Zamislimo da je Hrvatska ostala u granicama ostatci ostataka, istočno od toga je uzela Venecija ili Srbi ili nikada nije oslobođeno od Turaka sasvim svejedno.

Ostaje nam malena Hrvatska površinski slična Sloveniji, također i slične populacije.

Štokavaca nema, iseljeni ili posrbljeni ili po.turčeni.

Ostatak povijesti je isti, Austrija, pa Autro Ugarsk...

Bi li se Hrvati i Slovenci spojili u jednu naciju s obzirom na bliskost čakavaca i kajkavaca sa Slovencima i obrnuto.

Zajedno bi se borili protiv Austrije i Mađarske...

Protiv germanizacije u mađarizacije...

Dio Slovenaca se u doba ilirskog pokreta i prvih nacionalizama smatrao Hrvatima, tj. postojale su ovakve ideje.

Možda bi Zagreb bio glavni grad Hrvatovenije ili Slovatske.

Smatram kako bi gotovo sigurno došlo do većeg zbližavanja dva naroda ukoliko bi nestao štokavski element Hrvata.

Štokavski element ne bi mogao nestati kao što nije nestao kada se Dalmacija našla pod Mletcima a ostatak Hrvatske pod Bečom i Peštom. Granice država nisu granice naroda, kao što ni granice dijalekata nisu granice naroda.

Bila je ideja u 19. st. da se na jezičnim osnovama ujedine Slovenci i Hrvati kajkavci, ali Hrvati kajkavci to nisu htjeli pod cijenu prihvaćanja štokavskog standarda.

Na čelu odabira štokavskog standarda bili su Hrvati kajkavci jer su htjeli ostati zajedno s Hrvatima štokavcima. A osim toga bila je bogatija štokavska književnost.

Nesuglasice su bile oko toga treba li biti ikavsko novoštokavski ili ijekavsko novoštokavski.

Velikoslovenska, velikosrpske, velikotalijanska i masonska struja bile su da se svi štokavci proglase Srbima. Zbog toga da velikoslovenskoj koncepciji prepusti Hrvate kajkavce, da oslabe hrvatsko jedinstvo koje je bilo nasuprot talijanizacije, a da se svetosavcima omogući prodor protiv katolika. Jer masoni gledaju na katoličku Crkvu kao na glavnog neprijatelja u Europi. Iako, pravoslavlje koje nije svetosavlje ne isključuje hrvatstvo. Srbi su imali državu u 19. st. i uspjeli su posrbiti Hrvate pravoslavne da bi ih dobili na traktorima u Srbiji 1995. Ali Hrvati pravoslavci su bili i ostali činjenica (Petar Preradović, Svetozar Borojević, 10tak generala u NDH, po propisima stanovništva u RH itd. itd.).

U 20. st. izdajnici u hrvatskim zemljama su zastupali i još zastupaju ideju da su štokavci Srbi a da jedino kajkavci i čakavci mogu biti Hrvati. Prividno izgleda da bi Talijani bili protiv Velike Srbije. Ali stvar je da su Talijanima veći problem Hrvati jer su Hrvati i Talijani na sličnom civilizacijskom nivou pa ne mogu Hrvate asimilirati. Srbi su 500 godina bili pod Turcima pa su lakši plijen zbog slabije civilizacijske razvijenosti.

Međuostalim Srbi i hrvatske posrbice su u Kraljevini Jugoslaviji (SHS) sklopili s Talijanima ugovore kojima im prepuštaju dijelove Hrvatske, Dalmacije. A tijekom Drugog svj. rata pomagali su četnike, npr. prilikom Ustanka u Srbu 27.7.1941.

Muslimani štokavci u BIH su hrvatskog podrijetla, a jer islam isključuje druge nacionalnosti muslimani u BIH su Hrvati u mjeri u kojoj odstupaju od fundamentalnih islama. Oni zapravo moraju negirati povijesne činjenice i sve povijesno nasljeđe BIH prije 1463., da bi sami sebe uvjerili da su imali bošnjački identitet koji nije hrvatski u predosmanskom razdoblju.

Društveno, kulturno, ingvistički i zajedničkom (habsburškom) poviješću je to u biti, više-manje isti narod, bliži jedni drugima, nego štokavcima, ikavcima, kako već (to pričam kao originalni kajkavac, sa samoga ruba kajkavskog govornog područja, koji se morao priučavati "istočnom", štokavskom govoru).

Da nisu bili podijeljeni između Habzburga i Ugara (na austrijski i mađarski dio), u zasebne poltičke cjeline, vjerojatno bi to danas bilo jedno (lako moguće dio Hrvatske).

Meni osobno je Slovenac govorno bliži nego tamo neki Bošnjak ili Srbin, pa čak i naš Hrvat ikavac ili štokavac (za usporedbu srpskim forumašima, kao što je nekom Nišliji, Leskovčanu ili Piroćanu govorno bliži Makedonac ili Bugar, nego njihov Srbin iz Beograda).

