|
|
Stranica: 8/8.
|
[ 198 post(ov)a ] |
|
Autor/ica |
Poruka |
barry
|
Naslov: Ustaše vs Četnici-bitka na Ljevča Polju(drugo Kosovo) Postano: 04 srp 2015, 09:06 |
|
Pridružen/a: 04 srp 2015, 08:44 Postovi: 18
|
Bitka na Lijevča polju je sukob koji se odigravao od 30. ožujka do 8. travnja 1945. između Hrvatskih oružanih snaga NDH s jedne strane te Jugoslavenske vojske u otadžbini tj. četnika s druge strane; nedaleko Banja Luke. Snagama NDH je zapovjedao general Vladimir Metikoš, a četničkima vojvoda Pavle Đurišić. Bitka je završena potpunim porazom četnika. Nakon 2. sv. rata četnički emigranti su ju nazivali "drugim Kosovom".
Snage NDH koje su su nalazile u blizini činile su 27.940 ljudi. 30. ožujka 1945. četničke snage su prešle rijeku Vrbas i zauzele selo Razboj. Odatle je četnički Sandžački korpus krenuo prema rijeci Savi i selu Dolinama na putu prema Bosanskoj Gradišci. U isto vrijeme tri satnije 5. bojne 10. ustaškog Stajaćeg djelatnog zdruga su po zapovjedi generala Metikoša krenule iz Banja Luke prema Bosanskoj Gradišci te zauzele položaj kod sela Gornje Doline. Tamo su se sukobili sa četnicima ali su zbog nesrazmjera u broju morali početi uzmicati. Istovremeno je i domaće hrvatsko stanovništvo počelo bježati prema Bosanskoj Gradišci u strahu od četnika. Tih dana su četnici poharali sela Junuzovce i Gornje Doline a pretpostavlja se da su ubili 2.500 civila.
2. travnja general Metikoš je sa oklopnim snagama 6. hrvatske divizije napao četnike nedaleko Dolina i u poludnevnoj borbi odbacio ih. Tom prilikom ustaše su zarobili četničkog oficira, kapetana Mijukovića. Crnogorac po nacionalnosti, pristaša ideje nezavisne Crne Gore i sljedbenik Sekule Drljevića, Mijuković se nije slagao s četničkom ideologijom i dao je ustaškim časnicima informacije o namjerama četničke vrhovne komande.
Iz dobivenih podataka general Metikoš i zapovjednik 17. hrvatske divizije general Marko Pavlović donose odluku o što skorijem odlučnom udaru na četnike. General Pavlović je isti dan prebacio u Bosansku Gradišku Oklopni sklop iz Novske i Topnički sklop iz Nove Gradiške te poslao još dvije pješačke bojne. Metikoš i Pavlović su se sastali u Bos. Gradišci i dogovorili plan napada. 5. bojnu 10. stajaćeg djelatnog sdruga su postavili u mjesto Vrbačko kao osiguranje od mogućeg partizanskog napada. Istog dana u 12.00 sati ustaško topništvo je sa tri mjesta započelo artiljerijsku vatru na četnički Sandžački korpus. Istodobno je ustaški oklopni sklop od 24 oklopna vozila i 4 tenka "Tigar" punom brzinom ušao u Doline i vatrom iz strojnica počeo pucati po četnicima koji su počeli bezglavo bježati. Nakon sat vremena borba je bila gotova. Ustaše su zarobili 400 četnika, među njima i nekoliko oficira dok je na bojnom polju ostalo ležati 2.000 mrtvih i ranjenih četnika. Ispitivanjem zarobljenih časnika ustaše su saznali da su četnici planirali taj isti dan napasti Bosansku Gradišku. Saznali su i sastav četničke vojske: Sandžački korpus, kojim je zapovjedao kapetan Kalajitović, Drinski korpus pod zapovjedništvom vojvode Draškovića te 5.000 crnogorskih četnika pod zapovjedništvom vojvode Agrama. Saznali su i da su četnici tijekom dolaska na to područje imali pomoć Nijemaca.
|
|
Vrh |
|
|
barry
|
Naslov: Re: Ustaše vs Četnici-bitka na Ljevča Polju(drugo Kosovo) Postano: 04 srp 2015, 09:06 |
|
Pridružen/a: 04 srp 2015, 08:44 Postovi: 18
|
Zbog neočekivanog poraza njihove prethodnice, u glavnini četničke vojske došlo je do razmirica pa i do oružanog obračunavanja među oficirima. Vojvoda Đurišić je tada dao strijeljati nekoliko crnogorskih četničkih časnika kako bi primirio ostale i spriječio pobunu. No to je samo pojačalo nezadovoljstvo Crnogoraca koji su najvećim dijelom bili prisilno mobilizirani i nisu se željeli boriti za ideju Velike Srbije. Kako je kapetan Mijuković pred ustaškim časnicima i predvidio, u noći 2./3. travnja 5.000 Crnogoraca je dezertiralo iz četnika, prešlo ustašama i ponudilo im pomoć u borbi protiv četnika.
To je natjeralo Đurišića da promjeni plan. 3. travnja donio je odluku da neće napadati ni Bosansku Gradišku ni Banja Luku nego da sve preostale četničke snage trebaju prijeći na lijevu obalu rijeke Vrbas, zauzeti Lijevča polje i sela Topole, Dubrave i Maglajan, ondje se opskrbiti namirnicama i konjima te odatle krenuti preko Kozare prema Kordunu gdje bi se spojili sa četnicima vojvode Đujića koji su im trebali krenuti u susret iz Slovenije.
Dana 4. travnja Đurišić se odlučio na proboj kroz ustaške redove. U međuvremenu ustaše su na brzinu gradili i pojačavali bunkere na cesti Bosanska Gradiška-Banja Luka. Izgradnjom bunkera upravljao je inženjerijski dopukovnik Josić. U bunkerima je bila smještena domobranska 2. bojna 4. lovačkog Sdruga. Svaki bunker je bio naoružan sa po dva minobacača i jednim mitraljezom a posadu je činilo tridesetak ljudi. Bunkeri koji su bili smješteni na raskrižjima cesta, Novoj Topoli, Gornjoj Topoli, Maglajanima i Laktašima bili su dodatno ojačani sa po jednim protuoklopnim topom. Na 40 km dužine ceste bila su izgrađena 22 bunkera. U Laktaše su neprimjetno stigli jedan ustaški oklopni sklop te dvije pješačke bojne i smjestili su se uz cestu prema Razboju. General Pavlović je postavio jedan oklopni sklop Ustaške obrane na cestu prema Donjim Doljanima, iza njega 4. bojnu na kamionima a jednu oklopnu satniju u selo Bukovac. 3. bojnu pod zapovjedništvom ustaškog bojnika Ante Vrbana poslao je u okolicu Vilusa kako bi spriječili mogući napad partizana s Kozare. Glavna bitka
U jutro 5. travnja u 2.00 sati četnici započinju frontalni napad na bunkere i obasipaju ih ručnim bombama, vatrom iz pješačkog naoružanja te bacača. Domobrani u bunkerima su pričekali da im se četnici približe na dovoljnu blizinu a zatim su otvorili vatru iz strojnica, minobacača i topova što stvara velike gubitke četnicima i unosi pometnju među njih. To je potrajalo cijeli dan i nastavilo se u noć.
