Neki.oblik pakla mozes i.ovde doziviti..
Nemir duse kao.posljedicu i upozorenje, onda karmicki ciklusi, pa onda fenomen bumeranga.kako sijes tako.zanjes.

I onda ćeš ti izabrati odlazak u pakao jer je tamo više tvojih?Čovjek je pred Bogom odgovoran jedino za sebe,druge spasiti ne može.
Možemo im pomoći govoreći im o Bogu i moleći se za njih dok su živi da se spase od pakla.Mojih obojedjece vjeruju u Boga,da to nisamčinio,vjerovatno nebi bili vjernici!

Pitanje je dobro, a kako krscantvo nudi odgovor na sva pitanja, logicno je da nudi dobar odgovor i na ovo.
Suprotno tvom proizvoljnom tumacenju da ce mali broj zavrsiti u raju, krscanstvo nudi spasenje po Kristu koji otkupljuje grijehe, svim ljudima na svijetu pa ce tako u raju zavrsiti skoro svi ljudi, ako ne i svi.

S druge strane pitanje otvara jos jednu bitnu temu, dakle moze li pojedinac biti sretan u raju ako mu je djete u paklu( a u ovakvim okolnkstima tamo moze biti samo izvorno, nepopravljivo zlo) . Znaci ovdje se bezuvjetna ljubav prema djetetu podrazumjeva cak i ako je ono cisto zlo, iako takva ljubav dolazi od ljudskog roditelja, a sad zamislimo koliko je beskrajna ljubav bozanskog roditelja prema palom pojedincu, koji zna sve okolnosti, slabosti i opravdanja za paloga.
Sasvim je logicno da Bog ,ukoliko postoji , bude upravo onakav kavim ga opisuje krscanstvo.

I to su ustvari temelji krscanske vjere, koje treba zivjeti i na ovom svijetu , kako bi bili sto blize raju na zemlji, znaci ljubav, sloboda, oprost, odgovornost, a u centru zivot.

Evo moja baba veli da u raju možeš vidjeti samo prvog muža ili ženu ako si muško, ni dicu, ni ćaću, ni mater. Fair enough.

Dajte molim vas, kakvi paklovi, kakvi rajevi. Pa to su izmisljotine. Biblija, kuran, sure, sve je to nastalo u odredjeno vrijeme u kojem je imalo smisla. Evo kako je nastajala sharia: odredjene situacije su iziskivale neku vrstu zakonskih odredbi, uredjenja, i onda su se po potrebi objavljivali ajeti. Sto ne znaci da ti ajeti nisu ukidani kad ispune svoj smisao i svrhu. Drugo je to sto odredjena vrsta homosapiensa, bliza majmunu nego covjeku, misli da takve zakonske odredbe moraju trajati za vijeke vijekova, pa bi danas, u 21. vijeku, da nam nametnu srednjovjekovne zakone i poglede na svijet.

Eto isto vam je i sa svim sto dolazi od "crkvi", svejedno kojih. Uzmimo kao primjer katolicku crkvu, dakle Vatikan - cak i oni su se znali odricati odredjenih pravila, predstava,..cine to i dan danas. Doduse lakse im je kao centralizovana organizacija. Pakao, raj, i slicno, samo sluzi da drzi stado unutar tora, i to je to.

Glup je onaj koji misli da je ljudsko stvorenje toliko bitno pa da mu je neki stvoritelj svemocni (a zasto ne stvoriteljica? zasto sve te monoteisticke religije pricaju samo o "njemu" a nikad o "njoj"? pa niko ga/nju nikad nije vidio, koliko ja znam) napravio paralelne svijetove u kojima ce, po potrebi, moci zderati, prcati, ili - zavisno o zaslugama - vjecno goriti..

Ma nema teoretske sanse. Eto.

Pakao? Postoji, ali na planeti Zemlji, tj. u mnogim predjelima iste...eno Somalija, primjera radi, Afganistan, Sirija trenutno..ali i mnoge africke zemlje juzno od ekvatora u kojima hara neimastina, sila, bolescine..eto Kongo, to je pakao za njegove stanovnike, a bogata zemlja.

Ja mislim da nas je Bog napustio.

Ostali smo sami.

Da, kad vec kazes, postoji i ono sto bi se nazvalo licnim paklom. Mnogi to iskuse, a mnogi i ne znaju da postoji ista drugo. Nazalost. Samo bog s tim veze nema, to sebi covjek sam napravi, ili mu naprave drugi..ili se jednostavno rodi jeben, a niko ne bira kakav ce se roditi i prije svega gdje.

Iiiiiiiii !!!!
Šta si to napisao!?Ako Alah pročita ideš u dzehenem.

Nije glup nego bitnost nepostoji.
Odnosno svejedno je sto je bitn oa sto ne,moze ti bit bitno sta god oces a svemiru to nepravi razliku sta znaci da je OK ako ti je imaginarni ultimativni patrijarh bitan pa nekima je Spock bitnij od cace a nemisle da je stvaran.