Btw. inače da nije bilo Turaka vjerojatno bi se "kajkalo i čakalo" sve do Vrbasa i Neretve

Kakav istočni štokavski govor? Mislite bosanski ili dubrovački? Osim toga čakavci na otocima su preuzimali dubrovačku štokavštinu, koja zapravo izvor ima u čakavštini kojom je stiliziran starocrkvenoslavenski.

Srbi su pod Turcima bili nepismeni skupa sa svojim popovima. Od istoka tako se nije imalo šta preuzeti. Srbi su u kakvoj takvoj književnosti imali jezik koji je sličio na ruski i bugarski više nego na hrvatski. A današnji hrvatski standard je sličan već jeziku Bartola Kašića, a i dubrovačka književnost nam je danas je razumljiva.

Srpski književni jezik do Vuka



Nepismeni Srbi i njihovi popovi



Vuk Karadžić



Povijest hrvatskoga jezika do 1800.

Da nije bilo Turaka razvio bi se interdijalekt na bazi ČA-KJ-ŠTO koji bi prerastao u standard. On se i počeo razvijati u ozaljskom književnom krugu i prerastati u standard. Juraj Križanić je obradio taj ozaljski standard. Problem je nastao kada su uništeni i politički i gospodarski Zrinski i Frankopani. Karlovac je dobar primjer gdje se susreću ČA-KAJ-ŠTO i gdje se razvio trojniji interdijalekt.

Štokavski je katolička Crkva preferirala zbog vjerskih razloga, kako bi mogla lakše preko Hrvata širiti vjeru u BIH i istočnije. Pa Kačić je išao u Srbiju učiti Srbe koji su živjeli u zemunicama vjeru. Trebamo se staviti u kontekst kada je bilo čudno slušati kako se svojim bezumljem razbacuje ateistička neinteligencija, tada su ljudi više vjerovali u Boga i htjeli su širiti pravovjerje.

Meni kao kajkavcu su sva ta štokavska, ikavska, ekavska, kakva god narječja jednom zajedničkom rječju "istočna", evo ako hoćete može i "jugoistočna"

Kažem, da su ta područja kajakvštine i čakavštine (međimurje, zagorje, prigorje, podravina, moslavina, dio banovine i korduna oko Kupe, gorski kotar, istra) nekom povijesnom putanjom završili u zajedničkoj državnopravnoj zajednici sa Slovencima, misilm da tu nebi bilo nikakvih sporova, ni razmirica, nego da bi se bez problema stopili u jedan narod, naciju, kako već hoćete.

Kažem, lingvistički, vjerski, društveno, kulturno, to su isti ljudi, bliži jedni drugima, nego recimo zagorci ili istrijani - slavoncima, dalmatincima, hercegovcima, da niti ne pričam o nehrvatskim štokavcima (Srbima i Muslimanima).

Bilo bi to zajebana država, ali Republika Dinarska bi ju pregazila kao beba zvečku.

Zapravo je ključni trenutak bila Trubarova Biblija koja je bila prva slovenska knjiga koja je utemeljila slovenski standard. To je bilo za vrijeme protestantizma koji nije zaživio u hrvatskim zemljama. Nastao je i prijevod Biblije na hrvatski jezik ali ta Biblija se nije raširila. Trubar je primijetio da Hrvati kajkavci nisu prihvaćali standard Trubarova Biblije, ali su zato prihvaćali Trubaru čudne dalmatinske riječi.

Hrvate kajkavce je s dalmatinskim Hrvatima vezalo to što su imali iste vjerske knjige, koje su se donosile iz Dalmacije i kajkavski stilizirale.

Potcjenjuješ "germanski" mentalitet sjevernjaka

Da ti budem iskren ja na Slovence gledam kao na "odmetnute ili austrificirane" Hrvate, slično kao što Srbi gledaju na Crnogorce, ili recimo Bugari na Makedonce.

To je u biti jedini narod (od ovih južnih Slavena) sa kojima bih kao Hrvat odmah sutra prihvatio novu državnopravnu zajednicu.

Lijepo je ministar Šušak govorio. Gdje postaviš Zagorca na položaj tu ćeš ga i naći. Teško bi oni svog grunta dali.

S druge strane mi smo preveliki dominatori da bi Hrvatska završila tako mala.

A Slovenci su se slobodni pridružiti matici kad god hoće.

Minus Srbeki koje deportiramo nazad.

Kad već zamišljamo. Dalmacija- Hercegovina- Crna Gora kao jedna država. Koja vam je prva asocijacija? Meni D O M I N A C I J A.

Falilo bi tu radnog naroda.

Taj pokušaj nije uspio ni Primožu Trubaru za vrijeme protestantizma, a ni Slovencu Jerneju Kopitaru za vrijeme hrvatskog (ilirskog, narodnog) preporoda.

Nešto ispuštate u teoriji. Možda svijest o teritoriju hrvatskog srednjovjekovnog kraljevstva, možda zajedničku hrvatsku stoljetnu borbu i tragediju s muslimanima, a možda i činjenicu posebno formiranoj svijesti kod Slovenaca koja je već za Trubara bila objektiva činjenica.

