1. Kršćani vjeruju da Bog svakome daje priliku za pokajanje, recimo i za samoubojice se moli da im Bog oprosti tj. Da im je data prilika da se pokaju "putevima koji su samo Gospodinu znani".

2. Jedini neoprostivi grijeh je hula protiv Duha Svetoga, tj. Kada ljudi toliko griješe i rade protiv svoje savjesti, toliko ušutkavaju svoju savjest koja je dar Duha Svetoga, da istu potpuno izgube te im dobro postane loše a loše dobro, i kao takvi bez savjesti, bez toga glasa istine se nažalost više i ne mogu više pokajati. Pokajanje je moguće samo dok postoji savjest.

3. I zato nije dovoljno reći kajem se na smrtnoj postelji niti same riječi išta znače ako iza njih ne stoji srce. Koji je spašen, onaj koji je rekao kajem se bez stvarnog kajanja u srcu ili onaj koji to nije stigao reći iako se stvarno jest kajao u srcu, ako je Bog svemoguć svevideći i pravedan?

Ajde da pojednostavimo priču.

Pak






































































ao nije mjesto, već je stanje.
To je stanje beznađa.
Stanje odvojenosti od Boga.

Shvati ovo postojanje kao test.
Verzije tebe koje su ok, će proć, oatale...

Zbog tog glupog koncepta ispovijedi i pokajanja kojim se potpuno brišu grijesi, te suda koji gleda samo zadnji trenutak a ne ukupnu priču života, to proizvodi ogromnu količinu loopholes i bizarnosti.

-neke bolesti je bolje imati od drugih, bolje je umrijeti od bolesti kod koje je lakše predvidjeti trenutak smrti
-dijete je najbolje zadaviti u kolijevci a pravi si svetac ako pobaciš 10 fetusa, svi idu direktno u raj i spasio si ih 90%nog rizika da završe "u ognju"
-djela su skoro nebitna, gotovo da nema korelacije između količine dobrih dijela tijekom života i nagrade u kršćanskom zagrobnom životu



Zamisli apsurda, imaš tešku dobričinu koji je bio dobar 70 godina života, i njegovog susjeda varalicu, licemjera i kriminalca koji isto ima 70 godina.
Oba se danas ispovijede, i njihovih 70 godina životnih djela se briše i dosje im se baca u smeće. Obojicu se stavlja na istu ravan. Sve što su prije radili, dobro ili loše, briše se.

Brišu se ne samo loša djela nego se brišu i dobra djela!!!

Ispovijed briše loša djela, dok umiranje u "smrtnom grijehu" (a na listi smrtnih grijeha je i zijevanje u crkvi) briše sva dobra djela ko da ih nije ni bilo.

Kakva nakarada lol.

Robbie podsjećaš me na dr. House-a, kao ateist a stalno mudruje o teologiji.

Kao ateisti možemo tumačiti da su sve te Božje objave i ukazanja, opisani u Bibliji, Kuranu i drugdje, nečije halucinacije i snovi. Ako Bog ne postoji, svi koji tvrde da su doživjeli njegovo prisustvo su halucinirali ili sanjali. I oni kojima se u Međugorju ukazala Gospa halucinirali su ili sanjali. Kao kršćani vjerujemo u nevjerojatno fantastične tvrdnje koje se kose sa zdravim razumom. Djevica je rodila sina nekog nadnaravnog bića koje nitko ne može vidjeti, a taj sin je ujedno i to biće sam, to je jedno biće koje su tri bića koje je jedno biće, a taj sin ima biološkog oca na zemlji iako mu je majka djevica. Vjerujemo u zmije koje govore, goruće grmove, manu koja pada s neba, hod po vodi itd. Ali zato se i zove vjera jer se ne traži logično objašnjenje, vjernik jednostavno čvrsto vjeruje da je sve to istina i gotovo.

