Tacno, x-srbin, tj. kmet bio. I onda je napredovao, sto je bilo u osmanskom feudalnom sistemu moguce, i dogurao do velikog vezira. Po narodnosti naravno je bio Bosnjak.

Iz jedne radne klase srpstva, moglo se znaci preci u vladajucu klasu plemstvo. Pa tako to ni danas ne bi trebalo biti problem, moguce je vama iz srpstva preci i napredovati hijerarhiji do plemstva, ali morate se najprije ratosiljati kompleksa. Jer sa kompleksima ostajes zakucan u srpstvu.

Hrvatska i Hrvati vas gledaju kulturrasisticki kao i sve ostale istocno od njih.
Kakvo crno Sarajevo, cilj je Budimpesta, Bec, Prag itd...

Ostali ste sami, kazem vam. Hrvati vas vise ne zele, mi vas nikad nismo ni htjeli.

Sami i okruzeni. U GETU.

Britanci/Englezi se vama najvise smiju.

Oni i mi smo veoma slicni, obzirom da jako drzimo do naseg plemstva. I kod njih su to sve nekakvi lord-ovi, duke-ovi, sir-ovi, ko kod nas sto su begovi, age, pase, i sl. I to nije nista izmisljeno ko sto vi izmisljate, vec je to stvarno tako, znaci povijesni fakt.

Trebate napraviti referendum


Da sudimo o tvrdnji Vujo :)

Jao smijeha.

Pa svi na svijetu su od nekog okruzeni i u getu. Zamisli samo tek vasu poziciju u kojoj se nalazite, i vase okruzenje. Jedini koji vam mogu pomoci da ne gubite vise, npr Kosovo - Pecka patrijarsija, CG - Jadran, Mkd - Solun, itd. smo mi, vasa vlastela, od koej imate komplekse.

Daj ne provaljuj se.

Uzmi malo geografsku kartu i pogledaj Trokutistan gdje je, potpuno nebitan. Daleko od evropskih koridora-autoputeva, daleko od plovnih rijeka, daleko od mora.

Okruzeni samo sa Srbima i Hrvatima od cije dobre volje zavisi da li cete biti blokirani i izolovani.

mozete li vi republikosrpcani barem podjebavati a da to bude bez snova o klanju i opkoljenjima..blokadama i enklavama?

Joj Šeho, koma si. S vlastelom i begovima... Ja bi radije bila grofica. Ak' može

Al neka si došla da se malo došla

Daleko je i Stambol. A nejma više ni Padišaha ni Hilafeta... Od te spoznaje buja ova osmanska nostalgija. Iz istog razloga buja i frustracija koja se ogleda u postovima Šeherzade otkad se re-pojavila juče.

ti si sajo izgubljena za bosnjacki nacionalni korpus..cu grofica..pa znas da to ne moze.

Gospođice Šeherzada, najjači ste mi kad te lordove i grofove koje u svojoj iskompleksiranosti vjerovatno smatrate božanstvima, povežete s tim hameljom kojeg nazivate svojim istorijskim plemstvom a od istorije, ne računajući onu Muslimani, imate samo zapis sa hotelskog sijela gdje vas je neki notar uknjižio kao Bošnjake za koje nikad dotad niste čuli, gdje ste iz vjerske grupacije preko noći uvršteni u narode, kao

Mislim, toliko napora ulažete u to da nam te klošare predstavite kao nešto evropsko i uzvišeno, da bi vam se posmatrač iz tog lordovsko-plemenitaškog ambijenta kojeg s toliko komičnog žara želite povezati s tom svojom Muslimani klošarijom, najradije izrigao u krilo, što zbog smijeha, što zbog zgađenosti

To jarane zivi kao u doba miloševića. Nema dodira sa stvarnošću. Čim oni tvrde da su njima Hrvati strateški partneri.. a ljudi se po ZG slavonci, purger, posavci... odvaljuju uz Thompsona i Anicu, jasenovac i gradisku staru i sl hitove

I Bosnje u getu

A na grlu uspom RS tj Brčkom apsolutna većina. 42%B i 28%H.