Četnik Mihajlo Minić je nakon rata opisao bitku ovim riječima:"Dolina Lijevča polja odjekuje grmljavinom od eksplozija granata i ručnih bombi. Ustaški tankovi brekću i seju vatru na sve strane. Noć se je pretvorila u dan."
|
|
Vrh |
|
|
barry
|
Naslov: Re: Ustaše vs Četnici-bitka na Ljevča Polju(drugo Kosovo) Postano: 04 srp 2015, 09:07 |
|
Pridružen/a: 04 srp 2015, 08:44 Postovi: 18
|
Ipak 6. travnja u 6.00 sati četnički odredi Garani i Omladinski odred pod vodstvom kapetana Perišića uspjeli su se probiti između bunkera i krenuli napasti 3. bojnu s leđa. General Pavlović je sa dijelom svoje divizije začepio mjesto četničkog prodora a zatim svoju pričuvu, dvije oklopne satnije, poslao cestom Bukovac-Turjak u pomoć 3. bojni. Sa ostatkom snaga Pavlović se dao u lov na četničku grupu koja je činila oko 1.000 ljudi. Uskoro su ih njegove oklopne snage sustigle i napale, pritisak na 3. bojnu je otklonjen a od 1.000 četnika ubijeno je 500 dok su preostali pobjegli prema Kozari. 3. bojna, ojačana dvjema oklopnim satnijama krenula je u lov na preostalih 500 četnika. Dva dana kasnije jedna bojna 4. hrvatske divizije pod zapovjedništvom generala Zdenka Begića naišla je na tu četničku grupu i u potpunosti ju uništila.
Tijekom noći sa 6. na 7. travnja zahvaljujući radu ustaških diverzanata panika u četničkim redovima dostiže vrhunac i četnici počinju bježati s lijeve na desnu obalu rijeke Vrbas s namjerom da se rasprše po obližnjim šumama. No u jutro 7. travnja ustaško topništvo počinje gađati čamce kojima su prelazili i time im odsjeca odstupnicu.
Kako su se u blizini Bosanskog Petrovca i Sanskog Mosta počele okupljati partizanske snage a ne želeći voditi istodobno borbu na dvije strane, zapovjednik 4. Sbora general Josip Metzger donosi odluku o konačnom napadu na preostale četničke snage koje su brojale još 10.000 ljudi.
Točno u 11.00 sati snage 6. i 17. hrvatske divizije započinju opći napad na četnike koji su se ukopali oko Razboja. Preko Dolina i Glamočana prema razboju kreće 1. oklopni sklop Ustaške obrane predvođen sa 4 tenka "Tigar", za njim motorizirana strojnička satnija i kamioni sa pješadijom. Jedan oklopni sklop 1. zdruga Ustaške obrane kreće cestom Brezovljani-Glamočani. Sa juga Oklopni sklop 6. divizije tjera četnike iz mjesta Kukolj prema Razboju. Iza njega dolaze motorizirana strojnička satnija i dvije pješačke bojne koje započinju sa četnicima frontalnu borbu. Domobrani izlaze iz bunkera i otvaraju oštru strojničku vatru.
Pod naletom ustaških tenkova i oklopnih kola lomi se četničko desno krilo i ustaše dospijevaju u njegovu pozadinu te ga strojnicama tuku s leđa. Četnički Drinski korpus se osipa a četnici uzalud pokušavaju zatvoriti mjesta ustaškog prodora. Pod neprekidnom ustaškom vatrom popraćenom ručnim bombama nastaje panika i rasulo među četnicima. Četnici napuštaju svoje položaje i pokušavaju se spasiti bijegom ali uzalud jer su bili opkoljeni sa svih strana. Ustaško pješaštvo uništava i poljednji otpor četnika koji se predaju. U 13.00 sati bitka je bila gotova. Crnogorci koji su prethodnih dana dezertitrali iz četnika pokopali su mrtve. Ratni plijen je bio golem. Zarobljeno je oko 5.000 četnika, među njima i vojvoda Đurišić koji je pronađen kako se skriva ispod kola nadajući se da će po noći pobjeći.
|
|
Vrh |
|
|
barry
|
Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju Postano: 04 srp 2015, 09:09 |
|
Pridružen/a: 04 srp 2015, 08:44 Postovi: 18
|
Basta, Milan-Rat je završio sedam dana kasnije Proces protiv Draže Mihailovića, Vijesnik 1948. "Američki Srbobran" od 2. listopada 1950. "Iskra" München, od 24.05.1951. članak "Kad je krvca iz zemlje provrela". Iz zapisnika o preslušavanju popa Perišića 01.05.1945. pismohrana časopisa "Drina". Alvin E. Conski, izvještaji Draže Mihailovića, pročitano na zasjedanju Američkog kongresa 24.05.1945. Boško N. Kostić, "Za istoriju naših dana", München.
|
|
Vrh |
|
|
kolubara
|
Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju Postano: 05 srp 2015, 09:22 |
|
Pridružen/a: 24 lip 2015, 16:01 Postovi: 1610
|
Kraj rata i planovi trange frange. Djurisic dobija toboz dojavu od Draze da dodje u Bosnu hitno sa svojima. Po dolasku Draza mu saopstava da on to nije porucio i da nema nameru napustati Jugoslaviju. U igri je bio izrod neonacisticki Ljotic , tada u Sloveniji koji u saradnji sa ustasama vrbuje Djurisica tj da podje za Sloveniju sa borcima a da je on sredio sa ustasama zajednicko povlacenje. I biva tu propustanja na teritoriji pod kontrolom ustasa do mesta gdece upasti u klanicu lijevce polje i tako zavrsava. Ustasi je to srbin bio partizan bio cetnik. Od klasicne sacekuse napfaviste junacko delo.
|
|
Vrh |
|
|
kolubara
|
Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju Postano: 05 srp 2015, 09:24 |
|
Pridružen/a: 24 lip 2015, 16:01 Postovi: 1610
|
Drljeviceva kurvolovka verovanje ustasi a ne pominjemo. Od bezanije i raznih kurvarluka u dogovorima eto bar jedna bitka da se upise kao dobitna. Nije sramotno faliti se kvinslinzima i nacistima? Stidi se guzice kad nemas obraza rece posten svet.
|
|
Vrh |
|
|
Bobovac
|
Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju Postano: 05 srp 2015, 13:48 |
|
Pridružen/a: 24 ruj 2009, 11:09 Postovi: 25856 Lokacija: Heartbreak Hotel
|
kolubara je napisao/la: Kraj rata i planovi trange frange. Djurisic dobija toboz dojavu od Draze da dodje u Bosnu hitno sa svojima. Po dolasku Draza mu saopstava da on to nije porucio i da nema nameru napustati Jugoslaviju. U igri je bio izrod neonacisticki Ljotic , tada u Sloveniji koji u saradnji sa ustasama vrbuje Djurisica tj da podje za Sloveniju sa borcima a da je on sredio sa ustasama zajednicko povlacenje. I biva tu propustanja na teritoriji pod kontrolom ustasa do mesta gdece upasti u klanicu lijevce polje i tako zavrsava. Ustasi je to srbin bio partizan bio cetnik. Od klasicne sacekuse napfaviste junacko delo. Hajde ne kenjaj. Đurišić je dobio koridor prema Sloveniji ali se nije držao dogovora, promijenio je rutu i vrijeme i usput klao sve hrvatske civile. Samo u selu Doline kod Bosanske Gradiške je tada poklano 500 civila. To neko preseravanje da su eto Hrvati zahebali Đurišića, da su ga uvukli u unaprijed planiranu klopku je glupost. Što je vlast NDH trebala učiniti? Da mirno pušta da četnici pokolju sve na svojemu putu do Slovenije?