Čitajući Bibliju, tumačenja da raj i pakao nisu mjesta nego stanja svijesti nikako ne drže vodu. Pakao je mjesto. Stvarno fizičko geografsko mjesto. Amerikanac Bill Wiese tvrdi da je proveo 23 minute u paklu, o čemu je napisao knjigu. Osjeća da se ognjeno jezero nalazi duboko pod zemljom. Bog mu je u viziji sakrio činjenicu da je kršćanin. Jedne noći otišao je spavati i probudio se u 3 ujutro. Iznenada je bio povučen iz svoga tijela i vidio kako propada kroz zrak. Pao je u zatvorsku tamnicu, u paklu. Ćelija je bila prljava, smrdljiva i zadimljena, grubo oklesanih kamenih zidova s rešetkama. Prva stvar koju je zamijetio bila je nesnosna vrućina. Pitao se kako može biti još živ, trebao je već ispariti. Bilo je tako nepodnošljivo vruće. Ležao je licem okrenut prema kamenom podu. Zamijetio je da se jedva može pomaknuti. Trebalo mu je silno puno napora da bi se pomaknuo.

U paklu osjećate potpunu nemoć cijelu vječnost. Slabi ste kao kad ste imali gripu, pa još tisuću puta gore od toga. Za bilo koji pokret treba puno napora. Podigao je pogled i u ćeliji ugledao dvije goleme zvijeri. To su bili demoni. Imali su gmazoliki oblik s ljuskama i kvrgama po cijelom tijelu. Goleme čeljusti, velike podočnjake s pandžama duljine oko 30 cm, visoki oko 3.6 do 4 m. Ta su dvojica kružili ćelijom kao zvijeri u kavezu. Nešto najgore, najjezivije što ste ikada vidjeli. Psovali su i proklinjali Boga, krajnje su ga mrzjeli. Oni muče ljude i iskaljuju se nad ljudima, jer su ljudi stvoreni na sliku Božju. Dok su psovali i proklinjali Boga, jedan od njih je podigao Billa i bacio ga o zid, kao da je perce. Strahovitom je snagom udario o zid i polomio kosti, pao i osjetio bol. Osjetio je samo malo od te boli. Bog mu je na povratku objasnio da je bol gotovo u potpunosti blokirao, ali ipak dao da osjeti nešto od te boli, kako bi ljudima posvjedočio da to nije metaforička bol nego da u paklu osjećate stvarnu bol.

Drugi demon je podigao Billa i odostrag mu zario pandže u grudi, te ga rasporio. Meso mu je visjelo poput traka. Tamo imate tijelo. Bogataš u Lk 16 ima jezik, oči, osjeća žeđ. Međutim, Bill je osjetio kako iz njegovih rana ne teku ni krv ni voda. Život tijela nalazi se u krvi. U paklu nema života, pa stoga nema ni krvi. Tamo nema niti jedne jedine kapljice vode. Demoni nemaju niti malo milosrđa, a imaju krajnje veliku mržnju. Još su dvojica ušla. Jedan je Billu zdrobio glavu i spljoštio ju. Trebali bi od tih muka umrijeti, ali ne možete nikad umrijeti. Bill ovu dvojicu nije ni vidio kako dolaze, jer se u jednom trenutku zamračilo. To je uobičajeno stanje, a Božja prisutnost tu je bila poput svjetla, kako bi Bill mogao vidjeti i opisati kako je to sve izgledalo. U paklu je inače stanje apsolutno najcrnje tame. Bilo je tako mračno. To je tama koja se može osjetiti, gora od najgore tame na zemlji. Tama koja prodire kroz svaku stanicu vašega tijela.

