Napad na Hrvate u selu Dusina kod Zenice

28. rujna, u najgledanijoj političkoj emisiji Federalne TV «60 minuta» (BiH-Federacije!), urednika Bakira Hadžiomerovića objavljen je prilog o početku rata u BiH između Bošnjaka i Hrvata. U tom prilogu novinara Damira Kaletovića izrijekom se kaže da je rat počeo 26. siječnja 1993. godine napadom Armije BiH na hrvatsko selo Dusina u zeničkoj općini kada je masakrirano 10 civila, od toga jedan Srbin koji se sklonio zajedno sa suprugom u tom selu (bila je to VII. muslimanska brdska brigada čijim drugim bataljunom je zapovijedao Šerif Patković zvani geler, danas ministar branitelja….?). Dakle, neistina-laž je da je rat počeo sredinom travnja napadom na Ahmiće.

Svi novinari koji rade priloge za tu emisiju su odreda Bošnjaci-Muslimani.
Ovaj članak ali i čitavu emisiju trebali bi dobro pregledati 'zagovornici' hrvatske agresije na BiH, redom: Mesić, Pusićka, Kajin, Manolić, Banac, Bilandžić, i kolumnisti tipa Denisa Kuljiša.

Što se to dogodilo u hrvatskom selu Dusina kod Zenice tog 26.siječnja? Pa pročitajmo što o tom krvavom događaju piše Vinko Pavlović, 31.prosinca 2001.g. u «Dom i svijet»:

Krvava Dusina

U knjizi «Boja smrti» autor Andrija Tunjić opisuje boravak u Zenici u ožujku 1993. i svoj susret s Živkom Totićem. S Dominikom Šakićem, Živkom Totićem i Tihomirom Ljubićem je 27. ožujka 1993. obišao zeničko selo Dusinu u kojem su 26. siječnja 1993. pripadnici 7. muslimanske brigade Armije BiH uhitili, pobili i izmasakrirali 10 muškaraca-devet Hrvata i jednog Srbina koji se tu sklonio iz Zenice. Ubijeni su: Draženko Kegelj, Mladen Kegelj, Niko Kegelj, Stipo Kegelj, Vinko Kegelj, Pero Ljubičić, Augustin Radoš, Franjo Rajić, Zvonko Rajić i Vojo Stanišić. Tijela ubijenih Hrvata su pokopana 3. veljače 1993. na groblju u Busovači. U Tunjićevoj knjizi stoji: «...Narod zna da je Zvonku Rajiću izvađeno srce.» Što je to još Tunjić vidio u Dusini? Citirat ću samo neke dijelove iz njegova članka pod naslovom «Krvave avlije u Dusini»:

«Raziđosmo se okolo. Kao sablasti hodamo po ubijenom selu. Gdje god zavirimo, tragovi pomahnitalih muslimanskih ubojica. Razbacano posuđe, razbacane posteljine, rasute fotografije, školske bilježnice, pisma. ...Ispred kuće pokojnog Nike Kegelja zapovjednik Totić i njegov tjelohranitelj Tihomir u stavu mirno. Niz zapovjednikovo lice sklizne suza. ...Začusmo viku. Pogledamo, a ono dva vojnika Armije BiH trče prema nama, jedan sa snajperom. Zajapureni stadoše i počeše se derati: da ne smijemo biti ovdje, da je zabranjeno snimanje.» Na Tunjićev upit: «Tko je pobio i masakrirao ove ljude iz Dusine?», jedan od navedene dvojice pripadnika Armije BiH odgovara «Ja sam ti na drugom kraju.»





Tunjić je zabilježio i nekoliko izjava o stradavanju Hrvata Dusine od kojih je svakako zanimljiva ona Muje Šišića(Bošnjaka!?) iz sela Višnjice:

«Ovo nitko na svijetu ne bi opravdao. Žena mi se od straha prije vremena porodila. A ja čuvam stražu da ne ukradu ovo što je ostalo od ljudi koji su pobjegli. Je.. im mater, odsvakle su došli. Antinu sam kravu i krmad dvanaest dana hranio. ...I sad sam nosio stvari ovih familija što su otišle, u školu da bi ih sklonio. Treba spasiti ljudsku muku. I mene je strah.»

Što je prije - siječanj ili travanj?

