Bijedo kukavna. Stanovnike Bosne niko nije nazivo Hrvatima izuzev hrvatskih nacionalista do 19. st. Što je tad bilo u duhu tog vremena, razumije se.

Angli i Sasi sebe jesu zvali tako, a tako su ih i drugi oslovljavali.

Jadan si ti tuta!

Da nema hrvatskog identiteta,pocep je i 19 stoljrce spominjat haha kaka di glup pa cim politicka sklepovina bodna propsda javljaju sr hrvati ko gljive poslije kise

Hrvatski identitet u BiH izjednačen je osmanskom poimanju naroda - mileta. Mi smo sve katolike smatrali svojim narodom u tursko vrijeme, a najviše one s kojima govorimo jedan jezik i koji su nastali od nas (ugl. Dalmacija i dio Slavonije). Oni su u nacionalnom buđenju prihvatili hrv. ime koje je kasnije prošireno i na nas. Hrvati = katolici srpskohrvatskog jezika.

Kako su Angli i Sasi sebe nazivali?
Misliš Mercianci, Wessexani, Nortumbrijci, Kornvelci itd.

U to su vrijeme svima poznati samo Saksonci, znaš ti kad se prvi put javlja spomen Englez?

Pa i šta, svi narodi su ime prihvatili nacionalnim buđenjem i Talijani i Nijemci, jel oni postoje prije 19. st?

Zabij si taj umjetni srpskohrvatski koji su stvorili Austrijanci i Mađari za potrebe širenja svoje Monarhije, znaš već gdje.

Zar je Elvije Čelebija bio hrvatski nacionalist iz 19. stoljeća?
Opet tutluješ...

Taj Ćelebija stari ustaša, sigurno mu Vatikan to podmetnuo.

Hrvatski jezik jer ste ga preimenovali.
Do 19 stoljeca niste rijecnik imali!
Nacertanija je starija od srbsko jezik

Te Ustaše su često putovale vremenskim strojem. Bit će bježale 1945. pred Tutinom družinom:

- 1531. Ivan Tomko Mrnavić koji sebe istovriemeno smatra i Bošnjakom i Hrvatom, pjeva sliedeće u pjesmi ,,Život Magdalene Budrišić'':
,,Biše roda svoga zator jur vidila,
Puka harvatskoga razutje slišala,
Pod Turci Bosnu svu biše oplakala,
Hercega daržavu zgubljenu jadala...''

- Turčin Muslihudin bin Ali, banjalučki muderis, u svom djelu "Munjetul-taliban ve gunjetur ragabin", pisanom 1609. godine tvrdi da je Bosna, u kojoj je napisao to djelo, pokrajina u kojoj žive Hrvati.

- Kada je g. 1636 fra Jeronim Lučić-Bogoslavić iz Brgula kod Vareša bio imenovan biskupom drivatskim i upraviteljem biskupije bosanske, njegov rođak Augustin Vlastelinović iz Sarajeva ispjevao mu je u počast pjesmu, u kojoj se nalaze i ovi stihovi:
,,Još odkad Banovo pomanjka kraljevstvo,
Razsu se Stipanovo herceško gospodstvo.
Moguće vladarstvo kralja bosanskoga
Zatr se hrabrenstvo puka harvatskoga ...''

Turci su, ponekad, ali rijetko, sve Južne Slavene, izuzev Bugara, nazivali Hrvatima. Češće su, pak, koristili izraze srpski narod (serb mileti), katolički narod (katolik mileti), vrlo često su nas zvali i Francima.

Nemoj ti mene za Turkeše, imaš zapie domaćih muslimana, posebno plemstva.

Tarihi Aali (1542.-1599.) rođen u Galipolju, U Bosni je živio trideset godina na dvoru bosanskih valija, valda je za to vrijeme bolje upoznao narod neko ostali putopisci ili kroničari koji spominju Bosnu a da u njoj nisu ni bili.