Zatim su sva četvorica zgrabila Billa za ruke i noge i iščupali mu ih. U tom trenutku ga je nešto zgrabilo i povuklo izvan te tamnice. Bio je to Bog, koji ga je smjestio do ognjene jame. To je bila bijesneća ognjena jama široka gotovo dva kilometra. Golema jama iz koje su se plamenovi propinjali prema otvorenoj šupljini. Užareno je kamenje padalo natrag poput lave odozgo. Tu je tek ugledao ljude, a stalno je slušao krikove. Tako je glasno i zaglušujuće u paklu. Čujete krikove milijuna ljudi, cijelu vječnost kričite od užasne boli i agonije, koja nikad ne će prestati. Nema mira grješnicima, nema nikakvoga duševnog mira. Ljudi su bili unutar te jame, izgarajući u plamenu. To nije metaforička ni alegorijska, nego prava pravcata vatra. Prema Otkrivenju, iz jame će se uzdizati dim od kojega će se zrak i nebo pomračiti.

Bogataš je u Lk 16 tražio kapljicu vode kako bi rashladio svoj jezik. Ako je riječ o mentalnoj tjeskobi, kako bi ju onda voda mogla utažiti? Temperature u paklu dosežu do 12 000 C, a najmanje bi prema svetoj Faustini trebalo biti 2 000 C. Dolje, duboko pod zemljom, postoje različite razine mučenja. Postoje različiti stupnjevi kazne. Nekome će biti teže, nekome lakše. U paklu ne postoji ugodna ili lijepa razina. Sve su te razine daleko užasnije od bilo čega što maštom možete zamisliti. Bill je bio jako žedan i kap vode bi bila dragocjena. Zamislite da mjesec dana trčite kroz Saharu i da su vam usta puna pamuka. Očajno žudiš za kapljicom vode, ali ju nikada ne dobiješ.

Smradovi pakla su tako truli, zasićujući i ogavni. Daleko gore od bilo čega što možete zamisliti. Kao crkotina, pokvarena jaja, pokvareno mlijeko i sve to zajedno puta tisuću, a još k tome dodajte i sumpor koji je zapravo otrovan za disanje. Na taj smrad se ne možete naviknuti, tako je zagušljiv, zasitan, truo i odvratan. To je ono što udišete u paklu. Vi uopće ne možete udisati zrak, tako je smrdljiv, nema dovoljno kisika za disanje. Ovdje možemo lijepo i duboko udahnuti, a u paklu nemate dovoljno zraka za disanje. Morate se boriti i mučiti i za najmanju količinu zraka. Možda bi najbolje mogli razumjeti oni koji boluju od astme, ali još je daleko gore.

U paklu imate potrebu za snom, kao i ovdje. Bill je tamo bio 23 min, a činilo mu se kao da je bio 23 tjedna. Razumio je da ima potrebu za snom, bio je tako umoran. No, tamo više nikada ne ćete spavati. Ni danju ni noću nema počinka, nema predaha od muka, nema nikakve vrste odmora. Gladni ste, nikad ne dobijete hranu. Nikad ne dobijete piće. U potpunoj ste tami. Intenzitet straha i svega što u paklu prolazite cijelu vječnost daleko je iznad svega što možete zamisliti. Ako ste ovdje netko poznat, ondje vas nitko ne poznaje. Potpuno ste izgubljeni i sami. Vlada zbunjenost i metež, sve suprotno od reda. Ne možete ni s kim popričati. Oko velike ognjene jame Bill je vidio puno pojedinačnih jama, u kojima su također bili ljudi. Plamenovi bi suknuli i jednostavno sažgali tijelo, ostali bi sami ljudski kosturi. Meso bi jednostavno visjelo s njih.

U tunelu poviše jama posvuda je bilo demonskih stvorenja najrazličitijih veličina i oblika. Neka visoka 60-90 cm, duga nalik na pauke 90 do 120 cm u promjeru. Bilo je zmija svih veličina i oblika, neki su demoni bili do 4 m visoki. Crva je bilo posvuda na milijune. Posve prekrivaju tlo. Ako bi na zemlji crknutu životinju pojeli crvi, kad se izjede meso, crvi odumru. Zbog toga je Isus kazao da u paklu crv njihov ne gine i oganj se ne gasi. Meso se nikada u potpunosti ne izjede. Crv se na njemu slatko napasa. Strah koji iskusite u paklu daleko nadilazi maštu, višestruko je gori od svakog straha mogućeg na zemlji.

