Ako ti nije problem,šta ima u knjigama,odakle su podrijetlom Tadići iz Jara? Thanks

Nisu najveći na svijetu, ali jesu Hrvati Ugarskog podunavlja. Četiri koljena unatrag jednonacionalni brakovi. Katolici bez iznimke. Za peto koljeno i dalje, nemam ni usmene podatke. Malo ljudi zna i toliko... Na netu sam našao da su Lebovići iz Ivanić-Grada, za Vukoviće skoro ništa...

Poštovani gospodine Pavo,

Zadnjih par godina se bavim istraživanjem svog porijekla pa bih Vam bio veoma zahvalan ako biste mi mogli pomoći.
Došao sam do nalaza da su Ćurići podrijetlom iz Crne Gore, negdje oko Boke Kotorske. Sada trenutno živim na obali Buškog jezera u mjestu Dobrići, općina Tomislavgrad, BiH.

Prošao sam kroz najstarije crkvene matice (matice župe Grabovica, Tomislavgrad) koje sam mogao naći. Zadnjeg osobnog predaka kojeg sam našao je Mijo Ćurić (1784.-1844.), za njega u matičnim knjigama piše da je rođen i umro u Dobrićima, zaseok u župi Grabovica, općina Tomislavgrad.
Najstariji Ćurić je drugi Mijo Ćurić iz Korita koji je imao dva sina Iliju (1769.-1839.) i Nikolu (1772.-1852.) To znači da moja obitelj odnosno i Ćurići žive na tom lokalitetu najmanje zadnjih 250 godina.


U knjizi Geografski i historijski pregled Livanjskog polja sam našao da smo došli iz Konjica a po narodnoj priči da smo prije toga došli iz CG, točnije iz Boke Kotorske. Te tvrdnje su upisane bez ikakvog konteksta i nekog čvrstog dokaza i razloga.

http://rodoslov.ba/pages/view_zavicaj_news/204

Mada na sljedećoj stranici piše da ih je najviše u Bileći.

http://imehrvatsko.net/apex/f?p=108:PRE ... 6uri%C4%87

Pa me zanima biste li me mogli uputiti na neke izvore podataka o tim selidbama Boka Kotorska-Konjic, Konjic-Buško blato. Otprilike kad su oni mogli krenuti u selidbu prema Bosni i tim krajevima i što ih je po prilici moglo nagnati na to?

To jest je li ima ikakvog čvršćeg dokaza za navedene tvrdnje o crnogorskom podrijetlu? Možda u nekim defterima ima nekih podataka.


Jedan Crnogorac iz Australije koji se bavi obiteljskim stablima i podrijetlima prezimena mi je poslao sljedeće:

Ćurić, Bjelopavlići, od njih su u Nikšiću i Cetinju; Crljenici (Crepulje) u Sandžaku; Rijeka Crnojevića; Pitomine (Uskoci), Žabljak su iz Zubaca (Trebinje) i od njih su od 1882. god. u Vidrovanu (Nikšić); kod Risna i Herceg-Novog su iz Hercegovine; Trebesin, Herceg-Novi; Mojdež (Boka Kotorska) iselili se u Kovače (Tivat)



Srdačan pozdrav

p.s. možete mi se i na mail javiti: [email protected]

Mate Ćurić

tako je i kod nas bilo u predaji da smo došli s Hvara u Vinicu, a ispalo da smo najstarije poznato prezime u duvanjskom kraju, prvi put dokumentirano još 1551. godine. ne znam imaju li te predaje ikakve veze sa stvarnošću, u ovom mom slučaju, čisto sumnjam da se 500 godina u obitelji održala takva predaja. iako, fora jest u tome što mog prezimena sa istim specifičnim izgovorom koji je znakovit samo za naše duvanjske ima i na Hvaru, a i Braču.

Tadići su u Jare došli iz Ljutog Doca. Malo prije 1800., u Jare iz Ljutog Doca prelazi Andrija Tadić. On je 1768. godine već glava jednog domaćinstva Tadića u Ljutom Docu, pa je u vrijeme kad je preselio u Jare morao imati nekih 50-60 godina. Njegov sine Mate je rođen 1795. godine i od njega su svi Tadići u Jarama.

Najstariji spomen Tadića u Ljutom Docu je na popisu katolika iz 1743. godine koji u selu nalazi domaćinstva Stipe, Martina i Mate Tadića. Ovaj Mate je otac Andrije koji je preselio u Jare.

