Baš me zanima koliko ljudi na forumu ima troje dece i preko, a svi demografi koji brinu za budućnost svoga naroda.

na temu.

https://ec.europa.eu/commission/publica ... -europe_en

https://www.facebook.com/EuropeanCommis ... =3&theater

Ovo isto važi i za Srbiju, Bugarsku, Mađarsku...

Svi smo mi ovde hodajući dinosaurusi, nažalost...

Nije ovo demografski nego gospodarski problem, džaba rađati djecu ako ih samo pripremaš za njemačko tržiste.
Ništa od demografskog oporavka dok je god Hrvaska zemlja iseljavanja i na gospodarskom začelju EU.
Ili ćemo nešto naučiti iz primjera jedne Irske koja je od iseljeničke postala useljenička zemlja ili ćemo postati fosili.

Postat cemo fosili, za 5-10 godina nas i Bugarska prestiže i postajemo najveća rupa u EU. Jednostavno socijalistički mentalitet je preduboko usađen u kolektivnu memoriju. Nepovoljna starosna struktura, brdo umirovljenika, uhljeba koji ubijaju porezima privatni sektor. Bez radikalnih rezova slijedi nam tapkanje na mjestu dok nas sve zemlje istočnog bloka lagano prelaze. Možda jednom dođe generacija koja će spasiti RH, mi nismo dorasli zadatku.

Hrvatska bi trebala masovno plaćati stipendije i putovanja u RH potomcima Hrvata u Južnoj Americi, ovo je nemjerljiv demografski potencijal za Hrvatsku, doslovno stotine tisuća ljudi.


SVE VIŠE POTOMAKA ISELJENIKA VRAĆA SE U PRADOMOVINU:
‘ŽIVOT U HRVATSKOJ JE RAJ, možemo hodati ulicom i NEĆE NAS nitko OTETI ni OPLJAČKATI!’

‘U Venezueli je užasna situacija. Nema kave, brašna, šećera, za kruh se čeka dva sata. Tamo su me tri puta opljačkali, jednom i oteli. Ovdje mogu gdje god hoću. Hrvatska je ugodna i sigurna zemlja, jedino fali malo više smijeha’, ističe Mihael Brozović, koji se namjerava u potpunosti vratiti, a čiji su majka i otac 1954. otišli najprije u Kolumbiju, a potom u Venezuelu. Godišnje se u RH vrati čak oko 12.000 potomaka hrvatskih iseljenika, no o tome se, iz nekog razloga, šuti! Kome nije u interesu objaviti dobru vijest?

Iz dana u dan zatrpani smo vijestima o tome kako sve više ljudi iseljava iz Hrvatske te kako sve brže izumiremo, što stvara tmurno ozračje – koje onda potiče daljnje iseljavanje. No, zanimljivo je da se uopće ne spominje da postoji i obrnuti trend, odnosno da se sve više Hrvata iz dijaspore (druga, treća i četvrta generacija) vraća u Republiku Hrvatsku – kako bi naučili jezik i studirali, ali i kako bi ostali u pradomovini Hrvatskoj.

Za tu malo poznat novost i mi smo doznali slučajno – na potpisivanju sporazuma o suradnji Sveučilišta u Zagrebu i Državnog ureda za Hrvate izvan domovine. Rektor Damir Boras i državni tajnik Zvonko Milas, tom su prigodom, na čuđenje većine prisutnih, govorili o sve većem interesu Hrvata iz dijaspore za studiranjem u domovini, ali i za trajnim povratkom u Hrvatsku…

Tragom te informacije krenuli smo, pomalo sa skepsom, u potragu za povratnicima. No, u kontaktu sa službenicima Državnog ureda za dijasporu te u razgovoru s povratnicima, uvjerili smo se da vijest o sve većem broju Hrvata koji dolaze iz dijaspore i sve većem interesu za studiranjem u Hrvatskoj te trajnom ostanku u Hrvatkoj, nije spin, već činjenica.

Mihael Brozović, Hrvat iz Venezuele, rado je ispričao svoju priču.