Pakao je mračan, jer Bog je svjetlost. U paklu je samo smrt, jer Bog je život. U paklu je samo mržnja, jer Bog je ljubav. U paklu nema milosrđa, jer je milosrđe na nebesima. Tamo nema snage, jer Bog daje snagu. U paklu nema vode, jer voda daždi s neba. Tamo nema mira, jer je Bog knez mira. U paklu je beznađe. Dok je sav užas promatrao, Bill se počeo uzdizati prema tunelu i odjednom se neočekivano pojavila sjajna Svjetlost. Bila je to blještava svjetlost, kakvu prije nije vidio. Vidio je obličje čovjeka, ali ne i njegovo lice. To je bio Isus. Nakon razgovora s njim, Bill je izišao u svemir i pogledao dolje prema Zemlji. Bilo ju je prekrasno vidjeti iz svemira. Divio se i svemiru. Pogledao je prema tunelu iz kojega su izišli, a u nj su stalno upadali ljudi jedan za drugim. Bog je plakao, jer ne želi da itko tamo završi. A završit će milijarde.

Bill se vratio na Zemlju i lebdio iznad svoga tijela, iznad svoje kuće. Pogledao je kroz krov i vidio sebe kako leži na podu. Onda je ugledao oblačak dima i pitao što je to. Bog je odgovorio da je to Billov život. Trajao je samo trenutak. Rekao je da ste dašak koji se načas pojavi i nestane. U životu nema puno vremena, ali što učiniš u tom trenutku, Bog uvaži za cijelu vječnost. Bill se najzad vratio u tijelo.

Ja se iskreno nadam da je Bill samo imao halucinacije ili živopisnu noćnu moru. Ako je ovo stvarno istina, jao nama. To je horor beskonačno puta gori od najgoreg horora zamislivog na zemlji. Kad ti Sotonin demon zarije pandže u meso, vidjet ćeš jesu li halucinacije ili je stvarnost.

Tko zna što je Bill vidio, ali pakao mora biti stanje svijesti.

Dva čovjeka mogu živjeti u istim uvjetima, jedan će biti sretan drugi će biti očajan. Imaš i bogatih ljudi koji počine samoubojstvo jer više ne vide izlaza. Žive u svili i udobnosti, sve imaju što požele ali su kao u paklu.

Kajanje mora biti iskreno... ako je lažno i samo na riječima, onda je to svetogrđe...

Za teže grijehe se treba iskupiti među ostalim i žrtvom, i pokorom... sve se mora platit do zadnje lipe... ako ne ovdje, onda u čistilištu.

Bog daje posljednju milost... Bog vidi sve postupke i pravedan je... viša inteligencija, nadilazi vrijeme i prostor... moguće da je spasio i onog kog je pokupio auto, otkud mi znamo...

Ne stavlja se u istu ravan, postoji gradacija unutar raja, čistilišta, pakla...

Prvo kažeš, glupo je što 90% ljudi ide u pakao (ne znam otkud izvlačiš taj broj, ali dobro), a zatim napadaš s pozicije zašto se i dobrom, i lošem čovjeku mogu izbrisati grijesi i da oba uđu u raj...

Ispada da je stvar želje, onaj tko želi i tko je uporan, ući će.

A ova fora da si svjesno i planirano 70 godina okorjeli kriminalac, a obraćenje čuvaš za pred smrt, to ti ne bi prošlo...

Možda da si ušao u kriminal, pa požalio zbog paranoje, stresa itd... pa je teško izaći, strahuješ za obitelj... i da ti stvarno bude žao na kraju za sve... onda bi to možda imalo smisla...

Griješiš.

