HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: uto stu 12, 2019 2:49 am.

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 233 post(ov)a ] 
Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 ... 10  Sljedeća

U čiju kulturnu baštinu izvorno spadaju guslanje i ojkanje?
hrvatsku 64%  64%  [ 58 ]
srpsku 18%  18%  [ 16 ]
obje 18%  18%  [ 16 ]
Ukupno glasova : 90
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sri ožu 25, 2015 5:33 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2359
VLADO MIKULIĆ - DIVA GRABOVČEVA

Nema ljepše djevojke na svitu što u crkvu ulazi na Šćitu
nit' je ljepša rođena od mame od kako je naše lijepe Rame
nit' je ljepša viđena u puku ni u jednom turskom pašaluku
pričalo se sve do Sarajeva što je bila Diva Grabovčeva.
Cura zgodna prirodne ljepote zbog koje ju smrt nemila ote
jer poginu ona od handžara od Kopčića turskog zulumćara
polovinom minulog stoljeća pa se narod i dan danas sjeća
kad je ova ljepotica bila i svoj kalež pelinov ispila.
Zbog moralne kršćanske vrline na vrh Vrana visoke planine
dvadesetu dohvati godinu dopadne se jednome turčinu
koji želi pod svaku cijenu sebi Divu uzeti za ženu
jer je bila vrsna ljepotica a po zvanju vlaška čobanica.
Kćerka Luke Zulićeva kmeta koji ne će turčina za zeta
već da traži muslimanku ženu u begovskom rodu i plemenu
ali Turčin ni za što ne haje već nasilno za Divom pristaje
prvi susret bio je potresan ja sam Tahir Kopčić sa Kupresa.
Simbol ima Džafer Kopčić bega od njih sviju najbogatijega
mene babo odgoji jedinca kao mlada sultanova princa
pa me sada oženiti želi da se cijeli begovat veseli
begovici muslimanske vjere po ćeifu babe i matere.
Slušaj Divo ti si cura fina kakve nema turska carevina
svo sam carstvo proš'o do Irana al' ne vidjeh zgodnijeg insana
ni vlahinje niti muslimanke kao tebe vlahinje čobanke
tvoje lice i garavo oko u srce mi se utori duboko.
Pa ti želim mušterija biti i ugovor s tobom napraviti
da ti dođem u rodnu ti Ramu i oženim tebe o Bajramu
bit ćeš dama poput gorske vile u dimijam' od japanske svile
i papučam' zgodnim za dimije iz latinske zemlje Venecije.
Broš ćeš nosit' od suhoga zlata s ugrađenim nizom briljanata
s divnim likom Muhameda sveca i simbolom zvijezde i mjeseca
u đul bašti šetat ćeš po travi s perzijskom šamijom na glavi
o vratu ćeš nositi đerdane i bogate svete talismane.
Koji će te čuvati do vijeka od očiju gnoma i ureka
od svanuća do crnoga mraka služit će te više djevojaka
ne ćeš više biti čobanica već bogata turska begovica
i to znaj mi Divo čobanice služit će te četiri sluškinjice.
Kad je Diva razumjela bega mušteriju prvog i zadnjega
i njegovu udvaračku temu za nju nije tražila dilemu
već Turčinu dreknu gromoglasno oj Turčine sve je meni jasno
da me voliš i za mnom da ludiš da mi svoju žarku ljubav nudiš.
I da bi ja u tvom begovatu uživala u žutome zlatu
sve što nudiš nisu strašni grisi samo beže moje vjere nisi
ti si turčin a ja sam kršćanka zato doći ne može do braka
ja imadem krunicu u ruci što me štiti u najtežoj muci.
Križ o vratu simbol moje vjere što predstavlja đerdan i bisere
koji nosim od malenih nogu to ja beže pogazit' ne mogu
ti se ženi kćerima paša i begova turskih bogataša
kao cure iz moćnih oaza mužu idu bogatih miraza.
Ne od vlaha siromašnog kmeta što pred kućom nema ni mačeta
i da dulje o tom ne pričamo mir i sreća tamo i ovamo
takav Diva odgovor uputi koji bega jako ošamuti
i odbrusi Divi odrješito slušaj Divo da ti kažem i to.
Ja ću doći usred bijela dana a ti dobro smisli kod hajvana
ili ćeš se zvati begovicom ili mrtvom vlaškom čobanicom
tim se Tahir od Dive rastade razboli se i tužan postade
danju, noću nad njim majka bdije niti jede niti šerbet pije.
Pita majka kakvu mučiš muku u bogatom begovom begluku
u kakvu si nevolju zapao da te nije tkogod napadao
Tahir majci tugaljivo veli mene majko ništa ne veseli
jer mi nije do nebeskog blaga već me mori jedna cura draga.
Kakvu nema čitavi dunjaluk svakoliki islam i kršćanluk
vlaška dama iz bogate Rame koja ne će pogledati na me
jednog dana kad se s njome združih zamolih ju i sevdah joj pružih
meni dreknu vlahinja čobanka ti znaš beže da sam ja kršćanka.
U vjeri me odgojila majka pa ne mogu biti muslimanka
to me majko pogodi k'o puška pa ti nemam mira ni oduška
ne mogu ti spavati ni jesti ja ju moram svom dvoru dovesti
kriknu majka čudna li nameta gdje ću bega oženit' od kmeta.
Vrelu suzu iz očiju dade a beg Tahir u nesvijest pade
onda ode i na dušek leže podiže ga babo Džafer beže
i zavika kad se radi o tom da si slomljen njezinom ljepotom
nemoj sine uznemiren biti ti ćeš Divu silom zaprositi.
I dovesti do svog begovata po zakonu turskog šerijata
i reci joj da ti bude žena dok na silu nije odvedena
sretan Tahir u Ramu se baca i pronađe Divu kod ovaca
mrko stane pred djevojkom plavom i pozdravi ju turskim pozdravom.
Dok Turčinu Diva otpozdravi pogleda ju drsko i nastavi
slušaj Divo ljepotice svita tvoj te Tahir još jedanput pita
hoćeš li se begovica zvati ili će te zemlja progutati
vidi Diva što bi moglo biti da bi mogla život izgubiti.
Uplašena ramenima sleže skupi snagu i zavika beže.

Rekla sam ti mene se okani za me nisu momci muslimani
i ne čini zločin bez potrebe već poštedi i mene i sebe
ja ostajem pri svom čvrstom stavu makar bilo izgubiti glavu
viknu Turčin što ga grlo nosi u nedjelju babo mi te prosi.
Ne primiš li ti ruku u zlatu bit ćeš Divo priklana po vratu
ovo Divu kosnu i naljuti pa mu oštar odgovor uputi
tvoj zli handžar ako me prikrati tvoja glava moju će da plati
jer ti poznaš uskočke serdare kako tuku turske zulumćare.
Zato pazi da te živa nisu razapeli na uskočkom Klisu
sabah prati svakolika Rama kakva će se odigrati drama
hoće li se Diva begu dati ili će ju Turčin žrtvovati
u nedjelju koja prije dođe stari Džafer na prosidbu pođe.
Pa zavika poput mrkog vuka pozdrav primi prijatelju Luka
ja sam Džafer Kopčić sa Kupresa došao ti nisam od bijesa
već od moje tuge i nevolje i velike tvoje glavobolje
nismo svjesni naše teške boli što moj Tahir tvoju Divu voli.
On je spreman silom ju oženit' ili na njoj travu zazelenit'
a da belaj uklonimo djeci ovo Luka svojoj Divi reci
u to ime tvoju Divu prosim i evo joj oku zlata nosim
dreknu Luka Dive mi ne prosi nego zlato svome sinu nosi.
Neka prosi turske sultanije Diva mu se obećala nije
ni ja sam ne ću joj dozvolit' makar bilo krv nevinu prolit'
skoči Turčin i u brk mu skresa podignut ću četu sa Kupresa
u Ramu ju naoružanu svesti i silom Divu ti odvesti.
Ili će ti ispit' gorku čašu pa odjaha na svome Kulašu
tužan Luka osta u nezgodi misleći se što bi i kako bi
slučaj javi kumu i jaranu i svom agi Zulić Arslanagu
koji kmetu Luki sugestira daj ti meni Divu za pastira.
Neka čuva moje ovce sama po pašnjacim' na Drljajnicama
a moja će tvoje na Raduši dok pritisak negdje ne oduši
uze Diva torbu i kabanu i skloni se u zelenu Vranu
silan Turčin stalno oblijeće da pronađe kud se Diva kreće.
Prateći ju stalno preko oka od Vardara, Šćita i Rumboka
osvetu joj Turčin gadnu sprema a nigdje je oko Rame nema
onda uze dva kmeta odana izdajice Manu i Šćepana
da ju nađu dva pogrdna vraga beg je puno obećao blaga.
Vi ste druge vjere i nacije pa do Dive vama stalo nije
nagrada vas čeka obilata dva pajdaša dvije oke zlata
ljepoticu koju dade Rama nađoše ju na Drljajnicama
jednog crnog i tragičnog dana uze Tahir Manu i Šćepana.
S četiri konja osedlana i evo ga do zelenog Vrana
za Tahirom Zulić Arslan trče a crn gavran iznad Vrana grče
dok se Divi spremala nesreća njeno stado zločin predosjeća
niti pase niti mirno leži nego nekud niz planinu bježi.
Pa se mlada Diva usplahiri zašto mi se stado uznemiri
čemu takvo bježanje i bleka pa zapazi konje izdaleka
ide Turčin uz dva pomagača i s četvrtim konjem bez jahača
pusti kralješ niz mekane prste i zavapi ajme Isukrste.
Evo moga suđenoga dana da poginem usred gustog Vrana
dok se Divi pred očima mrači pred njom Turčin oči razrogači
pogleda ju drsko i zavika jaši Divo konja sedlanika
a Diva mu dreknu gromoglasno za vjeru ću poginuti časno.
Da otiđem u nebesku slavu a ti beže odsjeci mi glavu
da se sretna s majkom zemljom sraštam tvoj ti zločin od srca opraštam
dok se Diva opirala strancu juri Arslan na debelu Vrancu
pa zavika begu iz daljine pusti curu drski papazine.
Ne smiješ ju ni biti ni kljasti već ju pusti glava će ti pasti
u tom trenu razjari se beže za oružje krvavo poteže
britak handžar trže iz korica i ubode Divu usred srca
pa pobježe u paničnom strahu a Diva se obori na travu.
I zavapi u ledenom znoju dragi Bože primi dušu moju
u svoju ju baštinu ugosti a krv moju zlikovcu oprosti
krv se toči mlada snaga vapi dok istoči do posljednje kapi
padoše joj ruke na ledinu sklopi oči, zijevnu i preminu.
Nedaleko od kućnoga praga u to doba stiže Arslanaga
od užasa pade u traumu kad je mrtvu ugledao kumu
leži na tlu ledine zelene usred lokve krvi istočene
pa zavika moja kumo draga osvetit će tebe Arslanaga.
Nož poteže i zubima škrinu i zavapi stani papazinu
ne ćeš babi doći na večeru pa pojuri za njim u potjeru
galop dade pomamnome Vrancu i srete ga na jednome klancu
dva se noža ukrstiše britka zametnu se hrvanje i bitka.
Sruši bega i na njega kleče tada Tahir ustrašeno reče
primi trista dukata u zlatu a pusti me živa begovatu
ne htje Arslan begovih cekina već zamahnu nožem od aršina
i zabije između rebara usred srca turskog zulumćara.
Silan Turčin tri izdaha dade i duša mu krvnička ispade
tako svrši ova teška drama na zelenim vranskim padinama
kad je vijest razumio Luka sva se Rama trese od jauka
osobito momci i djevojke odjeknuše tužne žalopojke.
Sva kotlina na Kedžaru hita sahraniti ljepoticu svita
roditelji pristigoše prvi opraše ju od zgrušane krvi
onda majku stegnu žalost ljuta izljubi ju nekoliko puta
te zavapi ljepotice moja tužna ti je danas majka tvoja.
Da si mi se za bega udala veće bi mi žalosti zadala
mladi momci grob joj iskopaše a djevojke cvijeće otrgaše
na Kedžari Divu sahraniše poljskim cvijećem grob joj uresiše
tužan Luka pade u tjeskobu i pruži se po Divinom grobu.
Poljubi ga i zagrli strasno i na grobu ciknu gromoglasno
zbogom Divo polomljenih krila na vijeke ti laka zemlja bila
cijela će te spominjati Rama i uvijek ćeš živjet' među nama
odatle se svijeta diže dosta vječno Diva na Kedžari osta.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pet ožu 27, 2015 4:07 am 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2359
Do sada sam zapisao 163 spjeva: 103 hrvatska, 56 srpskih, 3 romska i 1 bošnjački satirični. Po vremenu radnje hrvatskih je spjevova: 1 u 10. st., 1 u 11. st., 1 u 14. st., 2 u 17. st., 1 u 18. st., 4 u 19. st., 1 u razdoblju 1901.-1918., 7 u razdoblju 1918.-1941., 4 u razdoblju 1941.-1945., 12 u razdoblju 1945.-1991., 23 u razdoblju 1991.-1995., 7 u razdoblju 1995.-2000., 9 u razdoblju od 2001. na dalje, 15 kronoloških (kroz više stoljeća) i 15 u neodređenom vremenu. Najdavniji događaj opjevan uz gusle je krunidba kralja Tomislava 925., a najnedavniji haška presuda 16. studenog 2012. godine. Po vremenu radnje tri su romska spjeva u neodređenom vremenu, a jedan bošnjački satirični u 1994. (razdoblje 1991.-1995.). Po vremenu radnje srpskih je spjevova: 2 u 14. st., 2 u 19. st., 23 u razdoblju 1941.-1945., 10 u razdoblju 1991.-1995., 1 u razdoblju 1995.-2000., 1 u razdoblju od 2001. na dalje, 10 kronoloških (kroz više stoljeća) i 7 u neodređenom vremenu. Najdavnije živuća osoba opjevana uz srpske gusle je sveti Sava (1169.-1236.), a najnedavniji događaj referendum u Crnoj Gori 2006. godine. Neki su spjevovi kronološki napisani tako da počinju zaređenjem svetog Save 1219., a završavaju vremenom iza referenduma u Crnoj Gori 2006. Počinju bitkom na Kosovu 28. lipnja 1389., a završavaju zatočenjem Šešelja u Haagu. Hrvatski kronološki spjevovi počinju doseljenjem Ilira, a završavaju 1990-ih. Ili počinju Višeslavovom krstionicom, a završavaju uspostavom NDH. Što je događaj davniji teže ga je opjevati i spjev manje vjerno i više izmitologizirano prikazuje isti. Ovi noviji iz Drugog svjetskog i Domovinskog rata vjerno prikazuju događaje. Obrazac je da se kroz cijeli spjev proteže jak pesimizam (jači napadači, sami smo bez pomoći, porušeno, popaljeno, popljačkano, pobijeno, izdano, uništeno), ali svaki spjev završava jakim optimizmom (ne će sve baš tako biti, sve smo nadvladali, pobijedili smo, nikad nas nitko dokrajčiti ne može, vječno ćemo živjeti kao narod). Obično se pjeva o pobjedama, a kad se pjeva o porazu obično je uzrok izdaja (ne želi se priznati da je protivnik jednostavno bio jači). Ukupno po vremenu radnje je spjevova: 1 u 10. st., 1 u 11. st., 3 u 14. st., 2 u 17. st., 1 u 18. st., 6 u 19. st., 1 u razdoblju 1901.-1918., 7 u razdoblju 1918.-1941., 27 u razdoblju 1941.-1945., 12 u razdoblju 1945.-1991., 34 u razdoblju 1991.-1995., 8 u razdoblju 1995.-2000. te 10 u razdoblju od 2001. na dalje.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pet ožu 27, 2015 7:45 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2359
VLADO MIKULIĆ - RAMCI KROZ STOLJEĆA