I ona bi, ali avaj

Bošnjaci se nemaju čega stidjeti svoje prošlosti, ta nisu svi bili begovi dosta je bilo i težaka.
A nije se ni dobro živjelo baš u tom vaktu. Jedno selo je imalo 2, 3 bega sa dobrim čardaklijskim kućama dok su ostali muslimani živjeli u ćerpićarama koje su bile kao štale po svojem obliku i dimenzijama. Stereotip o Bošnjacima kao većinsko begovskom stanovništvom nije tačan.
"68
"Šta misliš da li Srbi još mrze Švabe? Oni mrze Turke", lakonski je odgovorio — prema pričanju
očevidaca — pjesnik Kulenović.1
Ovo poistovjećivanje Bošnjaka sa Turcima imalo je svoju dugu tradiciju, a jako je dobar primjer
manipulacije i zloupotrebe historijske nauke.2 Kada je počela opsada Sarajeva 1992. glavno pitanje
koje su Karadžićevi naoružani ljudi na barikada postavljali bilo je: "Ima li u autu Turaka".
U srpskoj je mitološkoj svijesti na početku procesa njihove nacionalne integracije stvorena slika
drugog kao stranog tijela, slika muslimana kao Turaka koji su kao osvajači došli sredinom 15
stoljeća, dok se neprekinuta nit srpske prisutnosti ovdje može pratiti "od praiskona". Kako su,
prema toj mitološkoj slici, Srbi ovdje najstariji, to su oni i najveći i jedini pravi, historijski vlasnici
zemlje Bosne. Kako su, međutim, zbog osmanskoga društvenog sistema, većinu zemljoposjednika u
Bosni činili muslimani, dok su obrađivači tih posjeda, u statusu čifčija, bili pravoslavci, u srpskoj se
svijesti ukorijenilo uvjerenje o neviđenoj pljački i otimanju njihove zemlje od strane osvajača
sredinom 15. stoljeća. Tokom 19. stoljeća ovo je uvjerenje bilo jako rašireno, premda niko ni tada,
kao ni sada, zbog velikih migracija, ne može dokazati niti stoljetnu prisutnost, a kamoli
višestoljetno boravište svojih predaka na jednom prostoru. U osnovi ovakvih nenaučnih teorija jeste
mitološka slika o "Turcima" i "Turskom carstvu" kao univerzalnim krivcima za sve nedaće na koje
su nailazili Srbi od sredine 15. stoljeća sve do današnjih dana.3 Ako ostavimo po strani krive
upotrebe pojmova "Turčin" i "Tursko carstvo", koji se u nauci već po-lahko napuštaju kao
neadekvatni termini za Osmanlije i Osmansko carstvo, ostaje jako rasprostranjena negativna i
mitska slika "Turaka" i njihovo identificiranje sa Bošnjacima, koji su na taj način osuđeni na
plaćanje historijskih grijeha s kojima doista nemaju nikakve veze.
U srpskoj nacionalno-integracijskoj ideologiji 19. stoljeća važnu je ulogu imao odnos prema
bosanskim muslimanima, ali ne kao drukčijoj vjerskoj skupini, nego kao objektu nacionalne
integracije. Dok se s jedne strane kod
1 Oslobođenje, 11. avgust 1992.
Nešto o toj tradiciji i njezinim protagonistima u srpskoj historiografiji vidi u članu Bojana Aleksova
u ovom Zborniku. O primjerima identificiranja Bošnjaka s Turcima u hrvatskoj politici vidi: Ivo
Žanić, Prevarena povijest, Zagreb 1988, str. 131-164, 345-346.
O tome vidi i članak Ane Antić u ovom Zborniku.
69
bosanskih pravoslavaca vjerski faktor sve više isticao kao granica u procesu nacionalne integracije,
taj se faktor nije priznavao kod muslimana, i tu krajem 19. i početkom 20. stoljeća nije bilo mjesta
za izrastanje nacije unutar vjerskih granica. Tezu Vuka Karadžića prema kojoj su Bošnjaci "po rodu
i jeziku pravi Srbi" kasnija je srpska literatura dalje razrađivala. Jovan Cvijić je razradio teoriju o
muslimanima kao "najstarijem srpskom stanovništvu" Bosne i Hercegovine. U srpskoj se
nacionalnoj ideologiji već na samom početku procesa nacionalne integracije javila ideja o nužnosti
povratka muslimana "u veru pradedovsku". Tada je formulirana teorija o "generalnom trebljenju
Turaka iz naroda", kako je to zapisao srpski historičar Stojan Novaković. Podloga ovoj ideologiji
pronađena je u teorijama o srpskom porijeklu muslimanskoga zemljoposjedničko plemstva. Ova je
teorija, također, produkt 19. stoljeća, a u 20. stoljeću nju je Jovan Cvijić ovako predstavio:
Među muhamedancima ima društvenih razlika i etničkih grupa. Najznačajniju grupu čine begovi,
staro plemstvo pojačano onima koji su se odlikovali u ratovima i kojima je sultan dao plemstvo.
Drugu grupu čine seljaci, a treću muslimanski 'kmetovi', tj. muslimani koji nemaju svoje zemlje već
obrađuju begovsku zemlju, isto onako kao i hrišćanski kmetovi .4
Uvijek je u osnovi ovakvih istraživanja bila tvrdnja da je Bosna srpska ili pak hrvatska. Koncem 19.
stoljeća Jovan Cvijić je u svojim etnografskim istraživanja, zapravo, glavni cilj imao dokazati kako
je Bosna i Hercegovina srpska zemlji."

Opet ova o partnerstvu. Pa nismo mi vi da moramo da se nekom prikrpimo kao neki parazit ili krpelj.

Svako gleda sebe. Hrvati bi sutra da mogu izgradili ogradu i prema vama i prema nama. Mi vrlo rado sa nase strane takodje.

I sta vam ostaje? Izolacija i humanitarna katastrofa.