Prvo, pokajanje mora biti iskreno.
Dakle, ti sam moraš doživjeti neko prosvjetljenje (što uzrokuje i neke bolne trenutke) da bi ono moglo upaliti.

Drugo, to što si se ti ispovjedio ne znači da ćeš ostati nekažnjen.
Bog je dobar, ali i pravedan.
Svaki učinjen grijeh povlači za sobom dvije kazne – vječnu i vremenitu. Vječna se briše valjanom ispovijedi, tj. odrješenjem grijeha u tom sakramentu, dok vremenita kazna ostaje. Ona se čisti ili za života prije smrti (pokorom, dobrim djelima), ili poslije smrti u stanju zvanom čistilište.
https://hr.m.wikipedia.org/wiki/%C4%8Cistili%C5%A1te

Svatko tko je bilo što napravio će biti kažnjen.
To možda vuče na pasivnost, ali nije tako.

Osnovna poanta krščanstva je blaženstvo, želiš uživati s Bogom.
A da bi to napravio, ti sam moraš biti drugačiji.
Imaš izbor raditi što hoćeš, međutim, svaka stvar ima svoju posljedicu.

Hitlerovi roditelji sigurno nisu mogli znati što će biti s malim Adolfom, ali je Bog znao što će biti s ljudima ako ih stvori, imao je uvid u to.

Dakle, mogao je odlučiti da ih ne stvori i nitko se ne bi vječno patio. Vrlo jednostavno.



Pa upravo je problem u tome što je Bog odredio da posljedice budu vječni pakao i pritom je kao sveznajuće biće znao da će slobodan izbor mnogih ljudi rezultirati tim posljedicama. I svejedno je odlučio stvoriti čovjeka, pristajući na takav scenarij.

Je li mogao predodrediti drugačije posljedice? Recimo vremenitu kaznu ili prestanak postojanja?



Po katoličkom nauku postoji savršeno i nesavršeno pokajanje, pri čemu je savršeno ono koje je učinjeno iz ljubavi prema Bogu i iskrene žalosti zbog učinjenog grijeha, a nesavršeno ono koje je učinjeno iz straha od Božje kazne. Nesavršeno pokajanje je dovoljno za oprost grijeha u ispovijedi.


Dakle, primjedbe nisu bez veze...


.
Mi ne znamo je li se taj spasio, ali po katoličkom nauku ZNAMO da se nije spasio AKO se nije pokajao.

To je činjenica od koje vi bježite jer ste i sami svjesni da se ogomna većina ljudi (uključujući i mnoge vjernike) ne kaje za stvari koje Crkva smatra teškim grijesima, a smrt često dolazi nenadano i bez upozorenja. Nije teško zbrojiti dva i dva...


Iz katoličkog nauka i tradicije.

Ideja da većina ljudi ide u pakao je bila općeprihvaćena i samorazumljiva među katolicima prije II. vat. koncila. Ideja da će Bog svakome pred smrt pružiti priliku za pokajanje je liberalna novotarija.

Billova percepcija pakla je nešto primjereno njemu.

Po riječima vrsnih teologa, božja objava (a biblija je to) se treba tumačiti u okvirima vremena u kojima je dana.
Npr. Adam je hebrejska riječ za glinu, zemlju, označava da je čovjek nastao iz zemlje, da je njezin dio.
Postoji i na sprovodima, prah si bio u prah ćeš se i vratiti.

Zamisli si sada da je netko nekim čobanima prije 3-5 tisuća god išao objašnjavati evoluciju i da smo svi nastali iz praorganske juhe, mulja?
Jako su bitne kognitivne mogućnosti čovjeka u nekom razdoblju.
Koja ti korist da ti netko objašnjava nešto što ne možeš shvatiti?