Vran planino ispod tebe Rama slušaj što ću otpjevati vama
tu je majka odgojila mene nek' istina u nama ne vene
svaki Ramac četiri majke ima i do vijeka on vjeruje njima
prva majka što ga je rodila i na krilu svome odgojila.
Majka Crkva druga mu je mati ove dvije nemojte dirati
treća majka to je njemu dika Gospe Ramske prelijepa prilika
a četvrta svakog ramskog sina to je majka lijepa domovina
za prošlost ga nemojte pitati jer o tome sada će pričati.
Čujte braćo što ću vam kazati svoju povijest svatko mora znati
kad je bilo šesnaesto stoljeće nadajmo se ponovit' se ne će
pale Turci kule i gradove a ne štede ni svete hramove
i na Šćitu Turčin plamen baca pale crkvu i šest franjevaca.
Ne sagori još ni ova vatra oni kolju Galijaša fratra
stoljeće je bilo sedamnaesto a poprište ovo isto mjesto
i šezdeset i treća godina zaklaše nam oca Bernardina
nakon toga neka četiri ljeta opet vjera u Rami im smeta.
Ponovno je crkva u plamenu da dokrajče ovome znamenu
tek što prođe jedna decenija opet crkvu vatra obavija
trećeg puta evo crkva gori podmetnuše oganj sad majstori
ne prođoše još ni ove rane Turci opet progone kršćane.
Ali Rama ne b' se Ramom zvala da se ikom pokoriti dala
najprije ću moje rane ljute opjevati ja Gospine pute
pjevat ću vam ja rado ovom zgodom što je bilo s ramskim narodom
i njihovom Gospom od Milosti u stoljećim' dubokoj prošlosti.
Biše jesen tisuć' šest stotina osamdeset i sedma godina
vratit ću vas u daleke dane što doživi Matić gvardijane
i fra Pavle prisilnom seobom i vodeći ramski puk sa sobom
vode narod na pute bez snova pa da život započnu iznova.
Kad se mora to ni teško nije mira tražit' sve do Dalmacije
ponesoše kalež i Bibliju doživiše ovdje kalvariju
sliku Gospe od Milosti uze poče liti tada gorke suze
ni danas se ne zna istinito tko zapali crkvu temeljito.
Bol i tuga tada narod steže gusti dim se do nebesa seže
i krenuše putem za Cetinu od straha prema poganom Turčinu
lako ti je bolna uplakati svima njima kraj kamena stati
kada Rami gledaju u oči bolno srce hoće da iskoči.
Zatim oni okrenuše sliku ka ostalom ramskom krajoliku
još jedanput da pogleda Ramu za sinovim' svojim uplakanu
i odoše putem za Cetinu ostaviše dragu djedovinu
ne vidi se crkva od plamena proplakalo srce od kamena.
Vran planinom zavijaju vuci a u Rami čuju se jauci
rijeka Rama poče sporo teći zbogom, braćo htjela im je reći
kad Cetinu oni ugledaše ovaj pozdrav tada ovdje daše
zbogom Ramo i ramska kotlino hvaljen Isus Cetinska krajino.
I odoše sve do Splita grada župa Rama pisaše se tada
odatle se opet povratiše i u Sinju gradu nastaniše
tek sad po njih dođe muka svaka treba branit' grad Sinj od Turaka
tom je zgodom priča se i danas Gospa Ramska pogledala na nas.
Ona stane na sinjske zidine ne ćeš dalje prokleti Turčine
lijepa dama u haljini bijeloj strah zadade turskoj vojsci cijeloj
prošlih dana i sad se sjetimo Vel'ku Gospu tada proslavimo
usred Sinja Cetinske krajine svima dragog dijela domovine.
Navrši se tristota godina ovo joj je draga postojbina
taj jubilej svi smo proslavili prošlih dana opet se sjetili
naš kardinal Sinj je posjetio misno slavlje ondje predvodio
on nam tada ove riječi reče da molimo skupa svaku večer.
Svoju vjeru nikad ne tajite a Hrvati da ste svjedočite
svi odoše doma na počinak vjerujući u novi sastanak
na to dugo ne čekasmo rode dođe Gospa Rami u pohode
ide slika prema Rami brate sad vjernici od Sinja ju prate.
Kad su bili na Makljen planini zastadoše na jednoj krivini
odakle se pruža pogled divni prema Šćitu i ramskoj kotlini
a fra Luka sad vrata otvara i ovako Gospi progovara
sad ponovno ti pogledaj Ramu zbog dolaska tvoga razdraganu.
Ponoviše tad prizor s kamena nakon dugo čekanog vremena
imala je što vidjeti sada jer je Rama ljepša neg' ikada
mjesto jedne sada šest je župa tu nedjeljom vjernici su skupa
vidi Šćita našega otoka dva se ne bi nagledala oka.
Novu crkvu gdje je bila stara a zvonik joj po oblacim' para
nakon što je sve vidjela ovo tad fra Luka sliku je spakov'o
pa krenuše ka ramskoj kotlini selu Šćitu njenoj postojbini
tad dadoše njezinim Ramcima pričekati sliku u Rincima.
U dvorištu doček joj je bio tako nam je netko dopustio
na tlo Rame evo Gospa stiže svatko hoće da je do nje bliže
Gospe draga što si dala nama sliku mnoštva mladih u nošnjama
potekoše radosnice suze sva'k' uputi gromke aplauze.
A u zraku riječi su lebdjele one su se izgovorit' htjele
voljeti te mi nismo prestali tri stoljeća mi smo te čekali
što imamo ti si nama dala za sve ovo tebi Gospe hvala
kroz stoljeća ti si bila s nama neka vide da si treća mama.
Prošlost nam je krvlju zalivena dočekasmo i bolja vremena
ti si naše sačuvala duše nismo išli kuda vjetar puše
sada smo ti mi prepolovljeni Ramom vodom silom raseljeni
pusta naša ostaše ognjišta tu se majko sad ne može ništa.
U ovakvom prelijepom izdanju ugostismo kardinala Franju
tad je Rama otvorila vrata kardinalu Crkve u Hrvata
pozdravi ga sad mlada Ramkinja rječju koja u mladima tinja
a u ime prisutnoga puka prima pozdrav oca nadbiskupa.
Kardinale pozdrave primite što u Ramu sada dolazite
budućnosti mi se ne bojimo a sadašnjost po Kristu živimo
živite nam ispod ovog svoda sve na dobro hrvatskog naroda.

I svim ljudim' dobre Božje volje svim na Zemlji neka bude bolje
u utorak osmi rujna dana sva je Rama suncem okupana
svaka duša ovo je čekala osvanula Gospojina Mala
vjerni narod stiže sa svih strana do Jaklića kola parkirana.
Dobrodošli kaže svaka kuća došlo ih je šezdeset tisuća
slušaj sada slušatelju mili što su Ramci tada pripremili
kao nekad uspomena gorka evo ide svečana povorka
lijepa ti je ova procesija na čelu su kalež i Biblija.
A za njima je Gospe drage slika svud praćena od mnoštva vjernika
na početku ovog misnog slavlja evo vam i prvoga poglavlja
majci dragoj mladi daše hvalu u prigodnom svome recitalu
majko tu si braća da budemo i u vijeke takvi ostanemo.
Gonili su nas i naše fratre bježali smo od vode i vatre
i pet puta mi smo ti gorjeli al' se nismo nikom pokorili
tijekom rata od krvnika silnih izgubismo devetsto nevinih
i još nešto majko naša mila voda nam je Ramu potopila.
Bilo bi nas sada ovdje više ali mnogi zbog tog odseliše
tvoja djeca svud su raseljena al' u Ramu svoju zaljubljena
svoju majku sad oni sanjaju rodnim krajem žele da hodaju
ne govore maternjim jezikom to mi majko ne želimo nikom.
Svog naroda požele vidjeti tuđu stvarnost moraju živjeti
istina je naša prešućena na naš narod laž je izrečena
nakon ovog aplauz prolomi počeli su pozdravni govori
pozdraviše sva prisutna bića osobito Franju Kuharića.
Na pozdravu on se zahvalio i uzvratni pozdrav uputio
što sam ovdje to me sad veseli pozdravlja vas bijeli Zagreb cijeli
a vi mladi simbol ste i dika sjetite se ramskih mučenika
u životu svome osobnome da ste uvijek na putu pravome.
Svima nama dao je na znanje vjera naša to nam je imanje
po tri puta da se mi rađamo i od Boga darove primamo
od matere dok se mi rodimo domovinu dragu baštinimo
baštinici to je ponos nama i jezika što nas uči mama.
A i vjere i kulture tako jer dar Božji rođenje je svako
vi se toga nemojte odreći baštinici budite još veći
sjetimo se drugoga rođenja sakramenta svetoga krštenja
kroz stoljeća krste se Hrvati i sinovim' Božjim' će se zvati.
Trećeg puta ćemo se roditi na nebesim' do vijeka živjeti
u budućnost nemojte sumnjati vječni život Bog će nama dati
nakon mise slika je vraćena do oltara i tu je čašćena
prođe vrijeme do šesnaest sati svi smo pošli sliku ispraćati.
Miješaju se uzdasi i suze, a jecaji prate aplauze
u daljini iz promukla glasa ovakva se pjesmica talasa
lijepo ti je u Rami kod Gospe više svijeta neg' u cara vojske
u svoj boli mi nađosmo snagu pozdravismo našu Gospu dragu.
Gospe draga pozdravlja te Rama je l' ćeš opet dolaziti k nama
a do tada mi ćemo čekati tvoju pomoć uvijek zazivati
pa je tako i ovoga trena jer su ovo mučljiva vremena
ovog puta prolamaj nam kosti ne priznajmo sebi prosječnosti.
Da sva'k' svakog po pravici sudi jer na kraju svi smo Božji ljudi
u budućnost svoju pogledajmo svoju mladež mi da školujemo
i da mladi od dvadeset ljeta ne pomisle mi smo mudrost svijeta
da ne krate vrijeme alkoholom obdari ih kršćanskim moralom.
Kud god pošli tebi da dođemo svoji na svom daj da ostanemo
i na kraju svi smo zapjevali Lijepoj našoj hvalu smo odali
lijepa naša mila domovina stare slave ti si djedovina
mila si nam i zauvijek slavna mila si nam brdovita, ravna.
Teci Dravo, Savo pute probij a ni Dunav nek' silu ne gubi
kud li šumiš cijelom svijetu reci da svoj narod Hrvat vječno ljubi.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: uto ožu 31, 2015 11:54 am 
Online
Avatar

Pridružen/a: pon ožu 23, 2015 9:56 pm
Postovi: 3177
https://www.youtube.com/watch?v=Tx3q3UwuX5o mescini da su mongolske https://www.youtube.com/watch?v=Tx3q3UwuX5o

_________________
i am the one who runs from both the living and the dead


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: čet tra 02, 2015 10:56 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2359
https://www.youtube.com/watch?v=EbFOp1Abx8c


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sri tra 15, 2015 6:30 am 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2359
Žive rane fra Mije Kotaraša (1924.)

Još Danica ne pokaza lica
Na svemiru više sinjskog polja,
A fra Mijo Kotaraš se diže
Sa družinom iz krajine sinjske,
Fra Andjelom Frankićem junakom,
Sa glavarom Bilandžićem Markom,
I sa Matom Milovanovićem,
Na put dugi preko kršne Like
Do Zagreba, srca svih Hrvata,
Da se Bogu Višnjemu poklone,
Na kongresu euharističkom,
I da vape pomoći od Boga,
Svomu rodu, najnovijem robu
U sred srca kulturne Evrope!
Kad su druzi u Vrliku stigli
Pozdraviše Dogan Plazoniće,
Mudre glave vrličke krajine
I čuvare hrvatskoga roda,
Na ograncim Dinare planine.
Pa kada se malko odmoriše,
Put nastave veselo i zdravo,
Prama Kninu hrvatskomu gradu.
Kad začuše da će u Knin doći
Otac Jere, biskup Šibenika,
I crkovni pastir Dalmacije,
Od Trogira do Staroga grada,
Vrhu stare obrovačke kule,
Gdi su nekoć hrvatski knezovi,
Na Jadranu čuvali obalu
Od navale mletačkoga lava.
Kad se druzi dohvatiše Knina
I vidiše hrvatsku tvrdjavu,
Positiše Luigja Maruna,
Sidog starca, virnoga čuvara
Hrvatskih nam starih uspomena
U prvome muzeju u gradu,
Koji no se sa kostreći hrani
I na ploči od kamena spava,
Da na grlu i na svomu tilu
On prištedi dvadeset dinara,
Da ih troši za kopanje stina
U dubokoj zemlji zakopanih,
Na kojima čita povist našu,
Kad su diljem kršne Dalmacije
Kraljevali hrvatski vladari
I branili ovo golo stinje
Od Mlečića, ljutih provalnika.
Kad fra Luigji svoju braću spazi,
On im širom sva otvori vrata
I vodi ih pokraj svih kamena
Naše slave, stare uspomene,
A fra Mijo Kotaraš im rekne:
"Draga braćo, poskidajmo kape,
Poklon’mo se hrvatskom Muzeju,
Koji čuva naše spomenike,
Iz povisti istine života!"
Kotoraša druzi saslušaše,
Poskidaše crven-kape s glave,
Pozdraviše kninske iskopine,
Spomenike hrvatske prošlosti,
Koje čuva fra Luigji Marun,
Ko zenice u obadva oka.
Medju njima od kamena glava,
Sa četiri okorita lica,
Što gledaju sva četiri vitra,
A slika su boga od Svevida,
Koja no se kod Skradina našla,
U blizini brda od Svevida,
Još iz doba prije pokrštenja,
Kad Hrvati držahu Kumire
Za bogove svoje odabrane.
Do Svevida nalazi se komad
Jednog praga od divotne zgrade
U tvrdjavi na pogled od Knina
U kojoj su u sedmom stoliću
Stanovali hrvatski knezovi,
Kako to je uglavio točno
Artur Evan, historik engleski
Za svojega boravka u Kninu,
A da nije ustanovit mogo
Ime, pleme hrvatskih knezova,
Koji no su u tvrdjavi kninskoj
Ostavili bogatstvo i kosti.
A da još se ne može ih naći,
Gdi tu leže i na kojem mistu
Počivaju hrvatski knezovi,
Obkoljeni od Srbalja braće,
Koji su se u Knin naselili,
Kad bižahu ispred Osmanlija
Iz Srbije i s Kosova polja,
I iz brda Novoga Pazara.

"Ovo ovdi“ — rič prihvati Marun —
"Ulomci su slikovita pisma,
Virojatno ona vrst pismena,
Što Hrvati rabili su stari
I o kojim isprave govore,
Da se zovu hirografe proprje,
Unikum su kod Južnih Slavena,
Koje do sad svitska povist znade.
Ovaj kamen — pokazujuć rukom —
Ulomak je kneza Trpimira,
Iz devetog stolića po Kristu,
,A nadpis je od Zdeslava kneza,
Koji no je pokušao prvi,
Da sidini sve Južne Slavene,
,Radšta su ga ubili Romani.
Ovaj ovdi sarkofag sa mrtvim
Ostancima i ostrugam zlatnim,
Izvanredna majstorska je radja,
Jedna ridkost arhološkog rada,
Uz njega je privisak od zlata
Sve suhoga, spleten u žicama,
Kojega je pokojnik o vratu
Za života nosio na diku,
Knina grada i hrvatskog roda.
Učenjaci nagadjaju zgodno
Da je ovo Zdeslavova raka.
Ovaj kamen spomenik je slavni
Pobožnoga Branimira kneza,
Koji zgradi Piramatovcima
Crkvu Božju na vičnu spominu
Supruge mu, divne božje žene,
Pri svršetku devetog stolića.
Ova ploča okrugla i hladna,
Spomenik je Mutimira kneza,
On je dao sagraditi crkvu
Na Kosovu dalmatinskom ravnom.
A ovo su ovdi spomenici
Poznatoga Budimira kneza,
A kasnijeg Tomislava kralja.
Tu spomenik hrvatskoga vodje
Svetoslava, a do njega stoji
Spomen-kamen slavnog Držislava
Koga povist Dux Magnus naziva.
Ovi spomen Zvonimira kralja
Četrnestog izklesan stolića,
Posli smrti tri stotine lita,
Dokaz jasni, kod starih Hrvata
Da je dugo tradicija bila,
Za vladare svoga roda živa.
Ovdi starih Hrvata oružje,
Razne vrsti uspomene krasne,
Iz vremena narodne slobode.
Tu su koplja, sikire, strilice,
Razni mači, teški buzdovani.
Ovdi zbirka kakve nigdi nema,
Naušnica, mendjuša, prstena,
Sve od srme i suhoga zlata.
Ovi drugi ulomci su razni
U Kninskomu iskopani polju,
Spomenici hrvatske povisti."

To izusti fra Luigji Marun,
A suza mu niz lice poteče,
Kad se siti, da su niki ludi,
Iz potaje pokušati htili,
Uništiti muzeum hrvatski
Sa svim starim u njem spomenicim.
Kad se druzi Mije Kotaraša
Nagledali hrvatskih starina,
Otidoše šibenskome divu,
Rajskom sinu Mileti biskupu,
Koga ljube šibenski težaci,
Koga štuju šibenska gospoda,
Koga časte fratri i popovi,
A radnici kao ćaću vole,
Siromasi kome ljube skuta,
Kao prvom siromahu grada,
Koji jedva da živiti može,
S onom platom što Beograd daje,
Od dinara dvista i pedeset,
Za trideset u misecu dana.
Čim fra Mijo ugleda biskupa,
Klanja mu se do zemljice crne,
I ljubi mu zlatnoga prstena,
Što ga nosi na desnici ruci,
Pa ga moli da blagoslov sveti
On udili vrhu kninskog polja,
Da urodi okolica kninska
Dobrim rodom i bogatim plodom,
Te da narod ne bude gladovat
Preko zime i prolića bajna,
Ko no što je gladovao bidan
Dva prolića i tri tužne zime
Kada nije imao ni pure
Da zakusne za sedam miseca,
Već se bidan davio troskotom,
Gledajući gdi mu dica mriju,
Sve od gladi, a na Božjoj pravdi,
A da niko pomoći mu nije
Niti znao, i niti hotio.
Sluša biskup što fra Mijo zbori,
Budno sluša, a srce mu puca
Sve od boli i podiže ruku,
Da blagoslov Božiji podili
Vrh kninskoga širokoga polja,
Da urodi jarovom pšenicom,
Zobi, ječmom, kukuruzom malim,
Od kojeg se sladka pura vari;
Da Bog dade potihu kišicu
Da natopi livade i vrtle,
Da povrće nabuji i trava,
Hrana blagu i kršćenim glavam'
Da Bog čuva kninskoga seljaka
Od ne vire, grada, leda, mraza;
Da mu čuva bujne vinograde,
Crnog luga i gamadi svake;
Svaka loza da po deset grozda
Baci teških od dvi oke i po.
Kada biskup blagoslov podili,
Kotarašu zasuzi se oko
Od radosti i veselja pusta,
On poljubi biskupovu ruku,
Koja nakog blagoslova dili,
Pa podigne oči prama nebu, .
Do pristolja Oca Nebeskoga ,
I zavapi iz dubine srca:
"Dobri Bože Ti usliši molbu,
Tvoga sluge šibenskog pastira
Fra Milete Oca Jerolima!"
Sve što diše ljubavlju kršćanskom
U Kninu se radovalo jeste
Slušajući Miletu biskupa
I fra Miju sinjskoga junaka;
Putem im se klanjaše do zemlje,
Bez razlike veliko i malo,
Ljubeć ruku crkvenomu ocu.