Ali nitko nije jasnije i ljepše opisao nego turski povjesničar Aali »Što se tiče plemena Hrvata, koji se pripisuje ri­jeci Bosni, njihov se značaj odrazuje u veseloj naravi; oni su po Bosni poznati i po tekućoj rijeci prozvati. Duša im je čista, a lice svijetlo; većinom su stasiti i prostodušni; njihovi likovi kao značajevi naginju pra­vednosti. Golobradi mladići i lijepi momci poznati su (na daleko) po pokrajinama radi naočitosti i ponosi­tosti, a daroviti spisatelji kao umni i misaoni ljudi. Uzrok je ovo, što je Bog - koji se uzvisuje i uzdiže - u osmanlijskoj državi podigao vrijednost tomu hvaljenom narodu dostojanstvom i čast njihove sreće uzvisio kao visoki uzrast i poletnu dušu, jer se među njima nasilnika malo nalazi. Većina onih, koji su došli do visokih položaja (u državi) odlikuje se veliko­dušjem to jest čašću i ponosom; malo ih je, koji su tjesnogrudni, zavidni i pohlepni. Neustrašivi su u boju i na mejdanu, a u društvu, gdje se uživa i pije, pro­stodušni. Obično su prijazni, dobroćudni i ljubazni. Osobito se odlikuje ovo odlično pleme vanrednom ljepotom i iznimnim uzrastom ... Bez sumnje Bošnjaci, koji se pribrajaju hrvatskom narodu, odlikuju se kao prosti vojnici dobrotom i pobožnosti, kao age i za­povjednici obrazovanošću i vrlinom; ako dođu do časti velikih vezira u upravi su dobroćudni, ponosni i pravedni, da ih velikaši hvale i odlični umnici slave«

Šta kažu domaći islamizirani Hrvati, koji su kao plemstvo još bili svijesni svoga porijekla:

Hodavendija, čauš bosanskog paše Sofi Meh­meda, piše god. 1589. mletačkom providuru u Zadar po dva pisma turskom jazijom i bosanskom ćirilicom. On sam, musliman iz Bosne, veli na kraju: »Zato mi, rečeni Hodavendi čauš, hotismo učiniti viru od toga posla i dvoje knjige pisati turske, a dvoje horvatske rukom.«

Znači bosanski musliman podnarednik u osmanskoj vojsci jasno kaže da je bosančica hrvatsko pismo i gle čuda govori jasnom ikavicom 1589. godine.

Mehmedpaša Soko­lović, veliki vezir Osmanlijskog carstva, izdaje god. 1566. naredbu povodom harzaula grčkog patrijara, u kojoj kaže: »Car daje ferman, da rimski fratri po Bu­dimu, Temišvaru i Dubrovniku i uopće od naroda hrvatskoga ne pitaju milostinju, ako taj narod spada na grčkog patrijara ... No ako pak narod pod patrijara ne spada, zabranjeno mu je napastovati fratre i njihov puk«

Poznato zlostavljanje i pljačkanje hrvatskog katoličkog puka od strane srpskih pravoslavnih patrijarha.

Evlija Čelebija, putuje 1660. i 1661. Bosnom i spominje u njoj više puta Hrvate.

U nepo­srednoj blizini Foče na Drini, u starom gradu Plaču, Čelebiji »dadoše 50 hrvatskih momaka pod oružjem za pratioce«
Na Gatačkom polju opet »dobi 300 lijepih po izboru hrvatskih juna­ka«
U originalu te momke kiti Čelebija imenom hrvatskih gazija, a pridjevak gazija mogao se dati jedino muslimanima

banjalučki muderiza Muslihudin bin Ali 1609.
»Sva dosadanja djela i knjige došle su od Arapa i Perzijanaca iz raznih pokrajina i Herata, a ovaj je sastavak nikao u pokrajini Hrvata«.