”Sada sam drugi put u Hrvatskoj. Prvi puta došao sam učiti hrvatski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dobio sam stipendiju Croaticuma te ostao semestar u školskoj godini 2015. – 2016. godine u Zagrebu. Morao sam se, potom, vratiti u Južnu Ameriku da prodam stan i sve stvari, kako bih se zauvijek mogao vratiti u Hrvatsku. Sada sam tri mjeseca ovdje i ne mislim se vraćati. U Venezueli je užasna situacija. Nema kave, brašna, šećera, za kruh se čaka dva sata u redovima. Zar je to život?”, pita se u uvodu simpatični Mihael (56), čiji su majka i otac 1958. iz Jugoslavije otišli (pobjegli) najprije u Columbiju, a desetak godine kasnije – u Venezuelu.

”Moja majka Marija, rođena Katalenić, rođena je u Zagrebu. Živjela je u Tkalčićevoj 73, a otac Stanko je iz Ogulina. Otišli su iz tadašnje Jugoslavije u potrazi za boljim životom, ali i zato jer im se politička situacija nije sviđala. Najprije je, poslije rata, otišao moj ujak Antun Katalenić. On je bio igrač zagrebačkog Dinama. Kada je Dinamo gostovao u Bergamu, odlučio je pobjeći. Bio je neko vrijeme u Italiji, pa otputovao u Columbiju. Moja mama i brat su iz Jugoslavije ’56.otišli u Graz, gdje su dvije godine čekali tatu, koji je u to vrijeme služio JNA. Bio je pilot i padobranac. I premda je obožavao zrakoplovstvo, nije htio ostati u Jogoslaviji, pa su 1958. zajedno otputovali u Columbiju. Tamo sam rođen četiri godina kasnije. Kada sam imao četiri godine, preselili smo u Venezuelu. U toj zemlji moji roditelji su pokrenuli tvornicu plastike. Kada mi se otac razbolio, preuzeo sam vođenje tvrtke. No potom su umrli tata, pa mama, situacija u zemlji se pogoršala, pa sam odlučio prodati tvornicu. Samo tri mjeseca nakon što sam je prodao, država je čovjeku – koji ju je kupio – otela tu tvornicu?! Tamo vam je kaos i nered, komunizam, ali i građanski rat ”, ističe vječito nasmiješeni povratnik iz Latinske Amerika.

Zbog brojnih neugodnih iskustava u Venezueli, na Hrvatsku gleda posve drugim očima.

”Život je ovdje raj! Imam slobodu, mogu ići gdje god hoću, mirno hodam ulicom, jer ništa mi se neće dogoditi. U Venezueli nije tako. Tamo su me tri puta opljačkali. Došli bi s pištoljem, kidnapirali me, ugurali u automobil i prijetili smrću te me natjerali da uzmem novac iz bankomata te sve njima dam. Opasno je. Zato sam odlučio zauvijek otići”, dodaje magistar turizma i hotelijerstva, koji je u Zagrebu, nakon puno muke, našao posao – skladištara!

”Htio sam raditi u turizmu, posao koji znam i u kojem sam dobar, ali svugdje su rekli da primaju samo mlade ljude. Tražio sam dalje, pa sada radim u skladištu švedske tvrtke Foreo, na Radničkoj cesti. Svi me pitaju: kako magistar, pa u skladištu? No, nije važno što nije posao u struci, važno je raditi. Hvala Bogu za ovo. Važno mi je bilo pronaći bilo kakav posao, kako bih imao za stan i troškove”, pojašnjava skromno venezuelski Hrvat.

A na pitanje što mu se ne sviđa u Hrvatskoj, kaže da ljudi nisu veseli kao u Latinskoj Americi.

”Fali malo smijeha! U dućanu su svi mrki i tihi. Dođem ja pa glasno kažem: Dobar dan, kako ste?’ I svi se onda smiju”, prepričao je, sa simpatičnim južnoameričkim naglaskom, svoje dogodovštine iz susjedstva Mihael Brozović.