Kad na jednom crnih vrana jato
Pomoli se na sred Knina grada,
Na čelu mu glave bez moždjani,
I bez ljudskog ponosa i krvi,
Do tri brata, do tri jogunice,
Prazne tikve, golobradi momci,
A uza njih generali mudri,
Zor delije bez djogata vranca;
I vojvode siloviti duhom
Sve hajduci iz kninskoga polja.
Kad spaziše delije neznani
Kotaraša sinjskoga fra Miju,
Podigoše viku i galamu,
Svi urliču kao divlje zviri,
Urlik njihov razliga se gradom,
Navališe na gvozdena kola
U kojima sidiše fra Mijo
Uz biskupa Miletu fra Jeru.
Navališe ko sedam lavova
Podivljali, sve im pina pini
Na usnama, blidim od Ijutine;
Natiču se u psovkama grdnim
Proti Miji, kakvih teško čuti
Iz ustiju pametnoga bića.
Ne štede mu ni oca ni majku,
Koji vični pod studenom pločom
Sanak sniju, a trule im kosti,
Po grobima premeću alčaci,
Ko da su im mrtve kosti krive
Što su oni izgubili glavu.
Psuju njemu Boga i Divicu
I sve svece, jazuk ih je slušat,
Kako grde vlastitoga Boga,
Koj na Križu prolio je krvcu
I za grihe pravoslavne braće!
Kad se družba braće i nebraće
Nasitila svake grdne psosti,
Na kolima prozore polupa,
Gnjilim jajim na fratra se baca,
Da mu masti kićenu odoru,
Proklinju mu kuću i kućište,
Crnog vraga pozivIju u pomoć
Da odnese Kotaraša Miju
Jer da se je Radiću prodao,
Koga ljubi sovitska Rusija,
Koga prima bahata Eangleska
Ko principa u Londonu gradu,
Da ga sluša kako priča jade,
I nevolje u koje su pali
Svi Hrvati nakon sloma Beča
I Budima, dva ljuta krvnika
Slovenaca, Srba i Hrvata.
Stane juriš sedmorice "braće"
Na fra Miju, a kamenje leti,
Leti jaje kroz prozor u kola,
Sve razbija čega se dotakne,
Već u krvi Bilandžiću leži,
Pa ne štede fra Mijine glave:
A kada je prolivena krvca
Bilandžića dike od glavara,
Stane vriska svijuh suputnika,
Al se vriske delije ne plaše,
Već ko zviri skočiše u kola,
Za abite potežu fra Miju,
Krešuć njemu Boga Velikoga,
I prite mu teškim buzdovanom,
Da će njemu razmrcvarit glavu,
Ako li se ne iskrca vani
Iz kolica što u Zagreb vode
Da se klanja Bogu Velikomu.
Sve to gleda Kotaraš fra Mijo,
Mirne duše i moli se Bogu,
Svojoj braći da prosvitli pamet,
Da ih čuva od zla i nevolje,
I tamnice, nesretne družice,
Pa im veli tiho, razborito:
"Dico moja sivi sokolići,
Manite se kamenja i psovka,
Manite se bezposlena posla,
Junak nije ko Gospoda psuje,
Ruke k sebi, ne pravite rugla
I sramote hrvatskomu Kninu!"
Bolje da se ugrizo za jezik,
Nego da je otvorio usta!
Čim završi na poso se dignu,
Pa ga zgrabi do sedam junaka,
Silimice izgurit ga vani
Kroz prozore oni pokušaše,
Al kada im neuspilo dilo
Na junačkom odporu fra Mije,
Pograbe ga te ga izguraše
Iz poštanskih "jugovinskih" kola,
Pritići mu rukama u zraku
Da ne smije prosliditi puta,
Jerbo da će poletiti za njim
I kad stigne u hrvatski Gračac,
Da će tamo u ličkom kotaru,
Bit ubijen toljagom po glavi,
Ili zrnom u sred srca živa.
Mirno sluša Kotaraš fra Mijo
Smrtnu pismu braće i nebraće,
Moli Boga, da ga ne. napusti
U nevolji u sred Knina grada,
Te se skloni izpred te napasti
Sa trojicom suputnika svojih
Koji no ga pratijahu virno,
U prizemlje kninskoga hotela,
Misleć sad će rulja dati mira,
I nadoći pozvani organi
Da čuvaju čovičanska prava.
Al se Mijo kruto privario,
Razbijači izgubiše glavu,
Nahrupiše kao divlje zviri
I htidoše provalit u sobu
Gdi se bio sklonuo fra Mijo,
Da urade Bog sam znade kakvo
Zlo opako jošter nečuveno.
Čim je rulja pomolila glavu
I dignula ruke po aeru
Da razbija od hotela vrata,
Ustadoše drugovi fra Mije
I u njima uzavrila krvca,
I rekoše kninskim razbijačim :
"Kanite se, braćo od nedraga
Svakog dila zlobnog i prokleta.
Ako su vam crne vrane danas
Uništile i izpile mozak
Pa neznate što radite bisni,
Znajte, da će svaki od nas prije
Izginuti, nego li će jedan
Od vas prodrit u sobu fra Miji.
Virujte nam, ne poznamo šale,
Manite se ludog ludovanja;
Vi u sobu ne ćete prodriti,
Do li preko naših mrtvih glava."
Za savite poštene i dobre
Kninske rulje mare i nemare,
Do tri puta učiniše juriš,
Do tri puta pokušaše sriću
Da provale u sobu fra Miji,
Da ga starca sastave sa zemljom,
Al da zašto, ni žalio ne bih;
Već ga zato htiše umoriti
Jerbo ljubi dušom, tilom grudu
Koja no ga na svit bili dala,
A ta gruda Hrvatska ze zove,
Koja nekoć primila u krilo
Braću, kad su bižali u strahu
Pred junačkom osmanlijskom vojskom,
A sada nam odvraćaju ljubav,
Kakve nigda očekivo nisi,
Sa batinom, teškim buzdovanom
I traže nam sa ramena glavu!
Oj neviro, nigdi te ne bilo,
Zatrlo se tvoje sime kleto
Izmedj braće Srba i Hrvata.
Kad se "braća" malko odmoriše,
I napiše rumenike vina,
Sa svim silam nahrupiše opet
Da razbiju od hotela vrata
Oko kojih borba se razvila
Izmedj ludih sedam razbijača
I trojice desnih prijatelja
I drugova Kotaraša Mije.
Boj se vodi, zlo će da se rodi
Ako lude porazbiju vrata;
Boj se vodi, nasrću delije,
Al im borba uzaludna bila,
Vrata brane hrvatske mišice
I navalu odbijaju svaku.
Na dilu se poznaju junaci,
Koje no je porodila majka,
I hrvatskim odgojila mlikom.
Boj se vodi do dva puna sata,
Ko hijena navaljuje luda
Da fra Miji mantiju izpara,
Što ga resi vridna redovnika;
Da ga kolje bez srca i duše
Izpod grla sa oštricom noža.
Al kada je luda uvidila
Da su jače hrvatske mišice,
Da im niko odoliti ne će,
Da se ne će napojiti krvi
Fra Mijine, izpod bila vrata,
Tada se je domislila brzo
I napadne Frankića Andjelka,
Koji no je u prizemlju mirno
Od hotela gledao nebratske
Napadaje od trojice braće
I njihovih suludnih ortaka.
Nu i tu su loše sreće bili,
Ni Frankiću nisu naudili,
I u njega desnica junačka,
Koja siče za dva ljuta mača.
Kad uvide tri brata nebrata
Da nemogu prolomiti vrata
I napit se fra Mijini krvi,
Biše oni da pobisne ljuti.
Sto im misli na pamet je palo,
Svu stotinu na jednu su svili,
I fra Mijo u Kninu kad stane
I za Zagreb nepromislidi puta,
Odlučiše kninske perjanice
Podignuti neprednu vojsku
Da navali na državna kola
Kada u njih Kotarašu side.
Što odluče,izvršiše ono,
Da je bilo strahota gledati
Kakvu vojsku podigoše bisni
Razbijači na fra Miju samog
Kojeg prati oružana sila,
Da mu glavu obrani od zviri.
Čim fra Mijo pomolio glavu
U blizini kolodvora kninskog,
Nasta buka, kakve Knin ne pamti,
Lete jaja sa četiri strane,
I padaju pogrdnice riči,
Kakvih samo izustiti mogu
Ljudi, koji pogaziše lice
Ispred ljudi i pred VišnjemBogom!
Kroz svitinu prolazi fra Mijo,
Ne boji se napadaja "braće",
Nit se plaši izgubiti glave.
U njega je čista savist bila,
Da nikomu, pa ni Srbu bratu,
Nije reko: "Tamo da si dalje!
Daleko ti kuća i kućište
Od mojega hrvatskoj dvora;
Već je braću pravoslavne vire
Uvik primo za bogatu sofru,
Gostio ih rakijom i vinom,
Po staromu bratskom običaju;
Nit ga pito koje li si vire,
Već ga zimi u odaje primo,
Da se grije vatrom ugrijane,
Ali luda za dobra ne mari.
Pa kad vlak se započne da kreće,
U kom sidi Kotaraš fra Mijo,
U vagonu zatvoren ko janje,
Prama Splitu, hrvatskomu gradu,
E da vam je pogledati bilo,
Kako bisne ludi razbijači,
Srce bi vam proplakalo bilo,
Kako šake podižu i prite,
Da će tući fra Mijina ledja,
Da će glavu smrskat mu u piljke,
Da će obe polomit mu ruke,
Da će obe pokosit mu noge,
Da će oba izkopat mu oka,
Da će oba ostrići mu uha,
Da će zube povadit mu zdrave,
Da će criva parat mu u droba,
Da će njemu džigericu zbušit,
Da će njemu odkinuti jezik,
Da će njemu nozdrvice satrt,
Da će njemu obrvice spalit,
Da će njemu trepavice gulit,
Da će njemu živo srce sići,
Da će njemu zatvoriti dušnik,
Da će njemu moždjane ispiti,
Da će njemu isprebijat rebra,
Da će njemu odkinuti tilo,
Da će njemu žilu kucavicu
Otvoriti, da mu krvca vrcne
Iz krupnoga, junačkoga tila,
I kada se rastavi od tila,
Da mu duša prestane disati,
Na veselje i radost veliku
Zalutala "vasionog sveta"
Što se krsti sa tri pusta prsta
I u mržnji ne priznaje Krsta,
Kojemu se rimski slidbenici
Mole da medj Srbim i Hrvatim
Sloga, ljubav vladaju do vika.
Kada vodič kninske željeznice
Znak podade da će vlak odjurit,
Ah da vam je bilo čuti viku
Što podignu zavedena grla
Proti Mije i njegovim druzim,
Zatvorenim s čvrstom ključanicom
U kupeju gvozdenog vagona,
Srce bi vam proplakalo bilo
Slušajući, kako "braća" grde
Rimske crkve vridnog redovnika
Koga resi pojas i mantija
Svetog Frane, koga narod ljubi
U svim selim, gdi god nam dopire
Rič hrvatska pisana i živa.
Navališe ljuto hrpimice
Na vlak, da mu izvuku kotače.
Kad to spazi oružnička straža,
U vis puca iz tankih pušaka,
Znak podaje da se narod smiri,
U to vlak se krene i odjuri,
A u nj skaču do tri razbijača
I polete do onog vaguna
U kojemu sidiše fra Mijo,
Tri su puta pokušali silom
Na vagonu da otvore vrata,
AI im muka uzaludna bila,
Jače gvoždje od njihovih ruku.
I kad dodju do Kosova Polja
Poliveni ruglom i sramotom,
Pobigoše kao viverice
Kad zasuška nešto iza busa.
A fra Mijo put nastavi zdravo
Prama Splitu vidajući rane
Što no ih je dobio na glavi,
U kolivci hrvatskih knezova,
U sred Knina u srid bila dana,
Od ludova i nesvitnih glava,
Moleć Boga da im grihe prosti,
Pa da budu u dugom životu
Ljubit brata, koje vire bio!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sri tra 15, 2015 7:34 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2359
Još stotinjak tekstova hrvatskih guslarskih spjevova pročitajte na stranicama zatvorene skupine na Facebooku, Hrvatske Gusle.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: ned tra 19, 2015 10:59 am 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2359
Hrvatska elegija

Vran planino junačko gnijezdo
roda našeg najsjajnija zvijezdo
U tebi se ranjen hajduk skrivo
tu je Mijat Turke dočekivo
U tebi je najhrabrija žena
Diva pala krvlju oblivena
Kaži meni goro hirovita
što tu stojiš od postanka svita
Što po tebi ove noći buči
klancim tvojim odzvanja i huči
Jel zavija u gorici vuče
il' to pjeva Mijatov hajduče
Il' se jela s borom razgovara
ili žali moja majka stara
Il' sestrica oplakuje brata
ili srdit Kopčić sedla ata
Nit' se jela s borom razgovara
niti plače tvoja majka stara
Nit' zavija u gorici vuče
niti pjeva Mijatov hajduče
Nit' je zvjerka nit' utvara kleta
ono Diva po Kedžari šeta
Hoda Diva kao da je živa
niz lice joj gorka suza liva
Mrtvu Djecu uzdoljansku ljubi
cvjeće moje ko li vas mi ubi
Kosu tešku divojačku mrsi
briše krvcu sa djetinji prsi
Sitna tjela kao mlijeko koža
na njim rana od sandžačkog noža
Grabovica Uzdol i Doljani
crne noći i još crnji dani
Tri su suze tri su rane žive
tri su groba Grabovčeve Dive
Srce joj se u grudima para
sa mrtvom se dicom razgovara
Evo ima nekol'ko stoljeća
nebrojeno zima i proljeća
Kad moradoh u mladosti pasti
u obrani djevojačke časti
Da iziđem pred svog Boga čista
kao prava zaručnica Krista
Svoje rane u njegove stavih
i spokojna svoga Boga slavih
Nije meni što je moja rana
već što mi je triput otvarana
Odkad padoh moja djeco draga
nedaleko od kućnoga praga
Mirno ležah u Božjoj milosti
mrtve moje smiriše se kosti
Čekajući radosnoga časka
dan drugoga Kristova dolaska
Pa da onda i živi i mrtvi
poklonimo njegovoj se žrtvi
Jedne noći usnih snove crne
i osjetih gdje mi duša trne
Duša se u meni ražalosti
mrtve moje stresoše se kosti
Bože dragi što stvori nebesa
cilom zemljom što činiš čudesa
I milosti kojoj ću se klanjat
kako može mrtvo tilo sanjat
Kako može sanjat sanak ludi
onaj tko se sa jutrom ne budi
Dok mi duša puni se užasom
bjesan Kopčić na me ide kasom
a britak mu handžar uza pojasom
Ugleda me na istome mjestu
gdje mu nisam htjela za nevjestu
Htjedoh pobjeć sa tog mjesta kleta
sa kojeg sam otišla sa svijeta
Al' ne mogoh Bože dragi sveti
udovi mi ko da su uzeti
On dojaha skoči s konja vrana
pogleda me očima gavrana
Kao crna ptica sa strnjišta
samo gleda ne kazuje ništa
Pogled prazan oči ko od stakla
kao da je stigao iz pakla
Nit udvara niti daje glasa
samo handžar trže iz pojasa
Pa poleti kao vjetar ludi
triput handžar zari mi u grudi
Triput munja u prsi mi sinu
opet padoh na istu ledinu
Triput moja otvori se rana
on uzjaši konja nesedlana
I odjezdi ko utvara neka
koja nema oblik od čovjeka
Niti drugog božijega stvora
crna moja završi se mora
Anđel božji obučen u bijelo
mrtvo moje podignu tijelo
Podignu ga pa poleti zrakom
rane moje da učini znakom
Pokaza mi kravavo sijelo
gdje se društvo okupilo cijelo
Gdje se čuju poklici i krici
u malenom mjestu Jablanici
Crna noć je crnji plan se kuje
Seferova riječ odjekuje
"Sutra braćo udaramo zorom
poljem, drumom i zelenom gorom
Jurišajte dočim zora svane
neka Enver vodi Prozorane
A Enes će jablaničke momke
neka jurnu uz tekbire gromke
Caco,Ćelo, Ramize, Mušane
vi vodite junake kušane
Sve do jednog sarajevsku raju
poznaju ih Vlasi po belaju
Momci to su što nemaju straha
klanjali su jutros do sabaha
Čujte avaz u tihome vazu
šehid klanja sam sebi đenazu
Udarajte dolinom Neretve
želim čuti jauke i kletve
Kako zvoni preko surih stijena
plač i lelek od ustaških žena
Ustaša je kao guja ljuta
ispod svakog kamena kraj puta
Udri zmiju, ne žali zgazi je
tako rade bosanske gazije
Sjetite se kada naše paše
kaurina ljuto udaraše
Sutra i vi da ste bili paše
udarite hrabro na ustaše
Prozorani mila braćo moja
vi ste hrabra i ponosna soja
U vama je i Kopčića krvi
čast imate udarate prvi
S vama idu gazije ponosne
mudžahiri iz istočne Bosne
Preživjeli iz krvave drame
sve što osta od četničke kame
Vlah, Kaurin isti je to ćafir
osvetu mu sprema sad mudžahir
Kad krenete pokažite znake
i zelene razvijte barjake
Na kojem se polumjesec blista
ispod njega sija zvijezda čista
Mjesec, zvijezda, zeleni barjaci
od davnina to su naši znaci
Pod kojim su u vremena stara
stale čete turskih janjičara
Ispod toga muslimanskog znaka
neka stane junak do junaka
Ko i oni prije mnogo ljeta
gledat će vas sutra iz dženeta
Nek gledaju i nek' se ne stide
kada vas u ljutom boju vide
Oni će vam prije drugi sviju
otvoriti dženetsku kapiju"
Ustade se kad završi priču
ode obić vojnike što viču
Ispred štaba pokraj stare česme
začuše se muslimanske pjesme
Crna noć je ali nema mira
svo se mjesto ori od tekbira
Pozdravi ih sa stisnutom rukom
unaprijed se sladeć tuđom mukom
Kad vidiše kako im se javi
zagrmiše borbeni pozdravi
Smješak mu se navuče na lice
gledajući spremne ubojice
Kao crna gavranova jata
što se gozbe usred ovog rata
Tamna noć se spusti iznad Vrana
ne sluteći sutrašnjega dana
A ujutro kada zora svanu
Uzdol prvi ljutom vatrom planu
Oko kuća siluete lete
zulum čine Seferove čete
pale, ruše ne gledaju ništa
niti ko je kojega godišta
Bože dragi je li mogu ljudi
rafalati preko dječji grudi
I dok Uzdol u plamenu gori
gore Diva s anđelom se bori
Preklinje ga u suzama moli
može li je kako spustit doli
Vidjela je djecu kako bježe
malo posle kako mrtva leže
Tu na mjestu gdje su pala djeca
Arslanagu ugleda gdje jeca
Gleda svoga ljubljenoga kuma
kao da je sišao sa uma
I sluša ga užasnuta strahom
gdje se kune dinom i Alahom
kao nekad iznad njenog tijela
crnom krvcom šiknu rana cijela
klonu glavom ko ranjena srna
prvom ranom šiknu krvca crna
Poletješe s drugu stranu Vrana
tamo preko do sela Doljana
gdje joj druga prokrvari rana
Mrtav starac do drugoga starca
pa se sjeti Kopčića udarca
Anđel krilom zakloni joj lice
doletješe iznad Grabovice
Cijelim selom od vrata do vrata
hitro ide dželat do dželata
Izmučena tjela kada padnu
bacaše ih u Neretvu hladnu
Mjesto groba da zaplove rijekom
da se Sefer nahrani lelekom
Kako koji dželat tjelo smrska
Divi rana iz grudiju prska
Anđeoska krila se rumene
sve od krvi izranjene žene
Koja moli Božjega čuvara
da je vodi onom koji stvara
Kad dođoše pred Božije lice
jecajući pade Diva nice
Dragi Bože spasitelju sveti
sine njegov na križ razapeti
Kako mogu gledat vaše oči
krv nevina ko vino se toči
Kako možeš razapeti Kriste
na djetetu gledat rane iste
da ne digneš svoje svete ruke
i prekineš neviđene muke
Bože dragi oprosti mi riječi
sa milošću koja rane liječi
Kaži meni što sam davno pala
da bi svoju vjeru sačuvala
Mrtve moje da se smire kosti
Bože dragi reci i oprosti
Klonu Diva pod prijestolje Boga
da posluša spasitelja svoga
Da joj kaže s prijestolja visoka
i obriše suzu ispod oka
Tvorac svijeta spusti svoju ruku
kada vidje svoga stvora muku
Rane gorke na tijelu žene
sa užasom teškim izmučene
Iz tri rane njegovoga stvora
krvca teče kao sa izvora
Prije nego išta progovori
dodirnu ih i rane zatvori
Poslušaj me mila kćeri moja
rod je ljudski pokvarena soja
Pa se mislim bi li bilo bolje
da ih stvorih bez slobodne volje
Od rođenja pa do crnog groba
da ih vodim ko gospodar roba
Da ne znaju što rade i čine
kao divlje zvijeri iz planine
Al im dadoh ja slobodnu volju
pa sad moram gledat gdje se kolju
Neprestano od danka do danka
samo čujem lelek bez prestanka
Zločin čine muškarci i žene
ne slušaju moje opomene
A svjetina ohola i luda
ne plaši se moga strašnog suda
Ja im dole poslah sina svoga
kao jasnu poruku od Boga
usred onog obijesnoga smijeha
triput pade zbog njihovih grijeha
Pa im i to ne bijaše dosti
sve njegove prebrojiše kosti
Bičuju ga i nebesa kunu
a na glavu naoštrenu krunu
Smišljajući stalno nove muke
na križu mu raširiše ruke
Pa uz ruke što liječiše mnoge
probiše i ukrštene noge
A na trsci tijelu što se muči
prinesoše spužvu punu žuči
Pa na kraju svoga zloga čina
probodoše razapetog sina
Kćeri draga otkupi se činom
rane svoje sjedini sa sinom
krv nevinu i od Boga čistu
predaj svome spasitelju Kristu
I njegovom spasiteljskom krilu
predaj svoju mrtvu djecu milu
I tu ćete do sudnjega danka
kušat Božjeg mira bez prestanka
Divu zatim imenom oslovi
diže ruke pa je blagoslovi
I sa njome sve nevine žrtve
koje leže širom svijeta mrtve
Podignu se uz blagoslov žena
lica svjetla i preobražena
Zahvali se i poljubi ruku
koja liječi svaku ljudsku muku
Sa milošću Božjom darovana
ko svetica zacijeljenih rana
ispod svake maslinove palme
Anđel Božji pjeva hvale psalme
Pokraj djece na vrh gustog Vrana
usnu Diva mirom obasjana


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: čet svi 14, 2015 12:33 am 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2359
O guslama srodnoj narodnoj glazbi (pretežno iz Opće enciklopedije JLZ).

