Apsolutno, teška laž i zabluda. Pogotovo naših elita. I najviše naših elita, nažalost.

Srpska gramzivost bila je velika i mislim da je njima glavni ratni cilj bio dočepat se Dalmacije. Istega je stava bia Ivan Supek.
No hodimo po ovom scenariju ŠBBDJB.

Slovenija i Hrvatska se razdružile.
Srpska vodstva u Srbiji, BiH i Crnoj Gori dovoljno su pametna da ne posežedu za oružjen.
Ono, čemu slat dicu u rat koji ne triba, neka svaki brat pojde svojin puten.
Crna Gora je betonirana u srpstvu, independisti odnosno samosvojci nisu glasni, tek su za reć "nismo Srbi, mi smo Crnogorci... ali smo dva oka u glavi, braća, bla, bla".
Pa je opet ka' da su svi za srpstvo.
U BiH su Srbi dovoljno pametni da rade na rastu srpstva u BiH a da nisu razmetljivi i nametljivi (oboje je Srbima vrlo teško).
Izgleda nestvarno, ali ovo je vrlo realan scenarij. Tiha voda brige dere.
Ovaj se scenarij doista bia zbiva u drugoj polovici 1990. i prvoj polovici 1991. godine.
(Srića naša, Srbi su zaredali osnivat SAO-e po BiH, onda je Muslimaniman prisilo ruganje Hrvatiman i Hrvatskoj. )

Da su se Srbi znali zadovojit s manje, ostala bi ota krnja država.
Uostalon, dilon je tako sustav već bia i funkcionira.
Pogledajte športska natjecanja. Prvenstva krnje SFRJ bila su bez hrvatskih i slovenskih klubova.
Nameće se pitanje koliko bidu oti Hrvati u krnjoj SFRJ bili izgubjeni za hrvatstvo...

@Sokolić
Slično i ja razmišljam.
Ova priča da nisu smjeli ostavit hrvatske Srbe mi je smiješna jer ispada da su onda stvarno ratovali da zaštite srpsku manjinu, a znamo da to nije istina.
Znamo da su napadali gradove i sela u kojima su Hrvati bili većina, pa čak i preko 90 posto. Napad na Ilok, Vukovar, Baranju, Osijek, Zadar, Šibenik, Drniš, Split, Dubrovnik, Cavtat. Šta su tražili u Livnu i Mostaru?
To je čisti grabež za teritorijima, a i moj neki dojam je da im je Dalmacija bila prioritet i glavni cilj.
Kad nisu uspjeli osvojiti nijedan veći grad u Hrvatskoj osim Vukovara koji je odmah uz granicu, bilo je jasno da su popušili i da je RSK teški promašaj.

Da nije bilo rata, Srbija je mogla bit policajac regije. Crna Gora
i Kosovo bi i dalje bili njihovi, a u BiH bi bili manjina, ali politički zreliji od Muslimana Uz to, Muslimani bi bili pet puta bolji s njima nego s nama. Svakako i jesu sličniji mentalitetski i kulturno s njima nego nama.
Ušli bi u EU skupa s nama, a Srbi u Hrvatskoj bi bili jak politički faktor.

Zanima me vaše mišljenje o još jednom štabibilokadbibilo.

Bilandžić je u svojoj knjizi o raspadu Jugoslavije (koju nisam pročitao cijelu, nego neke segmente na internetu) pisao da je Srbiji preuzimanje Juge i uspostavljanje dominacije u državi jako dobro išlo, ali da ih je zaustavio pad berlinskog zida i krah socijalizma. To se dogodilo u najgori trenutak za njih.

Što bi bilo da je berlinski zid pao npr. 5 godina kasnije? Ima li iko ideju kako bi izgledao raspad Jugoslavije u tom slučaju, bi li sve završilo slično ili bi u tih recimo 5 godina Srbija uspjela napravit takve promjene u Jugoslaviji koje bi dovele do drugačijeg i za njih povoljnijeg raspada?

Bez propasti komunizma i raspada SSSRa ne b se ni Jugoslavija raspala.