Postoje raniji spomeni Tadića u Dalmaciji kao izbjeglica iz BiH, ali se ne može odrediti radi li se o širokobriješkim Tadićima. Oko Sinja ima dosta Tadića, ali čini se da su oni s Duvna. Prezime je previše često i previše rašireno(tako recimo 1743. ima Tadića i u župi Drinovci) i spomeni bi se mogli odnositi na bilo koje Tadiće.

400 čitanja za par sati u to u ovo doba...

Da počnem od početka. :)

Popis katolika 1743. godine navodi da u selu Grabovica(tu se podrazumijevaju Korita i drugi zaseoci, tj. današnja sela na Buškom Blatu) jedno domaćnistvo Ćurića, kojim je glava Pejo Ćurić(Petrus Chiurich u latinskom originalu). U kući je 17-ero odraslih i 14-ero djece. Očito se radi o zadruzi. 1735. godine, duvanjski biskup Blašković odsjeda u kući don Mije Ćurića u Koritima. S obzirom da je don Mijo morao imati bar 30-ak godina u to vrijeme, Ćurići očito žive u tom kraju bar 300 godina. Nema spomena da je itko od Ćurića došao na mletačku teritoriju nakon 1687. godine, pa se može pretpostaviti da su Ćurići na Buškom Blatu živjeli i prije velikog egzodusa ne-muslimana s Duvna 1687-1699.

Što se tiče daljeg porijekla iz Konjica, nisam baš siguran u vjerodostojnost te tradicije. 1743. godine se na području današnje općine Konjic bilježi samo 10 domaćinstava katolika s osamedesetak stanovnika. Nema prezimena Ćurić među njima. Pravac migracije ne bi bio logičan niti je normalno da se 250-300 godina kasnije očuva tradicija.

Što se tiče porijekla iz Boke, tu se gotovo sigurno radi o zabludi koju je kolega Dudu spomenuo iznad. Narodna tradicija ima tendenciju da povezuju sve rodove koji nose isto prezime. Ovo naravno nije istina, jer ista prezimena nastaju na raznim mjestima bez ikakve veze. Pogotovu je to čest slučaj kad je u osnovni prezimena često ime(Petar, Pavao, Ivan, Tadija), često zanimanje (Kovač, Samardžija, Krznar) ili velika geografska regija (Duvnjak, Erceg, Bošnjak). Kao primjer, uzmimo baš Ćuriće. U Gmićima u Rami živi rod Ćurića, ali nemaju nikakve veze s duvanjskim Ćurićima. Staro prezime im je Petrović. Kako i zašto su dobili prezime Ćurić nije poznato. U Konjskom kod Trebinja ima Ćurića koji su pravoslavne vjere i koji su došli iz Boke. Teško da osim prezimena imaju išta zajedničkog s ijednim Ćurićima katolicima.

Naravno, Ćurići jesu iseljavali s Duvna i imaju rođake u drugim krajevima. Oko Dervente postoje katolici Ćurići i gotovo sam siguran da su porijeklom od duvanjskih Ćurića. U matici krštenih župe Velika(Derventa), 23.VI.1766. je upisano da župnik Aljinić krsti Ivanu kćer Ambroza Ćurića iz Živinica(selo kod Dervente) i njegove supruge Petre Grgine rođene Matković s Duvna. Pošto nije logično da bi rođeni Posavljak išao na Duvno(!) tražiti ženu, vjerojatno su oboje došli s Duvna. Matkovići su stari rod iz Roškog Polja, što čini skoro potpuno sigurnim da su ovi Ćurići s Duvna.

Zanimalo bi me prezime Andrijić, župa Kraljeva Sutjeska , selo Gora.
Naime, u istom selu žive i Andrići koji su se pretpostavljam izrodili od Andrijića nekom administrativnom greškom ili iz nekog drugog razloga. No radi se o istoj obitelji, da nebude zabune.

Hvala Pavo.

Erdemović je jedinstveno prezime i ima ga samo u Dragunji. Naravno, danas ima Erdemovića u raznim mjestima po Hrvatskoj, ali svi us unatrag 50 godina došli iz Dragunje. Prezime se ne pojavljuje ni na popisu 1743. ni 1768. godine, pa je novijeg postanka. Erdemovići su vjerojatno nastali od nekog od drugih prezimena u Dragunji, ali od kojeg mogu riješiti samo matice. Matice krštenih, vjenčanih i umrlih stare župe Soli se čuvaju u samostanu u Sutisci, ali ja nisam naišao na podatak da ih je itko pokušao obraditi.

Pejića na popisu 1768. ima u nekoliko sela tuzlanskog kraja (Dokanj, Ljepunice, Dubrave), pa nije jasno koje selo im je matica. Očito su u tuzlanskom kraju bar 250 godina.

Na kraju da spomenem da je prije nekih 50-ak godina Ambrozije Benković uzeo popis župljana 1800. i 1850. iz župnog ureda u Tuzli i prekucao ih na pisaćoj mašini. Ovi njegovi prijepisi su u arhivu Muzeja istočne Bosne u Tuzli. Možda bi kakav forumaš iz tog kraja trebao otići po te dokumente, pošto mislim da trenutno samo skupljaju prašinu.

Vukovići su jedan od starijih bunjevačkih rodova u Subotici. U dokumentima se javljaju još 1686. Vukovića nema među ličkim i primorskim Bunjevcima. Vukovića katolika ima u Lici, ali oni su porijeklom iz okolice Ogulina i nisu Bunjevci. U prapostojbini Bunjevaca, zapadnoj Hercegovini i Dalmatinskoj Zagori, Vukovići se sreću u Studencima kod Imotskog, ali čini se da neće biti u rodu sa subotičkim Vukovićima jer su se 1686. prezivali Vučić a prezime Vuković dobili tek kasnije, početkom XVIII stoljeća.

Lebovići iz Ivanić-Grada, u stvari Breške Poljane koja je do 1963. bila zasebno selo a poslije toga dio Ivanić-Grada, imaju samo isto prezime kao i Lebovići iz Bačke. Prilično sam siguran da su ovi ivanićgradski kajkavci. http://img24.imageshack.us/img24/8289/59167599.png O Lebovićima u šturim povijesnim izvorima o Bunjevcima nisam našao ništa.

Postoji porezni popis Bačke iz 1715. kojeg su napravile austrijske vlasti. http://www.radixhub.com/radixhub/source ... of_hungary

Iz nekog razloga, na gornjem linku nedostaje samo mjesto Subotica. Došao sam do informacije da se čitav popis nalazi u ovoj knjizi, pa sam je naručio u knjižnici. Kad stigne, vidjet ću spominju li se Lebovići. http://www.worldcat.org/title/iz-popisa ... c/13884187

Čini se da bi Andrijići bili ogranak Andrića a ne obratno. Ili možda nekog drugog roda.

1920.-ih godina, pri obilasku tog kraja, etnograf Milenko Filipović u Gori bilježi ove katoličke rodove:

Stjepić (5 domaćinstava)
Andrić (3)
Bešlić (4)
Radoš (1)
Barešić (1)

1743. godine, popis katolika u selu bilježi Babiće, Ivanoviće i Šimanoviće. Selo je ili promijenilo stanovništvo ili su se razvila nova prezimena. Na popisu 1768. godine, selo Gora nije zabilježeno samostalno, ali u čitavoj župi Sutiska Andrića ima samo u Teševu. Prezimena Andrijić nema. Filipović bilježi da su mu stariji članovi roda Andrića pričali da su doselili iz Dalmacije. Andrića nema u Dalmatinskoj Zagori, pa se čini da je možda logičnije da su doselili s Livanjskog ili Duvanjskog polja, gdje ih ima u velikom broju i koja graniče s Dalmacijom.

Da, ta priča i dan danas živi u usmenoj predaji. I samo jedno pitanje; da li je moguće s nekog od dalmatinskih otoka. Ta ista predaja spominje Korčulu. Da li ima ikakve istine u tome?

Džambas - općina Novi Travnik?

Dobro jutro!
Zanimalo bi me ako što znate o prezimenu Jerković, moja obitelj živi sada na području Viteza, samo ne zna se točno odakle su došli naši preci. Poznato je da su nekada davno u vrijeme turske, dva brata i jedna sestra pobjegi iz jednog turskog sandžaka u Bosnu gdje se jedan nastanio u Vitez, jedan u Zenici (za što nisam siguran 100%). Rođak mi je pretraživao po internetu te je bio našao neke podatke da su se doselili tu možda sa područja Imotskog ili nešto tako.
Srdačan pozdrav!
Hvala!

