Procenat muslimana u ustasama(od ukupnog broja muslimana) nadmasuje procenat Hrvata u ustasama (od ukupnog broja Hrvata).
Sami pali, sami se ubili.Zato prestani jesti govna i kukati ovdje na forumu.

Am 16. April 1941 errichtete der Unabhängige Staat Kroatien die Hrvatsko domobranstvo („Kroatische Heimwehr“) als reguläre Streitkräfte mit Slavko Kvaternik als Oberbefehlshaber. Faktisch standen sie jedoch unter deutschem Kommando, die operative Führung erfolgte gemäß 1942 und 1943 abgeschlossenen Abkommen durch deutsche Stellen. Neben dem Heer bestand eine Luftwaffe, eine Nationalgarde, eine Gendarmerie und ein Arbeitsdienst nach Vorbild des Reichsarbeitsdienstes. Eine Marine konnte aufgrund italienischer Vorbehalte erst später aufgestellt werden.
Die Kroatische Heimwehr war an der Eindämmung der ersten Aufstandswelle im Spätsommer und Herbst 1941 maßgeblich beteiligt. Ab November 1941 wurden drei Armeekorps mit sechs Infanterie-Divisionen und einer Gebirgs-Division aufgestellt, die Gesamtstärke betrug 55.000 Mann. Im Mai 1943 wurden die sechs Divisionen in vier Gebirgs- und vier Schützenbrigaden umgewandelt.

Procenat muslimana u ustasama(od ukupnog broja muslimana) nadmasuje procenat Hrvata u ustasama (od ukupnog broja Hrvata).
Sami pali, sami se ubili.Zato prestani jesti govna i kukati ovdje na forumu.

Ti si jedno veliko lazljivo govno. A znas zasto? Zato sto je pobijeno ukupno oko 170 000 Bosnjaka a tadasnja vojska NDH je brojala ukupno:


http://de.wikipedia.org/wiki/Kroatische ... _Weltkrieg

- 55.000 domobrana (tri korpusa sa sest divizija, pjesadija, i jedna brdska divizija, dakle ukupno 7 divizija).

+ Ustase (od cega 1200 do 1500 Crna legija)


E sad, samo velika, velika budala moze tvrditi da je ustasa bilo vise nego domobrana. Koliko ih je onda moglo biti? Pola kao domobrana? Ne, vec nikad vise od 15.000. Pa da su sve to bili Bosnjaci nikako ne stoji tvoja smrdljiva laz po kojoj je "broj nevinih zrtava" kod Bosnjaka zanemarljiv.



A koliko je jadnika pobijeno na tkzv. Kriznom putu? I to zelis opravdati?

Nisam sve procito ali cini mi se spomeno si Focu,da u njoj jesu Cetnici klali ,derali kozu i ubijali i djecu ali cisto iz radoznalosti sta je predhodilo taj ,necu da opravdavam zlocin,masakar.A koliko je Srba posle toga bijeno.Hladnokrvno gledano jesmo napravili sranje ali smo sprecili da se napravi jos gore nad nama

Pokolj u pljevaljskom, fočanskom i čajničkom kraju je bio najmasovniji ratni zločin etničkog čišćenja koji su počinile četničke formacije tokom drugog svetskog rata.
U ovoj operaciji uništenja, izvedenoj početkom februara 1943. godine, ubijeno je više hiljada žitelja Pljevaljskog, Čajničkog i Fočanskog kraja. Prema četničkom izveštaju, ubijeno je oko 9.200 muslimana od čega oko 1.200 muškaraca i do 8.000 žena, staraca i dece. Prema posleratnim popisima, stradalo je oko 3.000 civilnih žrtava.
Ovaj masakr civilnog stanovništva je bio ideološku motivisan, a cilj mu je bio etnička homogenizacija zamišljenog velikosrpskog državnog prostora.

RAstko

Srbi nisu imali svoju vojsku, jedini kazes, a Bosnjaci jesu?

A znas, mogao bi se covjek kad bi bio necovjek nakon ovakvih izjava, poput tvoje i od ovog drugog smrada, uvaliti u pisanje po srpskim zrtavama u Jasenovcu i slicno, negiranje, relativiranje, ali cisto sumnjam da ces to procitati (pa makar se nalazili i ovdje gdje se nalazimo).

Nemam sad vremena ,kasnije cu opet navratiti samo po obicaju svaki mali pokolj Srba nad muslimanima je predhodio veci nad Srbima,ako se muslimanske zrtve broje u stotinama onda Srpske u hiljadama.

