@Hrvatski_Zrinjski
Ubistva i maltretiranja koja si naveo je činila vlast ne Srpski narod. Žandari su represivni organ vlasti koja je htela da podredi Hrvate novom kralju i novoj državi. Jugoslavija je bila lepa zamisao i mnogi Hrvati su tu ideju prihvatali sa zanosom, kao npr. hrvatski vajar Ivan Meštrović. Međutim, već u toku prvih nekoliko godina svoga postojanja, drzava se pokazala kao nefunkcionalna zbog separatističkih težnji skoro svih naroda koji su ziveli u njoj (osim Srba). Kralj je hteo odlučnim i radikalnim merama da suzbije svaku pomisao o separatizmu. Hrvati su tezili svojoj drzavnosti i teritorijama gde su Srbi bili u većini. Tu je nastao glavni problem Hrvata prema Srbima. Srbi su u očima Hrvata tog vremena bili preteći faktor za njihov zivotni prostor.

Nakon bitaka kod Cera i Šapca, u prvoj godini I. svj. rata mnoge su hrvatske postrojbe sudjelovale i u brojnim bitkama u Galiciji i Poljskoj. Neke su od njih bile rašrtrkane i kao posebne bojne i pukovnije pridodane raznim vojnim zborovima monarhije, a neke su bile jednostavno iz Srbije prebačene na sjever. Ponajviše su to bile postrojbe iz Bosne i Hercegovine, ali i karlovačka 96. pukovnija, srijemska pukovnija br. 70 koja je u sklopu Temišvarskoga VII. vojnog zbora na sjever bila prebačena nekoliko mjeseci prije i bosanska pješačka pukovnija 3. BH koja je na sjever prebačena nakon bitke kod Šapca. Početkom veljače sljedeće godine na istim će se ratištima naći i jezgra hrvatskih postrojbi - XIII. vojni zbor. Osim njega, na sjeveru su se borile i brojne druge hrvatske čete, uključujući i 7. pješačku diviziju. Prazninu kod Stanislava i oko Lavova pokušalo se popuniti divizijama koje su se našle pod zapovjedništvom generala Koevessa; jugoistočno od Przemysla bila je 3. vojska generala Brudermanna, sjeveroistočno 4. vojska generala Auffenberga, a do nje, pa sve do ruske granice, 1. vojska generala Dankla koji je dugo godina bio zapovjednik divizije u Zagrebu. Desni je bok bio slab, u pomoć je hitao šleski landwehrski zbor pod njemačkim generalom von Woyrschom, a nasuprot, od Lublina do Rovna bilo je čak pet ruskih vojski pod zapovjedništvom generala Ivanova - vrhovnog zapovjednika ruske jugozapadne fronte.


Lavov - grad u Ukrajini

Tmurno ozračje i oronula pročelja kuća nekadašnjeg sovjetskoga Lavova ponegdje su još vidljivi. Nema više javne prodaje kvasa u pivskim bocama, a nestali su i metalni lončići iz kojeg su to nimalo ukusno piće svi hrpimice pili. Ne vuku više za rukav tamni i garavi domoroci poluglasno izgovarajući rječcu change, bolje rečeno čendž, ne bi li vas namamili u kakvu vežu i umjesto rubalja u ruke uvalili snop novinskoga papira, a potom nestali bez traga, ali to ne znači da je Lavov bitno izmijenio svoj image. Što se tragova velikih bitaka tiče i oni su još vidljivi - na obližnjem groblju, u sovjetsko vrijeme nezaobilaznom dijelu programa svakog gradskog turističkog vodiča.
General pukovnik Moltke nije mogao udovoljiti zahtjevu generala Conrada i zadati protivniku jači udarac, ali se Conrad, uzdajući se u spretnost i vještinu svojih ljudi, ipak odlučio na ofenzivu: general Dankl je u bitci kod Krasnika potukao 4. rusku vojsku, a nakon toga, u trodnevnim borbama i rusku 5. vojsku. Treća vojska generala Brudermanna nije bila te sreće: naišavši na mnogo jačeg neprijatelja, nakon teških borbi morala se potkraj kolovoza 1915. povući prema Lavovu.


Mnoge su hrvatske postrojbe sudjelovale i u brojnim bitkama u Galiciji i Poljskoj

Napad lijevog krila austrougarske vojske između Lublina i Holma bio je zapeo. Naime, i 4. i 1. vojska napadaje su poduzimale neovisno jedna o drugoj i međusobno su se dosta razdvojile. O nekim sinkroniziranim akcijama nije bilo ni govora. General Conrad nastojao je jednom smjelom akcijom popraviti nastalo stanje, pa je 1. vojska zajedno s vojnicima generala Kummera i njemačkim Landwehr zborom željela vezati neprijatelja na sjeveru, dok su 3. vojska i dijelovi 2. vojske, koji su u međuvremenu već pristigli na sjever, trebali odbiti sve ruske napade u okolici Lavova. Jezgra vojske generala von Auffenberga u središtu trebala je dodatno napadati već poražene Ruse. Prije negoli je u tome uspjela, Rusi su je napali s boka i postupno sve austrougarske postrojbe primorali na nužnu obranu. Conradov ratni plan, koji je bio tako uvjerljiv u teoriji, u praksi se malo po malo pretvarao u posvemašnji poraz.
Na lijevom krilu njemački se Landwehrski zbor nakon neprekidnog marširanja u dužini od 400 kilometara u početku uspješno nosio u borbi s ruskom gardom i grenadirima, ali poraz koji je bio na vidiku nikako nije mogao pretvoriti u pobjedu. Morali su se početi povlačiti zajedno s drugim postrojbama austrougarske vojske. Povlačiti se morala i 2. vojska na desnom krilu, koju su Rusi tukli i s boka i s leđa. General Conrad se 11. rujna sa cjelokupnom vojskom morao povući iz Saba, s obje strane utvrde Przemysl. Tijekom borbi bilo je zarobljeno 40 000 ruskih vojnika. Ruska je vojska istodobno izgubila tristotinjak topova, a gubici na austrougarskoj strani bili su mnogo veći.

Spomenik poginulim hrvatskim vojnicima u prvom svjetskom ratu na Mirogoju:

@Aleksa
I? Sto ovim lijepim kartama zelite reci onom djelu covjecanstva koji se okuplja na ovom forumu?

sad pogledaj koliko naroda, koliko jezika, koliko međusobnog nepovjerenja...
pa ti vodi vojsku sastavljenu od takve salate.

p.s. znaš li što je bio odlučujući trenutak u bitki kod cera?
dok su hrvatske divizije, 42. i 33 (mislim, nije za sigurno) radile najdublje prodore, neko je na drugom mjestu odlučio kolektivno dignuti ruke u zrak

Oskar Poćorek- ponemčeni Slovenac, predvodio Austrougarsku u Cerskoj, Kolubarskoj i Drinskoj bitci.

E taj je bio "genijalac". On je bio i šef osiguranja posjete prijestolonasljednika Franza Ferdinanda u Sarajevu. Njegova je odluka i bila da se nastavi sa posjetom nakon prvog neuspješnog atentata da bi se Gavrilo Princip došetao do mjesta drugog pokušaja i ubio mu trudnu žena i njega.

Kako je taj lik uspio voditi bilo šta osim svog bicikla - nikad mi neće biti jasno.