Pišući ove retke, nastavlja Pavlović, razmišljam o nepravdi Haškog suda koji ili bahato ili tendenciozno i zlonamjerno, u presudi generalu Blaškiću, konstatira da su Hrvati sredinom travnja 1993. izveli napad na Muslimane i da je tada započeo muslimansko-hrvatski sukob u Bosni i Hercegovini. A Dusina? Gdje je to selo? Tko je koga tu, siječnja 1993., napao i pobio? I što je prije - siječanj ili travanj?

Nešto o (bivšem) pukovniku Armije BiH, Šerifu Patkoviću-Geleru:

On se spominje u optužnicama muslimanskim časnicima gdje stoji kako je zapovijedao postrojbom koja je izvršila zločin nad Hrvatima u Dusini. I zamislite sad ovo: taj ubojica Hrvata iz Dusine, Šerif Patković bio je svjedok tužiteljstva ICTY-ja u procesu protiv generala Blaškića, 1998.g.. Ali ne samo on, tamo je svjedokom tužiteljstva bio i jedan «ugledni političar» iz Hrvatske, zaštićeni svjedok, koji i danas ostaje kod tog svjedočenja ali i uvjerenja kako je Hrvatska bila agresor u BiH; i ne samo on. Temeljem njihovih svjedočenja general Tihomir Blaškić je dobio uistinu drakonsku kaznu od 45 godina robije, odležao u pritvoru 9 godina, nakon toga u obnovljenom suđenju oslobođen svake krivnje a nepravedno odležanih devet godina uračunato mu je u 'zatvorski staž'; to je ta haaška pravda, to su ti krucijalni svjedoci optužbe! A Šerif Patković nikad nije suđen niti je osuđen za počinjene zločine u hrvatskom selu Dusina. Sačuvaj-bože, postao je on čak i ministrom, kojeg li sarkazma, ministrom za prava branitelja zeničko-dobojske kantonalne vlade. U tom svjedočenju kod Blaškićeva suđenja sudjelovala je i Željka Rajić, supruga Zvonka Rajića, zapovjednika HVO-a u Dusini. Ona je pod prisegom izjavila da joj se Šerif Patković hvalio kako je ubio svojom rukom njezina muža Zvonka.


(Hrvatsko kulturno vijeće)

Zanimljivo kako je ta emisija prošla nezapaženo i kod hrvatskog puka,medija...A toliko baca novog svjetla na događaje iz prošlog rata.

Gospon Mar-kane, jel bolje ime za ovu temu jednostavno "Dušina, 26.1.93"?

Čitav protekli rat za nas Hrvate prolazi nezapaženo i kao da se stidimo nečeg, ovdje posebice upučujem kritike na udruge iz domovinskog rata, previše se bave socijalnim statusom premda on i nije tako loš ako uzmemo situaciju u BiH... zanemarilo se po meni osnovna zadača udruga a to je da vrijednosti rata, posebno žrtve ne budu zaboravljene... jer ko je pozvaniji da o tome govori nego oni... Nek se Ministarstva i državna uprava bavi socijalom i nekim pravima stradalnika, jel i to je dio digniteta i treba štititi ta prava... a nek se udruge pozabave temeljnjim vrijednostima domovinskog rata... Mislim da i srbi i muslimani to rade bolje od nas..

Tema je počeci H-M sukoba,Novi Travnik,Prozor,Busovača...nemam puno materijala za Prozor pa ako netko od forumaša ima,nek prebaci.U Novom Travniku su bila 2 sukoba 92.,pa slijedi Dusina,Busovača...Između je bilo ubistava zapovjednika i sl.Tako da nije vezano samo uz Dusinu.

Bio sam u Busovači 13.06.1992. (Sv. Anto) i sjećam se odlaska transportera. Mislim da je bio sukob oko nadležnosti vojski oko sela Podjele (srpsko) na području općine Busovača. Mislim da je bilo i puškaranja.

Koliko je meni poznato to je prvi sukob...

Davor Marijan je već obradio sukob u Prozoru, izuzetno zanimljiv dokument:

http://www.hercegbosna.org/download-hr/Marijan_HVO_Prozor.pdf

Baš tako.Zato nek' i ovih foruma i net-a,da malo i mi bacimo svjetla na sve to.