Antičko trzalačko glazbalo lira bilo je poznato Sumeranima, Egipćanima i drugim narodima Prednjeg istoka. U Grka dobiva svoj tipičan oblik, sličan gitari, s 5-7 žica koje su se trzale prstima ili trzalicom. Raširena je od 6. st. p.n.e., osobito kao glazbalo grčkih pjesnika i pjevača lirika.

Ojkanje (također vojkanje, treskanje, zavijanje, grohotanje), poseban način pjevanja slogova hoj, voj, oj, duljim tremoliranjem ili također duljim ili kraćim melismima. Javlja se kao pripjev u desetarčkim i osmeračkim pjesmama, a izvodi se pojedinačno u tzv. samačkim i putničkim pjesmama ili češće dvoglasno; dok jedan pjevač drži otegnute tonove iste visine tj. vojka, oči, drugi treska, potresa, tj. tremolira. Pjevač koji treska započinje za kvartu ili tercu više od ležećeg tona spuštajući glas i postupno ga smirujući u unisonu s drugim pjevačima. Ojkanje je u raznim oblicima najrasprostranjenije u Lici, Dalmaciji (osobito Dalmatinskoj zagori) i Hercegovini. Ojkalica se u Sinju tradicionalno zove rera, a u Imotskom i okolici te u zapadnoj Hercegovini ganga. Obično se ojkajući ispjevavajući kratki stihovi, najčešće šaljive rime. Gange ili gangalice su narodne pjesme koje se izvode na način primitivne polifonije, posebno raširene u okolici Imotskog. UNESCO-ov Odbor za nematerijalnu kulturnu baštinu svijeta 16. studenog 2010. uvrstio je glazbeni izričaj ojkanje na popis ugrožene nematerijalne svjetske baštine.

Lirica (lijerica, lira, lijera, vijalo) nekada je bila raširena duž jadranske obale, a do danas se održala u Župi dubrovačkoj i Konavlima te mjestimice na otocima Mljetu i Lastovu. Trupina i vrat, kruškolika oblika, načinjeni su od jednog komada drva (javorovine ili orahovine). Šupljinu trupine pokriva tanka daska, glasnjača, a povrh nje su napete tri žice.[1] Preko njih se povlači gudalo. Svirač lirice, liričar, drži glazbalo okomito naslonjen na koljeno. Lirica najčešće prati ples, a katkad liričar uz nju i pjeva. Lijeričara se često može vidjeti kako svira na ulazu u Stradun (Dubrovnik), sjedeći na skalinu Onofrijeve fontane. Kolo i poskočica linđo iz Župe dubrovačke izvodi se uz glazbenu pratnju lijerice, a kolom upravlja kolovođa po čijim se zapovijedima plešu raznolične figure. Plesači se okreću držeći se za ruke iznad glave, slažu se u parove, pa u dvije koncentrične kružnice itd.

Diple, (od grč. diplóos: dvostruk) narodno puhačko glazbalo tipa klarineta od drva s dvostrukom sviralom. Svira se (dipli) dvoglasno, rjeđe jednoglasno. Rasprostranjene su na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, pretežno među Hrvatima. Susreću se u različitim oblicima: kao jednocjevna svirala (diplice), kao dvocjevne diple i kao diple s mjehom ili mješnice, mišnjice. Kod dvostrukih dipli dvije su cijevi provrtane ili prožežene vrućim željezom u jednom komadu drva. Na svaku je cijev utaknut s gornjega kraja, tzv. glave, po jedan pisak s elastičnim udarnim jezičcem. Na glavu je katkad nasađena šira ljevkasta bogato izrezbarena cijev, tzv. kutao koji služi kao spremište za zrak. Broj rupica za prebiranje varira; obično ih ima 6:2, 6:1 ili 6:6. Na starijim tipovima dipli svira se jednoglasno, a na novijima dvoglasno. Svirač diplar svira tako da puše u pisak te otvara i zatvara rupice na cijevima. Uz diple se obično ispjevavaju jednostavni kratki stihovi, tj. šaljive rime slično kao i u ojkalici.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pet svi 29, 2015 8:52 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2359
VLADO MIKULIĆ - UBOJSTVO STIPE MIKULIĆA

Ima jedno mjesto znamenito
pod kim leži polje plemenito
na njem' humka starog Vignja leži
o povijesti dalekoj bilježi.
O Hrvatim' što su stoljećima
tvrdu vjeru krili u njedrima
na toj zemlji tvrđoj od čelika
cvao život i ljubav velika.
Na tom polju pod rujanskim brdom
rastu ljudi sa vjerom tvrdom
i na zavjet Vignju s Kočerina
očuvaše vjeru od davnina.
Tu pred pragom Širokoga Brijega
ispod sjene hrvatskoga stijega
a za ljubav domovine svoje
nebrojeni grobovi se broje.
Tu je brojno pleme Mikulića
vrlih ljudi, hrabrih sokolića
mnogi od njih što ih majka rodi
život daše hrvatskoj slobodi.
Neka pjesma bude joj k'o hvala
Kočerinki što je sina dala
uspomena vječna nek' ostane
na junaka i na teške dane.
Na godinu četrdeset prvu
kad se sa zlom svi Hrvati hrvu
u Potkraju pokraj Kočerina
Stipu majka porodila sina.
Staro gnijezdo tvrde ptiće daje
tradicija Vignja ne prestaje
rast'o Stipe sred kamena tvrda
pod obroncim' krševitih brda.
Duše pune, a praznog stomaka
bio uzor ponosnih momaka
križ na srcu, krunica u ruci
kao svijetlo u jedinoj muci.
Težak život komunizam nudi
ili s nama ili robom budi
praoci mu roblje stoljećima
ne htje Stipe robovati njima.
Već on baci sidro sa ramena
pusti suzu sred tvrdog kamena
pa uz pomoć Božje providnice
u tuđinu sve bez putovnice.
Nije lako zemlju ostaviti
iz srušenog gnijezda odletjeti
ostaviti uplakanu mati
ocu, braći zadnje zbogom dati.
Ali borba ljuta ne prestaje
jer nevolja zadnju riječ daje
bježi Stipe raljam' komunizma
jer ga čeka teška kataklizma.
Na slobodu makar u tuđini
nek' se vije barjak u visini
daleko mu biše izbjeglište
tek u Švedskoj nađe utočište.
A tuđina k'o tuđina svaka
lomi srce hrvatskih junaka
bez svog roda i bez zemlje svoje
tek na muci junaci se broje.
Pravo lice tek Stipe otkriva
kad hrvatski otpor tu osniva
Göteborg središte je bilo
sve Hrvate što je okupilo.
KLub Velebit Stipe održava
sve hrvatsko u njem' podržava
još on traži Maksa Luburića
znamenitog ljubuškoga ptića.
Te sa njima, a u ime Krista
boj ljut bije protiv komunista
tisak vrije, hodaju parole
komunisti, silazite dolje.
Dosta nam je tiranije svake
dosta nam je zvijezde petokrake
Stipe biše otvorena duha
bratski dijeli zadnji komad kruha.
Sve za ljubav svojoj domovini
diobra djela nebrojena čini
ali UDBA svoje kandže pruži
te sa vlasti Šveđana se druži.
Sve za ljubav europskoga mira
švedska vlada sredstva ne probira
počeše ga nemilice trati
i pred Titom svoje ruke prati.
Rušili mu putove i klance
vezali ga nevinog u lance
vezaše ga na lažnu udicu
htjedoše ga bacit' na ulicu.
Emigrantski status ukinuše
iz Švedske ga izbacit' htjedoše
tu se mladi Stipe dosjetio
te Šveđanku curu oženio.
Ona ima švedsko državljanstvo
vratit će mu ponos, dostojanstvo
te sa mužem uzdignuta čela
propagirat' hrvatska načela.
Kratko zatim sina su dobili
i djedovo ime su mu dali
po Andriji svom ga ocu krsti
da krštenjem primi pečat čvrsti.
Teške dane sudbina mu piše
jer u Švedskoj sve se teže diše
racija ga policija muči
u ponoći dolazi mu kući.
Nema mira u tuđini kletoj
podanik je domovini svetoj
al' se Stipe objema rukama bori
da što ljepše ozračje se stvori.
Da prekinu lažljive glasine
o imenu drage domovine
jugovrh je tada naumio
posjet Švedskoj Titu pripremio.
Sprema Tito udbaše najljuće
da slobodan put mu omoguće
pa on sprema odabrane ljude
da mu posjet bez rizika bude.
Stipe prvi na spisku je bio
kog se Tito oslobodit' htio
al' dvojica njegovih udbaša
ne ubiše hrvatskog prvaša.
Tad Beograd ljutog zmaja spremi
i u Švedsku ka Stipi otpremi
sa naredbom i jednim zadatkom
suditi mu po postupku kratkom.
Petnaesti prosinca hladnoga
nađe krvnik sina hrvatskoga
zamku sprema sinu od Hrvata
ispred kuće i vlastitih vrata.
Ranom zorom Stipe poslu kreće
al' ga nikad odraditi ne će
sudbe klete čudesni su puti
ravno smrti ona ga uputi.
Ispred praga vlastite mu kuće
ralje UDBA-e čekaju ga vruće
bljesnu plamen i olovo vrelo
gađa Stipu u junačko čelo.
Samo ključi ostaše u ruci
k'o svjedoci o nevinoj muci
krvnik bježi bez traga i glasa
mrtvog Stipu ostavlja bez spasa.
Mrtav pade sokol s Kočerina
s olovnom kuglom među očima
bolno vrisnu sirota Brigita
mrtvom mužu u zagrljaj hita.
Drago lice suzama mu mije
mrtvu glavu u njedrima krije
tužno cvili žena uplakana
grleć' tako mrtvog velikana.
Na tisuću deveta stotina
sedamdeset i peta godina
Badnjeg dana tijelo u grob nose
kost u grlu, a oči se rose.
Skupilo se mnoštvo sa svih strana
ispratiti svoga velikana
sahraniti sokola nevina
žrtvu mržnje i bijesa UDBA-ina.
Bol i suze toga hladnog dana
kao pečat još žive u nama
svi još pamte bolne riječi mati
kad je došla sina ispraćati.
I tiho je ona besjedila
ajme sine moja mladost mila
krv je tvoja pala za slobodu
napaćenom hrvatskom narodu.
Ova rana nikad ne će proći
ja ću brzo stara u grob poći
tvoj bi grobak meni teži bio
svojom rukom da si ga ubio.
Jer krvnika čeka čas smaknuća
pravednika zora uskrsnuća
zbogom sine dan će smrti moje
donijet' mene u naručje tvoje.
Ti sa neba, ja sa zemlje sine
gledat ćemo patnju domovine
al' će sokol skoro sivi stati
pa će sretni ustati Hrvati.
Kad objave bojak krvnicima
tvoja smrt će biti uzor njima
mirno spavaj Mikulića rode
Kočerin ti pjeva sa slobode.
Tvoje ime još živi u nama
i živjet će dugim godinama.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pon lip 01, 2015 10:23 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2359
Ostao je još 41 hrvatski guslarski spjev dostupan na YouTubeu čije tekstove nisam zapisao. Još ima srpskih spjevova vezanih uz Hrvate čije tekstove nisam zapisao (Pogibija Nikitović Borka, Veselin Šljivančanin, Major Milan Tepić, Sveta žrtva s Vukovara, Kako muška ugasi se snaga div junaka Klačar Miodraga itd.). Spjev Zakletva Veselina Šećkovića (autor Drago Brnović, možda najgenijalniji suvremeni pisac epskih pjesama) o pohari crnogorskog plemena Kuča traje oko 2h10min.

NEZAPISANI SPJEVOVI
* Stepinac
* Tragedija Miljenka Hrkaća
* Ubojstvo Maksa Luburića
* Nevjeste, svekrve i cure nekad i sad
* Hrvatski Feniks-Bugojanska grupa (najdulji hrvatski spjev s 8 dijelova po 25 min)
* Žrtve Hercegovačke franjevačke provincije 1941.-1945.
* Žrtve Bleiburga i Tito u paklu
* Brišnička tragedija
* Sudbina sestara Čuljak
* Santa Barbara
* Hrvatski Amor
* Roško polje i Ivane Sveti
* Muka Kristova
* Šesta obljetnica Gospe u Međugorju
* Kurvini sinovi
* Ljudi bez morala
* Kamišari
* Duvandžije
* 25 godina Međugorja
* Gastarbeiter
* Hrvatsko naslijeđe
* Dvadeseti vijek
* Markovića jama
* Nevini mučenici
* Mučenička smrt hrvatskog sveca Nikole Tavelića 1391.
* Jesen stiže, izbori se bliže
* Tko to pravi u Neumu vile?
* Teška vrimena, prijatelju moj
* Širokobriješki mučenici
* Hrvatske jude
* Kristovu rođenju
* Gorki zalogaji
* Nevo moja u pleću te nema
* Gospi u Međugorju
* Zašto si me ostavila majko?
* Mirno spavaj međugorski ptiću (Slavku Barbariću)
* Međugorje glas je iz pustinje
* Moderna nevjesta
* Ante Bruno Bušić
* Milan Bandić
* Ljubo Ćesić Rojs


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pon lip 22, 2015 2:06 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2359
VLADO MIKULIĆ - MALO MORGEN SRPSKI OPANČARI

Ustaše se hrvatske momčine
da presjeku četničke zločine
za dom spremni to su obećali
svi k'o jedan pod barjak su stali.
Praznih ruku, ali srca vruća
niče garda vojska svemoguća
pod okriljem Oca Domovine
bez riječi se za slobodu gine.
Satnije se pod barjakom zbiše
trobojnicom svi se uresiše
hrabro gaze hrvatske satnije
za slobodu boj se ljuti bije.
Domovina pod oružje zove
najhrabrije svoje sokolove
stižu momci kao gorske vile
satirati zločinačke sile.
Himna svira, a barjak se diže
dušmaninu crni danak stiže
goloruki momci se ustaju
svi zakletvu domovini daju.
Za dom spremni mi smo umirati
za Hrvatsku svoju krvcu dati
dok se Hrvat ovom zemljom kreće
četnici nas porobiti ne će.
Ne će četnik našeg kruha jesti
ni na staro ognjište nam sjesti
treba hrabro na braniku stati
za slobodu život darivati.
Po Hrvatskoj ljuti četnik gazi
domovinu cijelu unakazi
tenk se čuje, zrakoplovi bruje
silom četnik budućnost nam kuje.
Mirno spava Amerika stara
dok Hrvatska u krvi izgara
Ameriko sramota te budi
povijest će ti zbog toga da sudi.
Dio grijeha na dušu ti pada
što Hrvatska nevina nastrada
Slavonija podrhtava cijela
krvnička ju je noga zaposjela.
Od Petrinje pa do Vukovara
do temelja Hrvatska se sara
zemlju gaze sotone čupave
od Hrvatske da Srbiju prave.
Bradonje se u opancim' kupe
da nam blago stoljetno pokupe
cigani su srpski pohitali
granicu bi novu zacrtali.
Hrvatska se po mjeri vaga
od Mađarske pa do Karlobaga
tu je među Srbin zacrtao
pol' Hrvatske sebi otrgao.
Šumadijski opančari stižu
da kulturu hrvatsku podižu
čobani se srpski okupiše
svo oružje sebi pokupiše.
Pod okriljem generala ludih
Hrvatskoj se za slobodu sudi
Kasdijević, Adžić i Rašeta
srbijanska trojka je prokleta.
Pod komandom Slobe ubojice
proizvoljne crtaju granice
u njegovoj polupraznoj glavi
Velika se Srbija napravi.
Zbog njegove čupave frizure
svi cigani u Hrvatsku žure
svakom cigi po dva topa daje
i hrvatske zemlje obećaje.
Braćo Srbi sve će biti naše
kad stučemo hrvatske ustaše
blago ćemo da vam podijelimo
kad Hrvatim' kosti polomimo.
U Jadranu srpskom ćete plivat'
izobilja vi ćete uživat'
naša vojska njih će pobijediti
gdje je Srbin Srbija će biti.
Hoće, hoće druže Slobodane
al' kad Sunce sa zapada grane
kad na vrbi grožđe zarumeni
kad se Crno more zacrveni.
Malo morgen srpski samardžijo
nisi naše zemlje okusio
stukao si cijelu Slavoniju
Istru, Liku, ponosnu Baniju.
Dalmacije pola porušio
al' naroda nisi pokorio
tri mjeseca Vukovar gazio
na tisuće ljudi izgubio.
Tenkovsko se gubilište stvara
na padinam' oko Vukovara
braniteljim' tog grada-junaka
čast, štivanje i čestitka svaka.
Iako su bitku izgubili
rat za povijest oni su dobili
cijeli svijet je očima vidio
kalašnjikov tenka pobijedio.
Neka ste ga do temelja stukli
deblji kraj ste sigurno izvukli
za par dana slomit' ste ga htjeli
nastojali, al' niste uspjeli.
Zapamtite čupavi banditi
ne može se narod pokoriti
džaba bombe i krmače klete
Ahilove ne nađoste pete.
Ova zemlja tvrđa od čelika
ponosna je, gorda i velika
duboki je temelj iskopala
na jednu je kartu zaigrala.
Zakletvu smo poglavniku dali
i na branik domovine stali
i u ime naših pradjedova
slobodna će biti zemlja ova.
Poglavnik će njoj na čelo stati
ne će Srbin više upravljati
sad ju vojska hrvatska podiže
Lijepa naša oblacim' se diže.
Kreni gardo jurišnike gazi
put slobode na našoj je stazi
naprijed vojsko bandite potuci
pobjeda je sad u našoj ruci.
Tjeraj psine preko krive Drine
sa ognjišta stare domovine
gazi silu nek' je stoput jača
sloboda se vrelom krvlju plaća.
Hrabro gazi al' ne zaboravi
zadnji metak za sebe ostavi
ne smiješ bandi bradatoj u ruke
Tantalove doživjet ćeš muke.
Lijepa naša uvijek tako mila
crnim velom sva se obavila
što stoljećim' Hrvatska gradila
dušmanska je bomba porušila.
Barbari se na nju okomili
gralove joj zlatne polomili
što bombama nisu porušili
to su vatrom ljutom zapalili.
Svu su svoju mržnju pokazali
i kulturu svoju dokazali
srpski obraz cijeli svijet vidi
same sebe Srbija se stidi.
Oj Srbijo alaj slavu imaš
dokle djeci živote uzimaš
lako ti je slavan junak biti
pa starici oči izvaditi.
Nije teško tenkom udariti
kad će prazna puška dočekati
hrabrost svoju vi ste pokazali
goloruke kad ste pogazili.
Nije hrabrost malu djecu klati
već k'o junak pred junaka stati
oj Srbijo tebi ću zboriti
malena ćeš i sramotna biti.
Ljaga s lica zbrisat' se ne može
iz vlastite bježati ćeš kože
zapamtite srpske junačine
svoje ćete proklinjat' zločine.
Mrtva djeca u snu će vas budit'
savjest će vas vlastita izludit'
strašne more snove će vam krasti
vaš će zločin da vas upropasti.
Budit će vas zaklane starice
mrtvim krikom budit će vas ptice
savjest vaša kazna će vam biti
lica Božjeg ne ćete vidjeti.
Djeca vaša vas će proklinjati
na stup srama vas će raspinjati
što sijaste to ste i pobrali
proklet bio tko god vas sažali.
Plakat ćete, gorke suze liti
zapamtite kasno će vam biti
a Hrvatska k'o savjesti sjena
nek' vam bude vječna opomena.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sub lip 27, 2015 11:31 am 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2359
VLADO KUTLE - UBOJSTVO EMIGRANTA STIPE MIKULIĆA