Srbi su nakon Titove smrti, početka dezintegracije istočnog bloka, nanjušili kud to ide i pokušali to spriječiti. Gorbačov je došao na vlast u ožujku 1985., pokreće se glasnost, idu pregovori o završetku hladnog rata, solidarnost je vrlo aktivna u Poljskoj, ivan pavao je papa, SSSR zapeo u Afganistanu i već 1986. Srbi izdaju memorandum SANU

To je zapravo bio pokušaj da se spriječe procesi u Jugoslaviji, koji su krenuli diljem komunističkog svijeta, a koje je kriza u gopodarstu SFRJ činila neizbježnima i u njoj. Već 1981. su bili nemiri na Kosovu, 1983. suđenje Aliji i muslimanima, iste godine počinje akcija "Slovenija moja dežela" itd....

Srbi su pokušal ispriječiti raspad, jer su osjetili kud sve skupa s komunizmom ide.

Što se Hrvatske tiče, da, šutnja i pasivnost. No prvi domino bio je Slovenija gdje se krenulo još sredinom 80ih

Čini mi se da sudionici ne znaju zapravo povijest i da žongliraju sa segmentima.

Jugoslavije se nije mogla nego raspasti, jer se komunizam morao raspasti budući da je propao. On može opstati u totalitarnom azijskom mentalitetu, no ne u europskom. Plus što je ekonomski krahirao, nacionalno pitanje ga je moralo uništiti- Rusi su činili 50% SSSRa, a nitko ne bi mogao zadržati drugih 50%, napose baltičkih naroda i muslimansko-turskih koji su već uspostavljali svoje institucije.

Srbi,s 36% u Jugoslaviji, imali su još manje šanse, a njihova deluzija je bila još veća.

Nitko normalan ne misli da se Jugoslavija mogla održati uz Hrvate koji mogu glasno krenuti o Bleiburgu i komunističkim zločinima, ili s Albancima kojima je dosta Srba u bilo kojoj inkarnaciji. Svi su narodi došli do stupnja integracije da im je bilo Srba, s njihovim jogurt revolucijama i histerijama, pun kufer, a muslimansko taktiziranje je bilo samo od straha prijetnje JNA. Neka kulturološka sličnost kada se raspada država i političko-ekonomski sustav ne znači ništa, jer svatko ide u svoj narod.

I pitanje velike Srbije je nejasno. Srbi su pred 200 godina pod tim mislili Srbiju, Vojvodinu, BiH, Makedoniju, Kosovo, CG, bar 70% Hrvatske plus rubova oko Grčke i Rumunjske, možda Mađarske.

U SFRJ odpali su Makedonija i BH, a Hrvatska je konstituirana, čak je i CG dobila neku novu boju,a Kosovo znamo. Dakle, velika Srbija raznih Šešelja je mini plan u odnosu na staro, a i oni i ostali su znali da nema ništa od Makedonije, a od Kosova i BH bez etničkog čišćenja.

Realno, od svega je ostala Vojvodina kao solidno srpska,a krhko područje RS za koje je nemoguće reći hoće li opstati ili potpuno propasti. Ako i opstane, to će biti hermetički zatvoren beznadan prostor- to, a ne sarajevska kotlina, će biti Gaza. Srbovanje u nekoj rupi koja ne znači ništa, pa da i opstane 500 puta.

Crna Gora će vjerojatno opstati kao većinom srpska, no uz jači dukljanski dio, više nesrpska nego što je Austrija nenjemačka.

Fundamentalni promašaj Srba je što su prihvatili istočno kršćanstvo, a to je beznadno- za sve.

Zapadno kršćanstvo je uspjeh, kao i istočnoazijske civilizacije, posve drugačije. Ostali su ako ne gubitnici, a ono na dulje staze drugoligaši.

I to je to.

Da, vidjeli su rat kao zadnju šansu.

Muslimane su mislili potamanit, kakav rat?
Pa i ovo što je muslimana opstalo je opstalo samo zato jer su ih Hrvati obranili i naoružali.