Hoces reci kao u zadnjem ratu samo u obrnutom smislu rijeci? ;-)

I - opet - opravdavati cetnicke zlocine nad Bosnjacima zlocinima hrvatske drzave NDH nad Srbima moze samo licemjer. Da li je iko pitao Bosnjake da li zele uopste i uspostavljanje NDH? Koliko ih je moglo biti u Handzar Diviziji, postrojbi u koju su se (i to se opravdati na nacin na koji ti opravdavas cetnicke zlocine) mnogi ukljucili samo zbog toga sto su im obecali da ce "braniti svoja sela od cetnika"? Koliko u Ustasama? A koliko je tada ukupno bilo Bosnjaka?

Handzar Divizija, uvedena u rat TEK 1944. godine (!) je imala u svoje najbolje vrijeme oko 20.000 boraca. Ustase oko 15.000 (od cega sigurno nije bilo vise od polovina Bosnjaka). Dakle dodjemo do brojke od oko - u vrh glave - 25.000 potencijalnih (sto ne znaci da je to pravilo) zlocinaca. A koliko zrtava u Drugom Svjetskom Ratu? Naime, oko 170.000. Tako da je jedina razlika izmedju ustaskog genocida nad Srbima i cetnickog nad Bosnjacima bila ta sto su ustase imali drzavni aparat na raspolaganju a cetnici klali kad bi stigli (sto opet ne znaci da izjednacavam sve cetnicke formacije).


Uostalom, ne znam da li ima smisla ubijedjivati bilo koga u nesto sto je opstepoznata cinjenica, bila vec jos i prije zadnjeg rata (vidi knjigu..tu su imena, prezimena, detaljna lista cetnickog zlocina).
http://books.google.at/books/about/Geno ... edir_esc=y

Onaj ko ne zeli da shvati, da prihvati i prizna cinjenice, on to nece i nako i nako.

MUFTIJA ISMET MUFTIĆ


Zagrebački muftija Ismet Muftić prilikom odtvaranja Zagrebačke džamije 1944.