Ej na tisuću i devet stotina
četrdeset i prva godina
Okraj selo pokraj Kočerina
rodi majka hrvatskoga sina.
Od Andrije i majke Matije
Stipe biše dijete najmilije
ej dvije kćeri, a pet sinova
što Matija Andriji darova.
Franu, Juru, Božu, Stipu, Stanka
pet Matija porodi junaka
dvije kćeri rodi majka mila
po imenu Dragica i Iva.
U Matije i oca Andrije
Stipe biše dijete najmilije
tu Matija podnoseći muku
uvijek Stipu držala za ruku.
Čuvala ga od svakoga jada
da joj ne bi od čega nastrada
došlo vrijeme u školu krenuti
da bi mog'o nešto naučiti.
Dobar đak je Stipe, kažu, bio
osnovnu je školu završio
a za srednju ne biše moguće
pa tad Stipe odlazi od kuće.
Živjelo se samo od duhana
i od nešto sitnoga ajvana
vidi Stipe da nije moguće
da se može živjeti kod kuće.
Da od zemlje nikad kruha nema
na put Stipe odmah se tad sprema
Sloveniju zemlju odabira
misli tamo da će imat' mira.
Ali tamo slabo se snalazi
tužan život novi pronalazi
bez pasoša i bez putovnice
želi prijeći Jugine granice.
Dvaput Stipe pokuša bježati
ali ga UDBA s granice vrati
oba puta psi ga oštetiše
te mu ruku zubima slomiše.
Vidi Stipe da su teške muke
mora bježati slomljene ruke
treći put ga sreća poslužila
granica mu ruke raširila.
Austrija tu je srca meka
Stipu ona tu servilno čeka
i primi ga u svoje kampove
gdje će dalje ići za gradove.
Austrijo na svemu ti hvala
što si Stipi utočište dala
što ti primaš baš sve emigrante
osobito sve naše Hrvate.
Vidi Stipe slabo se snalazi
Austriju napušta, odlazi
zemlju Švedsku sebi odabira
misli tamo da će imat' mira.
Misli Stipe tamo UDBA-e nema
da će moći živjet' bez problema
grad ga Malmö tamo prvi prima
s Hrvatima on stranku osniva.
Ime stranci dao je OTKOPA
što ju pozna sad cijela Europa
opet Stipu put novi priziva
po gradovim' da stranke osniva.
Grad Göteborg Stipe pronalazi
te se u njem' konačno snalazi
pronalazi svu braću Hrvate
sve rođake, svoje emigrante.
Pronalazi sedam Mikulića
sljedbenike Maksa Luburića
i on s njima tu stranku osniva
da istina pravdi dođe živa.
Hrvatima stranka je ta uzor
nazvaše ju tu Hrvatski otpor
predsjednik joj Maks Luburić bio
pa ga poslije Stipe zamijenio.
Skandinavsko područje čitao
njime je Stipe upravljao
kad je Stipe želje ispunio
još je jednu za kraj ostavio.
Vidi Stipe nestali problemi
pa odluči da se odmah ženi
dodijalo u tuđemu svitu
pa oženi on ženu Brigitu.
Tu Brigita žena je Stipina
porodi mu prekrasnoga sina
od ljubavi i velike nade
Andrija mu Stipe ime dade.

Ej opet UDBA stopom Stipu prati
jer ne želi tu mu mira dati
UDBA-ino je glavno uporište
beogradsko krvavo sjedište.
A drugo je u Mostaru gradu
gdje udbaše šalje ka zapadu
dva udbaša u Švedsku spremiše
da se Stipe u mrtve upiše.
Radušići Ivan su i Mate
došli Stipu po Švedskoj da prate
i tuda ga moraju ubiti
i što više dokaza donijeti.
Pogubiti Stipu Mikulića
sljedbenika Maksa Luburića
obojica sa Stipom dobri bili
po dva puta skupa vino pili.
Uvijek s njime, kažu, dobri bili
iza leđa UDBA-i prenosili
i lagali UDBA-i za Hrvate
da ih samo oni bolje plate.
Jednog dana do Stipe stigoše
te UDBA-ine riječi mu rekoše
ne znam, Stipe, kako ćeš podnijeti
mi smo došli sada te ubiti.
Ne želimo, Stipe, te ubiti
moramo ti nešto učiniti
ej tu im Stipe tiho odgovara
vijest je stigla, znadem, iz Mostara.
Vidim niste voljni me ubiti
morate se vlasti prijaviti
u policijske predajte se ruke
inače ćete vi dopasti muke.
Sada znadem za koga radite
i za koga vijesti prenosite
ali treći krvnik ne miruje
pa neka se ime mu i čuje.
Ej to je Irfan Kubura nazvani
i njemu će doći crni dani
rodom biše iz Banje Luke
dočim svoje okrvavi ruke.
Sedamdeset peta je godina
kad Matija oplaka svog sina
a po redu petnaestog dana
kad je povijest krvlju zapisana.
Pet-šest sati, zora pred svanuće
kad je Stipe iziš'o iz kuće
krenuo je do svoga auta
gdje zbrojevka čeka nategnuta.
Ej tu je Irfan zadobio slavu
pet metaka da Stipi u glavu
tu pokleknu Stipe na koljena
krv se razli na bijela kamenja.
Ne čuše se krici ni jauci
samo ključi ostaše u ruci
tad je Irfan za svoju nagradu
stan dobio u svom Beogradu.
I još dvjesta tisuća maraka
što pogubi slavnoga junaka
što pogubi Stipu Mikulića
desnu ruku Maksa Luburića.
Glasi pravde do neba se čuju
Mikulići UDBA-i poručuju
nas sedam u ovom gradu živi
mi nikome ovdje nismo krivi.
Nemojte nas više vi dirati
jer će se na ruku zapucati
srušili ste jedno gnijezdo naše
vratit će vam za ovo ustaše.
Ej tužna mati puna boli, sjete
nije lako sahraniti dijete
nije lako sina ukopati
a još teže u grobu gledati.
Srce boli još teža istina
kad ukopa majka svoga sina
svaka tužna tu se nada mati
da će dijete majku ukopati.
Ali sve to ide naopako
dokle Bože sagradi ovako
suze roni žena mu Brigita
tu uz masu okupljena svita.
U naručju drži malog sina
što mu prođe tek jedna godina
grad Göteborg, grobnica od zlata
u njoj leži vođa od Hrvata.
Po imenu Stipe Mikuliću
desna ruka Maksu Luburiću.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pon srp 13, 2015 8:40 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2359
ZLATKO GLAVINIĆ - OJ HRVATSKA KRVLJU NAPAĆENA

Hvaljen Isus braćo paćenici
ovog svijeta teški mučenici
hvaljen Isus hrvatski narode
željan mira, pravde i slobode.
Teško mi je, ali izdržat ću
muku našu vama opjevat ću
zapjevati, istinu kazati
niti riječi ne ću vam slagati.
Jer je povijest rodila istinu
prikazala našu tragediju
što je teška i krvava bila
mnoge majke u crno zavila.
O povijesti reći ću vam kratko
već dovoljno poznaje ju svatko
na suživot prisiljeni bili
domovinu svoju izgubili.
O Hrvatskoj Hrvati su snili
po logorim' kosti ostavili
od Gradiške preko Mitrovice
Lepoglave i Zenice.
Dravograda i blajburških vrata
grobnica je hrvatskoga vrata
u povijesti zapisano osta
tu Hrvata nestalo je dosta.
Mnogi poslije nikad doma došli
koji dođoše, prava ne imaše
diljem svijeta mi smo protjerani
i moralno teško satirani.
Vjerska prava oni nam oteše
Božić, Uskrs, sve što sveto bješe
tko imenom hrvatskim se zvao
preko noći svatko nestajao.
Prozbori mi struno moja stara
domovinom tko to danas hara
tko hrvatske kosti sada dira
na umoru ne imao mira.
Hrvatsku je sreća napustila
krvava se povijest povratila
bjesnoća se srbijanska budi
na hrvatskoj našoj rodnoj grudi.
Kad Hrvatska za demos glasovala
Srbima je ona zasmetala
počeli su redom ubijati
i srpstvom nama prijetiti.
Uvidjeli što će s njima biti
o Srbiji samo mogu sniti
želja im je da ropstvo zavlada
i Srbiju sve do Karlobaga.
Godinama zvijeri smo gojili
braćom su se nama predstavljali
svaki Srbin imao je tajac
za Hrvata preopasan mamac.
Jer u duši mržnju su gojili
i Hrvate redom progonili
da ustaše mi smo svi od reda
i Europa da nas takve gleda.
Crna Gora poštenja imala
pod utjecaj Srbije je pala
saveznici Srbiji su bili
osvajačke planove vodili.
I armiju u pomoć pozvali
što narodnom nekad smo ju zvali
ta ljutica u grudima zmija
zločinačke planove krojila.
Milošević armiji poruči
sva Hrvatska mora da se sruši
tako misle srpski generali
na Hrvatsku oružjem navali.
Ali Hrvat u obrani stoji
Srbina se ljutoga ne boji
Hrvatima od Boga je dano
s dušmanima da pregovaramo.
Al' Beograd ne će ni da čuje
pa Zagrebu oštro poručuje
ti Tuđmane i ta tvoja vlada
nezavisnoj neka se ne nada.
Jer Srbija sve to mora biti
lijepe snove u njoj ćemo sniti
a i more tu je nama blizu
imat ćemo zapadnu devizu.
Pregovori bjehu radi reda
jer Beograd jednostrano gleda
oj Srbine nemoj ti misliti
da ćeš Hrvate lako uništiti.
Zaludu ti tehnika i sila
kada Hrvat jači moral ima
nad Hrvatskom crn se oblak nadvi
započeo teški rat krvavi.
Beograd je planove skrojio
da b' Srbiju Veliku stvorio
sa Srbima više šale nema
pa se Hrvat za obranu sprema.
Nametnuti rat smo prihvatili
goloruki na tenkove išli
domovinom avet prohara nam
iza sebe pustoš ostavlja nam.
Za zločince pogodna vremena
jer ni puške tada Hrvat nema
boriti se za svojega brata
lozinka je svakoga Hrvata.
Boljševizam treba uništiti
neovisnu Hrvatsku stvoriti
dosta nam je ove monarhije
i njihove crne nevaljake.
Autonomiju tko to sada želi
u Srbiju odmah nek' se seli
popališe gradove i sela
za zločince ništa sveto nema.
I Hrvatske mrzak im je kamen
naše crkve katolički znamen
pet stotina, a i koju više
crkava nam oni porušiše.
Pred javnošću istinu su krili
i na bjegstvo narod prisilili
gdje stizali tu su ubijali
i od krvi ruke okupali.
Oj Hrvatska krvlju natopljena
žalosnim si suzam' oblivena
gorke suze Savom zaplivale
Hrvatice majke zaplakale.
Zaplakale, razlog imadoše
sinove im Srbi pogubiše
jer četnici, te strašne aveti
domovini cijeloj nam zaprijeti.
Ljudožderi i zvijeri opake
napuniše sve jame bezdanke
ti krvnici od svoga zanata
na tisuće poklaše Hrvata.
Čin krvavi oni napraviše
i nevine ljude pogubiše
mnogima su glave pokidali
nogometa glavama igrali.
Svoje zvjerstvo da bi iskazali
našoj djeci oči povadili
a još gore što ću ispjevati
svoje oči moraše gutati.
Bez ušiju i krvava lica
mrtva su se nalazila dica
i bez nogu i bez obje ruke
braćo moja to su teške muke.
Na trudnicu ženu navalili
i utrobu njenu izvadili
motorkama tijelo izrezali
sjekirama udove kidali.
Masovne su grobnice kopali
poslije žive u jamu bacali
u logore narod odvodili
i na zvjerski način ubijali.
Djevojaka što i žena bilo
sve od reda bješe zatrudnilo
silovat' ih pa doma pustiti
da bi Srbin mog'o se roditi.
Zločinaca na svijetu nema
da se može usporedit' sa Srbima
nema riječi koja će kazati
i istinu cijelu prikazati.
Što me tučeš sve ja jači bivam
o slobodi prelijepoj snivam
blago zemlji gdje Srbina nema
gdje je Srbin tu se zulum sprema.
Svaka majka nek' prokleta bila
koja sina Srbina rodila
Srbijanče ne znalo se za te
samo svinju vi gojiti znate.
I opanke napraviti vješto
za Europu nepoznato nešto
Ameriko nek' ti je na znanje
da Srbina i tamo imade.
Pa Srbiju tamo će tražiti
i poseban status može biti
oj sokole bi l' me poslušao
do Srbije malo odletio.
Pa poruči našim dušmanima
da Hrvata još na svijetu ima.

Oj Srbine počupana gnjido
sa svijetom braću zavadio
sad te pitam, a odgovor znate
prijatelje koje vi imate.
Jer Hrvatsku priznaše državu
u Europi k'o članicu novu
vama sada nigdje mjesta nema
Beogradski pašaluk se sprema.
Srbijanko opanke ti tvoje
kako misliš otići na more
za Jadransko trebat će ti viza
a s markama još je gora kriza.
Oj Neretvo opet si krvava
herceg-majka sinove ti dala
herceg-zemljo zapaljena ti si
ali znamo da ti srpska nisi.
I to nova država priznata
povijesno ognjište Hrvata
nek' se čuje kroz svijet cijeli
Drina voda od Srba nas dijeli.
Dok je drače, trnja i kamenja
dotle živi moja domovina
tko kamena želi se dotaći
poskoka će ljutoga pronaći.
Hercegovče iz kamena brate
po junaštvu i Europa zna te
dušmanina najviše zaboli
Hercegovac gangu kad zaori.
Vratimo se braćo iz tuđine
u obranu svoje domovine
jer na svijetu lijepe zemlje nema
kao što je domovina mila.
Hvala vama doktore Tuđmane
na svjetskome hrvatskom priznanju
a i vama sveti oče papa
zaštitniče Crkve u Hrvata.
Jednog čovjeka spomenut' je dika
zasluga je njemu prevelika
jer poštenje glavna mu je mjera
njemačkoga Dietricha Genschera.
Što Europi pokazao lice
da osudi srpske ubojice
hvala vama hrvatski sinovi
za slobodu što ste se borili.
Za Hrvatsku živote ste dali
i u boju hrabro umirali
njima braćo zapalimo svijeće
na grobove posadimo cvijeće.
Oj Marijo pomoćnice sveta
sva Hrvatska sad za tebe cvjeta
pomoćnica ti nam uvijek budi
za slobodu i sva prava ljudi.
Sad pjevajmo pjesmicu nam milu
sačuvajmo majku domovinu.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pon srp 13, 2015 8:45 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: pet tra 17, 2015 7:31 pm
Postovi: 931
Ove su sve neke antisrpske. Jel ima nešto antimuslimanskih? Možda o srednjoj Bosni?


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pon srp 13, 2015 8:59 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2359
yayo je napisao/la:
Ove su sve neke antisrpske. Jel ima nešto antimuslimanskih? Možda o srednjoj Bosni?


Ima i zapisao sam ih par. Pretraži ovu temu ili ukucaj i poslušaj na YouTubeu. Željko Šimić-Viteški dragovoljci u Haagu (misli se na grad Vitez), Željko Šimić-Pogibija hrvatskog viteza Tihomira Mišića, Željko Šimić-Herceg-Bosno, više mi te nema, Vlado Kutle-Krvava Badnja večer u Kostajnici kraj Konjica, Tomislav Kovač-Strukić-Tužna povijest i sloboda Rame, Željko Šimić-Smrt Mate Bobana, Željko Keža-Hrvatsko pitanje u BiH, Jozo Radoš-Marić-Dario Kordić.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pon srp 13, 2015 9:22 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: pet tra 17, 2015 7:31 pm
Postovi: 931
Ateist je napisao/la:
yayo je napisao/la:
Ove su sve neke antisrpske. Jel ima nešto antimuslimanskih? Možda o srednjoj Bosni?