Hvala!
Htio bih dodati da se radi o ženskim linijama mojih roditelja, o muškim sam uspio pronaći relativno dobre izvore jer su prezimena češća i "hrvatskija". Ne čudi što se Vukovići pominju baš 1686, jer to je godina dolaska najmasovnije skupine Bunjevaca u Suboticu. Ali je i godina koje turci napuštaju ovaj grad, te se itekako može zaključiti da su ova dva povijesna događaja povezana. Vijest da se turci povlače iz južne Ugarske, zacijelo se morala pročuti u širem prostoru oko Mostara, koji je na odlazak osmanlija morao počekati još gotovo cijela dva stoljeća. O dolasku Bunjevaca iz staroga kraja, svjedoči i opisuje epska pjesma "Ženidba Vidak kapetana"

http://www.imoart.hr/portal/ljudi/etnoenigme/bunjevci-i-sokci/80-bunjevci.html

Ono što sam propustio dodati o Lebovićima, postoji i židovska inačica prezimena (Lebowitz).
Te je razumno zaključiti da je starija od slavenske, ali moja je tek pretpostavka da je tako nastalo slavenizirano prezime Lebović. Ili kršćanskim preuzimanjem prezimena, ili pokrštavanjem židova. Ukoliko je stoljećima unatrag bilo židova u okolici Ivanić-Grada, ovo lako može biti slučaj. Možete li mi, ukoliko ste u mogućnosti, nešto reći o ovome?

http://en.wikipedia.org/wiki/Joel_Lebowitz

porijeklo prezimena Boras

hvala.

Nelogičan mi je zaključak da iz činjenice da se Ćurići ne spominju kao doseljenici na Mletačkom teritoriju zaključujete da su živjeli oko Duvna i prije velikog egzodusa.. Naime ako se ne spominju kao doseljenici, za pretpostaviti je da niti nisu živjeli oko Duvna prije egzodusa.
Ili su na područje Duvna i Buškog Blata došli baš u razdoblju između egzodusa i samog prvog popisa katolika tj. između 1699 i 1735. ili, što vi zaključuje a čini mi se manje vjerojatnijim, da su bili među rijetkima koji su ostali na području Duvna i Buškog Blata nezahvaćeni egzodusom.


Baš što se Ćurići 1743. spominju u Duvnu kao jedna zadruga (ne znam da li se u prvom popisu katolika spominju Ćurići / Ćurčići u Brišniku i koliko su brojni) radi se o manjem rodu koje je neki turski veleposjednik mogao vrlo lako preseliti sa jednog svog posjeda na drugi po potrebi. Kao što selidba Duvno - Derventa zbog vrlo velike udaljenosti najvjerojatnije nije uslijedila samoinicijativno već po nečijem nalogu, tako je moglo biti i da se odigravala migracija Konjic - Duvno, koliko god taj smjer migracije izgledao nelogičan. Činjenica da se prezime Ćurić ne spominje u popisu u Konjicu je možda iz razloga što su bili manja zadruga.

Ali čim počinjemo spominjati često "za vjerovati", "pretpostavljam" i sl. poprilično špekuliramo.

Ćurić / Ćurčić /Ćurčijić / Ćurković su prezime koje proizlazi ili iz naziva zanimanja ili zbog prepoznatljivosti odjeće.. Tako da je prezime vrlo lako moglo nastajati neovisno u različitim područjima. U tome se potpuno slažem s Vma, kao i u Vašem zaključku o vezi Ćurića iz Posavine sa onima iz Duvna.

Podrijetlo prezimena Jelica?? Jajce selo Bulići..

podrijetlo prezimena Ramljak ? moje pleme, koliko znam: u Mostaru od 1955 pa u prošlost: Bijakovići-Vionica- Mostarska Vrata- Posuški Čitluk- (Rama ?) Može li ta linija, do Bijakovića ( Međugorje)

ako si od ovih Ramljaka, onda smo rod.

po djedovoj priči -jesam. E sada odakle nas na mostarskim Vratima, pa na Vionici ne znam.

Pozz rođo

Ima nekoliko većih rodova na Duvnu kojih nema u Dalmaciji. Jednostavno nisu selili. Upravo se radi o rodovima iz zabačenih krajeva kao što je Roško Polje ili Buško Blato. Daleko od centara vlasti, tu je bilo najlakše preživjeti. Biskup Lišnjić u vrijeme Morejskog rata nalazi 300 katolika na Duvnu. Specifično navodi 5 kuća katolika u Roškom Polju. Očito nisu svi otišli.