Trebalo bi istražiti jesu li se Slovenci identificirali sa stoljetnom tradicijom hrvatskog sabora, kojeg Slovenci nisu imali.

Svakako da nasilnih pokušaja asimilacije između Slovenaca i Hrvata nije bilo. Kao i da nismo niti jednom okrvarili zajedničku granicu u povijesti. Slovenci su nas samo 90tih izdali, nakon što su dogovorili sa Srbima raspad Jugoslavije, i htjeli nas uvući u operetni rat. Osim toga vazda nas ucjenjuju (Krško, Ljubljansku banka, arbitraža itd.).

Stara srpska republika.

Na kojoj osnovi? S kojim standardnim jezikom? Kakva bi bila zajednička povijest te države? Tuđman ili Kučan? Oluja ili operetni rat.

Iako su nam Slovenci civilizacijski bliži nego Srbi, nisu skloni laganju. A i živili smo stoljećima u istoj državi i iste smo katoličke vjere.

Ne može se povući paralela između Njemaca i Austrijanac jer su imali isti prijevod Biblije. Ne znam bili Hrvate Slovenci dočekali kao Austrijanci Hitlera, iako bi nam trebalo samo 48 sati

naziv - Republika Hrvata i Slovenaca
standardni jezik - kajkavski (pročišćena ZG-Samobor verzija)
zajednička povijest - habsburška, austro-ugarska, jugoslavenska
glavni grad - Zagreb (geografski prirodni centar)


Na Plenkoviću i Janši je da ovo ostvare (kako bi Slovenci dobili izlaz na otvoreno more)

Čemu komplicirati. Zalutala slovenska braća se vraćaju matici i pripajaju Hrvatskoj.

I konačno mogu biti mange pa prijetiti okolo. Vojno, politički, sportski, kulturno.

Naravno da će standard biti hrvatski ionako je pola komentara na YouTube na hrvatskim pjesmama "zelo lepa pesam" pozdrav iz Slovenije. Slovenski dijalekt i bok.

Sve je to Velika Hrvatska Nacija.

Niti jedan zdrav Hrvat ne bi na to pristao. To bi značilo ići preko grobova hrvatskih vitezova iz 90tih.

Osim toga u jugoslavenskom društvu Hrvati i Slovenci su se kulturno različito razvijali, zanemarimo li kulturocidni marksizam.

Republika dinarska je u ovom scenariju ili republica italiana ili Srboslavija ili đamahirija.

Bili bi super u sportu, hvalili bi se da ste najviši na svijetu, katolibani 100% , ali bi bio hebeni nered od države bez reda i zakona, i svi bi bježali u Slohrvatsku.

Treba zdrav miks ludih dinaraca i proračunatih sjevernjaka.

Bila bi prava država, celo močnejša od jugoslovanske.

Ataman Grigorije sef GRUa mi je namignuo, na Lasicinu kartu.....bice to Swicarska 2.0, za slavenske tajkune.

Ako brojimo predsjednike od 1990 do danas, kajkavci i sjeverni čakavci (bez čakavskih Dalmatinaca) su imali po jednog predstavnika (Franjo i Kolinda).
Ako brojimo premijere, dosta ih je bilo u 1990-ima (Manolić, Gregurić, Šarinić, Mateša), nitko poslije 2000.

Zanimljivo da je kajkavskih i čakavskih političara bilo najviše na vrhu za vrijeme Tuđmanovog HDZ-a, a recimo SDP nije nikada dao premijera ni predsjednika kajkavca ili čakavca...

Što se tiče kajkavaca i čakavaca, oni se međusobno izuzetno slabo razumiju, unatoč pojedinim sličnim izrazima i riečima.
Štoviše, sami kajkavci, a i čakavci kano podnarječja se unutar samih sebe često ništa ne razumiju. Primjerice, gledajući samo Gorski Kotar, jedan izvorni kajkavac iz Lokava mi je rekao kako ništa ne razumije kajkavca iz Čabra. Meni je izuzetno glupo potencirati razlike između kajkavaca i čakavac spram štokavaca. Pogotovo zato što od davnina isti često bolje razumiju štokavce, nego se razumiju međusobno unutar svojih narječja.
Hrvati u prošlosti nisu prihvaćali takve podjele, tako da ne vidim razloga zašto bih ja niti teoretski uvažavao takve podjele koje su izmišljene u 19. stoljeću.

Vjerojatno se ne razumiju baš najbolje bednjanski i neki izolirani, endemični, otočanski poddijalekt... to je 1% stanovništva...

Ovi iz Like i GK preuveličavaju (lovačke priče)...

To famozno "nerazumjevanje" se obično svodi na neznanje fonda od 20-ak drugačijih riječi i par smiješnih nastavaka... da tjedan dva radiš s čakavcem/kajkavcem pričo bi ko domAči.

Ja razumijem Slovence i Makedonce...

Evo npr. tekst na slovenskom. Ako netko kaže da ne razumije 99% teksta, ta osoba jednostavno laže.