_________________ "Uzalud vam sav tisak i sve radio postaje, našim srcima nikad nećete ovladati", nadbiskup Alojzije Stepinac, Zagreb, 1942.
|
|
Vrh |
|
|
kolubara
|
Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju Postano: 05 srp 2015, 15:08 |
|
Pridružen/a: 24 lip 2015, 16:01 Postovi: 1610
|
Laz. Djurisicevci su gledali maknuti se sto pre. Vera u drljevica im dosla glave.
A sacekusa ispade toboz bitka junacka... drugo kad kazesh ndh meni neprijatno. To je nasilna drzava koja je uzurpirala citavu bosnu. A pickasto cutala zabaru kad je capio dalmaciju.
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju Postano: 02 pro 2019, 01:02 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 16:06 Postovi: 2919
|
Četnik Milorad Popović, poginuo u ovoj bici.
Vukota Govedarica - Kapetan Milorad Popović
Da zapjevam, s' mukom, rodu mome o velikom junaku srpskome o sivome od sokola tiću Miloradu slavnom Popoviću. Što bijaše srpskom rodu nada rodio se iznad Gacka grada na Dražljevu, selu glasitome na ognjištu srpskom junačkome. Brzo lete dani i godine raste sivi soko sa planine sve vrline velikoga oca barjaktara, dičnog Hercegovca. Vojskovođe, solunskog ratnika zakletoga kraljevog vojnika Milorad je mladi slijedio Gospod mu je dragi podario. Svu ljepotu ovoga svijeta nije bilo ljepšega momčeta u cijelome gatačkome kraju a mlade se cure otimaju koja će mu svoju ljubav dati i njegovom đevojkom se zvati. U Beograd, glavni grad Srbije upisa se na vojne studije i pristupi u kraljevu gardu nije bilo ravnog Miloradu. Po ljepoti, poštenju i znanju i njegovom vojničkom držanju pa bijaše pogledati dika Popovića, mladog poručnika. No kad Hitler, fašista prokleti krenu da se pravoslavlju sveti u tom teškom krvavom vremenu Srbija se nađe u plamenu. Milorad je u to teško doba prvi megdan vatreni oproba k'o komandir konjičkoga puka junački se s' fašistima tuka. U beskrajne banatske ravnice a brojnije švapske jedinice i njihova sila i tehnika primoraše srpskog poručnika. Da se s' vojskom Pančevu povlači jer nadiru ljuti osvajači što za pravdu i milost ne znaju krv nevinu srpsku prolivaju. Pa kad zemlja bez vlade ostade a vojska se razbi na komade Popović se našao na muku zar da gleda skrštenijeh ruku? Kako zemlja svetosavska gori Milorad se sili ne pokori to mu kuća i ponos ne daju pa se vrati svome zavičaju. I zakle se na krst i svijeću srpsku vjeru ja izdati neću krst će časni izronit' iz mraka putem mojih slavnijeh predaka. I ja ću poći, sa vjerom u Boga u odbranu srpskog roda moga Gačane ću pod oružje dići pravi Srbin pod krunu će prići. Ali ne bi što Milorad želi nesrećno se srpstvo podijeli pa brat brata ubijati stade Bože dragi, šta to Srbi rade? Jesu li to ostali bez uma đe kum svoga da ubije kuma đe da otac puca u dijete jada srpskih i sudbe proklete. S' jedne strane Savez komunista onih što su pljunuli na Hrista na krst časni i srpske svetinje na sve čim se srpski rod zaklinje na svetoga Savu i na Boga zar šta ima strašnije od toga? S' druge strane svaki Srbin pravi pod Dražinu komandu se stavi da se bori za kralja i krunu da ih stari predaci ne kunu. Nego da ih do nebesa slave u te teške dane i krvave Gacko polje, slavno od davnina dočekuje ravnogorskog sina. Gorskog zmaja đenerala Dražu i njegovu ravnogorsku stražu i majora Pavla Đurišića pukovnika Baja Stanišića i vojvodu Petra Baćovića i ostale četničke prvake sve birane ljude i junake. Kod bijele kule Bogdanove tu đeneral svoje sokolove upoznava sa ratnijem planom do pobjede borbom neprestanom. Bog i pravda na našoj su strani braćo moja, ponosni Gačani danas mi je pozdraviti dika Popovića, mladog poručnika. Što od boja i smrti ne preza zato ovog srpskoga viteza proglašavam ja časa ovoga komandantom korpusa prvoga. Nevesinjsko-gatačkih četnika a Perišić popa, ustanika za četničkog postavljam vojvodu svi za srpstvo, kralja i slobodu. Od tog dana, pa do kraja rata pod komandom hrabrog komandanta nevesinjsko-gatački četnici u svakome boju i prilici. Za krst časni hrabro vojevaše poklekoše pred njima ustaše i ostale Hitlerove sluge a u julu četrdeset druge. Milorad je, po ratnome planu nadirao s' vojskom ka Jadranu kod Makarske srpski barjak povi orden kola s' mačevima dobi. Koji krasi najviše junake uz njega su uzdanice jake to priznanje i njima pripada a u bici kod Prozora grada. Đe su bile borbe najstrašnije Popoviću ravnog bilo nije u junaštvu i ratnoj vještini tako Srbin služi otadžbini. U grudima srce mu je lavlje samo da se spasi pravoslavlje ideje je jedna i jedina bila toga velikog Srbina. A da nije pravi vitez bio zar bi orden za hrabrost dobio Karađorđa, vožda velikoga za krst časni, a s' vjerom u Boga. Pružila se vjekovna prilika da se stvori Srbija Velika i obnovi carstvo Dušanovo ali đavo dođe po njegovo. Okrenuše leđa saveznici a Titovoj mračnoj politici pružili su pomoć svekoliku Hitlerovom ljutom najamniku to ohrabri Broza i Partiju pa u crno zaviše Srbiju. Posle toga sloma četničkoga i velikog raskola srpskoga Milorad je s' dijelom svojih trupa preko Bosne kren'o da odstupa. Mrka lica prekrile im brade zamisao njihova propade nastupaše iskušenja teška pa morade ta vojska viteška. Krenut' dalje, tamo put zapada tinjala je još poslednja nada saveznici da im pruže ruke kroz golgotu i velike muke. Probiše se do Lijevča polja đe ih strašna zadesi nevolja oko njih se crni obruč steže a ustaše krvožedne reže. Udariše s' nekoliko strana a sa leđa horde partizana mučki juriš na četnike čine otpadnici svoje otadžbine. U krvi je sve Lijevče polje Bože dragi, srpske li nevolje nije šala, dvanaest hiljada tu srpskih junaka nastrada. Izginuše četnički prvaci razbiše se krstaši barjaci utihnuše puške najsvjetlije još Popović boj krvavi bije. Teško ranjen, ali otpor dava momačka mu snaga malaksava dvaput ranjen u pola je sata pa doziva svog Dušana brata. Ljute su me osvojile rane preklinjem te, ubij me, Dušane stegni srce, a skrati mi muke jer živ neću dušmanu u ruke grijeh nije, jedinog mi Boga ne postoji izbora drugoga. Ali Dušan Miloradu zbori iz bijela grla progovori oprosti mi, moj veliki brate ruku podić' ja ne mogu na te. Vidi moje crne pogibije đe brat brata moli da ubije zar šta ima strašnije od toga mora gledati brata rođenoga. Sva u krvi, sa dušom se bori a Milorad svom rođaku zbori nategni mi pištolj, Milomire jedanput se živi i umire. Milomir se našao na muku a rođaku dodade u ruku šta sve snađe u život čovjeka a Milorad ni časa ne čeka. No revolver nasloni na čelo tren vječnosti dok klonu tijelo a duša se na nebesa vinu vječna slava gatačkome sinu. Njemu ime umrijeti neće dokle gore pod Ostrogom svijeće dokle zvone zvona sa Dečana dok je srpstva i dok je Gačana. Srpstvo će ga slavit' do vječnosti Bog veliki nek' mu dušu prosti.