A što se tiče priče sa trojstvom i Isusovom naravi....
Isus je jedno od tri božanske osobe.
Pravoslavci to lijepo objašnjavaju s tri prsta jedne ruke.
Ruka je jedna, Bog, a osobe su tri, prsti.
Bogu je sve moguće, pa i bezgriješno začeće.
Imaš takvih primjera kod riba, vode i gmazova, iako su to obično ženski klonovi.
Isus Krist je ujedno i beskonačni Bog i konačni čovjek.
I jedno i drugo u potpunosti, posjeduje obje naravi.
Zamisli si da kao čovjek imaš i vučju narav.
To je neka paralela.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati.«

Djela su bitna, dobra djela proizilaze iz ljubavi. Ljubavi nema bez vjere. Vjere nema bez prihvatanja Isusa kao našeg "zastupnika", Otkupitelja, lutron na grčkom, Onog koji "pokriva" naše grijehe, jer svi ljudi imaju grijeh i nitko se ne može "pokriti" bez prihvatanja Njegove žrtve. N-ti put..

Ovo ti je poput priče kada ljudi ne žele imati djecu, pa trabunjaju da ne žele da itko pati.

Bog ti je dao izbor.
Dao ti je šansu da napraviš neke stvari.
Ako uspiješ imaš sve.
Ako ne, sam si odgovoran.

Nisu sva djela ista.
Ovo što ti govoriš su okolnosti.
Na njih se da izvlačiti, ali samo do neke mjere.

Točno. Nakon smrti je kasno za pokajanje, to je što je. Po učinjenom i neučinjenom će svakome čovjeku biti suđeno. Zato nam Krist govori:



Ne tako davno ljudi su se trudili živjeti tako da ne čine ništa čega bi se postidjeli pred ocem i majkom, no danas su već i očevi i majke toliko iskvareni da je djeci možda bolje konsultirati Sveto pismo kao najpouzdaniji preostali autoritet za one koji usklađuju svoj život ka putu spasenja.

Ja samo kažem da je ultimativni uzrok patnje milijardi duša u paklu činjenica da je Bog odlučio stvoriti čovjeka, a znao je što će te milijarde raditi sa svojom slobodnom voljom i gdje će završiti.

Ja ne vjerujem u taj apsurdni koncept, ali kada bih vjerovao, prije bih se ubio nego išao pravit djecu ZNAJUĆI da će jedno od moje djece završiti tamo. Bog je to znao, u tome je problem.




Priča tih vrsnih teologa je liberalna novotarija novijeg datuma koja nije baš u skladu s crkvenim naukom. Crkva i danas inzistira da su Adam i Eva bili stvarne povijesne osobe, posebno stvorene od Boga i od kojih su nastali svi homo sapiensi.

Prema riječima Ivana Pavla II., katolik može prihvatiti evoluciju, ali ne smije negirati ovo gore. Teška kognitivna disonanca, ali što se može...

Bog daje posljednju milost prema tome moguće da se pokajao.

Neki su govorili da se od 30 000 ljudi spasilo dvoje i 3 u čistilište, neki od 1000 ljudi u određenom gradu niti stotinu... Neki su govorili da je moguće da se jedna trećina spasi... Mnogi su govorili da se ne zna. Ti pričaš o nauku i tradiciji, ali zna se da je bilo drugačijih mišljenja čak i među teolozima i doktorima onog vremena.

Te liberalne novotarije ni ne uzimam u obzir.

Nije potrebno vjerovati u koncepte. Vjeruje se Bogu, a ne konceptima.

Vjera nije teologija. Vi ateisti se stalno bavite nebitnim stvarima. Kako je građen pakao je apsolutno nebitno, zašto se time zamarate. Čovjek je odgovoran za vlastito ponašanje, a ne za ustroj svemira.

Vjera jeste povjerenje u Boga. Kao što vjeruješ vozaču autobusa da će te odvesti na odredište a neće se namjerno zabiti u kamion.