Još u svibnju 1992. godine u Zenici su zategnuti odnosi između Bošnjaka i Hrvata. Hrvati su pod stalnim pritiskom, teško žive, maltretirani su, nasilno ih se pokušava mobilizirati u postrojbe TO-a a poslije Armije BiH. Osim toga, česta su premlaćivanja Hrvata, opća njihova nesigurnost, pljačke, izgoni iz stanova i kuća, ponižavanja i maltretiranja. Krajem siječnja 1993. godine počinju izravni napadi Armije BiH na zenički HVO, a 26. siječnja 1993. postrojbe Armije BiH napadaju Hrvate mjesne zajednice Lašva, sela Dusina, Brdo, Višnjica i Rajići, iz kojih su prethodno, još 1992. godine, istjerani Srbi. U selu Dusina ubijeno je devet Hrvata i jedan Srbin, svi civili.

Tijekom veljače i ožujka 1993. godine predstavnici HDZ-a Bosne i Hercegovine i HVO-a u Zenici više puta pregovaraju s čelnicima bošnjačke vlasti o zaustavljanju terora nad Hrvatima. Dogovori nisu poštovani, a jačala je bošnjačka propaganda protiv Hrvata, širi se mržnja i uskoro se presijecaju svi kontakti. Nezahvalnu ulogu u tome ima Radio Zenica koji otvoreno raspiruje mržnju prema Hrvatima.

Na području Zenice sukobi između Bošnjaka i Hrvata počinju u prvoj polovici travnja 1993. godine. U Podbriježu, 15. travnja 1993. godine, postrojba Armije BiH napala je vozilo marke Audi 80, registarske oznake HVO-ZE-1-00. Vozilo je pripadalo Živku Totiću, zapovjedniku brigade HVO-a koji je ranjen i otet, a četvorica pratilaca su ubijena. U njih je ispaljeno oko 500 metaka iz neposredne blizine. Unatoč pregovorima, iz zatočeništva nije pušten časnik HVO-a Živko Totić.

Sukobi između Armije BiH i HVO-a na području Zenice eskaliraju 17. i 18. travnja 1993. godine. Postrojbe Armije napale su cjelokupni prostor općine Zenica koji nastanjuju Hrvati - Podbriježe, Stranjane, Janjac, Brod, Konjeviće, Šušanj, Crkvice, Perin Han, Raspotočje, Gornju Zenicu, Drivuše, Grm i Zalje. Hrvatsko pučanstvo je u zbjegu. Samo u selo Čajdraš pribjeglo je oko 3.000 ljudi. Pripadnici zeničkog HVO-a i hrvatsko pučanstvo su u jakom okruženju. Minobacačima je oštećena grobljanska kapela u Podbrježu, pljačkaju se i pale hrvatske kuće, napadnut je i Hrvatski dom u Zenici. Zenički HVO odlučuje predati se, da ne stradaju civili, a i radi odnosa snaga koji su bili 1:8 ili čak 1:10 u korist snaga Armije BiH. Tijekom općeg divljanja, plačkanja i paljenja hrvatske imovine na području grada Zenice, pripadnici Armije BiH tijekom druge polovice travnja 1993. godine ubili su 36 zeničkih Hrvata.

Postrojbe Armije BiH, 18. travnja 1993. godine, počinile su ratni zločin nad Hrvatima nastanjenim u selu Šušanj, općina Zenica (vidi Pokolj u Šušnju). Tog dana počeo je sukob između Bošnjaka i Hrvata na području Zenice, a pripadnici Armije BiH u selu Šušanj su ubili 30 Hrvata, a ostali Hrvati iz tog sela su protjerani.

U sredini travnja 1993. godine, nakon progona Hrvata iz Zenice, u Željeznom Polju, općina Žepče Armija BiH je strijeljala trideset Hrvata zarobljenih na području općine Zenica, a koji su prije toga prisilno kopali rovove za potrebe Armije BiH (vidi Pokolj u Željeznom Polju). Vojne vlasti Armije BiH prisilno mobiliziraju Hrvate sposobne za vojsku u svoje redove da bi se s puškom u ruci borili protiv svojih sunarodnjaka. Hrvati odbijaju pa su zatvarani i suđeni na zatvorske kazne. Uz onih trideset strijeljanih, šest Hrvata je obješenih pod optužbom "pobune protiv države i Armije BiH".

U sukobu Armije BiH i HVO-a na području općine Zenica bilo je 156 Hrvata, žrtava ratnog zločina, a 14.000 Hrvata je protjerano

Živo me zanima što je s Totićem danas. Nikad mi nije bilo jasno kako su mu pratnju pobili a njega samo zarobili...