Ismet Muftić je bio zagrebački muftija. Rodio se u Žepču, g. 1876., a umro je u Zagrebu, 30. lipnja 1945. Završio je islamsko šeriatsko (zakonsko) učilište. Bio je građanski imam (islamski vođa) u Zagrebu od g. 1919., a zatim i zagrebački muftija (islamski vjerski vođa pojedinog kraja). Nakon proglasa N.D.H. bio je član Hrvatskog državnog vodstva osnovanog 12. travnja 1941., ter je bio vojni muftija Hrvatskih oružanih snaga. Poglavnik A. Pavelić položio je 15. travnja 1941. zakletvu državnog poglavara, među ostalima, i pried muftijom Muftićem. Članovi prve vlade N.D.H. koji su bili islamske vjeroizpoviesti također su pried njim položili zakletvu. U to vrieme uputio je građanima islamske vjeroizpoviesti u N.D.H. proglas prieko Krugovala Zagreb u kojem ih poziva na suradnju s novom vladom. Zvan je i na pojedine sjednice od Vlade N.D.H. Osim što se brinuo i radio za vjeru i svoje vjernike, surađivao je u tisku i godišnjacima, najčešće iznoseći vjerske težkoće, ter je smatran iztaknutim muslimanskim bogoslovom. Zapažena je bila njegova molitva prilikom odtvaranja Hrvatskoga državnog sabora godine 1942.:
,,Nalazimo se u velikim i sudbonosnim vremenima obnavljanja velike državne misli najmoćnijih hrvatskih vladara, Tomislava i Krešimira IV., u vremenima uzkrsnuća Nezavisne Države Hrvatske. Ono, što smo mi muslimani pretrpjeli u ovo dvadeset godina, ne da se ni zamisliti, a kamo li riečima izkazati. Naša najelementarnija ljudska prava, naša duša i naša vjera, bili su bez zaštite, bez mogućnosti za pravilan razvitak. Bili smo građani trećeg reda. Preko noći smo od ekonomski najjačeg faktora postali najsiromašnijim elementom, a naročito naša aristokracia. Naš građanski stalež je postao rabotnikom. Naš seljak zapušten i zaboravljen. Naša uzvišena vjera, koja je vezana ne samo za sticanje blaženstva na onome, nego i na ovome svijetu, učila nas je oduviek borbi i odporu ovoga i ovakvoga stanja.
Mi, muslimani, borili smo se uviek protiv svih tuđinskih najezda i nasrtanja na naša narodna prava. Oduviek smo stajali na braniku naše hrvatske domovine, svog milog hrvatskog jezika i svoga narodnog osjećanja. I ta borba je napokon urodila bogatim i pravim plodom. Postali smo svoji na svome u Nezavisnoj i slobodnoj Državi Hrvatskoj.
Za ovu radostnu stvarnost imamo mi muslimani zahvaliti u prvom redu Allahovoj providnosti, koja nam je dala čovjeka neograničenih sposobnosti i divovske energije, našeg dragog Poglavnika Antu Pavelića i uz njega njegove hrabre i neustrašive pobornike. Njegovom voljom i mudrom odlukom danas za nas sve muslimane u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj došao je veliki čas, - odtvoren je hrvatski državni sabor. Naši zakleti neprijatelji zatvorili su godine 1918, poviestna vrata naše sabornice, ali misao slobode i vjeru u hrvatsku samostalnost u našim srdcima nisu nikada mogli zatvoriti. Želja za slobodom čitavog hrvatskog naroda tinjala je u našim dušama i, zahvaljujući našem Poglavniku, ona je i ostvarena. Mudrom odlukom našeg Poglavnika, evo, ponovno se odtvaraju poviestna vrata Hrvatske Sabornice, u kojoj će narodni zastupnici raditi u korist cjelokupnog hrvatskog naroda.
Braćo muslimani:
Da vas Allah džellešanuhu pomogne u vašem velikom radu na dobrobit nas muslimana u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i cjelokupnog hrvatskog naroda, Nezavisne Države Hrvatske i našeg dragog Poglavnika. Pozivam vas, da molitvu – dovu – koju ću sada poručiti, propratite sa amin!
U ime Boga, obćeg dobročinitelja:
Bože naš! Stvoritelju svih svjetova! Gospodaru sudnjeg dana, primi našu skrušenost!
Usavrši naša djela! Neka je Tvoj blagoslov na uzvišenog Pejgambera Muhameda alejhisselama in a sve Božje Poslanike!
Samo Tebe obožavamo! Samo Tebe molimo!
Obdari svojom milošću svog poniznog slugu, Antu Pavelića, ljubljenog Poglavnika Nezavisne Države Hrvatske, našu hrabru vojsku i sinove liepe naše domovine!
Očuvaj nam, Bože, Poglavnika, pobornika pravde, zatočenika istine, od zlih ljudskih ćudi i od krivih savjetnika!
Daj mu, Bože, snage, iskrenih pobornika! Daj mu Bože, zdravlja i duga života! Učini svojom moći, da se brine za nas, za napredak Nezavisne Države Hrvatske, za njezinu sreću i njezino blagostanje.
Ti, koji si najmilostiviji, daj nam svoje milosti! Ti, koji se najmudriji, daj nam svoje mudrosti! Da stupamo stazom Tvojih vječnih kreposti, jer si Ti jedini, koji na te staze vodi!
Molimo Te, Bože, da nas pomogneš i ojačaš našu volju i odlučnost, da ostanemo na pravom putu, jer Ti si, Svemogući Bože, najbolji jamac i na Tebe se oslanjamo!
Stvoritelju naš! Bože našega spasa! Primi našu molitvu, kao što je primaš od svih dobrih ljudi!
Amine, Amine, ja mudžibessailine! Velhamdulilahi Rabbil aleminel fatiha!''

I jebali te partizani. Koliko god da se mora odati postovanje istrajnoj borbi i antifasizmu onaj pokolj u Bleiburgu ih diskredituje jednom za svagda kao neke dobrocinitelje i humaniste.

A to sto ne postavljas ni izvore za ove cetnicke isprdotine govori dovoljno o kvalitetu djubrista na kojem se duhovno hranis.

Tito nije nikada uspio oformiti niti jednu muslimansku brigadu jer je većina bila uz Pavelića

Pavelić, s ono malo ljudi s kojima je došao u Zagreb, nije mogao više učiniti su jer oko njega bile dobro organizirane vojske, a on je imao dvjestotinjak ljudi.

Srećko Cvitanović, heroj domovinskog rata koji je svojim informacijskim kanalima spriječavao neprijateljska iznenađenja i pohode, jedinstveni je svjedok jednog vremena naše povijesti i sudionik mnogih hrvatskih bitaka za neovisnost. Tri puta je izbjegao streljanje na Križnom putu, baš kao i smrtnu osudu u Jugoslaviji, a u NDH je kao dječak rastao, pa smo ga zamolili za njegov komentar i viđenje NDH-e. Bio je za stolom sa najvećim ličnostima NDH i njemačke komande, kao dječak iz prikrajka pratio rasprave o politici i ratu. Zanimali su nas dojmovi cijelog jednog doba.

Koja je razlika ličnosti Vlatka Mačeka i Ante Pavelića?

Vlatko Maček, kao čelnik HSS-a je bio populist, po meni malograđanin, osoba koja je bila čelnik najjače političke opcije u Hrvata, prije 2. svjetskog rata, ali i čovjek koji nije volio previše prodrmati političku scenu u Jugoslaviji pa prema tome doživljavao sam ga kao kukavicu. Ante Pavelić je 1941 godine. spriječio uništenje hrvatskog korpusa, nakon komadanja Jugoslavije. Zamislite situaciju, da nije bilo ustaša, što bi četnici radili po Zagrebu. Pavelić sa ono malo ljudi s kojima je došao u Zagreb nije mogao više učiniti jer oko njega su bile dobro organizirane vojske, a on je imao dvjestotinjak ljudi. Što bi Maček napravio na njegovom mjestu? Baš ništa.

Kako je izgledao taj dan bombardiranja Beograda 6.4. 1941 godine iz zagrebačke perspektive?

Radio Zagreb, kao krugovalna postaja u Jugoslaviji, toga dana u jutarnjim satima je javljala vrlo jasno da se Hrvati ne moraju brinuti, Zagreb neće biti bombardiran, a građani Hrvatske neka ne brinu jer niti jedan metak neće biti upućen prema hrvatskom teritoriju. I Hrvatima u jugoslavenskoj vojsci se preporučilo da se predaju i izjasne se kao Hrvati na bojišnici te da će odmah biti pušteni iz zarobljeništva na slobodu. Zapravo, spiker na radiju je govorio kako je počeo rat u Jugoslaviji, ali da se to nas Hrvata ne dotiče.

Kako je izgledalo 10.4.1941 na ulicama Zagreba?

Oduševljenje. Ponos. Nakon toliko godina, Hrvati su stvorili državu. Ulice su bile pune kada su njemački vojnici dolazili. Ljudi su nudili voće, čokolade, napolitanke, bacali cvijeće, Nijemci su doživljeni kao osloboditelji koji nas izvlače iz Jugoslavije. Oko četiri sata popodne, majka nas je pozvala u vrt, gdje smo čuli objavu Kvaternika o stvaranju NDH. Mi smo to doživjeli kao dan slobode, nikakav dan fašizma nismo mi doživjeli, niti antifašizma. Izašli smo iz Jugoslavije. Komunisti danas pričaju gluposti o antifašizmu, iako su ruski komunisti zajedno sa Hitlerom komadali Poljsku i, što je još bitnije, kako je Hitler imao zabranu izrade nekih oružja; oružja su se slagala i odvozila negdje iza Lenjigrada i tamo sastavljala. Sada mi vi recite po kojoj su logici komunisti antifašisti, kad su sa Njemcima zajedno imali ratnu industriju? Komunisti su otišli u sisačku šumu da bi spasili SSSR, a ne da bi se borili protiv fašista. Kad je Hitler napao Staljina, tada su komunisti odlučili uvući svoj narod u borbu za Staljina i SSSR, a ne da bi se borili protiv fašista. Prije toga su mudro šutjeli jer je Staljin bio uz Hitlera. Jugoslavenski pukovnik, kasnije general Simović, koji je izveo puč u vladi, bio je engleski tajni agent pa tako i demonstracije u Beogradu sa sloganom; "Bolje rat- nego pakt" nemaju veze sa komunistima, već sa Englezima. Komunisti se uključuju tek nakon napada na SSSR u rat protiv Hitlera. I to je dokaz mojoj tezi.

Koga ste upoznali od zanimljivih osoba na ručkovima, koji su se kod vas održavali vikendom?


Najzanimljiviji je bio njemački general Alexander von Löhr, njemački zapovjednik 'Jugoistoka', uglađen čovjek, plemićkog stila, vrlo korektan čovjek. Uvijek kavalirski raspoložen. Jednom prilikom moj stric kao ravnatelj bolnice, doveo je na ručak ranjenog američkog brigadnog generala, oborenog iznad Zagreba, koji je bio posramljen kad je vidio, koji je dio grada bombardirao. Američki general je bio blijed dok je pričao o činjenici, kako je na tom dijelu grada bilo mnogo žena sa malom djecom. Ipak nitko mu to nije zamjerao jer je bio rat i mnogi časni ljudi su ispunjavali zahtjeve svojih činovnika, daleko od fronta, a bilo je i puno šlamperaja. Na ručkove smo primali mnoge ranjenike vikendom, to je bio običaj u bolnicama jer ljudi vikendom nisu imali kamo otići ili su obitelji bile daleko pa smo ih primali na ručak, da bi osjetili brigu za ono što su oni za nas činili. U puno navrata smo primali muslimane iz Bosne, koji nisu nikada dvojili da su dio istog naroda i jako su bili vezani za Hrvatsku. Zato Tito nikada nije uspio oformiti niti jednu muslimansku brigadu.

U par navrata sam bio i na sprovodima američkih pilota oborenih iznad Zagreba 1944. godine, koji su bili ispraćeni počasnim plotunom hrvatske vojske.