Svjedočit ćemo porastu homoseksualnosti u Kineza ...

Danas je dan žena, no dolaze vremena kada će taj dan morati biti zamijenjen danom muškaraca. Danas na naslovnici jutarnjeg podatak kako 35% žena i 20% muškaraca u dobnoj skupini od 25-34 ima fakultetsku diplomu, no i da muškarci zarađuju 5% više. Oko kojeg podatka se radi problem? Oko smiješnih 5% plaće koji će ionako biti nadolnađeni duljim uzimanjem mirovine.
Naravno, u ovih 5% nije uračunata nezaposlenost koja je vjerojatno veća kod mladih muškaraca, kao ni činjenica da žene često biraju fakultete koji ih vode u državni sektor, poput psihologije, defektologije, učiteljstva, visokog sestrinstva. Uz to, kada završe i neke fakultete koji nude veliku plaću, poput Farmacije, teže poslu u ljekarni koji je jednostavan, no slabije plaćen od posla u industriji. Isto s medicinom, muški u kirurge, žene u domove zdravlja.

u prirodi kontinentalne Europe je da istovremeno prijeti invazijom SAD-u, Rusiji, Kini i Velikoj Britaniji , a da na vratu nogom drže Afriku i pola Azije...ali je sustavno uškopljena u zadnjih 60 godina. pitanje je samo dokad.

8 mart je jedini dan koji nije dan muškaraca.

Volvoks, kad porasteš zeliš biti kao Doc?

Zar ne?

Docu nekaj fali?

Kćerke saudijskog kralja Abdulaha, princeze Sahar (42) i Džavaher (38), otkrile su da su one i još dvije njihove sestre već 13 godina zatočene u kraljevskoj palati u Džedi, pruživši rijedak uvid u život kraljevske porodice, koji se inače odvija pod velom tajne i u kome su žene definitivno građani drugog reda.



Saudijska Arabija je jedina država na svijetu u kome je ženama zakonom zabranjeno da voze kola, a kada je riječ o ravnopravnosti polova, nalazi se na 130. mjestu, od 134 zemlje koje je 2009. godine analizirao Svjetski ekonomski forum, piše Blic.
Princeze Sahar i Džavaher su, međutim, kako tvrde, toliko sputane da to prevazilazi okvire saudijskih zakona.

U i-mejlovima i telefonskim razgovorima s redakcijom “Sandej tajmsa”, one su navele da su i njihove sestre Hala (39) i Maha (41) takođe zatočene u odvojenim vilama u dvorskom kompleksu u Džedi, a njihova majka Alanud Alfajez, koja više ne živi sa saudijskim kraljom, navodno se obratila za pomoć Kancelariji visokog komesara UN za ljudska prava (OHCHR).

Kako je prenio “Sandej tajms”, Alanud Alfajez je u pismu ovom listu navela da su njene kćerke “zatvorene u palati protiv njihove volje i odsječene od svijeta”.

Sahar i Džavaher napisale su da su same u zgradi i da nemaju nikoga da im pomogne u obavljanju kućnih poslova.

“Gledamo jedna drugu kako polako venemo”, pišu one , uz ukazivanje da im je sestra Hala rekla “da polako gubi razum i da u njoj više nema ni trunke života.”

Smiju da izađu samo po namirnice, ali i za to moraju da dobiju dozvolu od polubrata, koga je kralj ovlastio da ih nadzire.

Sahar je našla posao u banci; za nju je to bio spas od monotonog i učmalog života, ali kada je saopštila ocu da namjerava da radi puno radno vrijeme, on je to zabranio, jer ne želi da njegove kćerke-princeze rade.

Abdulah je vladar Saudijske Arabije od 2005. godine i jedan je od najbogatijih ljudi na svijetu. Kad se udala za njega (on je tad imao preko 40 godina), Alanud Alfajez je imala samo 15 godina, ali se kralj razveo već poslije 10 godina.

Abdulah ima 38 djece sa brojnim ženama, a četiri kćerke iz braka sa Alanud prepustio je da ih kontrolišu trojica njihove polubraće.

Prema zakonu Saudijske Arabije, djevojčice i žene ne smiju da putuju, da se bave sopstvenim biznisom, niti čak da se liječe bez dozvole svojih muških "čuvara".

Sahar navodi da su ona i njene sestre kao djevojke bile "mažene i pažene", ali da se odnos prema njima promjenio kada su počele da prigovaraju ocu zbog bjede u kojoj živi veći dio saudijskog stanovništva.

Krajem devedesetih godina Hala, koja je diplomirala psihologiju, izrazila je nezadovoljstvo zbog toga što političke protivnike režima drže na psihijatrijskom odjeljenju u bolnici gdje je radila.

OHCHR je saopštio da će pismo Alanud Alfajez proslediti Rašidi Mandžu, specijalnom izvjestiocu UN o nasilju nad ženama.

Ne, naprotiv!

@Dočiću

Women Playing an Unusually Public Role in Afghan Elections

Concern That Women's Rights Will Be Sacrificed as Part of Deal With Taliban


Women cheer at a Kabul rally for vice-presidential candidate Habiba Sarabi, the first woman to run for such a high office in Afghanistan. Paula Bronstein for The Wall Street Journal

KABUL—The campaign for Saturday's presidential election in Afghanistan is featuring women in a more prominent role than ever before. One front-runner has a female running mate, and another has let his wife address campaign rallies—major departures from established practice in a conservative, Islamic country where women have long been kept out of politics.