Ima i zapisao sam ih par. Pretraži ovu temu ili ukucaj i poslušaj na YouTubeu. Željko Šimić-Viteški dragovoljci u Haagu (misli se na grad Vitez), Željko Šimić-Pogibija hrvatskog viteza Tihomira Mišića, Željko Šimić-Herceg-Bosno, više mi te nema, Vlado Kutle-Krvava Badnja večer u Kostajnici kraj Konjica, Tomislav Kovač-Strukić-Tužna povijest i sloboda Rame, Željko Šimić-Smrt Mate Bobana, Željko Keža-Hrvatsko pitanje u BiH, Jozo Radoš-Marić-Dario Kordić.

Našao sam. Trebalo bi više takvih.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pet kol 14, 2015 2:07 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2359
ANĐELKO ČEŠKIĆ - SMRT BRAĆE LOZIĆA

Ej herceg-zemljo domovino divna
grudo moja kršna i pasivna
iako si u kamenu sivom
Hercegovci smatraju te divnom.
Jer si prva zemlja na Balkanu
po boksitu, uglju i duhanu
za vrijeme Jugovine stare
ti upamti teške zulumćare.
Slobodu ti sputavao svatko
radilo se svuda naopako
kad ti djeca u najljepšem cvijetu
kruha traže po cijelome svijetu.
Il' postaju šverceri duhanom
da obitelj opskrbljuju hranom
te su mnogi to platili glavom
krijumčareći tom svojom travom.
Jer ih često mučki utamani
zli financi, državni organi
jedan od tih, događaj najteži
u stihovim' pjesnik zabilježi.
Nek' se čuje kako Hercegovac
svoj proizvod pretvara u novac
tri Lozića brata iz Vitine
devetnaeste tragične godine.
U ta za njih pasivna vremena
ponesoše u Bosnu bremena
kad su došli na posuške klance
nabasaše jadni na finance.
Jer ih pobi istoga momenta
Svatoš Jovo srpski raspinceta
sad ću prikaz u tančine dati
kako će se zločin odigrati.
Na Rosulji kraj jednoga zdenca
ispod sivog planinskoga vijenca
gdje su braća umorena pješke
odložila bremenice teške.
I zaspali u najtvrđem sanu
s položenim glavama na dlanu
financ Svatoš iz busije prati
te se skoči i karabin lati.
I zavika naprijed Risto, Simo
da švercere ove uhvatimo
u ta doba dok šverceri hrču
povrh Vrana gavranovi grču.
Još ne presta gavranova gaka
kad se začu pucanj iz pušaka
na njih zvijeri opališe puške
dok spavaju u snu potrbuške.
Da ni okom oni ne trepnuše
u snu tvrdom glave izgubiše
Rakićanci nađoše ih prvi
kako leže u lokvama krvi.
Jer se Svatoš po selu hvalio
kako no je švercere pobio
a da zločin bude još i veći
gdje su mrtvi nije htio reći.
Tu ih odmah snašlo neko roblje
jer im nisu dopustili groblje
da bi time u tobožnjem gnjevu
opravdali zloću Svatoševu.
Odmah po tom monstruoznom činu
vijest crna stiže u Vitinu
jer dobiše smrtonosne rane
Lozić Jure, Dane i Ivane.
To je Svatoš napraviti mog'o
izrešetan jedan do drugoga
kad su čuli roditelji bijedni
što napravi Svatoš krvožedni.
Odmah po toj ganutljivoj vijesti
roditelje žalost onesvijesti
čim je otac polomio živce
poče tražit' okorjele krivce.
Koji su ga mučki na Rosulji
ostavili u crnoj košulji
da ju nosi do posljednjeg sata
i ucjenu stavi na dželata.
Tko je junak za veliku lovu
pogubiti raspincetu Jovu
i njegovu okorjelu trojku
da im majka spremi žalopojku.
Nek' osjete i njihova srca
što je reći sinov ubojica
nek' oplaču u crnome platnu
kao i ja svoju djecu zlatnu.
Za živote krvavih grobara
dajem deset tisuća dinara
tko će uzet' pušku osvetnicu
i osvetit' moju dragu dicu.
Kad su ovo čuli Rakićanci
od starine veliki junaci
od hajdučke i uskočke krvi
Jure Rezo skočio je prvi.
Pored Jure Andrija Bubiću
i siv sokol Ante Aleksiću
a četvrti Zlomislića Žuce
mladi momci pograbiše puce.
Te spremiše duhan za Derventu
i njime će sresti raspincetu
Jure reče braćo i drugovi
kad stignemo na zasjedu Jovi.
Jovo će nam odmah reći stani
i karabin uzet' da nas rani
nitko ne smije napustiti klanac
neg' ostani kao kamen stanac.
Predajmo se i pođimo s njima
tad skočimo na njih noževima
svaki bodež iz kore izvuci
kad zatreba nek' ti je pri ruci.
A pištolje drž'te otkvačene
i pažljivo gledajte u mene
ja ću prvi Svatoša udarit'
i handžarom na zemlju prevalit'.
A vi svaki svoga utamani
a nek' Žuce ostane po strani
ako netko pred financom klekne
nek' mu Žuce u pomoć pritekne.
Ova tajna neka bude besa
nek' ne znaju za nju ni nebesa
a da kome zmija oči pije
ove tajne da otkrio nije.
Jure tada u satove rane
šalje Žucu do u Poklečane
provjeriti Svatoševu družbu
kad će poći zajedno u službu.
Kad je jedno Žuce provjerio
društvu svome izvješće podnio
kad je Rezo ovu vijest primio
društvo svoje brzo je spremio.
Iz Rakitna svoga rodnog sela
i evo ih u brda debela
usađena u posuškim klancim'
u kojima se sretnu s financim'.
Opazi ga Svatoš iz klisure
pa povika ne miči se Jure
makneš li se polovinu centa
pobit će vas listom raspinceta.
Jure stade kao kamen stanac
Svatoš stiže i donese lanac
na to njemu odgovara Rezo
raspinceto, zašto bi nas vez'o.
Mi smo mirni kao janjci bijeli
ako bježim ti me ustrijeli
to je Svatoš primio za zbilju
ne sluteći ništa o nasilju.
Pa švercere u red postavio
za vojarnu odmah ih spremio
kad su došli do konjskog bunara
Jure trže svijetloga handžara.
Silovito skoči na Svatoša
i zabi ga usred grudnog koša
istodobno kao ljuta zmija
za nož hvata Ante i Andrija.
Svaki svoga na zemlju obori
i kamenom u glavu udari
kad to vidi Andrijina žrtva
pored sebe dva financa mrtva.
On Andriju moli i cjeliva
brate Andre ostavi me živa
radi tvoga junaštva i časti
nikad ne ću spomenuti vlasti.
Udostoj se mojoj vrućoj želji
ostat ćemo vječni prijatelji
to Andriju omekša u srcu
i prekide nad njim kasapnicu.
Čim sijevnuše noževi u ruci
đavo dođe Zlomislića Žuci
prepade se i pobježe klancu
i ostavi braću u krkljancu.
Da su bili slabiji u ruci
svi bi mrtvi ostali po Žuci
tako Svatoš taj zločinac grozni
ovaj teški zločin monstruozni.
Skupo plati uz najvišu cijenu
ubijajuć' ljude na terenu
nitko nije znao tri godine
tko osveti braću iz Vitine.
Ni sam narod, žandari ni suci
sve dok đavo ne pomože Žuci
povjeriti svojoj ljubavnici
tko su bili ovi osvetnici.
Jer će or'o dostić' zvijezdu sjajnu
šuteć' žensko održati tajnu
čim je ljubav prekinuo Žuce
tajnu cura iznijela pred suce.
Vidi Rezo izložen riziku
pa pobježe do u Ameriku
s njime bježi Andrija Bubiću
sam ostade Ante Aleksiću.
Kad se poče klupko odmotavat'
Ante ne smije u kući prespavat'
već napusti kuću i rodbinu
i pobježe vlasti u planinu.
Tu se krije za tri puna ljeta
pod pritiskom straha i trepeta
Rezo osta u zemlji kojoj ode
ne smije ići doma do slobode.
Kad propade društvo prvobitno
on se vrati u rodno Rakitno
često priča po svojemu kraju
o velikom ovom događaju.
Što sakupi junake odane
i osveti braću Vitinjane
što padoše po zločinu ovom
u sivome kršu hercegovom.
Devetnaeste na početku ljeta
kad ih Svatoš mecim' izrešeta.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sri ruj 02, 2015 6:27 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2359
VLADO TOLO - KRVAVI USKRS (JOSIP JOVIĆ PRVA ŽRTVA DOMOVINSKOG RATA)

Zakukala majka Imoćanka
baš u zoru uskrsnoga danka
jer izgubi svog Josipa sina
sa Aržana dičnog kršćanina.
Na Plitvicam' zbog četničkog zrna
osta majka ucviljena crna
eto vidiš hrvatski narode
što je život kao kaplja vode.
Tu naš Josip svoj život izgubi
što ga Srbin na pravici ubi
i ostavi ucviljenu mati
što će za njim vječno tugovati.
Tri sestrice u crno zavite
što su Jozo na te ponosite
mladog brata od šesnaest ljeta
oj sudbino crna i prokleta.
Mladog oca što ga bolest stiže
jer se teško on s kreveta diže
osta žalost, a i bijeda puka
jer je jedna prelomljena ruka.
Kud će sada žalosna im mati
Gospe moja Josipa im vrati
iz Zagreba autobus kreće
ne zna da mu dobro biti ne će.
S toga mjesta po naredbi MUP-a
specijalna jedinica stupa
krenuše na Plitvička jezera
zlom sudbinom što ih u smrt tjera.
Da mir, sreću i milu slobodu
siguraju hrvatskome rodu
jadni li ste momci i čiji ste
mili sveci što pomogli niste.
Baš na putu nadomak Plitvica
hajdučka ih čeka jedinica
poslušajte što se zbilo tada
na putu ih čeka barikada.
Gospe moja od sedam radosti
zar se ovo može da oprosti
kad se blizu primaknula pruga
tu se pucanj začuje iz luga.
Šuma strepi, pucnjevi se ore
baš na Uskrs prije rane zore
pa tko ove jade da opiše
kakvu klopku Srbi postaviše.
Oj sudbino crna i prokleta
što im tol'ko u Hrvata smeta
kad se pucanj iz luga pojavi
specijalce u nevolju stavi.
Sva'k' se brzo u zaklone sprema
jer uzroka drugog biti nema
u toj vrevi nevolje i jada
jedna glava od Hrvata pada.
Josip Jović od hrvatske krvi
na nišanu četniku je prvi
jer ga satra kugla iznenada
ranjen Josip crnoj zemlji pada.
Dok se Josip sa životom bori
proklet pucanj iz šume se ori
četnik puca, Hrvati se brane
al' se Josip ne će da ustane.
Gospe draga kako će ustati
kad ga zrno iznenada shvati
tko će sada ostarjeloj mati
u Aržanu tužne riječi dati.
Tko će ovo da prenese na se
da joj tužne izgovori glase
pa don Ivan mora hrabrost skupit'
tužne glase majci mu uputit'.
I doista tako i bijaše
glas nevolje tužnoj majci daše
tko bi sada za miloga Boga
pusti vapaj opisati mog'o.
Kad se tabut u kući otvara
tu procvili ucviljena Mara
moj Josipe moja srećo mila
zašto sam te mladog izgubila.
Ne će više tvoje grlo tanko
progovorit' kako si mi majko
hajde reci svojoj miloj mati
zašto si ju mor'o uplakati.
Jer znaš sine da te puno volim
što mi dođe u mrtvačkim kolim'
tri sestrice na tabut padaju
jer se s bratom vječno rastaju.
Otac Filip i Tomislav mali
kad su tabut tuda ugledali
niz obraze potekoše suze
što Josipa crna zemlja uze.
Ostadoše bez jednoga krila
kuća im se u crno zavila
treći travnja, a godine ove
Bog Josipa u groblje pozove.
Na Aržanu toj lijepoj župi
sto tisuća vjernika se skupi
ispratiti tog hrvatskog sina
što ga žali cijela domovina.
Sve od Splita do sovićkih vrata
na tisuće bilo je Hrvata
od Kupresa do Čapljine znane
na tisuće Hrvata ustane.
Da u miru Josipa isprate
i pokojno tijelo da pozlate
hrpa ljudi, pogledat' milina
na sahrani hrvatskoga sina.
A crkveno zvono odjekuje
na sve strane, daleko se čuje
negdje tamo kod planinskih trava
tužan odjek zvona završava.
Evo sada žalosti i više
kad Josipa u groblje doniješe
dok se barjak hrvatski vijori
Milan Ramljak 'vako progovori.
Oj Josipe Joviću s Aržana
tužopojku primi od Tuđmana
što si pao svima nam je žao
svoj si život za Hrvatsku dao.
Ti si heroj od Hrvatske naše
tako Ramljak dalje nastavljaše
oj mještani od Aržana sela
roditelji i obitelj cijela.
I svi drugi okupljeni tude
nek' vam spomen na Josipa bude
roditelji u suznome oku
moju sućut primite duboku.
Kad je Ramljak završio riječi
tko je mog'o ovo da spriječi
svi kršćani i bliža rodbina
tješe majku poginulog sina.
Kad se raka poče da otvara
tu procvili ucviljena Mara
moj Josipe što doživi tebi
da me majku Bog zovnuo ne bi.
Bez riječi si u grobnicu poš'o
vidi svijeta što je tebi doš'o
na sahranu mili sine tvoju
što si majku ucvilio svoju.
Kad mu ovo reče majka Mara
grobnica se polako zatvara
gdje će vječno počivat' u miru
al' mu ponos osta na papiru.
Oj Josipe ponos si i dika
u Hrvatskoj svakog katolika
bilo kojem u godini satu
ti ćeš ostat' na ponos Hrvatu.
Vječno će te narod spominjati
pomoć će se obitelji dati
u cijelome hrvatskom okviru
vječno Jozo počivaj u miru.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: čet ruj 03, 2015 12:52 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2359
VLADO TOLO - ŠTO SE KUHA U BOSANSKOM LONCU?

Bosno mila srebrena si bila
u što si se sad izobličila
nisi više zlatna ni srebrena
jedva Boga da si i drvena.
Gdje je dična stara slava tvoja
reci meni domovino moja
u njedrima ti si ponos krila
sad si glavu u zemlju zabila.
Jer se stidiš svojega imena
ljepotice naša nesuđena
diko naša, kraljevino stara
zemljo pjesme, junaka, fratara.
Sve ti robe kolijevko Hrvata
tko ti zlatna polomio vrata
tko je tebi dušu izvadio
zato Sunca više ne vidio.
Što ti cvijeće više ne miriše
što te crne magle obaviše
zemljo mila tko mi te prokleo
i na križ te krvavi raspeo.
Ja ne čujem tvoju pjesmu milu
što odzvanja u dragome krilu
nema više krune Kotromana
ni spomena na Kulina bana.
Sve što vrijedi povijest progutala
samo tuga u tebi ostala
ljuta tuga, čemer i tegoba
to je stvarnost današnjega doba.
Ej moj tužni hrvatski narode
ej uznici vlastite slobode
gdje nas vode putevi sudbine
oteše nam ime domovine.
Našim perjem sad su urešeni
svi izrodi i krvnici njeni
i svi oni što su kroz stoljeća
navještali krvava proljeća.
I hrvatsko sjeme satirali
na krunu su tvoju posjedali
svoje ime tvojim su zazvali
i novom se nacijom prozvali.
Sad se rese bošnjačkim imenom
tim hrvatskim starim prezimenom
svakolike nepravde velike
naopake laži prevelike.
Na naše se prijestolje popeli
ime su nam i zemlju oteli
sve zbog onih crnih Osmanlija
tuđe sjeme našom zemljom klija.
Svi izrodi stare Bosne naše
hrvatskog se blaga dokopaše
podanici turskih zulumćara
******** za šačicu ćara.
Sad nam oni vedre i oblače
i nad nama ponovno harače
iza ovog rata krvavoga
dobili smo vraga rogatoga.
Pa umjesto slobode željene
ostadoše rane otvorene
nas je žive Dayton pokopao
u čelične lance zakovao.
Federalnu državu nam dao
u pakao Hrvate poslao
propisavši pravnu amnestiju
na četničku ljutu agresiju.
Žalostan se dekret potpisao
u ruke nas muslimanim' dao
silom su nas u brak ugurali
s interesom, ali bez ljubavi.
Sad smo slijepci u potpunom mraku
žrtve teškog nasilja u braku
žali Bože truda uzaludna
al' pomoći nema niotkuda.
Dok Hrvati umiru od muke
svi okolo peru svoje ruke
sve sad Pilat do Pilata stoji
dok naš narod zadnje dane broji.
Izdaše nas k'o Židovi Krista
to je ona politika ista
zbog nekakvih viših interesa
svo se smeće po nama istresa.
Ispadosmo za sve ovo krivi
valjda zato što ostasmo živi
htjeli su nas pokopati žive
pa da mogu povijest da iskrive.
Po svom planu i po svojoj volji
napraviti sebi život bolji
al' ne znaju krvožderi ludi
da su bili u gadnoj zabludi.
Bez Hrvata ne će Bosne biti
bez temelja sve će se srušiti
mi smo temelj, a ne dio njega
mi smo srce, alfa i omega.
Tko to ne zna taj u glavi nema
a zbog takvih imamo problema
šupljoglave ljudske kreature
bez morala, škole i kulture.
To su naši vlastodršci novi
sve po redu veliki mozgovi
svi zajedno ne znaju po redu
niti slova niti abecedu.
Slon do slona, sjede u fotelji
oj žalosna naša kukavelji
na što spasmo, dokle dogurasmo
i na kakve jade nabasasmo.
Sad gorimo na vatri lomače
gladujemo kraj svoje pogače
svakim danom novi zakon pišu
hoće da nas sa Zemlje pobrišu.
Novi jezik još su izmislili
samo da bi drugačiji bili
hrvatski im nazivnik ne paše
pa sad ovaj bosanski nazvaše.
E pa sada koja li logika
Hercegovac da bosanski spika
i škole nam hoće da sastave
dvojezične smišljaju nastave.
Hoće takve profesore stvorit'
što će na dva jezika govorit'
sad se pitam tko će im kazati
kojim će se jezikom smijati.
Zato će se novi zakon dati
mjesto smijeha svi ćemo plakati
a najmanji plakat' će najviše
Hrvatima najcrnje se piše.
Tol'ko crnje da crnjega nema
mračna nam se tamnica priprema
Bosnu su nam potpuno oteli
evo sad su za Mostar zapeli.
Oduzeli nama pravo glasa
moj Mostaru tebi nema spasa
naš si bio, ali nisi više
i tebi se crna knjiga piše.
Jedan njihov k'o dva naša vrijedi
eto kakva budućnost ti slijedi
gdje je pravda i demokracija
to se pita hrvatska nacija.
Kom logikom i po kojem pravu
sve se tuče o hrvatsku glavu
sve nepravde na nama se lome
zar za ljubav il' interes kome.
Za interes svjetske politike
zgaženi smo bez riječi isprike
sva nepravda svjetskih velesila
o hrvatsku glavu se razbila.
Suživot je na ovom prostoru
samo urlik vjetra na prozoru
ovo ti je naše zajedništvo
k'o prijašnje bratstvo i jedinstvo.
Tko je jači taj će i da tlači
i nad boljim on će da harači
a tko pisne njega izvor stisne
dok iz njega dušu ne istisne.
Pa ti pričaj ako si delija
pripravljena čeka te ćelija
demokratska čudesna načela
žive su nas, brate, razapela.
Neke druge da bi zaštitila
naša kičma do zemlje se svila
one druge žrtvom su nazvali
sva im prava ovog svijeta dali.
Već za svoju politiku vide
puna Bosna ljute Al-Kaide
terorista i mudžahedina
i islamskih džihadskih skupina.
Mrežu pletu po cijelome svijetu
u krvavom svome vilajetu
sad uživaj Ameriko stara
dok iz kamena bomba se obara.
Sad pogledaj kako stvari stoje
što je produkt politike tvoje.