Ćurići uopće nisu manji rod u to vrijeme. Samo dva domaćinstva u čitavoj župi Livno su veća, i to ne puno. Niko Dolić u Priluci ima 34 osobe pod svojim krovom a Niko Mikulić u Vržeralama ima 32. U župi Duvno sam je Skočibušića u Mesihovini 32 u kući. A zemlja u Buškom Blatu je bila vlasništvo livanjskih begova, koji nisu imali posjede oko Konjica.

Ima još i to da se u prvoj polovici XVIII stoljeća spominje nekoliko Ćurića svećenika. Svi su iz Korita i glagoljaši su. Konjic je pripadao samostanu u Kreševu i tu se nisu odgajali glagoljaši. Glagoljaši su obučavani u primorju.



Preseljavanje katolika iz Hercegovine u Posavinu u XVIII stoljeću je baš specifično samoinicijativna. Glad i bijeda tjeraju ljude da idu na sjever.

Problem u čitavoj ovoj priči je da ne postoje nikakvi dokazi, pa ni indirektni, da su Ćurići došli iz Konjica ili Crne Gore. Usmena tradicija je pouzdana unatrag 100 do 200 godina. Sve poslije toga su više-manje babske priče.

Vranješi su u Hercegovinu doselili s područja Biokova, visokog hrbata iznad Makarske. Čini se da im je matica selo Podgora, iako ih je kasnije bilo više u selu Poljice između Podgore i Vrgorca.

http://img215.imageshack.us/img215/6522/21817068.png

Današnje mjesto Podgora je turistički gradić uz more, ali staro sele je bilo u unutrašnjosti prema Biokovu. To na karti su ovi zaseoci Marinovići, Vrulje, Gornja Mala. O porijeklu Vranješa nam govore matice župe Podgora. Tu se vrlo često u XVII stoljeću spominje prezime Vranješ u kombinaciji s prezimenom Dumančić, što neupitno pokazuje da su Vranješi ogranak Dumančića(iliti Domančića, Dumandžića kako se nekad pišu). Dumančići su jedan od najstarijih rodova u selu. Prvi spomen u maticama im je 1641. godine, a Gornja Ma(ha)la se zvala i Dumandžića Mahala po njima. Etnograf Vlajko Palavestra, pri istraživanju porijekla stanovništva Rakitna(gdje ima dosta Dumančića), tvrdi da bi oni mogli biti davni doseljenici iz Vrgorca ili Imotskog u Podgoru, ali za to nemamo nikakvog dokaza u izvorima. Ne postoje matice koje sežu u XV stoljeće, a turski defteri redovno donose samo ime osobe uz ime oca, bez prezimena.

Vranješi su u Ružiće čini se došli između 1743. i 1768. godine. 1768. se na popisu katolika u Ružićima spominje Ivan Vranješ(u originalu Joannes Vragnessevich) sa još 7 ukućana. Na identičnom popisu 1743. nema Vranješa u Ružićima, pa možemo zaključiti da su došli između ta dva popisa.

Porijeklo Miloša je malo kompliciranije. Nikola Mandić, kao i neki drugi istraživači porijekla stanovništva, povezuju Miloše u zapadnoj Hercegovini s Kočerinskom pločom koja je podignuta u čast Vignja Miloševića 1404. godine. Problem je što se Miloševići u Grudama prvi put spominju na onom popisu iz 1743. godine. Isto tako se Miloši na Brotnju povezuju s ovim Vignjem, ali i oni su prvi put zabilježeni 1743. godine. 340 godina je jako velik razmak da bi se samo na osnovu imena povezala jedan osoba s drugom. Ovo je pogotovu problematično kad se uzme u obzir da u XV stoljeću prezimena nisu bila potpuno ustaljena. Ovaj Viganj se možda zvao Viganj Milošević po ocu Milošu. Sasvim je moguće da je njegovim sinovima bilo prezime Vignjević. A Miloš je u srednjem vijeku dovoljno često ime da je prezime moglo nastati na raznim mjestima od različitih Miloša.

No, u svakom slučaju, Miloši se u Grudama spominju 1743. godine, što znači da su bar 270 godina u selu. Miloši kod Sinja i Miloši kod Imotskog koji se spominju u XVII stoljeću su vjerojatno izbjeglice iz Gruda. To je još sigurnije za ove imoćanske, pošto imaju tradiciju da su došli iz tog kraja(Tihaljine).