Kaže da u Zagrebu ima mnogo prijatelja iz Kolumbije, Venezuele i drugih država Južne Amerike. No, druži se i s Hrvatima. Ovdje su mu bratić, stric, teta i druga rodbina, pa nije usamljen, iako je razveden i bez djece.

I naš sugovornik potvrdio je, iz prve ruke, da se u Hrvatsku vratilo mnogo Hrvata druge i treće generacije iz zemalja Južne Amerike. Mnogi imućni Hrvati bi se, kaže on, također vratili i uložili ovdje, ali odustaju zbog straha od birokracije i korupcije.

”Što god je netko pokušao napraviti, uvijek je trebalo na stotine papira, koje je teško ili nemoguće ishoditi. Zato većina imućnijih Hrvata iz Kolumbije, Bolivije, Perua i drugih zemalja odustaju od ulaganja u Hrvatsku. Šteta je to, velika šteta”, procjenjuje Mihael, koji je za 300 eura unajmio stan na zagrebačkom Ribnjaku, no koji će, ako se u roku od godinu dana uvjeri da se ovdje može živjeti od svog rada, kupiti vlastiti stančić i za stalno se skrasiti u domovini svojih predaka.

U međuvremenu, ponovno je zatražio stipendiju, kako bi nastavio usavršavati hrvatski jer mu je pisanje na materinjskom, kako reče, još uvijek dosta veliki problem.

Valja napomenuti da smo, osim sa simpatičnim povratnikom iz Venezuela, stupili u kontakt i s još nekoliko povratnika iz dijaspore, također iz Južne Amerike, čije priče ćemo također naknadno objaviti.

Državni ured : Godišnje se vrati oko 12.000 Hrvata, no taj broj stalno raste

Više informacija o programu učenja hrvatskog jezika za Hrvate druge i treće generacije iz dijaspore, o njihovom stipendiranju te poticanju njihovog povratka u domovinu, dobili smo od Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

‘Program učenja hrvatskog jezika provodimo s ciljem poticanja povratka iseljenih Hrvata i njihovih potomaka u Hrvatsku, te očuvanja hrvatskog jezika izvan granica RH. Program učenja hrvatskoga jezika u RH omogućuje pripadnicima hrvatskog naroda iz cijeloga svijeta učenje i upoznavanje hrvatskog jezika, pisma i kulture. Za studente se organiziraju i izvannastavne aktivnosti, priređuju se odlasci na kazališne i filmske predstave te jednodnevna putovanja u pojedine nacionalne parkove i hrvatske gradove.

Ističemo iskorake u ovom važnom programu: povećan broj dodijeljenih stipendija/naknada, program učenja hrvatskog jezika proširen je i na druge sveučilišne centre – osim na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, provodi se na Sveučilištima u Splitu i Rijeci. Prošle godine je, s ciljem poticanja ostanka naših stipendista u domovini svojih predaka – bilo zbog nastavka studija ili zbog trajnog nastanjena u Republici Hrvatskoj, omogućeno i odobrenje stipendija za treći i/ili četvrti semestar.

Na natječaj za učenje hrvatskoga jezika, koji se objavljuje svake godine za predstojeću akademsku godinu, obično se javlja nešto više od dvije stotine zainteresiranih kandidata iz različitih zemalja s brojnim hrvatskim iseljeništvom, ponajviše iz zemalja Južne Amerike (redovito najbrojniji su oni iz Argentine). Naknada/stipendija obuhvaća jedan do najviše četiri semestra (dvije akademske godine).

Prva moguća prepreka povratku često zna biti nepoznavanje jezika. Putem programa učenja hrvatskog jezika u Hrvatskoj – našim iseljenicima i njihovim potomcima pomažemo u svladavanju te prepreke. Stoga smo prošle godine, s ciljem poticanja ostanka naših stipendista u domovini – bilo zbog nastavka studija ili zbog trajnog nastanjena u Republici Hrvatskoj, omogućili odobrenje stipendija za treći i/ili četvrti semestar.