_________________ https://m.youtube.com/channel/UCbUH4gQqQ2Cv8Jrl2ECct3A
https://www.instagram.com/josipcurlin
https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Suradnik:August_Dominus
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju Postano: 02 pro 2019, 17:53 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 16:06 Postovi: 2919
|
Još jedan iscrpan opis zbivanja. Vukota Govedarica je zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
VUKOTA GOVEDARICA - BOSANSKA GOLGOTA
Beograd su zauzele savezničke jedinice a Jadranom plavim plove savezničke krstarice. Po Balkanu, zemlji rata pregone se silne vojske a četnici pomoć traže sa pučine plave morske. Nadaju se u Engleze saveznike svoje stare pod bedeme od Trebinja muški ginu i krvare. Dok četnici kralju kliču i na švapske šance lete sa leđa im udaraju nevjernika brojne čete. O pomoći savezničkoj pravoslavlju nema zbora a Srbiju teror steže bezbožnika i zlotvora. Kad ostaše vjerni sami među dvije vatre ove Mihailović knjige piše na četničke vitezove. Sokolovi moji smjeli više nama nema nada da će bratska pomoć stići iz Londona, đe je vlada. Ko će znati šta se zbilo na obale Temze vode te sve naše, pa i kruna nejasnijem putem ode. Ostali smo, braćo, sami kao Hristos na raspeće od prokletog Teherana okrenu se kolo sreće. Bez pregnuća viteškoga junak nema slasne smrti pa sa puškom, ravnogorci put k slobodi nek' se prti. Sve četničke jedinice prema Bosni neka kreću ni u ove sudnje dane ostavit' vas same neću. Kako koja knjiga stiže četničke se vojske kupe i hitaju da što prije u Dražine stignu trupe. Kada sudnji danak stiže neumrle vojvode i sa pjesmom mrijeti žele no da grešni zemljom hode. Draža lično kren'o svoje srbijanske jedinice na obale Drini saće preko Mačve i ravnice. Od Komova do Somine Pavle dig'o svoje čete i on poš'o da u Bosnu đenerala svoga sretne. Od istočne lomne Bosne i od zemlje hercegove Baćović je Petar kren'o ubojite vitezove. U planine oko Gacka poneka se puška čuje to brat bratu provizira smrtni pozdrav uručuje. Sa Trebinja vraćaju se dva jurišna bataljona ne bi vojske niđe bolje u krvava doba ona. To su momci odabrani duge kose, crne brade sve birani po junaštvu od četnika iz brigade. Đe su bili i stizali potoci su krvi tekli mar junački kao niko na pušku su oni stekli. Čovjek više nije čovjek kad poljubi ruku sili ali časno poginuti junaku se više mili. Za četničke branioce u gradove nema spasa put golgote i stradanja kreće vojska gorostasa. Nevesinjski korpus krenu pod komandom Popovića preko Borča Foči stiže prije zime i Božića. Pop Perišić s' četnicima sa granice Crne Gore na obalu Ćehotini banu noću, prije zore. Tu roždestvo oca Hrista proslaviše čete ove pa Popović dalje krenu ravnogorske sokolove. Još im hljeba ječmenoga u šarene torbe ima pa ponosno gaze gore pod krstaškim barjacima. Zima stisla i snijeg pada i stoljetne lomi gore a iz grla četničkijeh viteške se pjesme ore. Pop kazuje stare priče i sokoli svoju četu na Bibliju, preko puške ukrstio bajonetu. Ovo zavjet neka bude ravnogorci, braćo draga da brat brata izdat' neće kad malaksa naša snaga. Dok četnici s' Gacka slavna planinama snijeg gaze gorske vile kazuju im tajne staze i prolaze. Hrabre ove jedinice iscrpljene, gole, bose ali barjak ravnogorski ponosito viju, nose. I dok gaze bespućima putokazi svježi stoje to su humke od četnika neprebolne braće svoje. Pregaziše pro planina srednje Bosne ponosite dok Vučjak ugledaše i po njemu jele vite. Ispod grana od jelika logoruju male čete vojničke im teške misli ka ognjištu rodnom lete. Hercegovci kad stigoše braći bratski pozdrav daše i tu oni pod komandu Đurišića Pavla staše. S' Vučjaka Draža vrati šumadinske jedinice a Đurišić dalje krenu niz bosanske kasapnice. Polovina minu marta bojevi se ljuti biju po gorama bosanskijem Hercegovci kosti siju. Pa neka se ubuduće to proljeće smrti zove što pokosi kao snoplje ravnogorske sokolove. Prkosnije nego ikad četnički se barjak vije dugi šinjel ispred sebe tifusarsko tijelo krije. Ali ove mučenike krst nadanja neki vodi i stigoše u ravnice na domaku Savi vodi. Oj, varljiva Posavino što u tebi hljeba nije što nijesi rodna, plodna kao što si bila prije? Sad četnici gladni gaze kroz prostrane tvoje njive zar o čaši mutne vode da junaci ovi žive? Od Vrbasa do Kozare Lijevče se polje zove tu junačka sreća stara iznevjeri vitezove. A po polju izlomljene jedinice duge kose na nosila i na ruke nepokretnu braću nose. Tu ranjeni na gomile pod ranama smrtnim pište a tifusar u groznici čašu jednu vode ište. Nema niko da pomože ni da pruži bratsku ruku ravnogorci na golgoti podnosahu strašnu muku. No u selu Seferovci kad je crna noćca pala ustaška se tiho vojska konačištu prikradala. A kad crna zora puče ustaški se plotun osu krv gatačkih jurišlija u posavsku zemlju prosu. I Blagoje Tepavčević komandant je s' njima pao što je primjer neumrli pregalaštva mlađim dao. U Kukulje sahraniše sedamnaest jurišlija na njihovim grobovima slobodarska luča sija. Još krv palih jurišnika sledila se u njih nije a po polju širokome boj krvavi već se bije. Pa Popović čete krenu u odsudnom času tome da ustaško utvrđenje na zapadnom šancu lome. Od Mašića do Viljusa sve je vojnik, do vojnika ukopani u rovove do tenkova od čelika. Tvrđi šanci još su bili na Bardanjoli i brdice dok Popović hrabro viknu za mnom, moje jedinice! Polećeše Hercegovci na tenkove, golih grudi strašna ura sudnjeg doba u četniku snagu budi. I tu oni prolomiše ustaškijeh osam breša krv četnika s' Gacka polja sa zemljom se pomiješa. No kada se posle boja tu skupiše jedinice među njima bilo nije Perišića Radojice. Đe i kako taj vojvoda da počiva vječno osta dok se sazna i utvrdi proteći će vode dosta. No četnici kad minuše potkozarska prva sela njih je ognjem iz pušaka partizanska vojska srela. Krvavi se obruč spuči oko Pavla i četnika nego otkud da se na njih sruči sila ovolika?! To će neko nekad reći i skinuti veo tame da su crni i crveni dva sječiva iste kame. I tu četnik do četnika u juriše stalne pada dok raniše puške dvije Popovića Milorada. Partizanska i ustaška njega zrna izlomiše a kad soko sivi viđe da života nije više. Na vitešku smrt je preg'o i prekrati život sebi da u ruke krvoloka zapadnuo ropstva ne bi. I tu neđe, pod Kozaru ostale su njemu kosti Bog četničkom komandantu neka časnu dušu prosti. Sedamdeset, a i više Gačana je, toga dana braneć' mrtvog komandanta dopadnulo smrtnih rana. Kopali su po tri brata u grobnicu jednu crnu zaludu će čekat' majke da se njima đeca vrnu. Strašni grijeh vapijući s' Lijevča se k nebu diže iznemogle i ranjene krvoloka kama stiže. Lijevče je, pusto polje pritisnuo leš do leša k'o Kosovo, kad je Lazar u nebesko carstvo preša. Boj se bije i četničke bolne miš'ce malaksaju šta da čine, sad vojvode među sobom vijećaju. Tu Sekula Drljeviću ubijedi srpske vođe da četnička vojska mirno kroz Hrvatsku sa njim prođe. Ko se topi, i za slamku najtanju se, kažu, hvata a ta slamka sad je ruka svoga brata, a nebrata. I nebesa nad Kozarom nad sudbinom roda plaču a Drljević pod nož vodi iste vjere, svoju braću. To Sekula, što bez nade primi mitske srebrnjake proda dušu, posta Juda izda Hrista, div-junake. U Gradišku, u ustaške kazamate crne ove na mukama umoriše sve birane vitezove. Sad četnici, kud će, šta će nema Pavla živa više nema Petra, nema Mirka, Zaharije i Dragiše. Svi su oni, iz tih muka u nebesko carstvo došli preživjeli s' polja muke na dvije su strane pošli. Jedni nazad pohitaše u kamene rodne gore da se s' puškom za opstanak i slobodu rodu bore. Drugi dalje nastaviše putem smrti i golgote od Gradiške do Koruške ostavljahu svi živote. A kada su već mislili da slobode zora svanu na granice austrijske zadnja nada, u spas, planu. Tu onoga, što umače i englesku bazu nađe ponovo će nešto teže od Lijevča da ga snađe. A Englezi, kako samo bezbožnički oni mogu kao đavo kad izdava okrenuše leđa Bogu. Pričajući o slobodi i o časti njine krune vratiše ih, da sa njima partizani jame pune. Od Kočevskog crnog roga do Zidanog kletog mosta jedna vojska besmrtnika u bezdane jame osta. Grob bez groba, tu je naš'o ravnogorski četnik brojni u porazu, bez poraza izgubiše sastav vojni. Ko izdade ravnogorce kazivaće tajni spisi ali grijeh ovaj, zna se o engleskoj duši visi. A u šume slovenačke i sad čovjek da zađe u klisure i u jame brzometku pušku nađe. Tu, pod njome, kostur trune neznanoga ravnogorca što je u boj, za krst, stiz'o do Soluna i Mojkovca. S' Prokletija, pa do Alpa arhanđeli s' neba vide put krvavi, kud pod krstom ravnogorski vojnik ide. A na tome putu smrti leži polje krvi malo što je zemlju s' nebesima radi sebe posvađalo. Oj Lijevče, polje smrti duboke su tvoje rane još krv palih vitezova gavranova jata pjane. Još po tebi, kada ore izorava čovjek kosti i da li je Gospod mog'o krv toliku da oprosti?! Pa, nevjerni partizani krv će vaše ruke prati za krvave vaše jame srpski narod mora znati. Jer ko pamti šta je bilo u pamet je mnogo više po istini i po pravdi istorija neka piše. A na groblja besmrtnika neka vječno gore luče nad sudbinom ravnogorstva pokoljenja nek' se uče.
_________________ https://m.youtube.com/channel/UCbUH4gQqQ2Cv8Jrl2ECct3A
https://www.instagram.com/josipcurlin
https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Suradnik:August_Dominus
|
|
Vrh |
|
|
Reconquista
|
Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju Postano: 31 ožu 2021, 18:47 |
|
Pridružen/a: 26 stu 2020, 16:23 Postovi: 12467
|
Citat: 30. ožujka 1945. Lijevče polje – zašto ovu bitku s ustašama četnici zovu „drugo Kosovo”?(Na slici: Kretanje jedinica Jugoslavenske kraljevske vojske 1945. godine: Jedinice pod zapovjedništvom Đurišića Jedinice pod zapovjedništvom Mihailoviča Mihailovičeva skupina nakon svibnja 1945. godine) Za razliku od jugoslavenske historiografske (post)komunističke mitologije o cijeloratnom savezništvu ustaša i četnika protiv partizana, hrvatska javnost malo zna za brojne bitke koje su vodile oružane snage NDH protiv četnika na teritoriju te zemlje. Poznate su velike bitke ustaša i četnika u istočnoj Bosni prema granici sa Srbijom krajem 1941. i početkom 1942. godine pod zapovjedništvom Jure Francetića, kao i bitke s četnicima s planine Ozren 1943. godine, te bitke na oružanih snaga NDH i četnika na planinama Majevici, Trebavi i okolici Banja Luke i Zenice. I u Hrvatskoj su bile vođene bitke s četnicima, izvan talijanskih zona utjecaja gdje su Talijani bili u bliskoj suradnji s četnicima, kao npr. u okolici Vojnića i “četničkom grupacijom Raknića”. Brojni porazi četničkih snaga na području Bosne od strane oružanih snaga NDH bili su uzrok pasivizacije četničkog pokreta u NDH u njemačkoj zoni utjecaja.Tijekom zime 1944./1945. odnosi Ustaške vojnice s četničkim snagama dobivaju novu dimenziju. U tom razdoblju na prostoru istočne Bosne nalazi se velika skupna snaga JVuO-a (Jugoslovenska vojska u otadžbini – četnici) pristigla iz Srbije. Isto se dogodilo na zimu 1941/42 nakon pada Užičke Republike, kada su četnici iz Srbije i Crne Gore počinili velike zločine u istočnim dijelovima NDH. Ova velika vojna grupacija četnika stigla je na čelu s generalom Dražom Mihailovićem, koja se povukla iz Srbije nakon prodora Crvene armije i NOVJ u listopadu 1944. godine. Ovi srbijanski četnici povlače se na sjeverozapad, ali će se početkom 1945., uglavnom zbog iscrpljenosti i epidemije tifusa, zaustaviti u sjevernoj Bosni i Posavini. Prema stavovima jugoslavenskog generala i četničkog zapovjednika Draže Mihailovića, domobrani, kao i različite muslimanske milicije bili su tretirani kao vojne cjeline koje je trebalo uključiti u postrojbe Jugoslavenske vojske u Otadžbini (četnika), pogotovu u krajnjoj fazi rata. Ustaše, naprotiv, to nisu bili. Ustaška vojnica tijekom svoga postojanja i pored pojedinih slučajeva tolerancije ili suradnje na terenu, zadržava neprijateljski stav prema srpskim nacionalističkim ili četničkim skupinama. Lijevča Polje – zašto ga četnici zovu “drugo Kosovo”?Na današnji dan 30. ožujka 1945. počela je bitka na Lijevče Polju u blizini Banja Luke. Trajala je 10 dana, a u jednoj od najvećih bitaka II. svjetskog rata na našim prostorima sudjelovalo je oko 28.000 vojnika NDH protiv 17.000 vojnika četničke Jugoslavenske kraljevske vojske u otadžbini. Bitka je završila potpunim porazom četnika i pokazuje kako oni nisu bili uništeni od strane Titovih partizana, kako to vole hvaliti komunistički propagandisti nakon bitke na Neretvi, već na Lijevče Polju. Zbog toga su je srpski nacionalisti često zvali „drugo Kosovo“. Do 8. travnja vojska NDH izborila je potpunu pobjedu nad četnicima. Preko 7 000 četnika ubijeno je u bitci, a još 5 000 ih je zarobljeno. 1500 ih je zajedno sa zloglasnim četničkim vojvodoma Đurišićem, Ostojićem i Baćovićem prepraćeno u logor Staru Gradišku gdje su ubijeni. 5 000 četnika, uglavnom Crnogoraca, je dezertiralo za vrijeme bitke i prešlo na hrvatsku stranu. Stavljeni su pod zapovjedništvo crnogorskog saveznika NDH i borca za neovisnu Crnu Goru od Srbije, Sekule Drljevića, koji ih je proglasio Crnogorskom narodnom vojskom. Kako je došlo do najveće bitke ustaša i četnika? Ulaskom postrojbi Crvene armije u Srbiju, ista je pomogla tamošnjim nejakim Titovim partizanima u njihovu obračunu s četnicima stacioniranim u Srbiji, čiji je zapovjednik pukovnik Keserović, sa svojim trupama bio zarobljen, vodstvo pobijeno, a ljudstvo prisilno priključeno partizanima. Druga je četnička vojska pod vodstvom „popa” Momčila Đujića, generala Damjanovića, vojvode Dobroslava Jejđevića i generala Mušickog, posredstvom njemačke oružane sile prebačena u Istru i Sloveniju. Treću su vojsku sačinjavali četnici iz Sandžaka, BiH, Crne Gore te djela Srbije. Kada su Nijemci počeli napuštati Crnu Goru, četnici su se skupa s njima odlučili povući zbog straha pred nadirućim partizanskim postrojbama. Malo prije polaska stigla im je zapovijed iz Srbije, od četničkog vrhovnog zapovjednika Draže Mihajlovića, da krenu prema Bosni gdje će se spojiti s navodnih 100 000 četnika iz Srbije. Koncentracija je određena na prostoru između rijeka Bosne, Vrbasa i Save. Đurišićevi su četnici (to su zločinci koji su pobili desetine tisuća Bošnjaka u Podrinju tijekom 1941.-42. kada su poklali i bacili ljude u Drinu) 5. prosinca 1944. g. krenuli sjeverno uz Drinu i u selu Kožuhe se susreli s Dražom Mihajlovićem. Uz njega je bilo samo tisuću ljudi, a onih „100.000″ bio je samo propagandni trik. Većina Mihajlovićevih snaga tih su posljednjih mjeseci rata bili prisilno mobilizirani seljaci iz Srbije koji su vrlo brzo tražili, i u glavnom pronalazili načine za bijeg iz četničkih postrojbi. Bitka na Lijevče polju – početak četničke katastrofe Četnički izvori tvrde da je sam Draža naredio Đurišiću da krene prema Sloveniji i spoji se s tamošnjim četničkim snagama koje bi se predale Amerikancima. Činjenica je da su Đurišićevi četnici krenuli prema Lijevče polju nedaleko Banja Luke. Snage NDH koje su bile u blizini činilo je 27.940 ljudi. Četničke snage su 30. ožujka 1945. prešle rijeku Vrbas i zauzele selo Razboj. Odatle je četnički Sandžački korpus krenuo prema rijeci Savi i selu Dolinama na putu prema Bosanskoj Gradišci. Istodobno, tri satnije 5. bojne 10. ustaškog Stajaćeg djelatnog zdruga su po zapovjedi generala Metikoša krenule iz Banja Luke prema Bosanskoj Gradišci i zauzele položaj kod sela Gornje Doline. Tamo su se sukobili s četnicima, ali su zbog nesrazmjera u broju morali početi uzmicati. Istodobno je i domaće hrvatsko stanovništvo počelo bježati prema Bosanskoj Gradišci u strahu od četnika. Tih dana su četnici poharali sela Junuzovce i Gornje Doline, a pretpostavlja se da su ubili više od dvije tisuće civila. Nadalje, 2. travnja, general Vladimir Metikoš je s oklopnim snagama 6. hrvatske divizije napao četnike nedaleko od Dolina i odbacio ih u poludnevnoj borbi. Tom prilikom ustaše su zarobili četničkog časnika kapetana Mijukovića. Crnogorac po