Kako god okreneš i obrneš stvar Muhammad je bio teški ekstrem i veliko zlo pravio. Sad ako netko želi to teološki objašnjavati neka proba. Do sad su u obrani tih gluposti najuspješniji bili oni sa bombama na tržnicama.

To sa lažnim "prorocima" je valjda odlika svake religije, politike, demagogije. Bar sam tako dosad shvatio.

Da se razumijemo, ja jesam pokrenuo temu sa tim naslovom, ali moje pitanje proizilazi iz takvog razmišljanja koje sam naveo. Zar nije logično da ako je točno ono što tvrde religije i ako slijedimo tekstove da treba prihvatiti Islam. To pitanje ne znači da sam ja Musliman ili da ja mislim da tako trebamo postupiti. Svatko ima svoju vjeru i nije dobro tražiti od ljudi das pređu na drugu.

Ali zar i današnja situacija o međuvjerskoj toleranciji ne daje argumente za upravo takav zaključak.

Tema se međutim razvija prema svojim pravilima zato sam došao do pitanja o miroljubivom Kristu i to je moje pitanje kao odgovor na tvoje tvrdnje o Muhamedu i ratnim zločinima. Pretpostavljam da ti nisi dovoljno proučavao povijest religije kad tako govoriš. U starom vijeku kao i u srednjem vijeku je društvo bilo primitivno. Trebalo je proči 2000 godina da ljudi otkriju MEĐUNARODNO PRAVO zato se danas govori o ratnim zločinima. Ali u starom i srednjem vijeku su postojali odnosi lojalnosti. Kad bi jedan vladar zaratio sa drugim cijelo stanovništvo bi postalo vojno. Nije bilo razlike muško žensko civil vojnik ili dijete.

Osim toga nametuta je i tema o miroljubivom Kristu. Ti možda o tome direktno nisi govorio. Ali iz rasprava o povjesnom Isusu znamo da ta tema postoji.

I još nešto. Isus je razapet a razapinjanje je pravni pojam. To se na religiji zanemaruje. Križ promatramo kao religijski simbol. Međutim to je kazna. U dvadesetom stolječu je postojala Električna stolica. Reći za nekoga da je umro u SADeu na električnoj stolici ima točno određeno značenje. Tako su bili kažnjavani najteži zločini.
U rimskom carstvu 2 do 4 stolječe je razapinjanje imali slično značenje. Kršćani su pozivali rimljane da vjeruju u nekoga tko je bio kažnjen takvom teškom kaznom. Na križu je pisalo kralj Židovski. Nijedna vlast ne podnosi da se na njenom teritoriju pojavi neki kralj koji prijeti u ovom slučaju vlasti Rimskog Cezara.

Nemojmo sada izvlačiti TEOLOŠKU IDEOLOGIJU i pričati o Kristu kao miroljubivom kralju. Razmotrimo to politički. Židovski Mesija nije bio kralj na nebu. A smiješno je pomisliti da su Rimljani Isusu postavili naslov KRALJ ŽIDOVSKI u teološkom ili religijskom smislu. Isus je dakle što se tiče povjesnih činjenica bio smatran neprijateljem Rima. Židovi su se bunuli, pokrenuli rat 66 do 70 godine jer su htjeli slobodu i da na prijestolje dovedu Židovskog Kralja, roda Davidova.

Pitanje je: Da li bi Cezar i Rimske vlasti dozvolile razvoj jedne takve religije? Jasno nam je da Kršćanstvo nebi imalo niti najmanje šanse i nebi uspjelo sa takvom vjerom. Znam da je vjernicima to teško prihvatiti, ali to su najvjerojatnije povjesne činjenice. Isus je umro na križu kao kralj židovski zato jer je bio protiv Cezara, a pisci biblije su vješto sastavili tekstove Evanđelja i tvrdili da je on pozivao Židove da plačaju porez. Jer su znali da je porez Rimu jedan od glavnih razloga sukoba.

Logičan zaključak bi glasio: Stvorili su vjeru o Kristu koji je kralj kraljevstva nebeskog da bi umirili Cezara kao kralja na zemlji.