Važan iskorak u tom smislu predstavlja vrlo skoro osnivanje Vijeće za učenje i poučavanje hrvatskoga kao drugoga, stranog i nasljednog jezika kao koordinacijskog tijela koje treba izraditi strategiju i dati smjernice vezane uz učenje i poučavanje hrvatskoga jezika u inozemstvu, posebice među Hrvatima i njihovim brojnim potomcima koji žive izvan Republike Hrvatske.

Poteškoće za polaznike Programa učenja hrvatskog bile su i neriješeno zdravstveno osiguranje tijekom boravka u RH te rješavanje boravišne dozvole. Ured je, u suradnji s nadležnim institucijama pokrenuo rješavanje tih pitanja.

Što se tiče trajnog ostanka u Republici Hrvatskoj, povratnici ističu potrebu trajnog zaposlenja.

Veliki broj polaznika Programa učenja hrvatskog jezika u RH, nakon završetka tečaja, ostaje živjeti u domovini svojih predaka. U okviru Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske pomoć u ostanku i povratku pružaju posebice Ured dobrodošlice i Sektor za pravni položaj i statusna pitanja, koji u suradnji s ministarstvima i drugim institucijama koordinira rješavanje statusnih pitanja Hrvata izvan Republike Hrvatske s ciljem povratka/trajnog nastanjenja u Republici Hrvatskoj:

Pruža informacije o pravima iz zdravstvenoga, mirovinskoga i invalidskog osiguranja, o poreznim olakšicama za hrvatske povratnike/useljenike, o carinskim povlasticama prilikom povratka i useljenja, o priznavanju inozemnih srednjoškolskih i visokoškolskih svjedodžbi i diploma te o postupku stjecanja prava vlasništva nad nekretninama u Republici Hrvatskoj.

Također nudi pomoć u postupku primitka u hrvatsko državljanstvo, pomoć u rješavanju privremenog boravka te radnih i poslovnih dozvola, obavlja poslove mentora-savjetnika pri integraciji povratnika/useljenika, izrađuje analize i daje prijedloge i mišljenja nadležnim tijelima u svezi: mirovinske reforme, porezne politike, migracijske politike i drugo.

Potiče i povezivanje hrvatskih gospodarstvenika izvan RH i njihovih udruga s gospodarstvenicima i udrugama u Hrvatskoj, unapređuje poslovne veze s Hrvatima izvan Republike Hrvatske, koordinira inicijative s resornim tijelima – Ministarstvom gospodarstva, poduzetništva i obrta, Ministarstvom financija, Agencijom za investicije i konkurentnost.

Doista se primjećuje porast zanimanja za učenje hrvatskoga jezika, dolazak i ostanak u Republici Hrvatskoj, osobito kod pripadnika trećeg i četvrtog naraštaja hrvatskih iseljenika u Južnoj Americi. Također, interes za povratkom ( i onih koji nisu polaznici Programa učenja hrvatskog jezik u RH) u posljednje vrijeme jača, usprkos tome što se popularizacijom odlazaka iz Hrvatske stvara negativna medijska slika. Primjerice u 2011. godine vratilo se 8.534 osoba dok 2015. godine taj broj iznosi 11 706. Broj povratnika u stalnom je porastu tako da vjerujemo da će za svake godine brojke biti još veće”, ističu u Državnom uredu za dijasporu (podatke su preuzeli od Državnog zavoda za statistiku).

Dodaju potom da se vraćaju pripadnici svih generacija – studenti, umirovljenici, ali ono što najviše veseli je sve veći broj obitelji s djecom. Riječ je, kažu, o ljudima u zreloj dobi od 30 do 50 godina koji žele da im djeca rastu u Hrvatskoj. Većem interesu za životom u Hrvatskoj pomogao je i ulazak u EU.

‘’Od akademske godine 2015./16. u Projekt učenja hrvatskoga jezika uvedena je i mogućnost za internetsko učenje hrvatskoga jezika (Hrvatski internetski tečaj HiT-1). Ukupno je od 2012./13. do 2016./17. dodijeljeno 754 naknada/stipendija (333 zimskih i 422 ljetnih) za 541 polaznika.