nacionalnosti, pristaša ideje nezavisne Crne Gore i sljedbenik Sekule Drljevića, Mijuković se nije slagao sa četničkom ideologijom i dao je ustaškim časnicima informacije o namjerama četničke vrhovne komande.Svađe u redovima Srba – veliki poraz i bijeg četnika pred ustašama Iz dobivenih podataka general Metikoš i zapovjednik 17. hrvatske divizije general Marko Pavlović donose odluku o što skorijem odlučnom udaru na četnike. Ustaško topništvo je s tri mjesta započelo artiljerijsku vatru na četnički Sandžački korpus. Istodobno je ustaški oklopni sklop od 24 oklopna vozila i 4 tenka punom brzinom ušao u Doline i vatrom iz strojnica počeo pucati po četnicima koji su počeli bezglavo bježati. Nakon sat vremena borba je bila gotova. Ustaše su zarobili 400 četnika, među njima i nekoliko časnika dok je na bojnom polju ostalo ležati 2000 mrtvih i ranjenih četnika. Ispitivanjem zarobljenih časnika, ustaše su saznali da su četnici planirali taj isti dan napasti Bosansku Gradišku. Zbog neočekivanog poraza njihove prethodnice, u glavnini četničke vojske došlo je do razmirica, pa i do oružanog obračunavanja među časnicima. Vojvoda Đurišić je tada dao strijeljati nekoliko crnogorskih četničkih časnika kako bi primirio ostale i spriječio pobunu. No, to je samo pojačalo nezadovoljstvo Crnogoraca koji su najvećim dijelom bili prisilno mobilizirani i nisu se željeli boriti za ideju Velike Srbije. Kako je kapetan Mijuković pred ustaškim časnicima i predvidio, u noći 3. travnja, 5000 Crnogoraca je dezertiralo iz četničkih redova, prešlo ustašama i ponudilo im pomoć u borbi protiv četnika.Pokušaj proboja prema Kozari – četnici uništeni od domobrana To je natjeralo Đurišića da promijeni plan, pa je 3. travnja donio odluku da neće napadati ni Bosansku Gradišku ni Banja Luku, nego da sve preostale četničke snage trebaju prijeći na lijevu obalu rijeke Vrbas, zauzeti Lijevče polje i sela Topole, Dubrave i Maglajan. Tamo su se trebali opskrbiti namirnicama i konjima te krenuti preko Kozare prema Kordunu, gdje bi se spojili sa četnicima vojvode Đujića koji su im trebali krenuti u susret iz Slovenije. Dana 4. travnja, Đurišić se odlučio na proboj kroz ustaške redove. U međuvremenu, ustaše su na brzinu gradili i pojačavali bunkere na cesti Bosanska Gradiška – Banja Luka. I taj se potez pokazao kobnim za četnike. Tako su na 40 kilometara cesta bila su izgrađena 22 bunkera. Treću bojnu, pod zapovjedništvom ustaškog bojnika Ante Vrbana, Metikoš je poslao u okolicu Vilusa kako bi spriječili mogući napad partizana s Kozare. Ujutro, 5. travnja, četnici su započeli frontalni napad na bunkere i obasipajući ih ručnim bombama, vatrom iz pješačkog naoružanja i bacača. Domobrani u bunkerima su pričekali da im se četnici približe, što je bila zapovijed, a zatim su otvorili vatru iz strojnica, minobacača i topova te nanijeli četnicima velike gubitke i unijeli pravu pometnju među njih. To je potrajalo cijeli dan i nastavilo se u noć. Opći napad snaga NDH – namjera je potpuno uništiti demoralizirane četnike Četnik Mihajlo Minić je nakon rata opisao bitku ovim riječima: “Dolina Lijevče polja odjekuje grmljavinom od eksplozija granata i ručnih bombi. Ustaški tankovi brekću i seju vatru na sve strane. Noć se pretvorila u dan.” Ipak, dan kasnije četnički odredi Garani i Omladinski odred, pod vodstvom kapetana Perišića, uspjeli su se probiti između bunkera i krenuli napasti 3. bojnu s leđa. U protunapadu ubijeno je tisuću četnika, dok ih je preostalih pet stotina pobjeglo prema Kozari. Tijekom noći na 7. travnja, zahvaljujući djelovanjima ustaških diverzanata, panika u četničkim redovima dosegla je vrhunac i oni su počeli bježati na desnu obalu rijeke Vrbas s namjerom da se rasprše po obližnjim šumama. No, ujutro 7. travnja ustaško topništvo počelo je gađati čamce kojima su prelazili i time im je odsjeklo odstupnicu. Kako su se u blizini Bosanskog Petrovca i Sanskog Mosta počele okupljati partizanske snage, a ne želeći voditi istodobno borbu na dvije strane, zapovjednik 4. zbora, general Josip Metzger donio je odluku o konačnom napadu na preostale četničke snage koje su brojale još oko 10.000 ljudi. Rasulo među četnicima – predaja 5000 četnika! Pod naletom ustaških tenkova i oklopnih kola lomi se četničko desno krilo i ustaše dospijevaju u njegovu pozadinu, te ga strojnicama tuku s leđa. Četnički Drinski korpus se osipa, a četnici uzalud pokušavaju zatvoriti mjesta ustaškoga prodora. Pod neprekidnom ustaškom vatrom i napadima ručnim bombama, nastaje panika i rasulo među četnicima. Četnici napuštaju položaje i pokušavaju se spasiti bijegom, ali bili su već opkoljeni sa svih strana. Ustaško pješaštvo uništava i posljednji otpor četnika koji se potom predaju. U 13 sati bitka je bila gotova. Crnogorci koji su prethodnih dana dezertirali iz četnika pokopali su mrtve. Ratni plijen je bio golem. Zarobljeno je oko pet tisuća četnika, među njima i vojvoda Đurišić koji se skrivao ispod kola, nadajući se da će po noći pobjeći. Nakon bitke, Đurišić, a s njime i 1500 njegovih časnika i istaknutijih četnika, odvedeni su u ustaški logor u Staroj Gradišci gdje su nekoliko dana kasnije svi ubijeni. Onih pet tisuća Crnogorca četnika Sekule Drljevića, premješteni su pokraj Siska gdje su držani pod nadzorom ustaških vlasti. Većina njih je pobijena na “križnom putu”, dok su malobrojni preživjeli završili u komunističkim logorima diljem tadašnje Jugoslavije. Sudbinu većine ustaških vojnika koji su stigli do Bleiburga, dijelio je i general Vladimir Metikoš koji je u samoj blajburškoj dolini pregovarao s britanskim i s časnicima Jugoslavenske vojske. No, general Metikoš je nakon uhićenja podijelio sudbinu svojih vojnika – ubijen je nakon jednodnevnog suđenja u Beogradu, zajedno s još tridesetak visokih ustaških časnika. https://narod.hr/kultura/30-ozujka-1945 ... o-kosovo-2Zgodni obrijani momci 1 Zamusani bradati društveni aktivisti 0 Više sreće drugi ili treći put. Good game Croatia.
_________________ HR + HB = Hrvatska domovina. Za dom.
Neka živi Dinamo i majka Hrvatska!
|
|
Vrh |
|
|
Reconquista
|
Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju Postano: 31 ožu 2021, 19:13 |
|
Pridružen/a: 26 stu 2020, 16:23 Postovi: 12467
|
Ne smijemo zaboraviti niti prijateljske obrijane Crnogorce koji su se odbili boriti na velikosrpskoj strani i pridružili se braći Hrvatima.
_________________ HR + HB = Hrvatska domovina. Za dom.
Neka živi Dinamo i majka Hrvatska!
|
|
Vrh |
|
|
laganini
|
Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju Postano: 31 ožu 2021, 19:16 |
|
Pridružen/a: 18 pro 2015, 10:33 Postovi: 15436
|
..i informacijama dali obol pobjedi..
|
|
Vrh |
|
|
aleksije radicevic
|
Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju Postano: 31 ožu 2021, 19:40 |
|
Pridružen/a: 23 svi 2009, 18:09 Postovi: 18653
|
Evo i nasa verzija!
