Nitko to ne pretpostavlja osim sljedbenika Ellen White. Sa sigurnoscu je Isus konzumirao alkoholno vino. To stovise nitko nije dovodio u pitanje nikad u povijesti do 19. stoljeca odnosno vizija Ellen White

Stovise za Pashu i hramske sluzbe pravilo se posebno prevrelo odnosno takozvano pretakano vino da se iz njega izdvoji sav kvas. To vino je bilo stoga prilicno jako pa se mjesalo s vodom. Grozdani sok je pun prirodnog kvasca koji nije dozvoljen. Nije uopce bilo moguce ocuvati sok od fermentacije kroz citavu godinu. Zato se cesto vino u drevno vrijeme mjesalo sa zacinima i medom da bude pitkije.
Zidovi su kao i svi narodi toga doba i kao i stotinama godina prije pravili obicno alkoholno vino.
Kako rekoh mit o nealkoholnom vinu izmislila je Ellen White jer se nije uklapalo s njezinim vizijama, tako da njezini sljedbenici i oni koji bastine njezinu nauku mantraju to pokusavajuci to predstaviti kao cinjenicu

Pretpostavlja se da Isus nije konzumirao "alkoholno" vino (yayin), nego tzv tirosh.

Da, to svi alkosi tvrde. I pederi kažu, Isus voli sve ljude

Ne pretpostavlja se, za pashu se uvijek i danas koristi alkoholno vino i to posebno jako.

Još jedna novotvorevina koju si pobrao

Znaju Židovi tisućama godina.

Vino je podsmjevač, žestoko piće bukač, i tko se njima odaje neće steći mudrosti.

I Judeokršćani su koristili pravo vino a ne sok od grožđa.

Traditional Jewish Marriage Ceremony:
- Traditionally, two separate cups of wine are used during the wedding ceremony under the chuppah (wedding canopy). One cup is for the betrothal (Erusin) blessing, and the second is for the seven nuptial blessings (Sheva Brachot).
- Symbolism: Wine in Jewish tradition is closely associated with kiddush (sanctification) and havdalah (separation), separating the holiness of the marriage from the secular, while also symbolizing joy (shirah).
- Ritual Consumption: The bride and groom drink from the cup of wine after the blessings. If wine is unavailable, it was historically acceptable to use other alcoholic beverages like beer or spirits.
- Festive Meals (Seudat Mitzvah): The wedding is followed by a celebratory meal, which in ancient times could last for seven days, where wine was traditionally served.

Pili su vino naravno. Isusovo prvo čudo je pretvaranje vode u vino na svadbi

Piju li tzv. zulufari alkohol (u obredne svrhe)?

Za Krstjanina
Krstjani (tzv. Bogumili), prema dostupnim podacima također nisu pili alkohol, a nisu jeli niti meso, jel to istina?

Krstjani nisu bogumili ni obrnuto.

Bogumili su bili manihejci, dualisti.

Nazivanje krstjana bogumilima je povijesni promašaj koji je uveo Ćiro Truhelka, i to preuzimanjem pravoslavnih UVREDA, optužbi za krstjane u Bosni.

Što nije to originalno Rački tvrdio?
Ali da to nisu iste stvari, nisu ni Bogumili bili Manihejci iako ima određenih sličnosti (gnoza)

Najbliže Arijanstvu

Morali su se maskrati.
Velika ofenziva rkc bila je u periodu zadnja dva kralja Tomaša i Tomislava. Do tada Katolika nije ni bilo, tada se krsti silom i ko nije htio pobjegao je kod Stipana Kosače.
Enivej, Arijanstvo su favorizirali Muslimanski vladari Španjolske.

Morali su se maskrati.
Velika ofenziva rkc bila je u periodu zadnja dva kralja Tomaša i Tomislava. Do tada Katolika nije ni bilo, tada se krsti silom i ko nije htio pobjegao je kod Stipana Kosače.
Enivej, Arijanstvo su favorizirali Muslimanski vladari Španjolske.

nipošto, iz onog što možemo iscrpiti iz autentičnih izvora Crkve Bosanske, ona je bila najbliže usproediva s ovostranom verzijom anglikanizma.

