a nije ni spomenuo laktate...

pa ne mora, s obzirom na moju diplomu.

on topic - skinuh neku aplikaciju za brojanje koraka i sad je nigdje nema. :zbunj ipak ću hodati bez matematike.

ja i uz sve gadgete koje imam još uvijek brojim kad trčim.

počnem od nekog nasumičnog broja, i završim na nekom još nasumičnijem.

to je normalna pojava gabi

Pa dobro, ali voliš čokoladu je li? Pazi ovo:



A sad pazi ovo:



Jedini problem je što dovodi do ovisnosti. Zato se ljudi "zapale" za trčanje nakon što ih prođe početna kriza kondicije.

BESPLATNO, LEGALNO, PRIRODNO...

http://www.3sporta.com/9728_djeluje-kao ... proba.html

Dakle, kao da jedeš čokoladu.

de bolan junuze, kao da ja to ne znam.

ne uzrokuje samo trčanje ispuštanje endorfina, nego općenito tjelovježba. i ne samo da popravlja raspoloženje, nego je i koža bolje prokrvljena i mekša na dodir (mislim, nije da ne znate. )
ali lakše je pojest čokoladu.


(sad čekam Markana s tiradom o kukcima u čokoladi. )

naravno da nema 3 km. sjetila sam se pitat kolegu koji je živio u istom kvartu. ima jedva 2 km.
moram ubrzat šetnju.

sve stoji osim ovoga.

Ha!?

Danas relacija 6 km od čega 1/3 lagano trčanje. Pomalo napredujem. Više od pola godine je bilo ostavilo traga.

lideru, a zašto ne istrčiš sve nekim jako laganim tempom?

Nema kad. Ovo lagano ide dok se ne sjeti da mu je hanuma rekla da se mora za 30 minuta vratit.

Nemam još danjeg svijetla dovoljno. Dođem s posla, preobučem se i trk uhvatiti još danjeg svijetla. A hanuma je za uvečer, nije za ujutro i popodne.

Najljepše trčanje po noći. Pogotovo ljeti. Poneseš pepper sprej za dzukele. Nešto fluorescentno na sebe i lampu na čelo. Ja ljetos u Eraniji testir'o. + je manje auta nego po danu.

Budem probao. Ti si stari rekerativac, tvoji savjeti bi trebali vrijediti.

Ljeti je ljepše i ugodnije zorom trčati,tko voli ustati i gledati izlazak sunca.Nema komaraca,nema vrućine.Uveče se nagutaš svih mogućih letećih belajsuza.Igramo nogomet vanka,i svaki put vadi komarce iz očiju.

Što se tiče trčanja, za razliku od skijanja i brdskog biciklizma, i nisam vremenski tolika iskusnjara ali sam u godinu i pol prošao puno toga. Uglavnom, kad si prelomiš u glavi (noć, kiša, snijeg, vjetar), ništa to zapravo ne smeta.

Nisam ja nešto posebno čudan što sam počeo trčat sa 40, to mnogo ljudi radi, dopizde birtije i derneci, a djeca više nisu tako mala da ih se malo ne može i ostavit. Evo jedan vrlo dobar video jednog od boljih trekerskih rekreativaca u Hrvatskoj. Svatko od nas može bit poput njega a da ne izgubi druge segmente života. Dapače, popravi ih. I nije mu to jedino što radi.

sjećam se ljetnog treniranja po dolini neretve. naletim na crnostriga, koji me usporio, jer sam ga nešto promatrao, a onda kasnije na nekog vučijaka koji mi je popravio prosjek.

Taj strah od pasa je debelo precijenjen. Ne pamtim kad sam cuo da je nekog ugrizao pas. Na Vlašiću su mi se 2 tornjaka približavala i opet sam klisnuo iako znam da oni ne napadaju ljude i da se to ne pamti. Zato je dobro imat sprej i planinarske stapove, radi neke samosigurnosti.

Mislim da su zanas koji trčimo puno opasniji stršljenovi i pčele.

Rizik od ozljede (saplitanja i padanja jer ne vidiš sve kako treba) je puno veći po noći, čak i kad trčiš po asfaltu, a kamoli terenu koji je sve samo ne ravan.

Bio sam na brojnim noćnim utrkama i jednoj cjelonoćnoj utrci. Ne bih rekao da je problem osim onom prvom. Ovi iza obično su upozoreni uzvicima, jaucima i upozorenjima onih ispred. Dovoljno je imat dobru lampu.

Viđao sam likove koji imaju lampe koje se napajaju s baterijama za pasom ili u ruksaku. To nisu lampe nego reflektori, praktički stvore dan. Nisu za ceste jer zasljepljuju suprotan smjer.

Noću trče opičeni i tko mora poput vojske,iako i oni za muku.

To je valjda neka moda,vide jednog da trči s lampom,pa onda i drugi.Glupost.Trčanje noću je opasno,kao što reče Mos.

https://vimeo.com/115623854

Tako izgledaju te naše noćne zimske utrke po Medvednici.

izgleda i kao neki noćni trail.

oprala sam tenisice, sad nek još malo zatopli da ne moram kupovati zimsku opremu i mogu krenuti.
ako se opet ne predomislim.