Znaš li ti uopće tko je Isusa optuživao i planirao ukloniti?

Nije logično, a pojasnio sam i zašto nekoliko puta. Ako ne misliš čitati tuđe postove, onda nastavi svoj monolog, nema smisla da se ponavljam.



Hoćeš reći da je Muhamed samo uspješni srednjovijekovni vladar? S time bih se mogao složiti.

Tko?

Postoji teološko tumačenje. Teološko tumačenje je krajnje tendenciozno i nelogično. Kad se upoznaš sa povjesnim činjenicama, kad shvatiš koga su stvarno židovi očekivali i koga su smatrali Mesijom bitće ti sve jasno.

Teologija tvrdi između ostaloga i to da su židovi čekali kralja Izraela, ali Isus je bio kralj kraljevstva nebeskog. Značio, Židovi nisu razumjeli. Međutim to obrazloženje je smiješno. Židovi su jako star narod i nacija. Oni su imali svoje svete tekstove. Oni su ih pisali. Nemoguće je da oni nisu razumjeli ono što su sami napisali.

Ali kad je netko ideološki indoktriniran on često nije sposoban normalno razmišljati. Svejedno ču vam objasniti neke činjenice.

Židovi nisu čeklali Isusa nego Mesiju. Mesija je božji pomazanik, a to je značilo kralj i prorok. On je Sin Davidov. I konačno, svaki židovski kralj koji je Sin Davidov je Mesija. Židovi su preko 2000 godina imali svoju vjeru, pisali svoje tekstove i znali su da čekaju kralja poput kralja Davida. Besmisleno je i govoriti o Kralju Davidu i rodoslovlju od kralja Davida ako se ne radi o kralju poput kralja Davida.

A što je sa Isusom? Dali je on bio mesija i Sin Davidov? Nije bio. Židovi su Isusa smatrali Mesijom ali samo do križa. Zato jer su oni vjerovali da će im Bog poslati kralja da vlada Israelom. Kad je Isus razapet to je bio dokaz da IOsus nije onaj kojim su ga smatrali.

Mesija uopče nije bio miroljubiv. To je bio kralj koji je trebao ispuniti Izraelova iščekivanja u prvom stolječu je to značilo otjerati Rimljane i uspostaviti kraljevstvo Davidovo.

Ne nisam na to mislio. Htio sam reći da je i Isus bio politički i vjerski vođa i reformator. Akjo su mu na križ napisali kralj Židovski i pogubili ga onda su za to sigurno imali političkih razloga. A ti si se okomio na Muhameda i želiš reći da je Muhamed ubijao dok se Isus ne može povezati sa takvim idejama.

Međutim izrazi Mesija i Sin Davidov upučuju upravo na takvog Isusa. Pročitaj si malo o kralju Davidu pačeš vidjeti kakav je on bio kao kralj. Ako se kaže za Isusa da je Sin Davidov onda je i on bio takav kralj. A koliko je to različito od Muhameda.

Muhamed je bio vjerski vođa i vodio je vjerske ratove. Možeš li dokazati da Isus nije vodio političku borbu za slobodu i protjerivanje Rimljana iz svete zemlje?

I koji je sad tvoj cilj musliman. Braniti Muhammadove zločine i pizdarije tako što ćeš Isusa ocrnjivati.
Baš si našao način islamiziranja na hrvatskom forumu.

jesi ti bio zlostavljan od strane sveshtenstva kao mali?

Hajde razgulite. Islamizirajte na bošnjačkim forumima.

kupas li se sa svojom kcerkicom zajedno u kadi?

Nstavi. Dočaraj nam kako je bilo u Muhamamdovo vrijeme.

Pitam poshto to cujem da je kod vas normalno,ja nikad nisam pred svoju majku izaso ni ljeti u shorcu ,a ovdje vidim tate se skidaju goli a djeca stoje do njih na javnim kupalishtima...estagfirullah ,estagfirullah,estagfirullah

Zašto pričaš arapski ? Nisi u Sarajevu.

Isus je znao dobro tada s kim ima posla..
A Isus im reče: "Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog!

A pošto nije ispunio njihova (farizejska) očekivanja u tom kontekstu,tako su Ga se i odrekli

Pošto im je podrivao lažni "autoritet",i narod upućivao na pravi put-tako su odlučili i da Ga ubiju,opijeni zavišću i mržnjom...

Matej:
A farizeji iziđoše i održaše vijećanje protiv njega, kako da ga pogube.

Imaju oči,a ne vide,imaju uši,a ne čuju...kao i danas uostalom većina ljudi.Slijepo slušaju svoje vjerske vođe,kao što je Isus rekao:
"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli."


Kakve veze ima Isus sa politikom?Lijepo piše u Tori kako se rješava neprijatelj-prije svega životom po tom istom Zakonu,pa tek onda stiže sloboda,a ne kao što su živjeli kao pogani i nisu htjeli Božje Zakone,zato su dobili okupatorske...
Pokušali su Židovi 70-tih da se odupru i kako su završili?A lijepo su bili upozoreni od Isusa što ih čeka u tom slučaju,života bez Boga...

Nisam se ja okomio na Muhameda, niti imam ambicije biti takav autoritet. Na Muhameda se okomio Novi Zavjet, a kao dokaz služi Kuran i Hadiši.
Kriteriji koje Isus postavlja pred vjernike s jedne strane, i Muhamedova djela koja se opisuju u Kuranu i Hadišima s druge strane, daju naslutiti da je Muhamed bio teški griješnik, jer su kriteriji i djela jednostavno u koliziji.

Ja nemam ništa s tim, niti sam sudac, niti želim, na kraju krajeva niti smijem suditi. Samo posmatram, i taj zaključak se nameće.



Kolega, nikad se ne dokazuje da netko nešto nije uradio. Ti trebaš dokazati da Isus jeste vodio borbu za protjerivanje Rimljana.

Moraš se obrazovati da bi mogao raspravljati. Očigledno ne razumiješ o čemu se govori.

Ja moram dokazati da je Isus bio razapet zbog politike?

Ima mnogo stručnjaka koji su to dokazivali. Tako da ja to nemoram dokazivati, ali bih mogao prenijeti njihove argumente, iako sam to već i objasnio. Moram li se sad ponavljati?

Dokaze je lako izvuči.

Jesu li Isusovi suvremenici nešto napisali o Isusu? Zapravo nisu napisali ništa. Da je povijest opisana u novom Zavjetu točna svi oni mnogobrojni podaci nebi mogli ostati skriveni. Znamo da je prema tekstovima Isus rođen oko početka prvog stolječa a umro na križu oko 33. Justus, Filon ni Josip ništa o događajima ne znaju. Zato jer su oni pisali činjenice a Novi Zavjet je napisan mnogo vremena poslije događaja.

Prema povijesnim činjenicama Rimljani su oko 6 godine uveli porez a Juda Galilejac je pokrenuo ustanak. Tisuće židova su bili razapeti. O Judi ima izvještaja. Poslije Jude njegovio sljedbenici postaju poznati kao Sikariji i Zeloti. Ratovali su protiv Rima od 6 do 66 godine. Između 66 i 70 uspjeli su osloboditi dio teritorija i Jeruzalem. Kad o tome pokušamo nešto saznati iz biblije jasno možemo vidjeti da je Novi Zavjet jedan ideološki tekst iz kojega je namjerno izbrisana stvarnost. Pisci se pretvaraju kao da se njih to ništa ne tiče. Kršćani su opisani kako prolaze zemljom u kojoj se vodi jedna teška borba za slobodu ali Isus ništa o tome nezna. Isus i učenici hodaju po toj zemlji po svim povjesnim pokazateljima svuda se vodi rat i sukobi ali njih se to ne dodiruje.

Čovjek mora biti totalna neznalica. Netko tko nema ni pojima o povjesti, ratovima, nacionalnim sukobima pa da povjeruje kako je tako nešto moguće.

Isus je namjerno prikazan kako ide po Svetoj zemlji a pismoznanci književnici i farizeji su protiv njega. Oni mu postavljaju zamku i žele ga prijaviti vlastima. Zato ga pitaju: Smije li se caru platiti porez.