Koliko ja znam sad u mirovini, a i poslije rata bio u VF BiH... a o svemu ostalom mogu forumaši iz ZE a primjetio sam da ih ima... da ne bude iz druge, treče ruke s moje strane...

PS Dobra tema i dobro počela pa samo je nemojte pokvarit političko ideološkim prepucavanjem

U Prozoru sam bio neposredno nakon sukoba sa abih.
Decki koji su bili gore ,su mi ispricali da su bez imalo problema
"ocistili" grad .

Malo cackajuci po materijalu od Praljka i izvjestaje iz
regija zahvacenim ratom sa muslimanima ,sam primjetio da
su nase snage HVO-a imale spoznaje za pripreme abih .
Sa druge strane su nekako iznenadjeni takvim razvojem ?'
U tim spisima se navode prebacaji i prijevoz snaga
abih iz raznih dijelova opcina srednje bosne po potrebi.

Pa ako su nase snage vec ocekivale sukobe na pojedinim
mjestima ,zasto se nismo akivnije obracunavali sa opcinama
odakle su im dolazila pojacanja ???
Spominje se pregupacija vojnika abih iz Travnika i Bugojna u
regiju Uskoplja ili Rame te obrnuto
,dok je u njima maticnim opcinama
stanje pod kontrolom.

Pitanja su na mjestu... a i izvještaji dobro govore... osobno mislim da je obavještajni dio HVO imao kvalitetne informacije o namjeri muslimana i dobro radio svoj posao (kontraobavještajni dio je prilično zakazao). Zapovijednik VOS-a Ivica Zeko je dobro uradio posao u Srednjoj Bosni mada mu ja osobno zamjerim angažman za vrijeme alijanse za rat mu skidam kapu...
Mnogo je pitanja iako dosta nas pomalo pokušava dat neke odgovore (nešto se pisalo pod temom Travnik i drugim temama).. Mislim da prava istina o hrvatsko-muslimanskom ratu još se neće potpuno rasvijetli... Ali i ovo mogu biti mali prilozi za povijest.
Jednom sam napisao da mislim da su nam muslimani cijelo vrijeme nametali tempo, ili bolje reč napadali nas kad i koliko su htijeli i gdje im je najviše odgovaralo.
Premalo se angažiralo sve ispod od Makljena a tamo je se moralo nać slobodni snaga... a o našim brigadama izbjeglica koji su po hotelima i plažama RH da i ne govorim... Svaka općina je vodila neki svoj rat ili mir, ne mareći puno za viši interes ili položaj čak i susjedne općine...
Svega je bilo...

Ulaz u Vitez iz pravca Travnika,ratno doba...

@Mar kane koliko ste cesto isli u "akcije" da preduhitrite protivnika
ili ste naprosto cekali da vam nametnu svoju taktiku?
Kojje si polozaje imao u svojoj regiji ?
(mislim na sirinu djelovanja ili pokrivanja)
Gdje si isao na susjedne terene kao ispomoc
ili uvodjenja u akcije ?'

Grbavica... iz apokaliptičnog i skorog zaboravljeno vremena... svaka čast na slici Markane

Šteta što se u to vrijeme nije nastavilo dalje sa akcijama... Mahala je trebala bit slijedeća na redu i završena... Pouzdano znam da krajem sedmog mjeseca 93 u TR crte prema HVO-u su držali samo mještani, krajišnici i 7 muslimanska je bila mislim na Igmanu ili Visokom... Oni su jednostavno mislili da su završili posao sa nama, a mi smo upravo u tada vračali moral (posebice mi travničani) a akcija grbavica je bila upravo ono što nam je trebalo...

Bila je zapovjeđena tzv. aktivna obrana od strane Blaškića,negdje je imam zaturenu,gdje piše šta i kako...Svaka crta je imala ili trebala imati određene grupe koje bi "uznemiravale" neprijatelja,upadala u dubinu iza linija,nasilna izviđanja,zasjede i sl.

