
Takav način plaćanja nije bio praktičan pod 1 radi veličine novčanika koji im je trebao , a pod 2 i radi uvijek prisutne sumnje da li je za neku vrijednost data adekvatna protuvrijednost. Jer na kravu je jako teško vratiti kusur.
Zato su sve više i više u opticaj dolazile protuvrijednosti u obliku plemenitih metala, zlato, srebro ili drago kamenje,
nešto u što bi stočar promijenio svoje proizvode i s tim kod obrtnika kupio njegove proizvode.
Ovakav način plaćanja je postao nesiguran, jer bi se cijelo zlato nekog vlasnika moglo otuđiti, zato bi taj zlato počeo pohranjivati na nekom sigurnom mjestu. Za protuvrijednost pohranjenog zlata isti bi dobio papirnatu potvrdu (novac). Papirnatom potvrdom je on bio u stanju plaćati usluge i dobra.
Naravno da je čak i do ranije povijesti za svaku novčanicu negdje postojala pohranjena količina zlata.To se normalno u novijem vremenu dovelo u apsurd jer su se platni sustavi a i vrijednosti sve više digitalizirali i i virtualizirali.
Sada vrijednost jedne valute u velikoj mjeri ovisi o produktivnosti područja u kojoj je ta valuta u opticaju, supstance njihove privrede, prirodnim bogatstvima i resursima, unutarnjem i vanjskom zaduženju.

Njemačka upravo radi inventuru svojih zlatnih rezervi i radi geopolitičkih nesigurnosti te rezerve želi prebaciti na svoje teritorijalno područje.
Rado ti stojim za dalje nejasnoće na raspolaganju.

Sve je to tako, ali zlatni standard je ukinut i danas vlade više ne garantiraju točno određenu cijenu zlata u dolarima, niti su obvezne imati pokriće za novac u obliku zlatnih rezrevi. Zlato je tek roba kao i svaka druga kome raste ili pada vrijednost. Samim tim i pitanje direktne relacije zlato-tečaj mi se čini još uvijek neodgovoreno.

Odgovoreno je:




Vrijednost novca je postala virtualna i mjere je mešetari.
Kopčaš?

Znači cijelo vrijeme sam u pravu, mogla si odmah reći.