I što je Isus učinio??? Uzeo je rimski novac u ruke i pita : Čija je ova slika? Odgovaraju mu Careva. A on kaže Caru Carevo Bogu Božje?

Mislim da sam vam do sada već dovoljno rekao. Razmislite. Rat 66 do 70 je doveo do pada Jeruzalema i rušenja Hrama. A Biblija ništa o tome ne govori. Ali sukobi su pčeli dolaskom Rimljana u prvom stolječu prije nove ere, Od 6 do 66 godine postoji Zelotski pokret. Zeloti koji su poznati kao gerilski ili partizanski borci za slobodu iz prvog stolječa. Jedan od razloga ustanka i pobune je porez. A Isus kaže okupljenim Židovima da moraju platiti porez caru. Zabranio im je da se bore protiv Rimljana. Bio bi proglašen izdajicom. Zar vam to nije jasno. A u Bibliji piše da je Isus Mesija i Sin Davidov. Zar su to riječi dostojne jednog Sina Davidova? Onaj kojega Židovski narod želi za kralja im kaže da plačaju porez- dok tisuče židova umire na križevima da bi iz domovine istjerali Rimljane i da nebi plačali porez Caru Rimskom?'??

Zeloti su zapravo bili vjerski teroristi koji se bore za vjersku čistoću i za Boga. Takvi ljudi nikada nebi uzeli u ruke novac sa carevom slikom jer se to smatralo idolaterijom. Porez nisu htjeli plačati iz vjerskih razloga jer su bili odabrani od Boga. Bog im je dao svetu zemlju i stoga je Njihova zemlja Božja. Smatrali su da je samo Bog njihov gospodar i da je plačanje poreza Caru isto što i priznanje Cara za gospodara. Drugim riječima plačati porez caru značilo je da su se odrekli od Boga. U svetoj zemlji je morao vladati kralj kojega je Bog pomazao-to je za njih Mesija. Ako je Isus bio Mesija i Sin Davidov onda on nije mogao savjetovati Židove da plačaju porez Rimskom caru. A malo je vjerojatno da bi sa takvim govorom Isus i njegovi učenici mogli mirno putovati Izraelom. Zeloti su ubijali čak i Visoke Svečenike koji su služili Rimskom Gospodaru.

Taj tekst je zapravo napisan tako da povjerujemo da je Isus Židovima rekao da plačaju porez. Isus je te riječi i mogao reći ali ta rečenica je dvosmislena. Moramo prvo objasniti što je Carevo a što Božje.

Ako bi ta rečenica bila rečena narodu Židovskom iz prvog stolječa oni bi to pravilno shvatili na drugačiji način nego rimljani. Jer Sveta Zemlja je Božja. Porez se mora plačati jedino Bogu. Rimljani bi tu rečenicu shvatili drugačije. Izrael je za njih pokorena Rimska pokrajina i Cezar ima pravo na porez.

Pisci Evanđelja su dakle dobro morali razmisliti kad su pisali Evanđelja. Nisu smjeli napisati da Isus bio Mesija Izraela, pa su napisali da je Kralj na nebu. A ovdje su smislili kako Isusu postavljaju zamku nebi li ga uhvatili da on daje narodu savjet koji je ustvari zelotski razlog pobune. Kad je to napisano, kršćani su živjeli u Rimskom carstvu, neposredno je završio rat 66 do 70 i vladala je mržnja. Tako je ŽIDOVSKI KRALJ stao na stranu Rimskog Cezara.
Ali to su zaboravili onda kad su pisali o suđenju i Pilatu. Tada je rečeno da Pilat, koji sudi znao da je Isus nevin. Imao je vlast a nesmije pustiti na slobodu čovjeka za kojega zna da je nevin. Mora ga osuditi jer tako žele Židovi. Onda su izmislili običaj puštanja na Pashu. Narodu je dat Izbor. Da li da se pusti Baraba ili Isus?

Pazite sad ovo: Isus je lojalan Caru. On je narodu govorio da plačaju poreze. Iako su Židovi ginuli za slobodu i za svog kralja. Njihov kralj je na strani Rima. A Baraba je nekakav pobunjenik, dakle zelot i to Zelotski vođa. I Pilat je pustio Barabu a osudio na smrt nevinog pristašu Rimskog cezara.