Naknada/stipendija (1 naknada=1semestar) za učenje hrvatskoga jezika u Hrvatskoj uključuje podmirenje troškova tečaja hrvatskoga jezika, troškove subvencionirane prehrane te dio troškova smještaja (u studentskom domu ili privatno) te dio za osobne potrebe polaznicima tečaja.

Promičući skrb za Hrvate izvan Republike Hrvatske Središnji državni ured i Sveučilište u Zagreb sklopili su Sporazum o suradnji o unaprjeđivanju odnosa Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske na području obrazovanja i znanosti.

Sporazum o međusobnoj suradnji između ostaloga obuhvaća unaprjeđivanje postojeće Strategije o odnosima RH s Hrvatima izvan Hrvatske, razvijanje i otvaranje novih studijskih programa s ciljem integracije i jačanja zajedništva Hrvata realizacija novoga programa interdisciplinarnoga studija koji bi studentima davao široko znanje iz društvenih i humanističkih znanosti na interdisciplinarnim modulima (Identitet i baština, Jezik i kultura, Društvo i mediji, Znanost i društvo)

Potom, Sporazum potiče istraživanja negativnih iseljeničkih trendova u hrvatskome društvu te stvaranje pozitivnoga društvenog ozračja za ostanak mladih u Hrvatskoj, poticanje znanstvenoistraživačkoga rada o temi hrvatskoga iseljeništva, hrvatske manjine te Hrvata u Bosni i Hercegovini, kao i migracijskih trendova te osiguravanje što boljih uvjeta za Hrvate i potomke Hrvata koji pohađaju ili će pohađati Sveučilišni tečaj hrvatskoga jezika na Croaticumu – Centru za hrvatski kao drugi i strani jezik.

Sporazumom se također potiče povratak Hrvata i potomaka Hrvata u domovinu Hrvatsku te se pozitivno djeluje na ostanak mladih u hrvatskome društvu, a time se dugoročno jača demografski, gospodarski i opći napredak hrvatskoga društva.

Sukladno Sporazumu, očekuje se da će se pripadnicima hrvatske manjine i hrvatskog iseljeništva omogućiti upis u studijske programe Sveučilišta u Zagrebu po posebnim uvjetima (donijet će se posebne upisne kvote)”, stoji u odgovorima na naša pitanja, koje smo dobili od Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

http://promise.hr/zivot-hrvatskoj-raj-m ... pljackati/

Nedavno sam u jednom pravničkom listu pročitao intervju s dekanom Pravnog fakulteta u Santiagu, hrvatskog porijekla. Zalaže se za jaču suradnju s Hrvatskom, mogućnost razmjene studenata i tako.

SVE VIŠE POTOMAKA ISELJENIKA VRAĆA SE U PRADOMOVINU:
http://promise.hr/zivot-hrvatskoj-raj-m ... pljackati/

Da, uvijek i svugdje jedne te iste snage sabotiraju i onemogućavaju napredak, razvoj, demografsku, ekonomsku, sportsku i svaku drugu obnovu u našoj Hrvatskoj državi!
Svi bi mogli i trebali vidjeti i znati da su to jugonostalgičarski ostatci, partizanska djeca i unuci, koji ne puštaju sve one "blagodati koje im je borba dala", pokradene stanove i kuće, prvoboračke penzije, poduzeća koja su kupili sa jednu (1.) kunu i td.!
Znamo kako su neposredno nakon proglašenja neovisne države Hrvatske, opljačkani imućni povratnici, od strane stare ne promijenjene jugo-administracije i tako zaustaviki masovni povratak naših iseljenika!
Ti isti, ne omogućavaju otvoriti arhivske dokumente i skidanje imena trgova, koji nose imena zločinaca!

