ja priznajem da nisam vjernik, ali najgluplji ljudi u životu koje sam upoznala, i to doslovce tutkumi i poprilično zli ljudi, bili su tzv. ateisti kojima je jedini cilj u životu bilo vrijeđati i proganjati vjernike.
toliko su se bavili vjerom i biblijom dokazujući da to nije tako kako tamo piše, da su jednostavno pukli. čista patologija umočena u jezivu mržnju.
ne pišem to radi ovog idiotskog posta iznad, kao nekakav odgovor ili uvreda na idiotizam, nego uistinu pišem što mislim i u što sam se uvjerila bezbroj puta.
naravno, u tu psihopatologiju ne ubrajam normalne ateiste. takve sam imala sreću upoznati i oni sami su zgroženi tolikom netolerancijom ovog klasičnog nakaradnog ateizma nastalog kao posljedica komunističke indoktrinacije i nedostatka nacionalnog i vjerskog identiteta karakterističnog za jugoslavenske nacionaliste.

Pokrivati toliku populaciju u svetu, koju pokriva RKC... imati tolike nekretnine, sakralne objekte... i nemaš puno izbora nego postati interesna organizacija. To samo po sebi nije greh ako je interes opšte dobro, duhovnost pojedinca i zdrave vrednosti društva. Problem međutim nastaje kada ovo prestane da bude prioritet...

ja priznajem da nisam vjernik, ali najgluplji ljudi u životu koje sam upoznala, i to doslovce tutkumi i poprilično zli ljudi, bili su tzv. ateisti kojima je jedini cilj u životu bilo vrijeđati i proganjati vjernike.
toliko su se bavili vjerom i biblijom dokazujući da to nije tako kako tamo piše, da su jednostavno pukli. čista patologija umočena u jezivu mržnju.
ne pišem to radi ovog idiotskog posta iznad, kao nekakav odgovor ili uvreda na idiotizam, nego uistinu pišem što mislim i u što sam se uvjerila bezbroj puta.
naravno, u tu psihopatologiju ne ubrajam normalne ateiste. takve sam imala sreću upoznati i oni sami su zgroženi tolikom netolerancijom ovog klasičnog nakaradnog ateizma nastalog kao posljedica komunističke indoktrinacije i nedostatka nacionalnog i vjerskog identiteta karakterističnog za jugoslavenske nacionaliste.

Naravno da ne. Samo glup i neobrazovan, indoktriniran čovjek može u to vjerovati.

bio sam u međugorju 1988, na šestu godišnjicu ukazanja(ako se ne varam), došao s nekim prijateljima iz sela otok(kod vitine), kad smo stigli, ljudi me cijelo vrijeme ubijeđivali kako se tamo sasvim sigurno drukčije osjećam, a ja ih nikako razuvjeriti da osim visoke temperature i posljedica 7-8 piva popijenih u čitluku, nisam osjećao ništa drugo.da budem precizan, tko god osjeća da u međugorju postoji nekakav fenomen, a pogotovo ako mu to dobro čini, neka ide kad god može, ja jednostavno u to ne vjerujem....

Religijski fanatici i rigidni ateisti su isti. U surovosti prema neistomišljenicima se nimalo ne razlikuju.

Hiljade kršćana dolazi u Birmingham da vide ženu iz BiH

Kršćanski hodočasnici iz raznih dijelova SAD došli su u rimokatolički kompleks Caritasu američkom gradu Birminghamu da bi vidjeli ženu porijeklom iz BiH Mariju Pavlović - Lunetti.


Lunettijeva je bila u grupi ljudi koji su prvi tvrdili da im se ukazala Bogorodica 1981. godine u Međugorju. Ona dolazi u Alabamu od 1988. godine.

Iako niko sem Lunettijeve ne vidi ništa slično njenoj viziji kada se desi, masa je pomno pratila njen pogled usmjeren ka nebu.

U ranijem intervjuu, koji je objavio Birmingham news, Lunettijeva je rekla da je Bogorodica svjesna aktuelne ekonomske krize u Evropi.

"Nju više brinu duhovna pitanja. Kada se desi duhovna kriza, dešava se i ekonomska kriza," rekla je Lunettijeva.

Tokom njenog boravka u kompleksu na okolnim saobraćajnicama oformljene su duge kolone vozila koja su pristizala iz svih krajeva SAD.

Rimokatolička crkva nema određeni stav prema vizijama. Sveštenicima u Caritasu nije dozvoljeno da drže mise, ali obližnjoj katoličkoj crkvi dozvoljeno je da održi posebnu službu radi posjetilaca.

Je li preporučila rast ili štednju?

Manje oholosti bi sigurno preporučila. Zato i kriza u staroj Europi.

slabo ti to nešto, slabo... šiju te ovi ateisti u zlobi za nekoliko kopalja...

Treba sačekati da se opet javi, svašta je treba upitati.

Nego, mene zanima šta predstavlja Bogorodica Marija, u čije ime se ona ukazuje ljudima. Šta je ona? Božja poruka, sam Bog, neko nadnaravno biće, duh, običan smrtnik koji ima sposobnost a i voli se ukazivati ljudima?

ajde, kad se tako fino slažete oko svega, imate li neki primjer (a da nisu jehovini svjedoci) bilo kakvog zlostavljanja nevjernika od strane katolika u nas?
jel vas vjernici napastvuju, dosađuju, vrijeđaju zato što ste nevjernici? pišu letke, uvrjedljive tekstove po portalima, osnivaju antinevjerničke udruge, ismijavaju nevjerničke svjetonazore i slično?
bilo bi dobro pročitati takva iskustva...
moje najgore iskustvo je bilo kad me susjeda otračala kako je čudno da mi djeca idu u crkvu svake nedjelje, a ja i muž samo o uskrsu i božiću, pa joj nije jasno 'na koga su dica tako pobožna'

Ako se nevaram, netko od njih je otišao živit u Ameriku

Međugorska i crvena Hrvatska

Ljudi hrle na brdo ukazanja u potrazi za unutarnjim mirom, u bijegu od terora samovolje, vladavine čovjeka umjesto Boga.