Stručnjaci misle da se to u stvarnosti nije tako moglo dogoditi. Pisci Evanđelja nisu smjeli iznjeti činjenice. Isus je razapet kao kralj Židova , Dakle kao mesija. A Pisci evanđelja su za sve optužili Židove, svečenike pa čak i židovski narod. Dakle zbog politike. Razapeli su ga Rimljani. To je bila sudska kazna. Pilat je bio sudac, guverner i vojni vojskovođa. Nitko nije mogao manipulirati sa takvom moći.

Izvanbiblijski dokumentarni dokazi za događaje u životu Isusa i njegovih apostola uistinu su prilično ograničeni. Ne možemo ništa drugo ni očekivati, budući da su kršćani prvoga stoljeća bili razmjerno mala grupa, koja se k tome nije miješala u politiku. Međutim, dokazi koje pruža svjetovna povijest slažu se s onim što čitamo u Bibliji

Naprimjer, židovski povjesničar Josip Flavije pisao je 93. n. e. o jednom glasovitom vojnom porazu Heroda Antipe: ”Neki Židovi su bili mišljenja da slom Herodove vojske valja pripisati samo Božjem gnjevu, koji je za smaknuće Ivana, prezimenom Krstitelja zahtijevao pravednu kaznu. Njega je, naime, Herod dao pogubiti, iako je bio dobar čovjek koji je poticao Židove da vode ispravan život opominjujući ih da pokazuju pravednost jedan prema drugom i odanost prema Bogu.“ Josip tako potvrđuje biblijski izvještaj da je Ivan Krstitelj bio pravedan čovjek koji je propovijedao pokajanje i kojeg je Herod dao pogubiti (Matej 3:1-12; 14:11).

Josip spominje i Jakova, Isusovog polubrata, koji, kako nas Biblija izvještava, nije iz početka slijedio Isusa, ali je kasnije postao istaknuti starješina u Jeruzalemu (Ivan 7:3-5; Galaćanima 1:18, 19). Josip dokumentira Jakovljevo hapšenje slijedećim riječima: ”[Prvosvećenik Ananus] sazvao je veliko vijeće (Sanhedrin) na sud i pred isto je doveo brata Isusa, zvanog Krist, kao i još neke druge.“ Ovim riječima Josip potvrđuje i to da je ’Isus, zvani Krist‘ bio stvarna, povijesna ličnost.

I drugi rani pisci osvrću se na događaje spomenute u Grčkim spisima. U Evanđeljima se, primjerice, izvještava da je Isusovo propovijedanje u čitavoj Palestini naišlo na velik odjek. Kad je od Poncija Pilata bio osuđen na smrt, bili su njegovi učenici zbunjeni i obeshrabreni. Ali, već ubrzo nakon toga ti isti učenici su napunili Jeruzalem viješću da je njihov Gospodin uskrsnuo. Za nekoliko godina kršćanstvo se proširilo po čitavom Rimskom Carstvu (Matej 4:25; 26:31; 27:24-26; Djela apostolska 2:23, 24, 36; 5:28; 17:6).

Istinitost ovih događanja posvjedočuje rimski povjesničar Tacit, koji nije bio prijatelj kršćanstva. Nedugo nakon 100. n. e. izvještava on o Neronovom okrutnom proganjanju kršćana, pišući: ”Utemeljitelj ovog imena Krist, bio je pod vlašću Tiberija smaknut po prokuratoru Ponciju Pilatu. Opasno praznovjerje bilo je time na trenutak potisnuto, ali se kasnije opet pojavilo, proširivši se ne samo po Judeji, gdje je nastalo, nego i po samom glavnom gradu [Rimu].“

I arheološki nalazi objašnjavaju ili potvrđuju ono što čitamo u Grčkim spisima. Godine 1961. je, primjerice, u ruševinama jednog rimskog kazališta u Cezareji pronađen kamen čiji je natpis nosio ime Poncija Pilata. Do ovog otkrića, osim u Bibliji, jedva da je postojao bilo kakav ukaz na postojanje ovog rimskog namjesnika.
U Evanđelju po Luki čitamo da je Ivan Krstitelj započeo svoju službu kad je ”Lizanija [bio] tetrarh u Abileni“ (Luka 3:1, Stvarnost). Neki su sumnjali u ovu izjavu, jer je Josip spominjao jednog Lizaniju koji je vladao u Abileni i umro 34. pr. n. e. — dakle, davno prije Ivanovog rođenja. Međutim, arheolozi su u Abileni iskopali natpis na kojem se spominje Lizanija. Bio je tetrarh (vladar oblasti) za vrijeme vladavine Tiberija, koji je vladao u Rimu kao cezar kad je Ivan započeo svoju službu. Ovaj Lizanija mogao bi bez daljnjega biti onaj kojeg je spomenuo Luka.

Kao što čitamo u Djelima apostolskim, Pavao i Barnaba bili su slani da izvršavaju na Cipru misionarsku službu. Tamo su naišli na prokonzula po imenu Sergije Pavao, ”razumnog čovjeka“ (Djela apostolska 13:7). Sredinom 19. stoljeća na Cipru je bio iskopan natpis koji potječe iz godine 55. n. e., a spominje ovog čovjeka. Arheolog G. Ernest Wright o tome kaže: ”To je jedino izvanbiblijsko spominjanje ovoga prokonzula i zanimljiv dokaz toga da nam je Luka ispravno prenio njegovo ime i titulu.“

Dakle, povijest i arheologija rasvjetljavaju povijesne elemente Grčkih spisa i u određenoj mjeri ih potvrđuju. Ali, ponovo ćemo napomenuti, najjači dokaz za istinitost ovih Spisa može se pronaći u samim tim knjigama. One pri čitanju ne zvuče poput mitova. Razabire se zvuk istine.

Što imam raspravljati sa muslimanom. Islamiziraš okolo serući protiv tuđih religija, neće ići.
Ako nemaš što reći dobrog o Muhamamdau onda razguli.

Ne radi se o tome imaš li ti ili nemaš raspravljati ili sa kime da raspravljaš. Ja sam pokrenuo temu, ti bi htio nešto reći, a ponešto i govoriš. Problem je što se ne razumiješ u temu pa se radije držiš nacionalističkih i vulgarnih izraza o Muhamedu.

Ja samo pokušavam biti realan i to nema veze sa mojom vjerom. Nemožemo iz perspektive 20 stolječa i pomoću izraza iz današnjeg međunarodnog prava govoriti o ratovanju u starom i srednjem vijeku. Jer bi netko mogao govoriti o biskupima i papama i njihovom ratovanju protiv katara na primjer. A ti su ratovi isto za svaku osudu. Da li je tebi poznato da su katari imali tiskare i tiskali su Bibliju? Zašto ti to govorim? Crkva u Katarskim gradovima i pokrajinama izvršila genocid. Poslije toga su svakoga kod koga bi pronašli Bibliju spalili na lomači. Kad su vođu križara pitali : A što je sa dobrim katolicima koji nisu katari? Jer je naredio pokolj cjelokupnog stanovništva, odgovorio je: Pobijte ih sve, Bog će svoje prepoznati.

Ja tebi neću reći što imam raspravljati sa kršćaninom, nego što imam raspravljati sa neznalicom.

U starom i srednjem vijeku se tako ratovalo. Točka.

Što želiš dokazati? Da je Isus bio povjesna osoba? Ja isto mislim da je Isus bio povjesna osoba. Spomenuo sam tri Židovska pisca: Josip, Justus i Filon. Samo kod Josipa ima nekih rečenica. Ali postoje razne pretpostavke. Da li se radi o krivotvorinama? Jesu li djelomične krivotvorine ili je sve krivotvoreno?

Stručnjaci se ne slažu. A te rečenice i nisu neki dokaz. Ima događaja koje Josip nikada nebi izostavio u svojim knjigama, on i njegov otac su iz Jeruzalema a Josip te događaje ne spominje. Govori o Krstitelju ali ne povezuje ga sa Isusom.

Da li ti je poznata kritika izvještaja o Jakovu? Kako to da je Petar bio prvi od učenika? Kako to da je u prvom dijelu Djela bio i prvi od stupova? I kako to da pisac Djela ništa nije napisao i nije objasnio kako je Jakov postao prvi umjesto Petra? Zašto nije ništa objašnjeno ni o sukobu Pavla i Jakova i Apostola? Zašto je Petar u početku jednak učenicima i Apostolima a poslije govori poput Pavla?

Moje objašnjenje:

Apostoli su bili Judeokršćani. Stalno su u Jeruzalemu u Jeruzalemskoj crkvi. Uvijek su u hramu i uz Hram i stalno se mole u Hramu. Zašto? Oni su židovske vjere i za obrezanje. Njihovi poklisari su Pavla prijavili u Jeruzalemu i Pavle ih naziva uhodama i lažnom braćom. Zašto? Zato jer je Pavle govorio protiv obrezanja i Mojsijevih zakona. Pisac djela je to vješto zataškao i teolozi to tumače kao da su neki židovi i farizeji ušli u cr5kvu. Ali nije tako. Djela tvrde da je mnoštvo farizeja ušlo u crkvu, kad su postali članovi Jeruzalemske crkve nitko od njih nije tražio da se odreknu farizejstva. A teško da bi farizeji postali kršćani da su se rani kršćani bitno razlikovali od drugih židova.

Zaključak: Apostoli su bili židovske vjere i nikada nisu napustili Mojsijeve zakone. Pavle nije imao potpunu sliku o Pavlu i nije znao kako će on propovijedati evanđelje. Zato je kad je sve saznao onako govorio Pavlu. Pisci su iskrivili stvarne činjenice tako da se dobija utisak da sukoba nije ni bilo.

Odgovori se nameču sami od sebe.

Isus je bio Mesija. Židovi su išli za Isusom zato jer su mislili da je on Sin Davidov. A Židovski teolozi tvrde da je Mesija kralj roda Davidova kojega Bog šalje Židovima.

Židovi jesu poznavali i kraljevstvio nebesko i vjerovali su da postoji prijestolje na nebu a u tom prijestolju kraljuje Bog Jahve. Ali oni su svoju domovinu smatrali Svetom Zemljom. Bog im je dao zemlju i to je Božja zemlja. Na zemlji su postojali proroci i kraljevi. A Mesija je bio prorok ili kralj ili i prorok i kralj. Mesiju kao Božjeg pomazanika šalje Bog da bi preko njega Bog izrazio svoju volju.

Isus je zbog toga smatran i prorokom i kraljem.

U prvom stolječu je u svetoj zemlji postojala politička situacija koja je izazvala židovska mesijanska očekivanja. Židovi su čekali kralja koji će provesti vjerske i političke reforme i protjerati rimljane. Njihov Mesija nebi Rimski novac niti uzeo u ruke jer je na njemu bio lik carev. To je bilo nedopustivo. A riječi Caru Carevo, Bogu Božje su bile nedopustive i izdajničke. Da njihov Mesija od njih traži da plačaju porez caru dok oni masovno ginu jer su protiv poreza.

S druge strane cijela priča je besmislena ukoliko bi Isus bio kralj kraljevstva nebeskog koji je lojalan Caru. Smiješno bi bilo Kristu kakav je opisan u Bibliji postavljati takvu zamku. Ta zamka jue imala smisla samo onda ako se moralo očekivati da će Mesija svima dati jasno do znanja da se porez caru nesmije dati. Kužite? Njihov Mesija je trebao postati kralj Izraela.

To je u stvari logičan zaključak ako razmislimo o povjesnim činjenicama u prvom stolječu.