Activists say the relative prominence of women in the election campaign underlines the progress Afghan women have made since the U.S. ousted the Taliban regime in 2001.

"Women can no longer be ignored," said Wazhma Frogh, a women's rights advocate in Kabul. "Women now bring a lot of votes."

Under the Taliban, Afghan women were barred from work, let alone political office. Even the spouse of current President Hamid Karzai has never appeared alongside him in public.

The stakes of Saturday's vote are high for women: The new government will be responsible for upholding their hard-won gains as U.S.-led coalition forces leave and the world spotlight turns away from Afghanistan.

Since the fall of the Taliban in 2001, women have benefited from access to education and employment. To encourage their political participation, Afghan laws reserved quotas of seats for women in the national parliament and in provincial councils. Women cast around 40% of the vote in both the 2004 and 2009 presidential elections.

Now, many worry that women's rights will be sacrificed as part of a possible peace deal with the Taliban insurgency—a priority for all three major presidential candidates. Conservative lawmakers have threatened to curtail legal protections for women and recently lowered the quota of seats reserved for women in provincial councils to 20% from 25%.

"The past 12 years were the golden era and we don't want to lose that," said lawmaker Shukria Barakzai.

All three main contenders—former Finance Minister Ashraf Ghani and former foreign ministers Zalmai Rassoul and Abdullah Abdullah —have vowed to support women's rights if elected.

Mr. Rassoul, who is unmarried, has named a woman as his running mate: Habiba Sarabi, a former governor of the predominantly ethnic Hazara central province of Bamiyan. She has been campaigning with Mr. Rassoul across the country, including in conservative, ethnic Pashtun-majority areas where women turnout has been especially low in past elections. Ms. Sarabi says she hopes her place in the presidential ticket will encourage more women to go to the polls."I'm trying my best to get women's votes," Ms. Sarabi said in a recent interview. If elected, she said she wants women to make up at least 20% of the cabinet.

In a bid to court women, Another candidate, Mr. Ghani, appeared at a campaign event for International Women's Day with his Lebanese-born wife, Rula, who delivered a speech.

"This is the first time that candidates are really placing attention on women's participation and bringing their wives," "We never saw this before in past elections,"said Najla Ayubi, a Kabul-based researcher with the Asia Foundation. who served as a judge in pre-Taliban times.

Despite this apparent progress, Mohammad Naeem Ayubzada, the head of the Kabul-based Transparent Election Foundation of Afghanistan, said that women remain marginal in Afghan politics.

"They are not real actors in the political process," said Mr. Ayubzada. "In the provinces women can't even go to the bazaar without their husbands' permission. Then how we can expect them to take part in politics?"

Some 300 women will be among the 2,700 candidates contesting seats in provincial councils on Saturday.In the run-up to the vote, they have received more threats from insurgents or local power brokers than in previous elections, activists say. One of them, Zakia Wardak, said she has met with resistance from older men in rural Wardak province. "They say 'We don't want women in government.' They have this mentality that women are meant to stay at home and work in the house," said Ms. Wardak, who comes from an influential political family and lives in Kabul."Men are the main obstacle," she said. "It is a male-dominated country, and it is very difficult for them to see a woman in power."

I žene su ljudi...

Polozaj zene u savremenom društvu poboljšan je u odnosu na period od prije pedeset ili stotinjak godina.Medjutim o pravoj ravnopravnosti spolova ipak još uvijek nema govora.Tko su krivci za neravnopravan polozaj zena u društvu ?

Muškarci koji svojim neprihvatajućim stavovima osiguravaju dominaciju u poslovnom i političkom svijetu ?
Ili su krivci ipak zene, nedovoljno zainteresirane da osiguraju sebi ravnopravan polozaj ?
Jesu muškarci prirodno psihički jače i postojanije osobe od zena ?Mislim da nisu.Jednostavno je većina njih u mogućnosti da sebi priušti " zivotne luksuze "
Samo dobijanje potomstva u velikoj većini slučajeva ne prestavlja prepreku za nastavak karijere novopečenih očeva.Njihov svijet se vrlo malo mijenja.Dok majke od uspješnih poslovnih zena pretvaraju se u domačice.Vjerujem da su to ustupci koje većina zena rade bez promišljanja, dok muški partner to uzima kao normalan i jednostavan slijed dogadjaja.I tako godinu, dvije pa i tri zena svoje interese podredi porodici.
Koliko karijera trpi za to vrijeme ?Tko moze taj gubitak nadomjestiti ?

Nije samo porodjaj i trudnoća situacija u zivotu gdje obično zene podredjuju svoj zivot porodici ..Takvih primjera je više ( bolest bliskog člana obitelji, briga o djeci i mnogobrojnim članovima i sl )

Takvi poslovi iziskuju velike napore.Uzimaju se zdravo za gotovo, te rijetko priznaju zrtvovanja muškog partnera, a kasnije i djece.

I feel like the feminine has been a little undervalued.