Već spomenuti Massieu de Clerval, koji je godine 1856. boravio u Bosni u naučnoj i političkoj misiji, osvrćući se na bosanske Muslimane zapisao je i ovo:

„Velika nesreća ovog dijela slavenskog naroda jeste u tome da je nepoznat, osim po izvještajima svojih neprijatelja. Za mišljenje o muslimanima ne pitajte kršćane. Među grčkim i katoličkim zemljacima, koji ih smatraju otpadnicima i među Osmanlijama, koji u njima vide samo nepotpune Turke, ovi domaći muslimani žive u jednoj tužnoj izolaciji. Mladi Turčin iz Stambola smatra ih za barbare, jer oni još nisu poprimili patinu civilizacije kojom se on ponosi. Stare pak azijske Osmanlije rugaju se ovim Turcima koji ne znaju turski, ovim „pravim“ vjernicima koji u svojim molitvama smiješno izgovaraju arapski. Slavjanofili ih rado prikazuju kao strašila, ne razumijevajući da na taj način čine sami sebi štetu. Jedan jedini srpski pisac, slavni Vuk Stefanović, govorio je o njima bez predrasuda, sa nepristrasnošću, neobičnom od strane jednog grčkog Slavena, što su njegovi zemljaci primili kao bogohulništvo. On nam slika spahije kao posjednike dosta dobroćudne, da bi mnogi kmet u Evropi mogao pozavidjeti za sudbinu svog vazalštva. Ti muslimanski Slaveni, istina, pokazali su se u Bosni više fanatičnim od pravih Osmanlija. Ovaj fanatizam je koji put doveo do akata nečuvene okrutnosti. Kakav je to dokaz protiv njih? Ti Slaveni su unijeli u svoje religiozne osjećaje, sav onaj žar koji svi ljudi njihove krvi unose u svoje religiozne osjećaje, pa nije potrebno ići u Bosnu, da bi se vidjelo da su upravo između zemljaka religiozne mržnje uvijek proizvodile svoje užasne posljedice.“

Nastavljajući dalje izlaganje, de Clerval ne krije svoje simpatije prema Muslimanima. Govori o bosanskom plemstvu nalazeći da je ono „plemstvo u pravom smislu riječi“ i pri tome dodaje da bi im „elegantno i ponosno držanje, pojačano ljepotom njihove odjeće, moglo obezbjediti mjesto u eliti evropskog društva.“ Nije izostavio ni komplimente ljudima koji su pripadali drugim društvenim slojevima; sretao se s njima upoznavajući ih kao temeljito čestite, uslužne, dostojanstvene i često srdačne. Našao je kod njih i veliki javašluk, sklonost veselom življenju, zadovoljavanje s malim i dakako neprosvijećenost.[1]

Ovaj Francuz uočio je svu delikatnost ondašnjeg položaja bosanskih Muslimana, nepriznatih od Osmanlija, s ko­jima su imali istu vjeru, i od svoje slavenske braće. Upravo ova dvostruka izoliranost, o kojoj govori de Clerval, dala je temelj etničkom subjektivitetu bosanskih Muslimana.

Smatrajući bosanske Muslimane posebnim etničkim subjektivitetom, dakle nečim „trećim“ u odnosu na Srbe i Hrvate, potrebno je da se prethodno konstatuje da su diferencirajući elementi mnogo manjeg značaja od elemenata koji uzajamno približavaju bosanske Muslimane sa drugim južnoslavenskim narodima, prvenstveno sa bosanskim Srbima i bosanskim Hrvatima.

Svako je sa nekim okruzen, mi sa nekim nacijama nase klase i nize klase, dok ste vi okruzeni sa daleko mocnijim nacijama. Vama bolan Albanci uzimaju teritorij, i to najbitniji teritorij, duhovni centar! I sad vi nasi kmetovi dodjete sa takvom spikom nama koji smo vama vladali 500-1000 ljeta.

Ja mislim da vama jos nije jasno kako ste na vrhuncu vase moci, 90-tih, zgubili sve. A opet vam kazem, to vam je brate zato sto imate komplex, nastali ste iz kmetova, pa ne mozete dominirati, sa Makedoncima i Crnogorcima koji su iste klase ko vi, a da ne govorimo sa Bosnjacima ili Hrvatima.

BTW, BiH se nalazi na jednom jako bitnom koridoru, 5c, sjever-jug. Dakle, ne ovo autoput, to je bezze, vec cargo koridor - Hrvati to vec nesto bakcaju oko toga, tzv. Visegradska skupina. To nisam ni ja znala donedavno.

Bošnjaci klasa.

Ostaje im i želja dijaspore za novim ratom,

To su nizi slojevi naseg naroda, jos im nisu neki civilizacijski koncepti proradili. Sta's im, "seljaci-gospodjo"

nemoj i ti gabrielka se ukljucivati u ovo valjanje po blatu meni su tvoji kukovi nesto najljepse sto sam ja vidio na ovom forumu

ja sam samo u prolazu. *njiše kukovima*

odoh mućkat ručak za sutra a vi i dalje kompleksašite, kad ne znate bolje.

Ne, oni ne kompleksaše, oni ukazuju na naše komplekse.

da mi je imat tvoje komplekse.
da bih riječ rekla.