Kad je Isus umro na križu, učenici su se našli u neprilici. Jer prema židovskoj teološkoj misli, Bog će poslati Mesiju, ali Mesija nije bio onaj od koga se očekivalo da izvojuje pobjedu nad Rimom pomoču oružja. Židovi su očekivali da e se kad dođe Mesija dogoditi čudo i da će Bog biti taj koji će Božjim čudom uništiti neprijatelja. Istovremeno oni su vjerovali da je to što im je bog poslao Rimljane i Heroda božja kazna. A to je previ razlog zelotskog ustanka. Židovi nisu smjeli plačati porez jer je to ravno izdaji Boga i priznanju drugog gospodara a Bog je oduvjek njihov jedini gospodar. Zato Ivan Krtitelj traži da se krste u vodi i isperu grijehe kako bi Bog intervenirao i poslao Mesiju Kralja. Ivan je za kršćane bio priznati prorok koji najavljuje dolazak Mesije kralja a oni su vjerovali da je to Isus.

Iako Židovi nisu mogli naškoditi Rimu oni su se u prvom stolječu okupljali kad god bi se pojavio vođa sa autoritetom i karizmom u narodu. Rimljani bi Mesiju uhvatili a pokret bi splasnuo. Židovi bi se razišli i čekali novog vođu za koga bi povjerovali da je Mesija kojega šalje Bog. Učenici su zbog toga razvili vjeru u uskrsnuće i time spriječili raspad pokreta. Ali učenici i prvi apostoli pa ni Petar u to rano vrijeme poslije uskrsnuća još nisu prešli na Pavlovu verziju vjere. Oni se još drže Mojsijevih zakona i vjeruju isto što i drugi židovi. Jedino se razlikuju po tome što vjeruju da je Isus taj Mesija kojega židovi čekaju i da će se on vratiti. Drugi židovi su u Isusa mogli vjerovati samo dok nije bio razapet.

Ali znamo da je na kraju srušen i Jeruzalem i Hram. Židovima je to bio znak sa neba. To je pomoglo da se vjera u Krista promjeni. Kršćani su poslije tvrdili da je Bog tako kaznio Židove jer su izdali i ubili Isusa. Ta kriza je natjerala ljude poput Petra da povjeruju u Pavlovu verziju vjere o božanskom biću koje je eonima postojalo na nebu i sad se utjelovilo u Kristu Isusu.

Mesija je Židovima davao nadu. Rimljani se nisu morali bojati da će ih Židovi poraziti ali bojali su se te nade koja je izazivala i krvoproliče. Mesija u prvom stolječu nije zapravo bio nimalo sličan miroljubivom Isusu iz Biblije. On je trebao biti Mesijanski prorok koji če ispuniti Izraelova očekivanja. Pojava Mesije je bila poput eksplozije.

A Isus je očigledno je to, za života bio Mesija ali dugo poslije njegove smrti je postao miroljubivi Krist. To je i logično. Vjera u Krista je nastala poslije žestokog i krvavog rata koji je rezultat gotovo svakodnevnih političkih i vjerskih nemira koji su trajali od dolaska rimljana da bi postali još žešči sa uvođenjem poreza od 6te godine.

Kršćani su sad živjeli u imskom carstvu. Mnogi su bili protjerani iz Izraela i bilo im je u interesu da ih Rimljani prihvate. Da bi u tome uspjeli napisali su tekstove evanđelja u kojima nas pisci nastoje uvjeriti da je Isus razapet na križu zbog sudske greške iako je bio lojaan Cezaru. Sa Pilata i Rimljana je namjerno skinuta svaka krivica zato jer su Rimljani bili okupatori i razapeli susa. Na svečenicima je isto bila nekakva krivnja, ali oni su zapravo služili Rimu. Nemoguče je da su oni upravljali Pilatom.

I sam Pilat je rekao, da ga on može i osuditi i pustiti. Znali su da je Pilat bio nosilac najviše vlasti. A Rimljani u prvom stolječu, oko 33 godine još nisu ni prešli na kršćanstvo tako da je malo vjerojatno da bi oni Isusu napisali na križ Kralj Židovski misleći na taj naslov u religijskom smislu.

Zato, kad se sve uzme u obzir, razlog razapinjanja je morala biti politika. Rimljani nisu mogli dozvoliti da u Rimskoj provinciji Palestini dođe do ustanka predvođenog još jednim kraljem osim Cezara. Eventualni uspjeh Židovskog ustanka bi ohrabrio i druge porobljene narode i svi bi se oni digli na ustanak a Rimsko Carstvo bi propalo.

Drž' se islama,bolje ti ide:)