Ne biti uz Boga je svakako uzaludno i ne vodi nikud... Moramo težiti onome što je ispravno i moramo slaviti našeg Stvoritelja. I nijedna statistika ili mišljenje to ne mijenja. Pakao bi drhtalo da ljudi kolektivno krenu stopama svetaca.



Inače, Gospodar prstenova je odlično djelo... jako dobro oslikava ljudsku zloću, slabost, moć koja korumpira... malen broj boraca za dobro... Povratak i trijumf Kralja i Bijelog Gandalfa...

Čemu služi teologija ako su ovo nebitne stvari?



Iz istog razloga iz kojeg se vi zamarate problematičnim detaljima u drugim religijama ili ideologijama kada ih kritički promatrate. Najnormalnija stvar.

Analizirali smo druge vjere mnogo puta, možemo ispočetka. Koliko god puta hoćeš.

Mislim da postoji mogućnost u kojoj su mnogi od nas spašeni, ali sve ovisi koliko smo spremni surađivati s Bogom. Ovisi kakve ćemo odluke donositi i "kamo će ići naš svemir". Za više informacija molim pročitati temu: religija/fizika-potraga-za-zivotom-u-svemiru-i-komparativna-mitologija-t19133.html

Sve je to ok, ali opet izlazi iz okvira katoličke/kršćanske teologije. Teško da se kršćanske dogme mogu pomiriti s takvim teorijama.

Osim toga, ne rješava pitanje zašto je pakao uopće potreban...

Sigurno.

Kao i Bog sto je izmisljotina.

Pa podjite od sebe. Da ste vi bog. Bog koji pravi covjeka. Da li bi ste ga napravili ovakvog jadnog, nikakvog, nit zna da leti, nit dobro roni, nit je bogzna brz, a najobicniji medvjed ga moze rastrgati u sekundi. Da li bi ste pravili takvog covjeka ili bi ste ga napravili da bude mocan...da moze da se penje, da je jak, brz, vitalan..nesto kao Betmen?

Tako da je mnogo ociglednije da je covjek, ovakav jadan, nikakav, stvorio boga da mu bude lakse, a ne obrnuto, kao sto to covjek inace tvrdi.

Pakao je samo dio te predstave. Ni manje, ni vise.

Ova jednostavna logika kad bi se primila, sutra bi crkve, dzamije, sinagoge, hramovi, bili prazni. A problema mnogo manje.

A možda je bog stvorio malog čovjeka da bi takav malen spoznao bitne stvari. Da ne bi bio bahat, ohol, umišljen i samoživ?

Pa danas, što je više čovjek superioran prirodi, pobjedio mnog bolesti, dulje živi, bolje jede...sve je više umišljeni seronja.

Teško mi je shvatiti po čemu je netko loš ili dobar. Netko tko je poduzetniji i ovisnik o adrenalinu on će napraviti u životu 500 loših i dobrih stvari. Netko drugi tko je lijen neće napraviti ništa ni loše ni dobro.

Prije par godina je bio slučaj kod Rijeke kad je tip spasio vozača iz zapaljenog auta i dobio nagradu Ponos Hrvatske, a nakon par godina je taj isti uhićen kao član bande radi provala. Sad ne znam je li on za raj ili pakao.
Ili sad najnovije ljudi iz miljea navijača koji imaju nesređenu obiteljsku situaciju, vanbračnu djecu za koju ne plaćaju alimentaciju, su išli pomagati u Petrinju.

Uglavnom ljudi imaju i dobre I loše osobine, a ovisi da li će i koliko imati uopće prilike u životu ih pokazati,

Ako širiš novu religiju ne propovjedaš da će konvertiti koji su proveli više od pola života kao “pogani” gorjeti u paklu, naprotiv, kažeš im da nikad nije kasno, ma ni 5 minuta pred smrt... tako se jedan rimski car na postelji pred umor preobratio... doslovno...

Zato se i religija tako brzo proširila, tko bi htio biti tamo gdje mu kažu e jebiha kasno si stigao ti ideš na roštiljanje kod đavla.