Hrvatska prolazi ono šta su prolazile ili prolaze skoro sve zemlje istočne i srednje Europe nakon ulaska u EU pa čak i ove države na zapadnom balkanu koje još nisu ni ušle, stručnjaci govore da je ovo vrhunac iseljeničkog vala i da je on već počeo jenjavati, dosta tih ljudi će se i vratiti, ali ostaje gorak okus šta smo vjerojatno nepovratno izgubili desetine i desetine tisuća ljudi, popriličan broj mlađih i tisuće djece, to je šteta koju ne može isplatit ni 100 peljeških mostova iz fondova EU.

Nije Hrvatskoj kriva EU. I ne, nije isto. Iz baltickih zemalja i zemalja srednje Europe, ne racunajuci istocnu (Rumunjsku i Bugarsku) iselio se manji postotak ljudi neg' iz Hrvatske. Iseljavanje vjerojatno nece stati. Kao sto nece ni iz Venezuele.

Perecija je propali slucaj. Zato treba pamet u glavu i ne dati socijalizmu prostora kada se bude obnavljala drzavnost Herceg-Bosne.

Nije Hrvatskoj kriva EU, krivi su poslušnici u Hrvatskoj koji samo slušaju Brisel.
Također prije 4 godine sama propaganda pri ulasku u EU.
Možda se i nije moglo drugačije tako nas i dan danas uvjeravaju, možemo vjerovati i dalje a i ne moramo.

Točno se vidi da ste teoretičari i da nemate dodira sa zbiljom i biznisom uopće. Volio bih vidjeti ozbiljnog poslovnog čovjeka koji kuka jer je Hrvatska ušla u EU, na jedinstveno tržište s 500 milijuna ljudi, mahom bogatijih nego Hrvati. Umjesto da se jebu s BIH i Srbijom gdje zbog carinskih barijera i niskog standarda mogu očekivati ograničene prihode i marže, pametni se okreću prema EU svim silama. Ovo govorim iz prve ruke, lani je kroz moje ruke otišlo 70 milijuna eura robe prema EU, 80% više nego 2015., a ove godine se očekuje brojka od oko 120 milijuna eura.

Ajme ovaj iJozo, sto on natrabunja. Pa do 2009. se u Hrvatsku vise ljudi useljavalo nego iseljavalo (a pun *** Srba se iseljavao u Srbiju). Kompletan demografski minus, koji i nije bio toliko strasan i kojeg su u velikom postotku cinili Srbi, je imigracija krpala. Iz Juzne Amerike, Australije, Kanade, SAD-a, Juznoafricke Republike i Zapadne Europe. A jos malo i mi cemo gospodarski gledano dosegnuti razinu iz 2008. uz bitnu razliku da puno vise izvozimo nego 2008. i nesto manje uvozimo + zbog odseljavanja nedostaje radne snage te se zbog toga cijena rada dize, dizuci i visinu realne nadnice sto onda dovodi do toga da ovi koji do sada nisu iselili ni nece jer ce im biti bolje, a da ce se dobar dio iseljenih i vratiti, iz istog razloga zbog kojeg ovi sto su ostali nece iseliti.

Iako moram priznati ovaj efekt nece pogoditi sve hrvatske regije podjednako. Hrvatska ima veliki problem regionalne neravnomjerne preraspodjele dohotka. Tu najvise mislim na Slavoniju koja se bazirala na neucinkovitoj poljoprivredi koja je do ulaska u EU tj do krize (kad je bilo para na bacanje) bila zasticena carinama i kvotama. Sad kad su Francuska i Njemacka u istom trzistu gdje i mi, nema bas neke perspektive za neku polu-poljoprivredu.

Slavonija ima bogomdani resurs koji će zauvijek imati svoju vrijednost, a to je plodna zemlja. Poljska poljoprivreda se preporodila otkad su u EU, a i naša će onog trenutka kad poljoprivrednici krenu razmišljati kako zaraditi, a ne sijati pšenicu i suncokret kako ih je djed učio jer to odavno nije rentabilno. Na državi je pak da im osigura infrastrukturu (navodnjavanje), ali joj sigurno nije drago plasirati novac tamo gdje nema dobiti, što je trenutna situacija. Dugoročno poljoprivreda će ponovno postati značajna djelatnost u Hrvatskoj

Ne možemo svi biti biznismeni.Što sa onih 99,9% Hrvata koji to nisu.
Te spike o ljepšem (malo) sutra su još uvijek bajke, a realnost je sveopće beznađe i pustoš.