E sad znate kako je i nama
s tim hajvanom živjet' godinama
dosta nam je tih bezumnih bića
Al-Kaide i Topalovića.
Dosta nam je krvi posisala
politika tavaša propala
hoće li nas ikad zaobići
nismo ni mi pokusni kunići.
Niti neki probni poligoni
nek' se vaša politika goni
i što dalje od našega Boga
upamtite dosta nam je toga.
Vi ste krivi zbog ovakvog stanja
dosta nam je vašeg ludovanja
krv nam pije i ta politika
od visokih nekih predstavnika.
Što nam rade žalosna nam mati
ma koga će oni predstavljati
gonite se odakle ste stigli
naše banke u zrak ste podigli.
Najbolje nam tvrtke pogazili
i hrvatske škole zatvorili
biskupe nam naše napadate
i blago nam zadnje otimate.
Sav kapital vi nam izvlačite
a opasni otpad oblačite
vi ste bijedne duše potplaćene
bjelosvjetske gube isprošene.
Vi ćete nam pamet prodavati
o moralu lekcije držati
oj gospodo, moralna načela
to su za vas neka španska sela.
Haj''te doma poruka je moja
vama fali kućnoga odgoja
dosta nam je domaćih lopova
sva je naša isparila lova.
Što je bilo to je pokupljeno
duboko smo pali u crveno
u minusu živimo debelu
a budućnost imamo veselu.
Što će nama ti dekreti razni
kad su džepi u svakoga prazni
ne briga nas Unija i NATO
natrag pare i oteto zlato.
Bit ćemo mi sretni i veseli
kad vratite što ste nam uzeli
vratite nam pare pokradene
i tvornice silom zatvorene.
Mirovinsko-zdravstvenu zaštitu
generale, vojsku ponositu
vratite nam uznike iz Haaga
eto vama i sila i snaga.
Učinite što vam je rečeno
onda ćemo zaigrat' pošteno
istim pravom, istim mjerilima
sve pošteno i po pravilima.
I mi konja za trku imamo
al' ne date da ga uzjahamo
unaprijed se znade pobjednika
uz koga su suci i publika.
Dosta nam je prljavih igara
jer rezultat unaprijed se stvara
nije teško pametniji biti
kad te zakon i kapital štiti.
Kud i kamo praznog novčanika
bez zaštite i bez posrednika
lako vam je naše generale
osuditi onako od šale.
Od oka im presude pucate
a dokaza nikakvih nemate
hajdete dovedite svoje
da vidimo kako stvari stoje.
Kakav zločin vaša vojska radi
po krvavoj arapskoj livadi
što tražite dolje teroriste
tu u Bosni naći ćete iste.
Eto vam ih ispred nosa stoje
tu se mreže terorizma kroje
tu se troše vaše donacije
u krvave džihad-formacije.
Od poreza i od naše plaće
teroristi sebi kroje gaće
i zbog svoje lude frustracije
ubijaju naše familije.
Kostajnica kraj Konjica grada
to je slika džihadova smrada
to je slika europskog neznanja
i njihovog krivog poimanja.
Koliko su politički zreli
Alijinoj priči su nasjeli
i zato smo u ovakvom stanju
čestitamo na vašem neznanju.
Lažno bratstvo mi smo davno prošli
oj gospodo, prekasno ste došli
jesmo mali, al' nismo blesavi
da nas svatko budalama pravi.
Tenkovsku ste akciju izveli
svoje banke da bi nam doveli
politiku dobru podvlačite
sav kapital sebi oblačite.
Sav ste novac skrili u sefove
a tržište ostalo bez love
to je ono što nam razvoj koči
bacate nam prašinu u oči.
Dajte novac, dajte ulaganja
dosta nam je vašega laganja
ne možemo živjeti u kreditu
najvećom kamatom razvitu.
U čeličnoj živimo blokadi
pod pritiskom i u tankoj nadi
mediji su naši pogaženi
federalni silom natureni.
Još pretplatu hoće da naplate
za medije što Hrvate blate
moraš platit' da bi poslušao
kako te je netko popljuvao.
Mirovine nemamo poštene
sve su one na tanko svedene
hrvatskom se jeziku nameće
i promiče neko novo smeće.
Nigdje veze, to je van pameti
hoće naše ime oduzeti
hoće da nam identitet zbrišu
da Hrvate pod Bosance pišu.
Da je Franje i pokojnog Šuška
digla bi se i desnica muška
ovako se ne bi odigralo
i na niske grane popadalo.
Bilo bi nam trećeg entiteta
i razvoja i prosperiteta
radile bi banke i tvornice
i mediji, škole i bolnice.
I imenom svojim bi se zvali
ne bi oni nama podmetali
pogledajte naše prognanike
ogledalo lude politike.
Uzaludno godine se broje
za povratak na ognjište svoje
ne će nitko ni da ih spomene
a drugima kuće obnovljene.
To je pravda svjetskih čimbenika
i domaćih trulih izdajnika
Aluminij sada je na meti
sa svih strana smrću mu se prijeti.
Ako njemu pogase ćelije
ničemu se više nadat' nije
sporazume nogama gađaju
Englezima struju rasprodaju.
Luda naša državo smućena
kad ćemo te skinuti s ramena
cijeli svijet se spetljao u tebi
svatko vuče i navlači sebi.
Sve se živo u tebi smutilo
a mutno je i otprije bilo
dokle zakon još u zraku plovi
ovdje svatko u mutnome lovi.
Svi za sebe koristi izvlače
a državu u propast uvlače
i zbog takvih usijanih glava
bankrotirat' cijela će država.
Svi se ovdje zaklinju u tebe
dokle mogu uzimat' za sebe
tržište si robe pokvarene
politike svjetske iskvarene.
Domovino volio bih znati
dokle ćeš mi takva dogurati
budućnost ti ružičasta nije
sto belaja u tebi se krije.
Oko nule šansa ti se vrti
oteti se od sigurne smrti
gadna čorba sad u tebi vrije
još se takva pokusala nije.
I dok kipi na sve četiri strane
svi čekamo da vriti prestane
da bi mogli vidjeti na koncu
što se kuha u bosanskom loncu.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sub ruj 12, 2015 9:59 am 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2359
Kroacijo, razvij trobojnicu
Nek' ti suza zablista na licu.
Plači sretna, domovino moja
Svanula je sretna zora tvoja.

Pa zapjevaj što ti grlo daje
Cijeli svijet ti granice priznaje.
Cijeli svijet jedno podržava
nezavisna hrvatska država.

Stoljetna se ispunila želja
Domovina plače od veselja.
Podiže se tvoja stara slava
Od vremena kralja Tomislava.

Na žrtvenik hrvatskog oltara
Razvija se trobojnica stara.
I od sreće do neba se diže
Kroacijo, sloboda ti stiže.

Ponosno se dižeš u visine
Kao ruža poslije duge zime.
I ka nebu latice razvijaš
Dok ponosna sva od sreće sijaš.

Teško breme skinula sa sebe
Stoljeća su mračna iza tebe.
Milijune sinova si dala
Sretnu zoru dok si dočekala.

Nek' se trese kruna Tomislava
Krsni oltar kneza Višeslava.
Nek' zablista pečat Zvonimira
Nek' se svijetli prijesto Trpimira.

Probudite mrtvog velikana
Probudite Jelačića bana.
Nek' se tresu hrvatski grobovi
Nek' polete bijeli golubovi.

Nek' se bude stare uspomene
Od prijestolja kraljice Jelene.
Nek' zažive zime i proljeća
Kroz 13 minulih stoljeća.

Ustanite mrtvi velikani
Svi junaci: znani i neznani.
Svi kraljevi, bani i knezovi
Svi biskupi,časni vitezovi.

Probudite rasijane snove
Uskrsnula Hrvatska vas zove.
Neka vije trobojnica bratska
Nek' vijori zastava hrvatska.

Da na vjetru zatrepere boje
Ti simboli domovine moje.
Da na buri lagano zasvira
Simbol vjere, ljubavi i mira.

Nek' zasvira sa Jadrana plava
Sve do trga kralja Tomislava.
Da zasvira Zagorje zeleno
Što je divnim plaštem pokriveno.

Pa nek' pjeva ravna Slavonija
Neka pjeva kršna Dalmacija.
Herceg-Bosna, a i Kordun stari
Istra, Lika i gorski kotari.

Nek' miriše ruža procvjetana
Nasred trga Jelačića bana.

Poglavniče od mrtvih ustani
I pred Oltar Domovine stani.
Sinovi ti snove ispuniše
Domovini slavu povratiše.

S tvog temelja, poglavniče mili,
Najljepšu su zemlju sagradili.
Podigli su pustu želju vašu
Podigli smo Kroaciju našu.

Dalmacijo dok te sunce grije
Sinje more u tebi se krije.
Ti si čedo krša i kamena
Gord i visok, k'o Velebit stijena.

Duša ti je plodna Slavonija
Srce ti je Istra i Banija.
Oči su ti Kordun i Krajina
Boje neba i morskih dubina.

Herceg-zemlje tvrdu vjeru nosiš
I ponosno svakome prkosiš.
Ruke su ti sinjskoga alkara
Inat nosiš Dubrovnika stara.

Čelo ti je ko Baranja rosna
A mišice ko Bosna ponosna.
U tebi je snaga Vukovara
U žilama Drina ti je stara.

Budi hrabra kolijevko i mati
Inače ćeš gorko zaplakati.

Ne daj sine hrvatsku slobodu
Potrebna je ovome narodu.
N edaj sine dušmaninu s Drine
Pedalj svoje rodne Domovine.

Ne daj psima da po tvome laju
Rijeke krvi za njima ostaju.
Čuvajte se sokolovi moji
Ne smije Srbin da vam sreću kroji.

Majke su vam i očeve klali
Nikad sine Srbina ne žali.
Tvoju majku, Domovinu staru
Palili su na ognju i žaru.

Gradove su cijele porušili
Na stotine crkvi zapalili.
Zato sine, ponosno ustani
I na branik Domovine stani.

Tko god krene u Drinu ga baci
Tako rade hrvatski junaci.
Čuvaj rode krive Drine vode
Tu je branik hrvatske slobode.

U načelo ponosno se stavi
Bit ćeš čuvar Domovine pravi.

A kad zvijezdu petokraku spaziš
Nogama ju moraš da pogaziš.
Pljuni na nju, polomi joj krake
Ona pobi hrvatske junake.

Zbog nje oci tvoji umiraše
Po tamnicam' mračnim robovaše.
Krv hrvatska zemljom se je lila
Petrokrako, prokleta si bila.

Tko te brate upita za ime
Hrabro kaži, ponosi se s time.
Ja sam Hrvat od hrvatske krvi
Plod junaka na svijetu prvi.

Krv su svoju zemljom prolijevali
Ljute borbe dok su vojevali.

Pitaj sine cigane s Morave
Gdje su svoje posijali glave.
Onda pitaj te junake Srbe
Zašto bježe od hrvatske vrbe.

Je li pamte Antu Pavelića
I legiju Jure Francetića.
Još ih sine upitaj i ovo
Tko to mrzi 27. slovo.

Tko god stavi kokardu na čelo
Ovo slovo čita neveselo.
A kad spaziš tu beštiju pravu
Skini njemu kokardu i glavu.

Ne štedi ga ne će ni on tebe
Njega biješ, oslobađaš sebe.
S njime skupa ni na rajska vrata
Nema sloge Srba i Hrvata.

Svoju smo im zemlju poklonili
Povijesnu smo grješku načinili.
Mjesto hvala djecu su nam klali
Pošten obraz đavolu su dali.

Neka plaču opančarske majke
Neka cvile šumadijske snajke.
Dok im svinje mrtvu djecu jedu
Nek' proklinju sudbinu i bijedu.

Što sijaste to sad i žanjite
I po svijetu kruha isprosite.
Krv ciganska u žilama vrije
Neobično prositi vam nije.

Na Europu lajaste k'o psine
Ne će kredit istočno od Drine.
Sad molite svome svetom Savi
Da vam malo maraka nabavi.

Prije će se sveti Savo dići
Nego Genscher u Srbiju stići.
Eto vama Šumadije vaše
Ovamo se rađaju ustaše.

Sad molite ispod svoga krsta
Gdje je vaša Srbija do Trsta.
A Morava to je more vaše
Nema više Dalmacije naše.

Zbogom Srbi, sretno na Istoku
Mi na Zapad skačemo u skoku.
Ostvarismo svoje davne snove
Europa nas u zagrljaj zove.

Danke Deutschland i hrvatsko hvala
Kroaciju prva si priznala.
Dok se Zemlja oko Sunca kreće
To ti Hrvat zaboravit ne će.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pon ruj 21, 2015 2:50 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2359
VLADO MIKULIĆ - INVALIDSKA GOVORE KOLICA TKO JE JUNAK NIJE KUKAVICA

Zapjevat ću bez srama i stida
o junaštvu ratnih invalida
o junacim' roda ponosnoga
i Hrvatim' srca hrvatskoga.
Što su prvi na braniku stali
četnicima zube pokazali
goloruki, ali srca vruća
učiniše djela nemoguća.
Dva su prsta digli u visinu
da pokažu crnom dušmaninu
da je Hrvat tvrđi od kamena
ljuti sinak ustaškog sjemena.
To su braća od krvi Hrvata
invalidi Domovinskog rata
vi ste naša domovinska dika
ranjenici, hvala vam velika.
Sviraj struno sva od suhog zlata
za hrvatskim sinovim' Hrvata
sviraj struno, sokolovi lete
do granice Srbije proklete.
Neka čuju kleti razbojnici
strune zvuke na svojoj granici
nek' se tresu gaće u četnika
od glasova ljutih bojovnika.
Past će čedo nasred Vukovara
Nezavisna granicu udara
kad udari munja sa Sljemena
za pregovor ne će bit' vremena.
Povratit će hrvatske ustaše
svaku stopu domovine naše
naglavačke Drinu ćete prijeći
do Foče će bojovnici stići.
Nazdravimo čašom rujnog vina
zapjevajmo pjesmu iz davnina
grli majko sokola junaka
nek' zaraste njemu rana svaka.
Prigrli ga u njedarce vrelo
u junačko poljubi ga čelo
to je junak što je prvi pao
dio sebe za slobodu dao.
Četnicima poruka je kratka
evo vama od šake do lakta
svaku stopu ove zemlje svete
hrvatske će branit' bajunete.
Vrela krvca zemljom će se liti
al' se Hrvat ne će pokoriti
invalidska govore kolica
tko je junak nije kukavica.
Tko bez puške pred tenka je stao
dio sebe za slobodu dao
ne žaleći tijela ni života
Hrvatska im bila k'o golgota.
Tko ne žali krvcu iz njedara
kad Veliku Srbiju razara
mislili ste pravoslavnog krsta
objesiti nasred grada Trsta.
Za Lazara i car'cu Milicu
sred Zagreba podići zdravicu
dosta nam je slavnih srpskih glava
Ćele-kula slika nam je prava.
Ugradiste u nju Srbe razne
nigdje mozga, sve lubanje prazne
zbogom Srbi i srpske delije
nek' Biljana šajkače vam šije.
Eto vama grada Beograda
Hrvat gazi stopama zapada.

TOMISLAV KOVAČ-STRUKIĆ

Bijela vilo raširenih krila
kakva te je natjerala sila
sletiti baš na moja ramena
kod ov'liko tvrdoga kamena.
Zašto su ti oči pune suza
k'o kad rosa po prozoru puza
kakav nemir u tvom tijelu bdije
kakvu žalost srce tvoje krije.
Zašto li se tvoja laka pera
tresu kao da te netko tjera
što me rano u zoricu budiš
i po nebu kao vihor kružiš.
Kad me bijela saslušala vila
tužnim glasom meni procvilila
ja ti moram na ramena sjesti
jer ti tužne sad donosim vijesti.
Jedno drago poginu mi dijete
pa mi suze iz očiju lete
u meni se snažan prkos stvara
jer mi žalost srce tužno para.
Zato mi se pera u tom bijesu
kao struna na guslama tresu
sad gudalo ti u ruku lati
i pjesmu ćeš moju otpjevati.
Tanke strune na guslam' prituci
i gudalom po njima privuci
pa opusti svoje grlo jasno
pa uz gusle cikni gromoglasno.
Zato gusle glazbalo nazvano
na koje sam navik'o odavno
vi gudite, ja ću zapjevati
meka srca majke rasplakati.
Iznevjerit' nemojte me sada
jer ću pjevat' kako vojnik strada
to je vitez hrvatskoga kova
što Hrvatsku brani od zlotvora.
On poginu ružo procvjetana
od preteških smrtonosnih rana
što zadobi od četničke puške
i u grudi raniše ga muške.
A u Zadru gradu bijelome
na Bokanjcu naselju zvanome
kad službena bijaše obrana
toga crnog i kobnoga dana.
Spomenut ću ime tog viteza
što pred huljom četničkom ne preza
on je sinak, počuj mili brate
kuće zvanog Jovušića Mate.
Mile Bošnjak bijaše mu ime
cijeli Hum ponosi se njime
ispod starog brda Radovana
porodi ga majka Ruža zvana.
Na tisuću devete stotine
a šezdeset i sedme godine
u Osoju u posuškom Viru
majka Ruža podgojila Milu.
K'o djetetu njemu nađe mjesto
baš u crkvi gdje se moli često
jer je u svog vjerovao Boga
stidio se nikad nije toga.