Mahmutpaša Hrvat, koji »stoji na čelu svim vezirima, učenjacima i pjesnicima iz naših krajeva«. Postao je velikim vezi­rom iza osvojenja Carigrada (1453.)
Memipaša Hrvat (iz Gradačca) i Rustempaša Hrvat (po mišljenju Kreševljakovića rodom iz Sarajeva), i Sijavušpaša Hrvat, i Tahvilpaša Kulenović Hrvat, sadr' azam Selima II., i još po koji drugi veliki dostojan­stvenik Turskog carstva.

PISTI TO DARAMO NEMOJ TO!!!

tuta i njegovi serbianjew bluffs!!

Ajmo još jednom genijalče.
Koja je razlika između stanovniha današnje HR i BiH u srednjem vijeku?
Da li pričaju drugim jezikom, da li imaju drugačije običaje, da li su jedni doselili iz Zimbabvea, a drugi iz Australije?
Jbt. nije da si valjda toliko glup?

A i dali su ti ostali spomene prije 19. stoljeća.
U Engleskoj su bili Sasi, u Hrvatskoj (a i Bosni) Hrvati.

Onolika je razlika kao i kod Srba. Pričaju, naravno, istim jezikom, kao i Srbi. Običaji su im slični, kao i kod Srba. Nisu iz Zimbabvea, ni Australije, koliko je meni znano, ni jedni, ni drugoji.

Ne, pametniji sam od tebe 10x.

E a nije!! Serbe su ekavci stokavci istocni a ovi su ko i cakavci

Bog te ovog tute sam se proglasio pametnim!tuta seljacic si nezbas nista jezika i neznad nista o znanosti idi se utopi u lokvi vode

Kako bolan isti kao Srbi

Bosanci katolici Srbi ortodoksni svetosavci
Bosanci zapadno-štokavski ikavci kao i Slavonci i dio Dalmatinaca Srbi istočno-štokavski jekavci
Bosanci koriste posebnu ćirilicu razvijenu iz glagoljice

Koji su to slični običaji?
Čak niti one famozne krsne slave koji prodajete nema u Bosni.

Srbin katolik jednako moguće kao Nijemac Židov u srednjem vijeku.

Ajde pustite se ove kahlice. Vidite da samo zajebava.

Ko kaže da su bili katolici? Pokatoličavanje se počelo vršit u 13. st., i trajalo je dugo, niti su svi Srbi bili ortodoksni. Religija tada još nije bila indikator diferencijacije. To je postala tek u turskom vaktu. Po tome Hrvatinić nije bio Hrvat jer nije bio katolik? Idi bestraga.

Slavonci su postali ikavci tek kad je protjerano staro stanovništvo koje su zamijenili bh. ikavci, kao i u Dalmaciji. Ikavica štokavska do tad je bila svojstvena samo Bosancima.

Stefan Nemanja i Stefan Dragutin, su, primjerice, bili katolici. Prvi se rodio kao katolik, a potonji prevjerio. Interesantno je da je i potonji srpski svetitelj, iako je umro kao katolik.

Današnje sličnosti postoje, elem, iz razloga jer oni sliče nama, a ne mi njima. Oni su nastali od nas, inače bi se Hrvatska svela na ono zeru kajkavlija.

Ne, gluplji si barem 100 puta.
Srpski tog vremena je drugačiji.
Nije šćakavski.
Ima 2 samoglasnika manje (zatvoreno e i o) i jedan naglasak manje (akut). A i drugačiji riječnik.
Običaji su im različiti, nisu pravoslavci.

Ako su Dukljani katolici, a cijeli Ilirlik katolički, kaj je onda Bosna?
Svi Srbi su bili ortodoksni, njih SPC obilježava.
Ikavci su i u Dalmaciji (a i u zapadnoj Istri).
U Lici su bili poluikavci-poluekavci.
Štokavska ikavica je išla od Cetine do rijeke Bosne, bilo ih je 3-4, a to sve nije bila Bosna.

Je zato imaš toliko polukajkavskih, polučakavskih i poluštokavskih dijalekata. Prijelaza milijardu.
Ali ne, to su sve Srbi

Tuta izdominirao.

Amidža brate, nije te bilo 100 godina.