Srbi nam svašta svojataju i tome se treba suprotstavljati. Međutim Andrića bi im dao u "paketu sa mašnom".

Prije nekih petnaestak godina volio sam slušati radijske emisije "Ljudi dvadesetog stoljeća". Gostovali su stariji ljudi, ali sa dobrim pamćenjem i svjedoci zanimljivih događaja.
I tako jednom, svoj život je prepričavao jedan Hrvat, koji je u kraljevini Jugoslaviji radio kao diplomat. Mislim da je kasnije radio za NDH. Zaboravio sam dosta detalja, ali govorio je o svom razgovoru sa kraljevskim diplomatom Ivom Andrićem. Pa veli, kako je bio šokiran time što ga je Andrić nagovarao da sebe proglasi Srbinom, jer kao to će mu pomoći u karijeri (vjerojatno je to i bila istina). No on je odbio.
Eto kakav je to lik bio. Andrić je sebe proglasio Srbinom, pisao na srpskom i ćirilici, odselio u Beograd. I još na to nagovarao drugog Hrvata. Eto vam ga! Nosite ga.
I sutra, kada bi Srbi krenuli svojatati pisce Ferića, Jergovića, Tomića i sl., ja im se ne bih protivio.
Pa makar to značilo kako nema niti jednog Hrvata Nobelovca

Već sam prije diviziji odgovorila, pa ću i tebi. Ne slažem se, no većina smatra da je srpski književnik, i zbog demokracije i volje većine moram reći da Hrvati nemaju ni jednog nobelovca a Srbi imaju.

Što se tiče NDH, ne znam je li ti poznato da se ponudio da radi kao diplomata za NDH, no odbili su ga.

I dobro. Neće nam biti lako, ali morati ćemo živjeti sa tim kako nemamo niti jednog Hrvata Nobelovca.

U onoj situaciji, biste li Vi kao NDH diplomata zaposlili osobu koja je prethodno sebe proglasila Srbinom? Pa ja mu ne bi dao skretnicu da skreće vlakove, a kamoli jednu takvu poziciju kao izmišljenu za špijuna.

Bilo bi pošteno navesti izvor za takvu tvrdnju, to čak ni Srbi ne tvrde.
No zanimljivo je da je Pavelić pitao Krležu, osvjedočenog komunistu kasnije Titovog miljenika što misli o tome. I da je Pavelić smatrao da je Andriću mjesto u Hrvatskoj a Krleža je bio protiv toga. Malo mi je čudan taj odnos Krleža-Pavelić-Tito.

S druge strane, postoje memoari da je ustaški čelnik Ante Pavelić u razgovoru s Miroslavom Krležom u rujnu 1943. godine u Zagrebu naveo da je Andrić bio čovjek od povjerenja srpskoga Dvora, ali da drži kako je „Andriću mjesto u Hrvatskoj“. Dodao je da se „ne smije zaboraviti da je Andrić katolik“, te pita Krležu što misli bi li se Andrić odazvao pozivu Matice hrvatske.

Krleža u tome zapisu odgovara da je za Andrića „jedva nešto načuo“ te da „kao kajkavac mislim da vi sigurno bolje znate poznajete Andrićeve i Kulinove strane“. Pritom je naveo da je Andrić vjerojatno bio katolik u Travniku i Višegradu, „ali u kraljevskoj prijestolnici, u ambasadorskom Beogradu kao ekscelencija, ministar, eh, tu se je, valjda, krstio s tri prsta, postao pravoslavac. Dapače, i prota Jovan“.

Mile Budak je ipak korektniji pa ga ispravno naziva Jugoslavenčinom

Istu je situaciju mnogo godina kasnije opisao Rajko Glibo, koji navodi da je pak Mile Budak na navodnu Andrićevu ponudu odgovorio: „Što će nam ta Jugoslavenčina.“

https://www.nacional.hr/feljton-tamna-s ... e-andrica/

Već sam u par navrata rekla da ga većina na ovom forumu smatra srpskim piscem i nobelovcem, i da zbog volje većine, mada se s tim ne slažem, moram priznati da je srpski nobelovac i da na uvodno pitanje moram odgovoriti da Hrvati nemaju ni jednog nobelovca.

Ružička, Prelog, Andrić

Tri su "naša" nobelovca, jer su rođeni u okviru hrvatske nacije na prostoru kojeg Hrvati smatraju svojom domovinom.

Po porijeklu, samo Andrić je naš u potpunosti, jer je Ružička dijelom Čeh i Nijemac, a Prelog Talijan (rekao bih po majčinom prezimenu)

Po djelu, nijedan. Kemičari su Švicarci, tu su se ostvarili. A Andrić je Jugoslaven istočnih sentimenata.

č. četiri, još imamo i dalekog rođaka Luke Modrića

Paul Modrich



The Nobel Prize in Chemistry 2015

Born: 13 June 1946, Raton, NM, USA

Affiliation at the time of the award: Howard Hughes Medical Institute, Durham, NC, USA; Duke University School of Medicine, Durham, NC, USA

Prize motivation: “for mechanistic studies of DNA repair”

Ancestry

My knowledge of my ancestry is limited. My paternal grandparents emigrated from Croatia in the late 1800s and settled in the coalfields of southern Colorado. My father Laurence Modrich was born in 1912 in Walsenburg, Colorado and spent his early years in Ludlow, which like a number of other coal camps in the area, was owned by the Colorado Fuel and Iron Company. These mining camps have been described as “feudal dominions” [1] where wages and living conditions were poor. This prompted the Colorado coal strike of 1913–1914, largely organized by the United Mine Workers, and a period of violence that culminated in the 1914 Ludlow massacre, an attack by mine guards and the Colorado National Guard on the tent colony occupied by the striking Ludlow miners and their families, a tragedy chronicled by Woody Guthrie in his song of the same name. My paternal grandfather left at some point thereafter, and my grandmother moved her family a few miles south to Trinidad, Colorado where my father and his two sisters received their education and worked to help support their family. My father never talked much about this period in his life, but it was clear that it imbued him with a strong work ethic, which he imposed on my brother and me while we were growing up.