Ej ali u tom bezazlenom času
zvuk se puške iz Srbije rasu
pa se Mile dvoumiti stade
te ničice na koljena pade.
Pa on svojim roditeljim' veli
nimalo me ovo ne veseli
što Hrvatska sva u krvi pliva
tome svemu Srbija je kriva.
To je rana sad na mojoj duši
što Hrvatska u krvi se guši
ni spavati ne mogu u miru
u Hrvatsku dok Srbi prodiru.
Zato sada moram odlaziti
za Hrvatsku želim se boriti
a vi mene ne pitajte ništa
već molite kraj svoga ognjišta.
Molite se vi Bogu s visina
da vam živog doma vrati sina
i dok majka u Mijata gleda
njeno srce od žalosti preda.
I svoju mu desnu ruku dade
strovali se i u nesvijest pade
i dok mater on u krevet liježe
probudi se, al' ju srce steže.
Pa Mijatu tugaljivo veli
odluka me tvoja ne veseli
na ratište što odlaziš sine
na bojište gdje se lako gine.
Znaš da tužnom činiš majku svoju
gledajuć' te u bojnome stroju
i da ću se sva od straha tresti
dokle slušam na radiju vijesti.
Mile majci odgovara na to
znadem majko da ti nije lako
a ni meni vjeruj mi i Bogu
jer se s ovim pomirit' ne mogu.
Ode Mile i pospremi stvari
otac s njime pozdravi se stari
onda ode i majku pozdravi
zaželi joj da brzo ozdravi.
Pred Gospinu onda sliku kleče
nekoliko molitvica reče
pa na noge lagane se skoči
braći svojoj pogleda u oči.
Svu trojicu zagrlio strasno
onda ciknu jako gromoglasno
braćo moja ja sam za dom spreman
i do groba svome Bogu vjeran.
Ako glavu izgubim u boju
spremite me u grobnicu moju
jedan od vas nek' civilku svuče
i gardijsku odoru obuče.
U redove garde neka stane
i osveti svoga brata rane.

JERKO BAKULA

Spomenut ću ime ovom zgodom
Stipe Ljubač od Bugojna rodom
to je Hrvat u duši i tilu
dragovoljno ode u gerilu.
Spreman biše sebe žrtvovati
da Hrvatsku u Bugojno vrati
kršan momak viteškoga stasa
baš s hrvatske rijeke Vrbasa.
Onda dalje prozivka slijedi
a Ilija Lovrić je posrijedi
iz Varvara od pitome Rame
ne boji se ni puške ni kame.
Kad su čuli za njegovo ime
cijela Rama ponosi se time
među družbom ovih mučenika
gledajmo i svoga predstavnika.
Slijedi ime trinaestog mladića
iz Sovića Ivana Prlića
mlado momče rodom iz Bekije
nakon Ranka jačeg bilo nije.
Općina je ova
puna dičnih hrabrih vitezova
četrnaestog prozivam mladića
to je ime Filipa Bešlića.
Iz posuške rodom Rastovače
kao dijete nije zn'o da plače
rast'o usred posuškoga stijega
gdje je Šimun čuvao poštenja.
A petnaesti Petar je Bakula
ima duše iz svakoga čula
među svima on je bio dika
lik hrvatskog hrabrog bojovnika.
Hrabrost mu je oružje najjače
iz posuške rodom Rastovače
malo priča, ali puno radi
volješe ga i stari i mladi.
Pod hrvatskim barjakom leprša
poskok ljuti iz posuškog krša.

Muslimansko hvala (1993.)

Hvaljen Isus gospodo i dame
opet vrijeme eto dođe na me
nakon one kupreške balade
ispjevati što novog imade.
Kroz stihove moje tužne ove
prilike iz zemlje hercegove
želim pravo predstaviti puku
na Hrvate tko je dig'o ruku.
Nakon zloće četničke armade
na kakve smo sad naišli jade
srce moje užurbano lupa
ruka dršće i olovka tupa.
Još se pitam je li to moguće
saveznici da nam pale kuće
i da gore nama čine stvari
da nam ginu nejaki i stari.
Sve do jučer braćom smo ih zvali
prvu pušku u ruke im dali
ispred kame i četiri Esa
spašavali njihova tjelesa.
I planinske krčili smo strane
da spasimo braću muslimane
i puteve trasirali tamo
kako bi ih mogli izvuć' samo.
Dali smo im najbolje hotele
sve kampove i naše motele
a Hrvatska remen je stezala
svoj zalogaj izbjeglicam' dala.
I stala je na njihovu stranu
držeći ih k'o čašu na dlanu
jer iskrena bila im je želja
u nevolji pomoć' prijatelja.
U nevolji poznaju se ljudi
sad vidimo da smo u zabludi
jer ekstremni dio muslimana
okrenu se na nas ovih dana.
Svu dobrotu našu zaborave
nad Hrvatim' pokolje naprave
a Alija sve im blagosljiva
unitarnu državu osniva.
Podredili davno smo se tome
da hoćemo bit' svoji na svome
jer pravednik ne može od stida
van granica svoga zemljovida.
Nitko ne smije pravo da ometa
po projektu Europe i svijeta
pa smo zato potpisnička strana
Owenovog i Vanceovog plana.
Koliko smo Aliju molili
ne bi li ga kako privoljeli
potpisati mirovne planove
unitarne odbaciti snove.
No Alija ne drži se toga
ne potpisa iako je mog'o
jer osobni potpis ne poštuje
već odnose s Hrvatima truje.
On se drži svojega ponosa
sa sobom ima "oficire" KOS-a
i zločinca Sefera Halila
skupa s njime sramota ga bila.
Biju one što ih kruhom hrane
što ih hrane, što ih od zla brane
s Hrvatima hoće da se biju
tim pomažu Veliku Srbiju.
On očima nevoljko je gled'o
kad je Bosnu istočnu im pred'o
sada vodi politiku slijepu
Srebrenicu ne brani ni Žepu.
Bosansku je armiju vratio
u kampove hrvatske stavio
a bojnike traži od zanata
srednju Bosnu čisti od Hrvata.
Hoće da ju očisti etnički
jer je u njoj živalj katolički
a ta želja da ga brže mine
pozvao je i mudžahedine.
Pa je sada i jasnije malo
zašto nam je i grad Jajce palo.

VLADO MIKULIĆ - POEMA TOMISLAVU IVČIĆU (1993.)

Plakala su i zvona i ljudi
kad je umro na hrvatskoj grudi
i želimo vječni mir i slavu
dičnom sinu Ivčić Tomislavu.
Svi Hrvati tuguju za njime
u legendu ušlo mu je ime
k'o pjevača i kao čovjeka
Hrvatska mu zahvalna dovijeka.
Zato pjesmom mi želimo reći
da je Ivčić naš vitez najveći
rodni Zadar štuje svog junaka
neka mu je crna zemlja laka.
Kalelarga, svaki dom i kala
od srca mu sada kažu hvala
Vedran, Đani braća ponosita
nastavit će djela plemenita.
Stara mati puna tuge, sjete
može biti ponosna na dijete
koje ljudi i štuju i vole
za dušu se njemu Bogu mole.
Katolik je on i Hrvat bio
cijeli život tim se ponosio
sve što čovjek u svom srcu nosi
sve što voli i čim se ponosi.
Ostala su prekrasna mu djeca
i supruga koja bolno jeca
nema više brace da ih budi
da ih jutrom i grli i ljubi.
Al' ostade od života želja
nema više divnog roditelja
ostala je pjesma i vedrina
plavo more i galeb i stina.
Ostala su djela vrijedna zlata
i živjet će dok bude Hrvata
pjesma mu je bila uzorita
a riječ topla, ljudska, plemenita.
Kad Hrvatska biše napadnuta
pjevao je po tisuću puta
molio je rat zaustavite
i hrvatskom puku pomozite.
A ta pjesma vječno živjet' mora
jer je simbol hrvatskog otpora
pjevao je i pomoć skupljao
sve hrvatskom narodu je dao.
Pjevao je po cijelome svijetu
budio je i nadu i sjetu
za dom rodni i svoje Hrvate
da se sretno svojoj kući vrate.
Da pomognu kada je najteže
da ih pjesma s rodnom grudom veže
krv i suza Hrvatskom je tekla
ali pjesma sve je svijetu rekla.
Nek' se čuje da Hrvatska pati
za slobodu bore se Hrvati
a Ivčić je divan čovjek bio
takvog ga je svijet upamtio.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pon ruj 21, 2015 3:39 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: uto lip 30, 2009 5:35 pm
Postovi: 8381
Ti baš voliš opciju copy/paste , pa pičiš li pičiš svaku guslariju od svakog maloumnika koji zna eto sročiti u desetercu neku tupavu priču.

Evo ti jedan zadatak kad si već ljubitelj deseteraca , pošto voliš koliko sam primetio vaterpolo , ajde sklepaj jedan deseterac o njemu tj.o epskim borbama Hrvata i Srba dok se dave u bazenu.

_________________
O turčine za nevolju kume
A ti vlaše silom pobratime


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sri ruj 23, 2015 11:44 am 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2359
Ja ne kopiram, nego mukotrpno radim. Sjedim uz računalo i svako malo pritišćem stanku na YouTubeu kako bih pohvatao tekst. Zapišem ga prvo u bilježnicu, a onda pretipkam na računalo.

MILE KRAJINA - NEMA VIŠE SA SRBIJOM BRAKA (1992.)

Deveto je stoljeće pri kraju
kad Hrvatsku ponovno priznaju
Hrvatska je izišla iz mraka
nema više sa Srbijom braka.
Njemačka je Hrvatsku priznala
od sveg srca najljepša joj hvala
zahvalni smo u ovome tonu
i gospodi Genscheru i Kohlu.
I cijelome njemačkome rodu
što se bori za mir i slobodu
pitamo vas gospodine Bushu
zar nemate ni srce ni dušu.
Vi gledate kad Hrvati ginu
braneć' svoju milu domovinu
napadnuše srbokomunisti
generali crveni fašisti.
I koljači četnički banditi
zar takove Amerika štiti
jednoga ste potukli Sadama
a drugoga ostavljate nama.
Sada Srbin nikom ne da mira
hoće da nam zemlju okupira
zato molim američke vođe
šesta flota da u Jadran dođe.
Tiraniju srpsku istjerajte
NATO-paktom Europu čuvajte
nek' se vrate srpske opančine
u pašaluk preko rijeke Drine.
I Hrvatsku primite u savez
da nas Srbi ne stave u kavez
ako treba dat ćemo vam baze
da nas srpski zločinci ne gaze.
Amerika mora da se stidi
srpski zločin što ne će da vidi
kad su Srbi po Kosovu klali
i albanski narod ubijali.
Na tisuće mrtvih i ranjenih
sto tisuća s posla otpuštenih
genocidna srpska vlada cijela
sva im ljudska prava oduzela.
Zgražava se na to svijet cijeli
ali ništa niste poduzeli
sad Srbija podmuklo pozira
da Hrvatsku zemlju okupira.
Srpska vlada, srpski generali
oružje su četnicima dali
na Hrvatsku skupa udaraju
narod tuku, domove pljačkaju.
Ruše crkve, naše spomenike
u bolnicam' kolju ranjenike
izbjeglica pola milijuna
ne vodite o tome računa.
Svijet ne pamti takvog genocida
zar možete gledati od stida
ako dužnost svoju niste znali
što ostavku niste prije dali.
Po Europi ovo dobro znaju
vi kažete da nas ne priznaju
po Hrvatskoj krv se lije vruća
ima mrtvih dvadeset tisuća.
Gradovi su naši razoreni
i domovi mnogi zapaljeni
ostaje nam narod bez domova
stare majke bez svojih sinova.
Ostala su dječica nejaka
to je djelo Srbina opaka
sto tisuća Srbi silovaše
majke, žene, djevojčice naše.
Što još treba gospodo na vlasti
u Hrvatskoj da se upropasti
da bi mogli Hrvatsku priznati
ili neku vojnu pomoć dati.

STIHOVI IZ 1993.

Granatama tuku izdaleka
kruh i vodu dokle narod čeka
i posljednje progone Hrvate
četnik pljačka, unproforci prate.
Dok u krvi guše se Hrvati
Europa praznu slamu mlati
cijeli zapad Srbi izruguju
niti jedan zakon ne poštuju.
Vrhbosanci kliču Miterranu
a on stade na četničku stranu
dadoše nam Carringtona stara
da ga Srbin kao dijete vara.
Agresora srpskoga branite
zar zločine srpske ne vidite
Hrvatska je Europu branila
stoljećima predziđe joj bila.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sri ruj 23, 2015 2:12 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2359
SMRT PETRA SNAČIĆA

Ej sastale se planinkinje vile
vrh Promine visoke planine
pa su Petra dozivale kralja
od plemena silnoga Snačića.
Baš u Kninu gradu utvrđenu
pa mu staše vile govoriti
po zemlji se Ugrin širit' stade
lukav Mlečić morska mjesta krade.
Za krvnika treba čvrsta ruka
za slobodu hrvatskoga puka
ustaj Petre, paši mača svoga
i pojaši hata gojenoga.
Kupi vojsku, složi bratsku slogu
a izbavi domovinu dragu
kad je Petar vilu razumio
ovako joj junak besjedio.
Dobro poznam dušmanove snove
a i teško stanje zemlje ove
al' dok bude ljuta mača moga
i naroda moga hrvatskoga.
Ja ću samo služit' rodu svomu
za njegovu poginut' slobodu
pa ga evo navrh kule vite
i napisa knjige šarovite.
Pa ih šalje na četiri strane
na hrvatske bane i župane
njima Petar govoriti stade
braćo moja, nek' sva'k' dobro znade.
Sramota je hrvatskome rodu
robovati tuđemu narodu
stoga braćo od jedne matere
sjedinimo sile rastrgane.
Udarimo složno na dušmane
kom na srcu leži domovina
neka dođe do mog grada Knina
pa ćemo se braćo sjediniti.
Dušmanina svoga poraziti
dušmanina, crna Ugarina
nije prošlo već malo zemana
mnoge vojske idu sa svih strana.
Sve hrvatske po redu gospode
što no kolo u narodu vode
do Zagreba grada bijeloga
kad to vidi Alma vojevoda.
Taj sinovac kralja Ladislava
on pobježe u zemlju Ugarsku
pomoć traži Kolomana kralja
kad to čuo Kolomane kralju.
Koloman je sin od Ladislava
on sakupi vojsku silovitu
i s njom pođe na zemlju Hrvatsku
kad je doš'o do rijeke Drave.
On ugleda silu i junake
ne smjede im na megdan izići
već on piše knjigu šarovitu
hrvatskome kralju i narodu.
Pozdrav vama i poljubac šalje
Kolomane, od Ugara kralju
kada no je pred četiri godine
zemlja vaša bez kralja ostala.
Moj je otac krunu ostavio
kraljici vam seki Ljeposavi
udovici kralja Zvonimira
jerbo niste tada k'o ni sada.
Od svog roda imali nikoga
koga bi za kralja okrunili
te vas molim kao braću svoju
vi za kralja mene okrunite.
A svi vaši slobodarski puti
zauvijek će ostat' netaknuti
kada knjiga došla od Ugrina
sastaše se hrvatski prvaci.
I kralj Petar od roda Snačića
te vojvode, bani i župani
pa i biskup od grada Zagreba
desna ruka kralja Kolomana.
Pa im biskup govoriti stade
bolje uzet' tuđinca za kralja
neg' se vječno za tu krunu borit'
s Kolomanom da se nagodimo.
Te za kralja njega okrunimo
Petar Snačić neka krunu skine
za spasenje naše domovine
vjerujući u narod i Boga.
I spasenje roda hrvatskoga
kad je biskup govor održao
skočiše se mnogi velikaši
sve vojvode i banovi naši.
Pa iz svega grla zavikaše
Bog poživi kralja Kolomana
a od danas kralja hrvatskoga
kad je ovo Petar razumio.
On se skoči na noge junačke
udari se maču po balčaku
pa im 'vako govoriti stade
dok je meni ljuta mača moga.
I naroda moga hrvatskoga
hrvatsku ću braniti slobodu
uspomenu ostavit ću rodu
a tko drži do obraza svoga.
I do sreće roda hrvatskoga
taj će sa mnom voljet' poginuti
neg' tuđinca priznati za kralja
pa se junak iz sabora kreće.
Dobru konju na ramena meće
svog barjaka u visinu vije
da junake pod njega savije
pa poviknu k'o da jelen riknu.
Za mnom braćo tko robovat' ne će
za njim idu silni Dalmatinci
te Ličani na glasu junaci
pa Dukljani, a i Zahumljani.
Malo ih je, ali su junaci
pa ih Snačić vodi iz sabora
iz sabora do vojna tabora
a Hrvati žalosna im mati.
Šalju svoje po izbor velmože
zbor zboriti te se dogovoriti
i ugovor tada potpisaše
da će kralja jednoga imati.
I svi Ugri, a i svi Hrvati
od koljena starog Arpadova
Kolomana kralja ugarskoga
dok ugovor oni potpisaše.
Dotle Snačić vojsku sokoliše
i potraži i mjesto i zgodu
da bi rodu vratio slobodu
na jug Kupe goru ugledao.
U njoj svoju vojsku ustavio
uzdajuć' se u hrabrost i sreću
da će vojsku pobijediti veću
tu se silna bitka zametnula.
I trajala do tri bijela dana
bez prekida s iti jednih strana
Bože mili jada i čudesa
urnebes se diže do nebesa.
Crni gavran svoja krila stresa
što će jesti junačkoga mesa
Ugrin udri, Petar odolio
da mu Hrvat nije se spojio.
Što no Petra nisu poslušali
ta Ugrinu su se pripojili
tu se Hrvat sa Hrvatom bije
Ugrin gleda pa se na to smije.
Netko kune ostarjelu majku
što je njega jadna othranila
i što mu je sablju pripasala
da posljednje muke ovdje muče.
Da brat brata na megdanu tuče
netko moli Boga velikoga
da mu skrati muke dana toga
netko moli i zaklinje brata.
Da mu glavu otkine sa vrata
Petar Snačić još zastavu nosi
svojom sabljom oko sebe kosi
al' i njemu malaksale ruke.
Od umora i od teške muke
jer on ubit' svoga brata mora
zbog Ugrina teškoga zlotvora
teško ti je zadobiti rane.
Što su bratskom rukom zadavane
cvili jadna Hrvatica majka
što dočeka i ovoga danka
što brat mora ubit' svoga brata.
Zbog nesloge na tlu od Hrvata
Snačić zadnju prikupio snagu
obraniti domovinu dragu
i zavika naprijed konjanici.
Ponovno se digoše barjaci
u toj riječi u kojoj je bio
mač mu bojni grudi rastvorio
ode junak k'o jela zelena.
Od Ugrina nasilnog plemena
pade s njime snaga i sloboda
potlačenog hrvatskog naroda
čim Petre Snačiću poginu.
Vojska pod vlast pade Ugarinu
Petrova se gora mjesto zove
gdje se bitke odigraše ove
pouku nam Snačić ostavio.
I narode mnoge naučio
kako treba za slobodu znati
i živjeti, a i umirati.


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 233 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 ... 10  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 4 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO