Hvala vam na čestitkama, narodi i narodnosti će čuvati istočni bedem otadžbine Republike Srpske,jer mir nema alternativu!

Interesantan razgovor. Kasniji general i doktor sociologije.

Naravno,ali malo dublje analiziraj, mi možemo reći da je Zvornik bio jedna od ključnih tački,naravno iz aspekta današnje teritorije RS. Na to prvenstveno mislim,uz svu ljubav prema Srbiji, moramo dati jasnu sliku da smo ipak mi bili strana u sukobu i teritorij,a ne Srbija. A isti taj puno puta pljuvani Zvornik od strane Bošnjaka je itekako istima valjao, desetak hiljada njih je otišlo za inostranstvo,a pokojni Slobodan je i pored sankcija preko Šepka primao autobuse Bošnjaka i slao za inostranstvo,inače niko od njih nebi vidio Zapada. Naravno danas to rijetki priznaju,ma koliko to glupo zvučalo činio im je uslugu i danas imaju hraniti svoju djecu mnogo više nego oni koji nisu otišli...

A Zvornik kao takav,je trebao praktično biti mjesto koje će presjeći kotu Bijeljine i Vlasenice,te srpsko sarajevskih opština. Na svu sreću muslimani nisu dobili obećanu pomoć iz Tuzle,na čemu su mnogo i na čemu dan danas zamjere,od obećanog kontigenta od 2000 boraca,već utvrđenih linija na Kućić Kuli i Kula Gradu,na kraju i pored čekanja nisu dobili traženu pomoć,može se slobodno reći to je ključni trenutak zašto je Zvornik posle 93e bio grad bez ratnih dešavanja.

Sudbinu deportovanja u stranu zemlju?Apsolutno!

Ne govori samo za sebe jer bih i ja lično volio u inostranstvo. Pričamo o desetinama hiljada tvojih sugrađana, sunarodnjaka, rodbine i prijatelja.

Svakako,upravo na ovom kanalu imaš mnogobrojni video materijal o zvorničkoj opštini,imaš i na još par kanala vrlo zanimljiv mini intervjua sa golobradim mladićima koji su stali u zaštitu zvorničkih sela 92e.

Pazi slučajnosti da je svega nekih 500 metara nizbrdo Risto Đogo stradao.

Pa onda pročitaj i njegovu knjigu :)

http://www.knjizara.com/knjige/osoba/0/ ... revi%C4%87

Obilježena 21. godišnjica odreda Vukovi sa Drine

Jedinica „Vukovi sa Drine“, na čelu sa Milanom Jolovićem Legendom, negdje oko 19 sati, dolazi iznad grada na Bojnu i selo Bibiće. U Srebrenici i oko nje je velika koncentracija ljudi, preko 40.000 getoiziranih Bošnjaka ne spava, ne zna se ko vlada situacijom. Par sati kasnije, nešto malo prije ponoći, u zgradi Pošte u Srebrenici okupili su se komandanti 28. divizije Armije BiH i političko vodstvo opštine i odlučili da rano ujutro, oko 5 sati, ponovo krenu u kontranapad, tako što će Mladićeve jedinice napasti s leđa u rejonu Bukove glave. Dobrovoljaca za kontranapad je bilo više nego ikad. Bez najave, oko ponoći se na sastanku pojavio komandant holandskog bataljona UNPROFOR-a, potpukovnik Tom Karemans i rekao: „Gospodo, imam dobre vijesti.“ Soba je zanijemila. „Srbi su primili ultimatum.“ Karemans je uzeo kartu i pokazao prisutnima da će sutradan NATO spržiti sa zemljom sve ono što se nađe na potezu od Zelenog Jadra do uzvišenja Bojna i zamolio rahmetli Ramiza Bećirevića, načelnika štaba 28. divizije Armije BiH da ne šalje džaba svoje ljude u smrt. Tako je tu noć izgledalo da je Srebrenica spašena. Tom Karemans je uspio da spriječi odsudnu bitku za Srebrenicu.

U utorak, 11. jula 1995. godine, Mladić je krenuo u konačno zauzimanje Srebrenice.

Nekoliko sati dok se magla nije bila još digla, četnike je brinulo najavljeno bombardovanje NATO-a. Komanda UNPROFOR-a je prijetila da će srpsku vojsku „sravniti sa zemljom“ ako krenu u osvajanje „zaštićene enklave“. Najednom se razvedrilo. U 10.00 sati načelnik štaba Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske, ratni zločinac Radoslav Krstić, ukazao se na komandnom mjestu u selu Rajne. Izdaje Vinku Pandureviću usmeno naređenje da se napredovanje mora produžiti i nov zadatak: „Idemo na Srebrenicu! Tako je odlučio 'šef' i Glavni štab! To je odluka i Karadžića. Da se uđe u Srebrenicu!“ U 14,07 sati Taktička grupa kojom komanduje Vinko Pandurević prva ulazi u Srebrenicu, putem sa južne strane grada.

U 14,30 sati Srebrenicu napuštaju posljednji branioci na čelu sa rahmetli Ejubom Golićem.

U 14,40 sati, 33 minute nakon što su srpske vojnici ušli u grad, NATO avijacija je bombardovala srpske položaje u rejonu sela Bojna. U tom napadu nije bilo ljudskih žrtava, samo je uništeno komandno vozilo „Vukova sa Drine“ i jedno sanitetsko vozilo.

U 15,32 sati Jasuši Akaši, specijalni izaslanik UN-a za bivšu Jugoslaviju, pozvan je u svoju kancelariju na telefonski razgovor sa admiralom Leightonom Smithom, komandantom snaga Južnog krila NATO-a. Bombardovanje srpskih položaja je bez ikakvog objašnjena obustavljeno nakon ovog razgovora.

U 15,40 sati javljaju se Legenda, komandant „Vukova sa Drine“, i ostali da su zauzeli Srebrenicu. General Radislav Krstić naređuje Miši Pelemišu, komandantu 10. diverzantskog odreda, da zauzme komandu 28. divizije Armije BiH, smještenu u restoranu „Lovac“ u kojem će pronaći uredno posloženu i ostavljenu svu ratnu arhivu 28. divizije Armije BiH.

Ovako je ukratko tekla operacija „Krivaja 95“, koja je trajala 15 dana i završila se genocidom nad Bošnjacima Srebrenice i okolnih podrinjskih mjesta. Pod komandom Ratka Mladića, tokom ove operacije ubijeno je preko 9.000 muškaraca Bošnjaka, od toga oko 800 dječaka. Brojka ubijenih od 11. do 20. jula 1995. godine nikada se neće saznati jer mnoge ubijene ustvari i nema ko da prijavi. Mnogi Bošnjaci Srednjeg Podrinja su još tokom 1992. godine doživjeli genocid u svojim mjestima Zvorniku, Bratuncu, Vlasenici, Višegradu, Rogatici, Bijeljini i neki od preživjelih članova porodica uspjeli su se spasiti bijegom u Srebrenicu, jedinu oazu bošnjačke slobode na granici sa Srbijom. U julu 1995. godine i ti članovi su ubijeni, tako da postoji zasigurno nekoliko stotina takvih ljudi koje jednostavno nema ko da prijavi. U mnogim porodicama „Krivaja 95“ je prožderala svu mušku čeljad, ostalo je na hiljade siročadi, na hiljade neutješnih i unesrećenih majki, sestara, supruga, djece…