Ajmo redom.
Srbi nisu ratovali da zaštite srpsku manjinu, već su ratovali za teritorij.
Jer su imali JNA i jer su misli da mogu.
Oni su ratovali za VKK, za svoju mitologiju.
Što bi im BiH bila bez mora i slavonske žitnice?
Prazna šuma kao što je sad.

"RSK" je išla do predgrađa većine hr. gradova, ali ne dalje od toga.
Probali su, nije išlo.
Ali došli su blizu.
Sjeli su na kičmu Hrvatske (poveznicu zg-split).
Pa im je to ostalo kao sredstvo ucjene.

Za ostatak, ne.

Nakon Jugoslavije Srbi nikad ne bi bili faktor u RH.
jednostavno, tu su činili 50% policije i 30% administracije, a bilo ih je 12%, od čega su pola bili iz BiH i Srbije.
Kakav faktor je tu moguć?
Srba je bilo puno, ali im je natalitet bio u kukiju i nisu imali što ponuditi drugima.
Što će sirotinja nekom biti?

Mogli su biti bolji susjed, to je sve.
Srbija u EU kad i Hrvatska...
Slaba šansa.
Jednostavno su nerazvijeniji.
Vojvodina, to je ok.
Ostalo...

Pa ne.
Kraj SSSRa znači kraj američkih kredita, a to je onda i kraj juge.

Ali problem je što su krediti već osamdesetih lagano počeli presušivati, a Slobo je (kao i Izetbegović kasnije) dobio potporu od Amerikanaca, odnosno od Bakera da kreni u rat.
Kao Sadam na Kuvajt.

Srbi su proveli Jogurt revoluciju, ukinuli Kosovo i Vojvodinu i realno si pripojili CG.
I onda su krenuli pistai u svom ustavu da je Srbija bitnija od Juge, da su njeni zakoni važniji i krasti državnu riznicu narodne banke.

Slažem se s većinom toga napisanim u vašim zadnjim postovima, samo neke povijesne činjenice drugačije tumačim.

Mislim da se podcjenjuje koliko smo mi zapravo pobijedili u Domovinskom ratu i koliko je Srbija izgubila. Po nekim upisima, ispada da bi sve bilo manje-više isto da se Jugoslavija raspala mirno, s to je daleko od istine.
U mirnom raspada Srbija bi zadržala Kosovo i Crnu Goru do danas, ne bi bila na ratnoj nozi sa Bošnjacima kojima je sad Srebrenica jedan od temelja identiteta, ne bi bilo sankcija koje su im sjebale ekonomiju, ne bi bilo NATO bombardiranja pa bi bili dosta prozapadno orijentirani, Srbija bi bila u NATO i EU, forsirali bi jugonostalgiju i sličnu propagandu koja bi imala više uspjeha u Hrvatskoj i BiH da nije bilo ratova, lijevi mediji bi još više forsirsli jugofilstvo, a Srbija ne bi bila krivac za krvavi raspad Juge jer ga nije bi ni bilo, bili bi jači u Hrvatskoj nego sad jer bi bilo više Srba, mi ne bi imali Domovinski rat pa bi ljevičari još više drmali državom i kulturom nego sad... Ja vam kažem, nama antijugoslavenima bi to bilo neizdrživo.

Isto tako, da je Berlinski zid pao kasnije, ko zna šta bi se sve u Jugoslaviji događalo. U Hrvatskoj bi i dalje vladala hrvatska šutnja, a Srbi bi postajali sve agresivniji. Planirali su oni mitinge istine i u Hrvatskoj i Sloveniji. Naše tadašnje komunjare su bili bezkičmenjaci, da Slovenci nisu napustili onaj kongres Partije, znate kad bi Račan i ekipa to napravili. Na sveto nigdarjevo. Da je zid pao 5-6 godina kasnije, ko zna bi li imali Tuđmana ili neke slabiće koji npr. ne bi nikad izveli Oluju pa bi imali sad RSK u državi.

Naravno, ovo je sve šbbkbb, ali samo želim naglasiti da nam je berlinski zid pao u pravi trenutak, da smo imali i malo sreće. Jer nisu Ameri rušili SSSR radi Jugoslavije. Niti mislim da su političari i službe u Jugoslaviji (i naši i srpski) znali i predvidjeli pad komunizma. Mislim da ih je sve to skroz zateklo, pojma oni nisu imali. Neki su vjerovali u komunizam i nakon pada zida. Vi mislite da su predvidjeli tako skori kraj komunizma?

Dobar post.
Slazem se sa stavom da je Srbija PUUUNO izgubila ratovima i opcenito politikom koju je vodila.
Zapravo, kad se pogleda zadnjih 35 godina sve su usrali sto su mogli.
Danas su ekonomski, demografski, politicki i reputacijski na dnu a mogli su biti...bojim se i pomisliti gdje su mogli biti s obzirom na pocetne postavke u 1990. Imali su sve. Sjebali su sve.

Hrvati nisu imali nista a napravili su ogroman posao.

Slikovito receno, mi smo napravili 100 koraka naprijed a Srbija 100 nazad.

No neka nas to ne uljuljka, puno je jos posla pred nama.

Stvar je što Srbi nisu željeli Bošnjake (Muslimane, ili kako bi se već ovi zvali).
Pogledaj kakvo je stanje u Novom Pazaru.
Pričali bi oni o Bratstvu i Jedinstvu, ali bi gledali da ih isele.

CG bi se maknula prije ili kasnije, nije ona ekonomski kompatibilna sa Srbijom.
U RH bi bilo samo više medijskog lova na Ustaše i Jugoslavenstva.

A Kosovo bi izgubili prvom prilikom.

E s ovim drugim dijelom posta se već nikako ne slažem.
Milo Đukanović je bio jak i karizmatičam lider, koji je karijeru započeo kao velikosrbin. Njegov zaokret i sukob sa Bulatovićem je rezultat političkog pragmatizma nakon ratnih i ekonomskih poraza SRJ. Da nije bilo ratnog poraza, ekonomskih sankcija protiv SRJ, NATO bombardiranja i cijele gubitničke aureole oko Srbije, nikad Crna Gora ne bi otišla.
Pa čak i nakon svega ovoga, referendum je jedva prošao, zahvaljujući manjinama. I dan danas je CG na klackalici.

Zamislimo da nije bilo rata i da se Srbija okrenula Zapadu. Pa bila bi miljenik Zapada. Ne bi bilo nikakvog lošeg imidža Srbije, išla bi glatko u NATO i EU. Pa međunarodna zajednica bi ih podržavala da zadrže Crnu Goru, a ne ih razbijala. U takvoj konstelaciji crnogorski separatisti ne bi imali šanse, čak su i ovako imali uvjet od MZ da moraju imati 55% na referendumu. A glavna politika im je trenutno idealiziranje EU. Da su ušli u EU sa Srbijom, ostali bi bez politike.

A tek Kosovo. Pa kad bi se SAD odlučila napast svoga, u opisanoj situaciji, prijatelja i saveznika. I napraviti presedan kakav je Kosovo koji im dan danas stvara probleme i na koji se Putin poziva kad napada Ukrajinu. Nikad do tog ne bi došlo, Srbija bi bila u NATO. Kosovo ne bi imalo nikakvu šansu za nezavisnost, samo bi neku autonomiju vratili. Možda ne ni to. Jer da je npr. 1991., pa čak i kasnije, prvi i jedini rat bio rat na Kosovu, da su Srbi pristali na raspad po republičkim granicama i odlučili očistiti Kosovo, Albanci bi bili očišćeni i niko ne bi trepnuo. Kad su mogli biti Hrvati u Krajini očišćeni i Bošnjaci u Podrinju i drugdje, mogli bi biti i Albanci u Srbiji.

Muslimane bi probali brojčano smanjit prirodnim putem kao što to žele u Sandžaku, ali to bi sve radili mirnim putem. Ni sad ne bi bilo rata u BiH da je JNA porazila Hrvatsku. Plan A je bio razbit Hrvatsku, a BiH onda ne bi ni raspisivala referendum niti bi bilo rata. Muslimani su čekali rasplet rata. Poraz JNA u Hrvatskoj je automatski doveo do prelijevanja rata u BiH jer je tek onda BiH odlučila raspisati referendum o samostalnosti.

Đukanović je izašao jer su mu se otvorile karte.
On je počeo kao velikosrbin, ali ispada da je prvenstveno bio švercer.

Referendum nije jedva prošao, bilo je 10% više za neovisnost, nego protiv.

Jbg. samostalnost je ekonomski isplatljivija, a komunisti su u Jugi imali nation building u CG.

I opet...
Srbija nije izgubila CG radi RH ili BiH, nego radi Kosova.
Tu je do kraja izgubila "omiljenost" na zapadu.
Nju na zapadu nisu voljeli radi BiH (ne i radi RH, tu su više nas gnjavili), no nije tako bilo kod svih.
Majorov UK i Mitterandova RF su im faktički cijelo vrijeme saveznici bili.
Da nije bilo tako, ne bi dobili RS 95. dok su hrvatski tenkovi pred BL.
Bar ne toliki.

Pa tu se vidi koliko griješiš.
U politici nema prijateljstava, samo interesi.
U tkz. RSK je bilo ispod 50% Srba.
Skoro svi neSrbi su očišćeni 91., pa tko je trepnuo?
A koliko je bilo kukanja oko 95?

Srbi su gradili RS preko konc-logora za nesrbe.
Koliko je trebalo da se intervenira?
Ok, bila je predložena neka intervencija već na početku, ali ju je Mitterand minirao i sletio u Sarajevo.

Europa je jednostavno bila (i još uvijek je) nesposobna za intervenciju, čeka se uvijek US.
A Kosovo je preblizu Makedoniji, tu je Grčka i Turska (a i Bugarska, Albanija i Makedonija su sad u NATOu za razliku od 90ih), tu se dira u US interese.


Kako ćeš mirno riješiti par milijuna ljudi?
Sandžak nema previše ljudi, a i sada ih je pola odselilo u Najnoviji Pazar, odnosno Sarajevo.

Zašto Naručitelj misli da bi Srbija bila tolika miljenica, a Hrvatska ne? Ima li tu ikakve veze religija? Postoji li još ijedan primjer u Europi i svitu da je zapadnokršćanska država nije favorit Zapadu, a istočnokršćanska jest? Ili čak ni religija tu nema veze, Srbi su dragi i zapadnjačkim bez obzira što su pravoslavci, a ne zapadni kršćani? Nešto kao Grci? Ali opet, Grci su favorit jer su uz muslimane Turke, a ne uz katolike ili protestante.

Srbi su bili poženjeni s britanskim plemstvom, a idioti iz Francuske su zabrijali na neku novu Antantu kontra ujedinjene Njemačke.
Zato to.

A oboje baš nešto ne vole katolike.

Francuska je tradicionalno katolička zemlja.
https://en.m.wikipedia.org/wiki/Religion_in_France

1. Yu je bila ne neka prosrpska, nego britanski i francuski aranžman protiv boljševizma i kao prepreka obnovi njemačke snage; 2. Yu je druga priča, Titovi partizani su ispali kao međunacionalna idila a i borili su se.

Kod raspada Yu je trajao još dosta vremena sklop više sastavnica:

1. Yu je bila dobra, a Milošević se predstavljao kao nasljednik
2. crna legenda o Hrvatima, ustaše itd.
3. strah od nove njemačke snage ujedinjenjem

Realno, Britanci i Francuzi su povijesno promašili sa Srbima, kao Nijemci s Putinom. Ove dvije prošle sile su mislile krojiti tako kao da su sile, pa su djelomice uspjeli (osuda Praljka).

No vidi se da su se imigracijom i sl. najdublje zay....

Argumentacija ti je tanka u usporedbi na onu koju quate-aš.

Na brojne argumente zašto se CG ne bi odvojila od Srbije da nije bilo rata, sankcija, poraza, kriminalizacije, zapravo propasti kompletnog društva SRJ - odgovaraš opaskama da je samostalnost ekonomski isplativija i slično. Ne da mi se ponavljati argumente, pročitaj post na koji si odgovarao.

Ne može se reći da je Srbija izgubila CG radi Kosova, a ne Hrvatske i BiH jer se te stvari ne mogu odvojiti. Da je Srbija pobijedila Hrvatsku u ratu, ne bi izgubila ni BiH, ni Crnu Goru ni Kosovo. Da nije bilo rata u HR i BiH, Vukovara, Dubrovnika, Srebrenice, Manjače, Sarajeva i sl., NATO ne bi bombardirao Srbiju. Tu opet daješ općenite nejasne argumente da je Kosovo preblizu Makedonije i US interesa. Da je Srbija nakon raspada priznala AVNOJ granice i krenula putem euroatlantskih integracija, nezamislivo je da bi SAD bombardirao Srbiju radi Kosova.

Za Muslimane sam rekao da su čekali rasplet rata u Hrvatskoj i da se ne bi ni odvajali u slučaju poraza Hrvatske. Da se dogodio miran raspad, onda je referendum mogao biti neizvjestan uz pravu propagandu Beograda, ali nebitno.
Da je na bilo koji način BiH ostala u krnjoj Jugoslaviji koja bi kao miljenica Zapada i najjača država na Balkanu (nema sankcija, nema sukoba sa Zapadom...) ušla u NATO i EU, bila bi u toj Jugi i dan danas. Ne bi više mogla van. Kao što Katalonija ne može, cijeli Zapad je stao uz Madrid, tako bi i uz Beograd.

Do francuske revolucije, kada su vlast preuzeli raznorazni masoni i ostali antikatolici.

Što je istina.
CG ima 0,6 milijuna stanovnika, Srbija ima 10 puta više.
Što njih dvije imaju zajedničkog?

A argumenti ti se daju svesti na jednu crticu, da je Đukanović bio velikosrbin.
Ok, no ispalo je da njegov novčanik nije.

Tebi se pobrkalo sve živo i neživo.

Da nije bilo rata u RH i BiH, CG bi ostala jedina republika koja je ostala sa Srbijom.
Zašto bi si to dopustila?

Nije se CG odvojila radi zbivanja u BiH i RH.
Pa tamo su Crnogorci sudjelovali u agresiji, nije bilo nikakve razlike između Srba i Crnogoraca.

Srbija je konačno izgubila CG radi Kosova, ali da se to nije tada dogodilo, dogodilo bi se kasnije.
CG je bila republika, jedina koja je ostala sa Srbijom.
Zašto bi to ostalo tako, koji je interes CG u toj priči?

Da je Srbija priznala avnojevske granice, CG bi bila nezavisna.

Kosovo je preblizu Makedoniji i NATOu da bi prošlo bilo kakvo etničko čišćenje.
Pa to je i pokazano u Kosovskom ratu.
Jedina razlika možda što je bila je odlučnost Američke intervencije.
Bez zbivanja u BiH bi im za to dulje trebalo.

Sad si opet počeo brkati stvari.
Prvo je bilo da nema ni napada, a sada je u slučaju poraza?

Gligorov i Izetbegović su rekli da idu i oni u slučaju odlaska Hrvatske i Slovenije.

Gle, da ti nacrtam.
https://en.wikipedia.org/wiki/Demograph ... Yugoslavia

Hrvati su otprilike petina stanovništva SFRJ.
Slovenci su ispod 10.
To ti je ispod 30%.

Srbi su iznad trećine, cca 35%.

Ako makneš zapadnu trećinu, onda su oko polovice stanovništva SFRJ Srbi.
Ako dodaš Crnogorce, ideš preko polovice.
A Milošević je htio jedan čovjek-jedan glas.
Zašto bi itko ostao u Velikoj Srbiji?

Mislim, Izetbegović nije bio previše inteligentan, ali ovo je bilo i njemu jasno.

Inače, Izetbegović je imao i slogan ili građanska republika ili građanski rat.

I upravo to je razlog zašto BiH ne bi ostala u krnjoj Jugoslaviji.
Izetbegović je htio svoj feud, a ne biti srpski potrčko.

Brojke govore sve, kao i katoličke crkve po Francuskoj.

Je, nacija s najviše preljuba i razvoda?

Imaš i katoličkih crkava po Njemačkoj, pa unutra otvaraju burekdžinice.