Ova slika gore pokazuje put (lijevi) koji je bio blokiran mjesecima,nismo ga mogli koristiti dok nije izvršen napad na to selo (Grbavica+Divjak dio) i abih je pogurana sa tog područja,ispravljena je crta Bila-Jardol-Krčevine.Oni su bili tu uklinjeni u naše položaje i visilo je u zraku spajanje sa tzv. Mahalom iz tog pravca.To je bio početak rujna 93.,koliko se sjećam.UN je imao bazu odmah pored škole u Staroj Biloj , snimali su tada,bilo je zanimljivih snimaka...

Pa tu su bili jako blizu Mahale. Ako sam ja dobro skužio lokaciju. Nisam znao da je dotle bio klin zanimljivo bi bilo vidjet karte pomicanja crta na području Viteza i Bile... Koliko znam u Busovači i nije bilo nekog pomicanja. Da i za Kiseljak i Fojnicu isto...

Cesta je bila "ničija" zemlja.Koristila se pomoćna preko Divjaka i Mošunja,obilazilo se puno,a snajper je radio svakodnevno.Tako da je komunikacija prema Novom Travniku,bolnici u Biloj i sl. uvijek bila otežana,do tada.
Nije to baš toliko blizu Mahale,bliže je bilo kad su pale Buhine kuće,ali je visilo uvijek u mislima...

dosta sam čitao o sukobu između Hrvata i muslimana u srednjoj Bosni na internetu, knjige (Charles R. Shrader ) zanima me jel zna netko neku dobru knjigu o sukobima između Hrvata i muslimana u Hercegovini?

ili ako nema neka posebna knjiga za sukobe u Hercegovini onda može i knjiga u kojoj je sastavljen cijeli sukob između Hrvata i muslića.

ne bi bilo loše da je autor stranac!

U Busovaci je bilo pocetnih pomicanja tj kad su nase snage potisnute sa Brda Kuber vazne tocke s koje se relativno moglo kontrolirati Zenicko podrucije. Tu smo imali velike gubitke , interventna jedinica je pokusala povrat toga brda ali nije bilo nacina da se vrati. Poslije toga snage HVO-a silaze u Gavrine Kuce, pod Kontrolom HVO-a ostaju jos i brdo Strane. Hvo se nakon nekog vremena povlaci iz Gavrinih Kuca na brdo strane. I to postaje nicija zemlja ma da su muslimanske snage ulazile u selo i vrsile pljacku Hrvatskih kuca pretezito nocu. Drugo potiskivanje je bilo na brdu Prosje ratiste prema Kacunima. Tada pada linija Prosje 2 muslimani silaze jako blizu ceste tada je jos bila rana faza ratovanja i nasi nisu imali ni rovove iskopane ali uspjeli su potisnuti Muslimanske snage ponovo na reon Prosja2 tako da smo ih odmaknuli od ceste. Jos je bilo pomicanja na Brdu Kula iznad samog grada Busovace ma da su to neznatna pomicanja jer je to bila borba za odredjeni brezuljak.
Kasne kad su se linije ustabilile kad smo se mi ukopali snage MOS-a nisu nikad znacajno uspjele pomaknuti linije na Busovackom ratistu. Tijekom cijelog rata povlacio se plan proboja od Busovace prema Kiseljaku cca-25-30km. Ali budimo realni mi nismo imali snage da izvedemo takav prodor jer smo imali kronican nedostatak ljudi. Mozda bi ga i mogli izvesti ali nebi mogli ocuvati toliko dugu liniju. Pogotovo jer bi bila izlozena stalnim napadima ABiH jer je to bio njihov vazan koridor.

Eto ja se malo raspisao otelo se :)

Ne bi je ni čuvali,samo dok dođe 30-ak tenkova iz Kiseljaka.

Koji je bio zadnji polozaj HVO prema Kacunima, u pravcu Kiseljaka?

Zar nije Brestovsko sa druge strane bilo u rukama HVO-a?

Hocu reci, zar je trebalo uzeti cak 30 km prostora, da se spoji sa Kiseljakom?

Mar-kan, je li ikada tokom rata postojala opasnost da Vitez padne u ruke muslimanima, odnosno, jeste li ikada osjetili da bi se to moglo desiti? znam da jedno vrijeme rata muslimanskom vrhovnistvu Vitez odnosno Lasvanska dolina bila glavna meta uopce, tamo su se slale najelitnije postrojbe muslimanske armije, pa pitam je li postojala ikada opasnost da to sve padne.

Nasih tenkova ili ??

Spominje se uzimanje teritorija na pravcu Visokog iz smjera Kiseljaka ??