Gotovo u bilo koju kršćansku crkvu, t. j. s onom kojom je katolička crkva podpisala takav ugovor. U njih ulaze i pravoslavne crkve. Ja protiv pravoslavnih crkvi ne imam nešto puno protiv, osim protiv SPC-a kojemu je važnije srbstvo od kršćanstva.

Dane, uvijek trebaš reagirati razumom,
nije zasigurno pravi vjernik krenuo u križarski rat a i dan danas imamo Vatikan,
sve što tebe iritira je u stvari antikrist, zadojen mržnjom.

I vezano za crkve, protestantske crkve nemaju ni gospe ni svetaca,
niti poštuju svećenstvo.

Zanimljivo pitanje sa prethodne strane, u koju ćeš crkvu ići ako u blizini nema katoličke (i obrnuto):

Evo kako jedan katolik u kraćim crtama predstavlja razlike pravoslavlja i katoličanstva:

Ukratko, pravoslavne Crkve ne priznaju primat Petrova nasljednika (pape). To je posljedica duge tradicije na Istoku koja je od svojih početaka imala drugačiju interpretaciju uloge Rimskog biskupa u cjelokupnoj Kristovoj Crkvi.

Što se tiče razlike u obredima (liturgiji), nema razlike između pravoslavne liturgije i katoličke liturgije istoka. Tako i grkokatolička liturgija u potpunosti nalikuje pravoslavnoj liturgiji. Pravoslavna liturgija je pravovaljana, što znači da za vrijeme euharistijskog slavlja dolazi do stvarne pretvorbe kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu, baš kao i kod katoličke liturgije.

Međutim, još nije dozvoljeno (osim u iznimnim slučajevima) zajedničko slavljenje euharistije pravoslavcima i katolicima. (Za razliku od rimokatoličkog nauka o euharistiji pravoslavna teologija ne poznaje konkretnu formulu po kojoj svećenik izvršava pretvorbu. Katolička Crkva preporuča čestu pričest pa čak i dnevnu, ali ipak ne više od jedanput dnevno, dok je kod pravoslavaca pa i svećenika uobičajeno jednom tjedno. Svi kršteni pravoslavci smiju primati pričest također i mala djeca iz razloga što Pravoslavna Crkva vjeru razumije u smislu povjerenja, a ne spoznaje. Za takvu vjeru su i mala djeca sposobna. Dakako neke Crkve zahtijevaju od odraslih pričesnika potpunu sakramentalnu ispovijed večer prije.
U Pravoslavnim Crkvama kruh koji se posvećuje je napravljen od kvasnog kruha koji je za vrijeme pečenja označen kršćanskim simbolima. Kvasni kruh označava prispodobu o Kraljevstvu Božjem, vino koje se koristi u euharistiji je obično crveno i miješa se s jednom trećinom kipuće vode tako da se dobije tjelesna temperatura «bevande» kojom se služi misa. Kruh i vino se prije podjele vjernicima pomiješaju u jednom zlatnom kaležu i onda se ta smjesa s malom zlatnom žlicom dijeli vjernicima. Pravoslavna Crkva ne poznaje tijelovske procesije. Samo ukoliko se pričest nosi nekom bolesniku koji je u krevetu, odvaja se dio kruha koji se ne mješa s vinom. Preostali, vanjski dio kruha kojeg se blagoslovi ali ne konsekrira (tzv. Antidoron) dijeli se nakon liturgije vjernicima koji ga odmah pojedu ili ponesu kući. Taj blagoslovljeni kruh mogu konzumirati i ne pravoslavni vjernici.).

Pravoslavci imaju jako razvijenu duhovnost, posebno monašku. Većina njihovih episkopa (biskupa) dolazi iz neke od monaških zajednica. Te zajednice su na vrlo visokom stupnju duhovnosti, tako da bi katolici čak mogli i učiti od pravoslavaca po pitanju monaštva i potpunog predanja Gospodinu.

Što se tiče teologije, ona je u mnogočemu ista. Najveći kamen spoticanja jest tzv. filoque problem: prilikom ispovijedanja vjere katolik kaže: "...Duha Svetoga, koji izlazi od Oca i Sina". Pravoslavci tvrde da se u izvornom vjerovanju nije dodavao nastavak "i Sina", i da je on dodan kasnije (na latinskom, filoque znači doslovno "i sina"). Povijesno, to je istina - ali katolički teolozi smatraju da Duh svejedno izlazi i od Oca i od Sina.

Dakle, teološke razlike su u interpretaciji Svetog Trojstva. Svaki katolik u slučaju nužde i potrebe (bolesti, nemogućnosti prisustvovanja katoličkoj euharistiji) može prisustvovati na katoličkoj euharistiji i primiti sve sakramente. Isto vrijedi i obrnuto.