After graduation from the University of Colorado in 1935, my father moved to Raton in northeastern New Mexico, a town of about 8,000 people just south of the Colorado border, as a coach and biology teacher. He was drafted into the Army Air Forces in 1942, and while on leave from basic training with a friend from Muscatine, Iowa, he met my mother Margaret McTurk, a young woman of German and Scotch-Irish descent. They married in Muscatine in June of 1943 just prior to his transfer to Europe. After my father’s discharge in 1945, they returned to Raton where I was born in 1946 and my brother David in 1948.

https://www.nobelprize.org/prizes/chemistry/2015/modrich/biographical/

Nobelovac Paul Modrich posjetio Modriće i kuću Luke Modrića: Možda se jednog dana i sretnemo na ovom mjestu...

- Ne biste vjerovali, ali ovo mjesto i ova priroda jako podsjećaju na mjesto gdje sam odrastao, na Novi Meksiko i Južni Kolorado... - rekao nam je to, iskreno iznenađen, Paul Modrich, poznati američki nobelovac hrvatskih korijena. Ti korijeni utkani su duboko u obrovački kamen malog mjesta Zatona Obrovačkog u koje se, nakon čak 110 godina od odlaska njegove obitelji u Ameriku, Modrich vratio, želeći vidjeti kuću našeg najpoznatijeg nogometaša, njegova prezimenjaka Luke.

https://zadarski.slobodnadalmacija.hr/zadar/4-kantuna/nobelovac-paul-modrich-posjetio-modrice-i-kucu-luke-modrica-mozda-se-jednog-dana-i-sretnemo-na-ovom-mjestu-609535

Već sam u par navrata rekla da ga većina na ovom forumu smatra srpskim piscem i nobelovcem, i da zbog volje većine, mada se s tim ne slažem, moram priznati da je srpski nobelovac i da na uvodno pitanje moram odgovoriti da Hrvati nemaju ni jednog nobelovca.

tehnički gledano on je jugoslavenski nobelovac (kao što su Ružićka i Prelog švicarski).

no kad bi morao birati, on bi danas vjerojatno prije izabrao biti srpski nego hrvatski nobeovac, ali tko zna, prilivode idu kud vjetar puše. Onda je bilo OPORTUNO biti jugoslavenčina.

s druge strane opet vam velim, nobel za književnost i mir uglavnom dreka vrijedi. čista politika

Inače, Andrić iz ranijih vremena ima i pjesama na hrvatskom, ijekavici.

No, Zagreb mu se nije svidio, a navodno ga nisu baš ni dobro primili.

Od jugoslavenskih urbanih centara, prvo je probao Zagreb. Sasvim prirodno za Hrvata iz BiH.

A možda je samo bio "dalekovidniji" od Krleže. Na ovom forumu neki Krležinu srpsku ekavicu bez imalo srama prepravljaju u zagorsku, no ne spominje se kako su se Hrvati odnosili prema Krleži, rođenom Zagrepčaninu, u vremenu kada mu je pomoć bila najpotrebnija.
Starog i bolesnog njega i njegovu suprugu Belu nitko nije posjećivao osim dopisnika sarajevskog Oslobođenja, Enesa, ne mogu se sad sjetiti prezimena. Enes im je išao plaćati račune, Enes im je donosio hranu, voće i slično, Enes im je pravio društvo. Sam Krleža negdje piše, trebala bih potražiti, da on i njegova Bela broje dane do Enesovog dolaska. U sred Zagreba, u srcu Hrvatske, o starom i bolesnom hrvatskom velikanu brine Enes.

Osobo sam čuo gospodina (radijska emisija "Ljudi dvadesetog stoljeća") kako je rekao da ga je Andrić nagovarao da sebe proglasi Srbinom. Koliko se sjećam (možda griješim) mislim kako je tada Andrić sebe dao kako primjer. Vjerojatno negdje postoji ta snimka. A Vi ćete mi vjerovati ili ne.
Uostalom po onoj - dlakav je, maše repom, laje - pa valjda je - pas.
Sa druge strane ne dovodim u pitanje Andrića kao književnika koji lijepo i zanimljivo piše, ali otimati se sa Srbima za njega - glupost.

Niti vjerujem niti ne vjerujem, ostavit ćemo nek visi u zraku dok netko ne potvrdi ili demantira s nekim izvorom. Za sve što sam do sada navela postavila sam izvore, i mislim da je korektno s moje strane da isto očekujem i od sugovornika.
Na koncu i sam ostavljaš mogućnost da griješiš, tako da je bolje pustiti da visi u zraku.

Već sam u par navrata rekla da ga većina na ovom forumu smatra srpskim piscem i nobelovcem, i da zbog volje većine, mada se s tim ne slažem, moram priznati da je srpski nobelovac i da na uvodno pitanje moram odgovoriti da Hrvati nemaju ni jednog nobelovca.
Evo osobno ga se ne odričem, niti ću ga se ikada odreći, no zbog volje većine(demokracija je) jedino što mi preostaje je čestitati Srbima jer su jedini narod na području bivše SFRJ koji ima nobelovca.

Mislim da bi bilo korektno da im i ti i drugi forumaši čestitate, nije to mala stvar, koliko god je neki pokušali umanjiti.