Međugorje kao svojevrstan hrvatski vjerski simbol sve je važnije.

Poslije Mancinija, trenera engleskoga prvaka Manchester Cityja, i slavni talijanski golman Buffon posjetio je Međugorje. Prvi prije velike pobjede u prvenstvu, drugi poslije velikoga poraza u finalu Eura. Obojica su svjetske marke, no budući da su iz nogometa, bit će onih koji će se s intelektualne visine narugati značenju njihova pohoda hercegovačkom svetištu.

Kršćane i poklonike Gospe međugorske može veseliti što su se našli u društvu tih sportskih velikana, može ih veseliti što je to za Međugorje prvorazredna promidžba, ali ih najviše može veseliti izostanak spektakla i običnost koja te ljude nije razlikovala od milijuna drugih hodočasnika. Mancini je rekao nešto što su prije njega izgovorili mnogi i što se može vidjeti na licima ljudi u tom svetom kamenjaru. Tamo je bio dvaput te je naglasio kako “nigdje ne može pronaći unutarnji mir kao u Međugorju”.

Ako dosad niste, pohodite Međugorje i vidjet ćete da to nije fraza, vidjet ćete ljude iz kojih zrače svetost, zadovoljstvo, dobrota i mir. Cijelo je Međugorje s tisućama posjetilaca kao jedan zagrljaj, kao jedan osmijeh, kao jedna radost. Smisao života? Te riječi kao dvojba i drama napisane i izgovorene milijune puta u raspravama o različitim filozofima, književnicima i drugim umjetnicima potvrđuju se u vidljivom doticaju čovjeka i Gospe, čovjeka i Boga, čovjeka sa svih strana svijeta, svih boja, rasa i nacija.

Međugorje je sveto jer je neobjašnjivo. Bit će da se oni kojima je geografski to svetište širi zavičaj nehotice upitaju - pošto i zašto u ovu zabit “gdje ne raste ništa” hrle toliki iz Europe, Azije, Afrike, Amerike, Australije? Što su to čuli od znanaca koji su ih potaknuli da dođu? Što su im to specijalno znanci mogli reći kad tamo nisu vidjeli ništa osim običnoga kamenjara, brdskih njiva, brda ukazanja koje je običan brijeg s nešto drače i niskoga bilja? Što su im mogli reći kad su svjedočili izostanak bilo kakve zemaljske raskoši i bilo kakve spektakularnosti krajolika? Mogli su im prenijeti samo čisti osjećaj, samo čistu, ničim natrunjenu obuzetost Bogom i vjerom kakvu su dijelili s mnoštvom drugih ljudi.

Takva je vjera Hrvatskoj danas prijeko potrebna, jer njezine duhovne temelje razaraju ljevičarska vlast i mediji kao nikad od osamostaljenja. Zacijelo nema zemlje u Europi a možda ni u svijetu u kojoj premijer svako malo naciji dade do znanja kako nije vjernik, i kako se svi protokoli imaju prilagoditi toj činjenici. Ateizam svekolike vlasti u Hrvatskoj bio bi podnošljiviji kad bi se u zemlji poštovala neka univerzalna načela moralnosti i pravednosti koja nadilaze podjelu na vjernike i ateiste.

Ali agresivnost ateizma teče paralelno sa sve većom obespravljenošću ljudi, s ustrajavanjem na kompromitiranim kadrovima, sa zapošljavanjem u državnim službama po rodbinskim i partijskim vezama kakvo nije zapamćeno od komunizam i sa sve većim siromaštvom.

Najstrašnije pak jest nastojanje vlasti da osobine zbog kojih gubi povjerenje građana tumači kao svoje vrline. Tada više nema nade, nema izlaza, ostaje samo trajnost u sebe zaljubljene samovolje koja je slijepa za druge, za radnike, za građane, za državu.

Međugorje je potraga za unutarnjim mirom u bijegu od terora takve samovolje, takve vladavine čovjeka umjesto Boga, vladavine kakvu su vjerojatno oko sebe osjetili i Mancini i Buffon i deseci milijuna drugih hodočasnika koji u pustoši jednoga hercegovačkoga brda našli odsutnost sotonskih ljudi i prisutnost Boga.

To brdo može biti i slika štalice u koju se sklonila Gospa i u kojoj je rodila Isusa. Bahatost vlasti u Hrvatskoj, koju je moguće pojmiti i kao sotonsku oholost, i u kojoj je sve očitija sprega vlasti i krupnoga kapitala (simbolično izražena u Milanovićevu pohodu raskošnoj vili tajkuna Tedeschija), pokazuje kako se u lijevoj inačici poslije tobože desnoga Sanadera nastavlja udaljavanje Hrvatske upravo od međugorskog ideala kršćanstva, pa nam i stoga Međugorje kao svojevrstan hrvatski vjerski simbol postaje sve važnije. Stoga, ako niste, pohodite ga.