Zar nije grkokatolički obred u potpunosti jednak pravoslavnom?
Njihovi preci su bili pravoslavni koji su priznali uniju iz Bresta (vrijeme pada Carigrada pod turke) i priznali papin primat nad svim kršćanima.
Inače mislim da se taj obred zove grčki/bizantijski obred i da se grkokatolici nazivaju katolicima grčkog obreda (dakle služenja mise).
Što nije ništa čudno, mislim da je sadašnji papa dozvolio i služenje mise po starolatinskom obredu (dakle na latinskom i svećenikom okrenutom prema križu, a ne narodu) kao i anglikanskim svećenicima koji prijeđu na katoličanstvo određenu autonomiju oko obreda (naravno uz prihvaćanje glavnih dogmi kat.crkve).
Razlika u filioque članu se uistinu dogodila kasnije u doba barbarskih invazija na zapadu, a ta germanska plemena su većinom bila Arijci po vjeri koji nisu prihvaćala Isusa kao jednakog Ocu.
I sada tu imaš razlike u prijevodu sa latinskog na grčki (i obratno naravno). http://en.wikipedia.org/wiki/Nicene_Creed

Sve je to lipo, ali se previše pravoslavnih vjerskih dužnostnika proslavilo u Domovinskom ratu, a da ne govorim i dan danas, pogotovo kad odbiju dostojno pokopati pravoslvaca koji je bio hrvatski branitelj. Ja se kod takvih ne bih pričestio niti za živu glavu, a niti slušao njihove propoviedi. Crnogorska crkva već dolazi u obzir.

Istina. Pravoslavne crkve su u principu prvo nacionalne pa tek onda kršćanske.
A s obzirom na nedavna zbivanja...

Pravoslavne crkve jesu nacionalne, to nitko ni ne osporava, jednako tako i
istočno katoličke, katoličke crkve "nisu" nacionalne. Ma ljudi moji, komunizam
je bio nadnacionalni i.t.d. To nema nikakvu poveznicu da li je neka crkva
ispravna kršćanska zajednica ili ne. Blagoslivljalo se ratnike i oružje na svim stranama,
ali budimo kršćani i recimo da to nije bilo u duhu naše vjere.
I svaki tko čini razdor među vjernicima srdi Boga.

Jer ne znam koliku li će težinu imati to opravdanje pred Bogom, da si mislio
kako si na pravom putu ako odbaciš pravoslvce kao prijatelje i braću ili bilo koga drugog. Stvarno ne znam.

Solunjanima 3,15
budite velikodušni prema svima! Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promičite dobro jedni prema drugima i prema svima.

To nije istina, već vrlo laičko i netačno posmatranje pravoslavlja. Pravoslavne crkve su sestrinske, autokefalne, ali u kanonskom jedinstvu. Ako su vam argument sveštenici (zapravo grešnici) koji su delovali u ratu, može se naći sijaset argumenata na kontra strani (bilo u Hr. u WW2, bilo drugde - širom Evrope..).

No, ima više tema o tome, vratimo se na temu Hrišćanstva i Islama..

Još jednom apelujem na muslimanske vernike koji čitaju, da odgovore ukoliko znaju na neka od pitanja o Islamu koja su na temi postavljena.

Tvoji upisi ovde su za naklon do poda..

Istinski Hrišćanin se poznaje po ljubavi za druge i po poslušnosti Božijoj reči (1 Jovanova 2:4; 1 Jovanova 2:10)

Hvala, svakom vjerniku je dužnost govoriti istinu o vjeri,
Isus je rekao: "Ja sam put istina i život", a tko smo mi obični
smrtnici da sudimo o njegovim riječima i tumačimo vjeru kako
nama u pojedinom trenutku odgovara.

U redu, ali nažalost ovdje imaš previše neslaganja teorija/praksa.
Svaki čovjek koji potiče na zločin je zločinac, bez obzira na svoje zanimanje.

Bez dileme.

Da li muslimani i hrišćani veruju u Isusovog/Isaovog boga?
Da li muslimani i hrišćani veruju u Davidovog/Davudovog Boga?
Da li muslimani i hrišćani veruju u Solomonovog/Sulejmanovog Boga?
Da li muslimani i hrišćani veruju u Avraamovog/Abrahamovog/Ibrahimovog Boga?
Da li muslimani i hrišćani veruju u Nojevog/Noinog/Nuhovog Boga?
Da li je hrišćanski i muslimanski Bog stvoritelj Adama i Eve/Adema i Have?
Odgovor na sva pitanja je DA!

Dakle, MUSLIMANI I HRIŠĆANI VERUJU U ISTOG BOGA. U svojoj aroganciji i jedni i drugi tvrde da se taj, nazovi Bog, baš njima otkrio na pravi način. Istina je da se taj Bog, i jednima i drugima, otkrio na onaj način na koji su želeli da im se otkrije oni koji su ga izmislili: njegov "božiji narod" - jevreji. Jevreji su dakle izmislili tog boga, ubedili sebe da su oni njegov narod, a ličnosti iz ove jevrejske mitologije, koje sam pobrojao, označili su kao izuzetne ljude. A zatim su ubedili i sve druge u to. Gomila dokoličara i razvratnika su predmet interesovanja nesrećnih hrišćana i muslimana. Nije ni čudo što je planeta u ovakvom stanju.