Dakle, nacionalna Crkva bez većih odstupanja teološki od Katoličke ili Praovslavne, kutlurološki između njih dve.

citiram: Kada je riječ o povezivanju Katara i bogumila s bosanskim krstjanima, Neol Malcolm ističe: "Katari i bogumili grozili su se simbola križa, a križ se pojavljuje u zaglavlju nekolicine dokumenata Crkve bosanske. Katari i bogumili nisu priznavali Stari zavjet, a jedan od sačuvanih biblijskih rukopisa Crkve bosanske sadrži i Knjigu psalama. Katari i bogumili nisu priznavali misu, a u oporuci gosta Radina izrijekom se zahtijeva da se odsluže mise za njegovu dušu. Katari i bogumili bili su protiv uporabe crkvenih građevina, a ima valjanih dokaza da se Crkva bosanska i dalje služila samostanskim zdanjima uz koja su stajale i crkve. Katari i bogumili odricali su se vina i mesa, a u prvim osmanskim katastarskim knjigama u Bosni zabilježeno je da su neki krstjani posjedovali vinograde, a nema razloga vjerovati da su ikad bili vegetarijanci. (Pokazalo se da je jedini tobožnji dokaz koji je na to upućivao potekao od pogrešnog čitanja jedne riječi u oporuci gosta Radina: ta riječ ne glasi mrsni, nego mrski.) Katari i bogumili nisu priznavali kalendar svetaca, a u dokumentima Crkve bosanske, pa i u oporuci gosta Radina, spominje se proslavljanje nekoliko svetaca...

Opći značaj Crkve bosanske bio je također vrlo različit od onoga što obično dovodimo u vezu s bogumilima ili katarima. Te su heretičke sljedbe bile asketske i puritanske, suprotstavljene bogatstvu i svjetovnoj moći crkava, i odricale su se zemaljskih dobara. Crkva bosanska u svom punom procvatu (u 14. i na početku 15. stoljeća) posjedovala je veliku moć, a njeni su velikodostojnici potpisivali povelje i obavljali diplomatske misije. Kraljevi kao što su Stjepan I. Kotromanić i Tvrtko, iako nisu bili pripadnici Crkve bosanske, održavali su s njom prijateljske odnose; čini se da su i neke velike plemićke obitelji pripadale toj crkvi. Najpoznatiji velikodostojnik Crkve bosanske gost Radin bio je stariji savjetnik hercega Stjepana Vukčića i očito je i sam bio bogataš: u oporuci je ostavio 5000 dukata u gotovini, konje, srebrne i zlatne tanjure, ("plašt ukrašen krznom i zlatom") i ("crveni plašt od svile sa šesterostrukim nitima ukrašen krznom i samurovinom a što mi ga je podario Gospodar Kralj Matijaš"). To je zaista daleko od onih skromnih prvih katara koji su sami o sebi govorili da su pauperis Christi - Kristovi siromašci."

Kad je u pitanju redovnička pripadnost krstjana, tada prije svega treba
imati na umu da su se kod njih neka obilježja redovništva očuvala do u XV.
st. Na tim ostatcima može se dokazivati i braniti porijeklo Crkve bosanske
koje bi trebalo potražiti u nekom od crkvenih redova koji su potkraj XII.
st. djelovali u Bosni. U vezi s nastankom organizirane dualističke sljedbe
u Bosni, S. Ćirković je iznio tezu o spajanju ostataka katoličke biskupije
i heretika, koji su se održali i nakon križarskih ratova koji su protiv njih
vođeni u prvoj polovici XIII. st. U prilog tom mišljenju ide činjenica da se
buduća dualistička Crkva bosanska pojavljuje u organizacijskom okviru
ecclesiae bosnensis. Između katoličke biskupije sa slavenskom službom i
dualističke Crkve bosanske nema kontinuiteta u njihovu učenju nego samo
u organizacijskom pogledu (..)
Prema J. Šidaku Crkva bosanska je “organski
izrasla iz ‘ecclesia bosnensis’ tj. katoličke biskupije, koja je u početku
XIII. st. obuhvatila svojom jurisdikcijom cijelo područje tadašnje bosanske
države”. To što Crkva bosanska i njezini krstjani više nisu odgovarali
predodžbama pravovjernog redovništva, iako su i nadalje zadržali neke
sličnosti s poznatim redovima toga doba, treba promatrati kao posljedicu
njihova udaljavanja i prilagođivanja novim okolnostima, potrebama
i ulozi u kojoj su se našli uzmakom katoličke crkvene hijerarhije. U tom
prilagođavanju sljedbenici Crkve bosanske otišli su tako daleko da su odbacili
i prvotno ime svoje redovničke zajednice, odnosno reda iz kojeg su
se razvili, zadržavši naziv krstjani koji je bio vrlo raširen među dualistima,
ali ne samo među njima. Tim imenom dosljedno su ih nazivali njihovi bosanski
suvremenici, bez obzira kojoj su crkvi pripadali.