Pakao ne bi trebao biti mjesto, nego stanje duše.
Za vrijeme ovog života imamo priliku da izrastemo, da nešto stvorimo.
Grešna duša ne može biti u božjoj blizini (usporedimo kriminalca koji bježi od suca iako je ovaj dobar).
A micanje od Boga izaziva bol.
Poprilično jednostavno.
Zamislite si da vam cijelu vječnost nešto fali. To je pakao.
S time da mi je dobar i Sartre u svome pakao, to su drugi, gdje prikazuje kako pakao može biti jednostavno staviti par osoba suprotnih karakteristika u jednu sobu (bez izlaza, naravno).

Dakle, mi smo od Boga nešto dobili, naš je izbor hoćemo li to odraditi kako spada.
Što se tiče same forme, stari zavjet je više simboličan, novi zavjet je više izravan, pogotovo u onom djelu da je Bog ljubav. Stvari su poprilično jednostavne, iako se naravno mogu zakomplicirati.

Vidi se da povrsno poznajes Islam.
Gdje je kazna na ovom svijetu od Boga.
Karma je ako uradis sevap Bog ti vrati dobro djelo nagradi te, ako nekome grijeh kazni te necim na ovom a moze i na obom svijetu.
Pa onda stana duse.

Vidi se da povrsno poznajes Islam.
Gdje je kazna na ovom svijetu od Boga.
Karma je ako uradis sevap Bog ti vrati dobro djelo nagradi te, ako nekome grijeh kazni te necim na ovom a moze i na obom svijetu.
Pa onda stana duse.

Ukratko presjek kako se došlo do ideje o vječnom paklu, zadržaću se na kršćanstvu, iako je ta ideja u biti ista u svim vjerskim pravcima, tj. vodi podrijetlo iz istog izvora...Ovo su postovi sa foruma od prije 5 godina.

Ono što je uticalo i na sam religiozni svijet i na svijet uopće, jeste učenje starogrčkih filozofa o besmrtnosti duše,( pogotovo Platona) , a Platonovo učenje je uneseno u religiju, i u teologiju putem jednog od crkvenih otaca koji ga je najviše volio, sv.Augustina. Bilo je tu još pobornika (kao i protivnika) dotičnog učenja od strane crkvenih otaca, ali sv. Augustin je donio prevagu.

Samo da napomenem da su ta učenja stigla zna se od koga još od rajskih vremena (tipa nećete vi umrijeti...), pa preko egipatskih kultova, pa preko tajnih grčkih religioznih kultova, tzv misterija, Dionizovih i orfičkih itd., a u pozadini toga je i perzijski zoroastrizam, čije je glavno obilježje dualizam.


U to vreme, u 4.st.,Augustin je čitao Platona i ta ideja mu se svidjela-postoje duše koje su vječne, a sa druge strane, tijelo koje je materijalno, i Augustin je tu vidio srodnost sa biblijskim učenjem.
Tako je ideja o besmrtnosti ljudske duše ušla u kršćanstvo... E, trebalo je onda sačekati da dođe Toma Akvinski, pa da uđe i Aristotel, koga su uglavnom arapski filozofi u srednjem vijeku čitali i poznavali. Putem spisa Tome Akvinskog i Aristotel će ući u učenje crkve. Toma Akvinski je tako pokušao da pomiri Augustina i Platona - da pomiri njihova učenja.

I što se dogodilo? Augustin je počeo da uči da se, u stvari, čovjek sastoji od dva dijametralno različita elementa: od duše i od tijela. Ako je duša vječna, ona je, dakle, neuništiva - ona je dio božanskog. Potrebno je, onda, pronaći mjesto, kada dođe sud Božji, gdje će se ona mučiti. Ali, ona se ne može mučiti vremenski,pošto je besmrtna, već se mora mučiti vječno, i tako je rođena ideja o paklu.

Kasnije, kada su vremena postala malo manje barbarska, pokazali su se problemi (vezano uz Robijevo pitanje) - ako je čovjek živio 60-70 godina i griješio, da li je pravedno da vječno ispašta u paklu? Kako pomiriti vrijeme i vječnost? Dakle, za grijehe učinjene u vremenu, čovjek će ispaštati ili mučiti se vječno. To je tada bio jedan problem sa kojim su se suočili biblijski teolozi, a izgleda da to danas muči još neke:)

Kada su vremena postala još malo manje barbarska, onda su smatrali da postoji i drugi dio, a to je čistilište, tako da će čovjek koji sagriješi otići u pakao, mučiće se neko vrijeme, malo pržiti na vatrici, onda doći će u čistilište, i iz čistilišta će otići u raj. Ali, još uvijek je ideja o vječnom paklu ostala da postoji u religiji.



Da se osvrnem na ove nedoumice oko "vječnosti" pakla...