Kršćani7hrišćani ne vjeruju u nikakvoga Isusova boga, nego vjeruju u Isusa kao Boga. Vjeruju li muslimani u Isusa kao Boga?

Da. Ali se i Isus na krstu obraća Jahveu rečima "Bože MOJ, zašto si me ostavio". Znači da je to njegov Bog, ili se Isus malo zeznuo i usled krvarenja zaboravio na svoj božanski status.
Isaa muslimani označavaju kao još jednog od nekoliko Allahovih poslanika, a hrišćane kao ljude koji su ga pogrešno razumeli, i tako aga prozvali bogom.

Ne vredi objašnjavati. Trebalo bi imati osnovno ljudsko poštovanje prema nečijoj veri da se ne bi ovako pisalo.

Ovo i nije tema za ateiste i mnogobošce.

Niti za teoretičare zavere.

Zašto su ateisti i mnogobošci nepodobni za temu? Zar ljudi ne mogu imati mišljenje i mogućnost da ga podele sa drugima?

I je li "poštovanje nečije vere" zabranjuje svako kritičko mišljenje o toj veri?

Neznam onda zašto bi ulazio i u Crnogorsku pravoslavnu crkvu, a i ona je nacionalna. Ti ne želiš ulaziti u Srpsku pravoslavnu crkvu, zato što je ona srpska, a ne nacionalna. Ti imaš nekih problema sa Srbima mada meni nije jasno zašto.

Naravno da možeš podeliti mišljenje sa bilo kim (a i delio si ga, više puta po ovom forumu na temu vere..), ali ova tema je zamišljena tako da vernici ove dve konfesije razmene mišljenja o sličnostima i razlikama.

Ti pričaš o veri sa svetovnog, neverničkog i filozofsko-ideološkog stanovišta. S tobom je nemoguće raspravljati o duhovnosti, obzirom da je početak i kraj tvoje priče zasnovan na nekoj vrsti teorije zavere.

Dakle, promašio si temu.

Zato što je političko-ideološki obojen, i namenski to pokušava da provuče kroz verske teme.

Predlažem da svi koji žele da raspravljaju o takvim stvarima, a dolaze na ovu temu, pokušaju da otvore sebi nove teme gde će raspredati o svom idolopoklonstvu.
Ja im sigurno neću tamo navraćati..

Pa dao sam argumentovan odgovor na naslovno pitanje "Da li muslimani i hrišćani veruju u istog boga?" Dakle po osobinama koje oni pripisuju tom Bogu to je teško utvrditi, ali nije teško ako se pogledaju iste muslimanske i hrišćanske znamenite ličnosti, koje pobrojah, kojima je jedan isti bog -stvoritelj. Niko ne reče šta nedostaje tom argumentu? Deluje razumno, a to je mnogo bitnije od tvog širenja priče na nedostatak duhovnosti ili teorije zavere.

A šta je ovo:



Tvoj zaključak zbog kojeg i pišeš sve ono prethodno.

Dakle, ne argumentuješ ti jer te nešto zanima o temi, već da bi predstavio tvoje stavove, koji su za mene kao vernicu i uvreda, a i teorija zavere (sa svetovnog stanovišta).

Delimično si u pravu, ali ja u tome ne vidim problem. Imam svoje mišljenje o muslimanima i hrišćanima, lepo sam ga rekao. To ni na koji način ne govori da li je argument koji sam ponudio dobar ili ne?



Zar i ovo boldovano nije neka tvoja mini-teorija zavere?! ...koja, uzgred nije tačna. Dakle, savršeno me nije briga što vernicima smeta jedna uljudna kritika uverenja koje oni javno ističu. Koliko mi je poznato, i muslimanima je uvredljivo ako kažeš da se Islam širio ratom, ili da je Muhammed bio pedofil. Zar te potencijalne istine treba da budu prećutane, zbog toga što su Muhamedovim sledbenicima uvredljive?

Zato bolje se vratimo na temu: da li muslimani i hrišćani veruju u istog Boga. evo već treći put naglašavam da sam nešto rekao o tome.

To nije uljudna kritika, to je negiranje smisla nečije vere, pod maskom "uljudnih" reči. Ovo je btw. podforum "Religija", a ne "Politika".

Nikad mi neće biti jasno šta je to kod vas ateista i idolopoklonika - što vas toliko privlači raspravi sa vernicima..

Mene recimo nikad nije zanimalo da odem i ubedjujem nekog ateistu zašto njegove misli o primerice, Hegelu ili paganstvu nisu po mom mišljenju ispravne..

Meni se ponekad čini da ateisti mnogo više govore o religiji nego sami vjernici...