_________________ Bože spasi, Bože hrani, Srpskog Kralja, srpski rod!
|
|
Vrh |
|
|
dudu
|
Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju Postano: 31 ožu 2021, 19:52 |
|
Pridružen/a: 03 svi 2009, 22:39 Postovi: 60225 Lokacija: DAZP HQ
|
Sigurno neka kafanska, alternativna, može li u kratkim crtama?
_________________ "Hrvata je danas u BiH manje od 400.000, ali je naš cilj da nas je milijun", kazao je Čović.
|
|
Vrh |
|
|
Graničar18
|
Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju Postano: 31 ožu 2021, 20:40 |
|
Pridružen/a: 27 lis 2018, 11:42 Postovi: 10535
|
dudu je napisao/la: Sigurno neka kafanska, alternativna, može li u kratkim crtama? Alternativna od Milosava Samardžića. Optužio partizane za poraz četnika,tj.da su partizani napali četnike zajedno s ustašama.
_________________ Što nam prijete silom,pa neka izvole nisu Srbi turci,da alaha mole
|
|
Vrh |
|
|
bobanovski
|
Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju Postano: 31 ožu 2021, 22:26 |
|
Pridružen/a: 30 lip 2016, 16:26 Postovi: 7381
|
Inače za Hrvate koji ne znaju jugoslovenski ološ često se poziva na onu "Skupa ste bježali" itd
Jedini četnici osim četnika iz Slovenije koji nemaju veze s Hrvatima su ovi četnici s Ljevča Polje iz Crne Gore, samo su vam oni ubijeni na Bleiburgu nakon što su se odrekli kralja.
Kralj i kraljeva Vlada su imali utjecaj i koga spasiti, tako su spasili onog strica Ivana Pernara.
|
|
Vrh |
|
|
aleksije radicevic
|
Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju Postano: 31 ožu 2021, 23:42 |
|
Pridružen/a: 23 svi 2009, 18:09 Postovi: 18653
|
dudu je napisao/la: Sigurno neka kafanska, alternativna, može li u kratkim crtama? Ih, duki, pa to ti je sat vremena gledanja, ti ces to kao dlanom o dlan...
_________________ Bože spasi, Bože hrani, Srpskog Kralja, srpski rod!
|
|
Vrh |
|
|
aleksije radicevic
|
Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju Postano: 31 ožu 2021, 23:46 |
|
Pridružen/a: 23 svi 2009, 18:09 Postovi: 18653
|
Graničar18 je napisao/la: dudu je napisao/la: Sigurno neka kafanska, alternativna, može li u kratkim crtama? Alternativna od Milosava Samardžića. Optužio partizane za poraz četnika,tj.da su partizani napali četnike zajedno s ustašama. I ova lepa pesma o heroju Miloradu Popovicu kaze isto! Munja seva, crna zemlja jeci Na Kozari i polju Lijevci! Igraju se munje i oblaci, a po polju padaju junaci.
Borbu vode Drazini cetnici i Titovi crveni zlocinci, navaljuje masa sa svih strana od ustasa i od partizana!
_________________ Bože spasi, Bože hrani, Srpskog Kralja, srpski rod!
|
|
Vrh |
|
|
Reconquista
|
Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju Postano: 31 ožu 2021, 23:48 |
|
Pridružen/a: 26 stu 2020, 16:23 Postovi: 12467
|
_________________ HR + HB = Hrvatska domovina. Za dom.
Neka živi Dinamo i majka Hrvatska!
|
|
Vrh |
|
|
aleksije radicevic
|
Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju Postano: 31 ožu 2021, 23:51 |
|
Pridružen/a: 23 svi 2009, 18:09 Postovi: 18653
|
bobanovski je napisao/la: Inače za Hrvate koji ne znaju jugoslovenski ološ često se poziva na onu "Skupa ste bježali" itd
Jedini četnici osim četnika iz Slovenije koji nemaju veze s Hrvatima su ovi četnici s Ljevča Polje iz Crne Gore, samo su vam oni ubijeni na Bleiburgu nakon što su se odrekli kralja.
Kralj i kraljeva Vlada su imali utjecaj i koga spasiti, tako su spasili onog strica Ivana Pernara. Zapravo u tom trenutku kraljeva vlada bila je ona Tito-Subasic! Jugoslavija je jos formalno do 29. 11. 1945. bila krljevina. Kao sto vidis, u toj vladi su vodeci ljudi bili dvojica Hrvata. Oni bi svakako voleli da su pobili i ostale cetnike, ali Saveznici to nisu dopustili jer dogovor je bio da se partizanima isporuce oni koji su bili na stani okupatora, a ne ideoloski nerijetelji, dakle cetnici, koji su bili saveznici zapadnim silama. Sve u svemu, ni Djurisicevi to nisu zasluzili. Jer ipak su imali zasluge pre te 1945. kad su kobajagi presli na stranu Nemaca, a zapravo su brutalno pobijeni od najvernijih nemackih saveznika - bojovnika NDH.
_________________ Bože spasi, Bože hrani, Srpskog Kralja, srpski rod!
|
|
Vrh |
|
|
aleksije radicevic
|
Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju Postano: 31 ožu 2021, 23:53 |
|
Pridružen/a: 23 svi 2009, 18:09 Postovi: 18653
|
Reconquista je napisao/la: Kako moderno. Srbi hoće proći kroz Hrvatsku? Prvo pranje, šišanje i cijepljenje. Oni koji su po naredjenju kralja presli u partizane, ipak su prosli kroz Hrvatsku i stigli do nekih koji su se ulogorili na Blajburgu!
_________________ Bože spasi, Bože hrani, Srpskog Kralja, srpski rod!
|
|
Vrh |
|
|
Graničar18
|
Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju Postano: 01 tra 2021, 12:14 |
|
Pridružen/a: 27 lis 2018, 11:42 Postovi: 10535
|
aleksije radicevic je napisao/la: I ova lepa pesma o heroju Miloradu Popovicu kaze isto!
Munja seva, crna zemlja jeci Na Kozari i polju Lijevci! Igraju se munje i oblaci, a po polju padaju junaci.
Borbu vode Drazini cetnici i Titovi crveni zlocinci, navaljuje masa sa svih strana od ustasa i od partizana! Nikakvog sadejstva ustaša i partizana nije bilo,nego su se četnici našli uklinjeni između ustaša i partizana. Partizani su onda pričekali da ustaše završe s četnicima,pa su onda oni završili s ustašama. Tako da je na kraju od ustaša i četnika ostala samo ružna uspomena. Sad vi pjevajte borbene i jedni i drugi kako ste bili hrabri,lijepi,obrijani itd.Više sreće drugi put.
_________________ Što nam prijete silom,pa neka izvole nisu Srbi turci,da alaha mole
|
|
Vrh |
|
|
Online |
Trenutno korisnika/ca: / i 4 gostiju. |
|
Ne možeš započinjati nove teme. Ne možeš odgovarati na postove. Ne možeš uređivati svoje postove. Ne možeš izbrisati svoje postove. Ne možeš postati privitke.
|
|
|