Naši prijevodi spominju "pakao",original na hebrejskom spominje riječ "šeol",u NZ "hades" ili "ad".
Uvijek u Novom Zavjetu kada stoji izraz “za vijeke vjekova”, stoji isti grčki izraz u različitim svojim formama. On glasi “eis ton aionon”. Ovaj izraz možemo bukvalno prevesti “u vječnost”, “zauvijek”, “biće izmučeni jednom za cijelu vječnost”, “jednom zauvijek”, to će biti vatra koja će jednom zauvjek uništiti grijeh, grijeh će jednom zauvjek nestati i nikada se više neće pojaviti.
Kada je riječ o vječnoj vatri i onom prženju koje se često spominje, u kontekstu cijele Biblije, nigdje se ne kaže da će vječno gorjeti predmeti u vatri, već se kaže da su posljedice vatre, koja predstavlja potpuno ili konačno uništenje - vječne. I to se može lako elaborirati na temelju biblijskih tekstova.

Ako je zlo vječni entitet, ako će na jednom dijelu svemira postojati pakao, a na drugom raj, onda je zlo vječni element. Biblija govori da ljudska povijest ima svoj početak. I ne samo da ljudska povijest ima svoj početak, nego i grijeh ima svoj početak na ovoj planeti, ali grijeh ima i svoj kraj. Doći će dan kada će smrt, i ukupno zlo, biti jednom zauvijek uništeno. To je jedno kratko vrijeme postojanja tzv pakla, koje dolazi nakon Milenija i uskrsnuća nepravednih, a koje se spominje npr. u Otkrivenju (kada će zemlja bukvalno gorjeti po određenim tumačenjima vatre koja se spominje pri uništenju zla i njegovih sljedbenika), a uništenje zla se spominje također u Proročkim knjigama, Pslamima, Evanđeljima itd.


Znači - zlo nije vječna realnost. Tako da nije ni pakao. Ja ne mogu da zamislim takvog Boga,koji bi to dopustio,da su jedni u raju, drugi u paklu, svjesni, jer to je onda čisti dualizam, gdje bi i bog bio dualan u svojoj prirodi, a jasno je i najvećem teološkom laiku da je naš Bog samo, i samo čista Ljubav...Naravno,to je moje razmišljanje.

Nije provokacija Markane, i ne uzimaj licnu zamjenicu drugog lica mnozine osobno, ali samo bih se osvrnuo na ovu zadnju recenicu u kojoj kazes da je "nas Bog samo cista ljubav", pa bih imao jedno kratko pitanje: Pa zasto se onda koji *** ubijate stoljecima u njegovo ime?

To je tema postojanja zla, pošto je ubijanje (tj. zločin ubojstva koji nema veze sa samoobranom, zaštitom slabih i sl.) pod istim nazivnikom, eto ti i odgovora. Pošto zlo nije sastavni dio "karaktera" našeg Stvoritelja, dakle On nije dualan kako Ga se lažno pokušava predstaviti, tako da i zločin ubojstva u Njegovo ime nema smisla.

Da, samo sto tu postoji podosta prostora za interpretaciju odbrane i zastite.

Lijep post s mnogo dobre logike i pažljivo sam ga pročitao, ali kako se sve to uklapa u uvodni post gdje u zadnjoj rečenici dio Matejevog evanđelja, bar u prijevodu kojeg je stavio Patriot, se javlja fraza "vječna muka".

Znaci, govorimo o Novom Zavjetu, koji je glavna referenca i postavka za krscanstvo.

Karmički ciklusi? Ja sam mislio da si ti musliman!

Točno!

Nije AVgustin, nego je Augustin.
Ostatak posta je ok, kao i odstranjivanjem "loših" djelova čovjekove duše u vatri.
Jedino ti je onda pitanje koliko originalnog čovjeka preostaje.
Logika je u svakom slučaju humana.

Kakvo odstranjivanje "loših" dijelova...?

Uzeo si koncept čistilišta (koji postoji samo na kršćanskom zapadu, ne i istoku) i stavio ga umjesto pakla.
Što radi čistilište nego uklanja "loše" djelove?
Što znače ove posljedice vatre u tvom tekstu koje su vječne?

To nije moj stav, samo sam pokušao objasniti odakle su potekle te ideje i kako su se primile u kršćanstvo...U ovoj verziji koncept čistilišta egzistira sa paklom. Ne isključuje ga. S tim da sam pojednostavio priču oko toga, jer ima tu par tumačenja crkvenih otaca oko spasenja, pakla, raja.. ali sva se priča svodi na to da li je duša besmrtna ili nije, kao i sam pojam duše, što ovisi o teologu - vjeri koju je verziju prihvatio.

Jednostavno, opet stvar prijevoda. Jedna uzrečica zorno naglašava razlike u tekstovima - Latini piju mlave i blatnu vodu, Grci iz jezera, a Hebreji sa izvora.

Prevoditelj je upotrebio izraz “vječnu muku”, međutim, izvorni grčki tekst upotrebljava izraz “kolasin aionion”, što u prijevodu znači “vječnu kaznu”. Prevoditelj je zamijenio izraz kazna s izrazom muka pod utjecajem svoje teologije. Kazna i kažnjavanje nije isto, jedno je svršena radnja, a drugo trajna.

Sličan pojam sam pronašao u hebrejskom Mateju, knjiga "The Gospel of Matthew according to a Primitive Hebrew Text". Pisac knjige je George Howard.



Glavna referenca je SZ, temelj. Zato većina kršćana ima problema sa razumijevanjem Biblije - ne poznaju SZ. Znam iz svog primjera.