Meni pa i svima uglavnom je jasno da će biti bolje kada se nešto pokrene na bolje,
kada porezi padnu i budu niski kao u Irskoj, kada postanemo imigracijska zemlja kao Irska,
kada srežemo rashodovnu stranu proračuna, smanjimo broj općina i da sve dalje ne nabrajamo.

Meni nije druga stvar jasna, što se čeka?

Meni je komično kad na tv dovedu načelnika neke Špičkovine i inih sela, nikako mi nije jasno zašto nisu zadržane općine u granicama prije osamostaljenja.

Najlakše o kriviti poljoprivrednike a ne ono koji im ne mogu osigurati uvjete za normalno bavljenje poljoprivredom, da ne spominjem uvozne lobije koji nas kljucaju danskim čvarcima i brazilskom govedinom dok domaće selo propada.

Gospodarski rast i rast izvoza stvaraju radna mjesta, od toga svi imaju korist, U Hrvatskoj se doduše tek nazire taj trend.

To sto ti pises naprosto nije istina. Situacija je vidljivo bolja nego prije par godina u apsolutno svakom segmentu. Realnost nije nikakvo beznadje i pustos.

Ne može biti loše sa tolikim obaranjem rekorda svake godine u turizmu. Taj strani novac ostaje u domaćem opticaju. Netko troši, netko plaća usluge, plaće, vrti se okolo.
Jedino ponašanje kao grčka i zaduživanje državne razine može sjebati stvar.

Ono sto meni nije jasno jest zasto se zarada od turizma ne racuna kao izvoz. On to u sustini jest, samo sto dobra (proizvodi i usluge) ne odu vani do stranih potrosaca, nego ti strani potrosaci dodju ovdje trositi nase proizvode i nase usluge s novcem zaradjenim u inozemstvu. I to su toliki novci da drasticno utjecu na devizni tecaj, pa kuna je ove godine skocila premu euru na 7,4. Nasa pokrivenost uvoza izvozom je nekih 60%-65% sto je puno bolje nego pred krizu, ali i dalje ocajno s tendecijom boljitka.

Kazu ove godine 10,5 milijardi eura zarade od turizma + 800 milijuna eura investicija u turizam. I ono sto je specificno za nas turizam, to nije dominantno hotelijerski s zatvorenim hotelskim kompleksima gdje gosti i ne izlaze izvan ograde hotela. To je prije svega i kulturni i zabavni turizam. Ljudi ne dodju samo zbog mora i plaze i sunca nego i zbog ljudi, arhitekture, kulture, kulinarstva, jer zele vidjeti gradove, jer zele vidjeti Pulsku arenu, Zadarsku staru jezgru, Šibensku katedralu, jebeni KINGS LANDING (Dubrovnik) ako bas hoces. Sto znaci da i domaci ljudi, vlasnici kafica, restorana, hostela, apartmana itd. imaju izrazitu korist od turizma. Pa u Zadru svaki drugi auto nova registracija i neki bjesni BMW, Audi, Merc, VW. Da ne pricam kako je sve sredjenije i ljepse zbog turista.

Ovisi koga pitaš, ako pitaš nekog ZG managera koji nema pojma kako se živi u Glini, Gračacu, Čabru niti zna uopće gdje se to nalazi, on će reći da je sve sjajno. Isto tako ako netko iznajmljuje 3 apartmana koje mu je dida ostavio u nasljedstvo. Tako su u Jugoslaviji recimo mnogi koji su živjeli u Rijeci a od bivših republika posjećivali jedino Sloveniju mislili kako smo mi razvijena zemlja, a nisu imali blage veze što je i kako se živi na Kosovu, Makedoniji.