Kroatocentrik odličan kanal, ne liže šupak ni Srbima ni muslimanima. A dokumentarci su, što se tiče informacijskog dijela, odlični. Jedino da makne taj robotski glas.

Stvar ukusa. Meni se, npr., više sviđa robotski od ljudskoga, tako sam valjda navikao na velikom dijelu američkih videa.

Današnji standardni hrvatski i srpski su isti jezik, to je znanstvena i matematički mjerljiva činjenica. Po bilo kojoj metrici udaljenosti jezika.

Koji je naziv tog jezika, pa koji god hoćeš. Tko je u njega više doprinjeno riječima, na kojem dijalektu se temelji, ako na ikom, kako se taj dijalekt razvio, itd. su druga pitanja.

Isto tako, to što su isti jezik, ne znači da ga moramo isto nazivati, ili da jedna i druga strana imaju obavezu surađivati u lingvistici i jezičnim pitanjima, ili da se moraju skupa razvijati. Ni brazilski i portugalski portugalski se ne razvijaju kolaborativno, niti je Lisabon jezični autoritet za Brazil. (pri tom ne nazivam nijednu stranu kod nas Lisabonom, jer su jednako stare)

Također, dolaskom Slavena u 7. stoljeću, nije postojao odvojeni hrvatski i srpski jezik, sva južnoslavenska narječja su bila vrlo slična. Tada je postojao samo jedan jezik, slavenski, i svi Slaveni su se izvrsno razumjeli, čak i bolje nego mi danas. Općenito su slavenski jezici međusobno bliži od germanskih i romanskih. Isto tako u to vrijeme nije postojalo kajkavsko, štovavsko i čakavsko nariječje, pa nije točna ni vrlo zavodljiva teorija da su Slovenci kajkavci, Hrvati čakavci a Srbi štokavci.


No, kajkavski 19. stoljeća jest bliži slovenskom.

Usporediti evanđelje po Marku, u paralelnim tablicama.

https://sl.wikipedia.org/wiki/Kajkav%C5%A1%C4%8Dina

Naravno današnji kajkavski je masovno poštokavljen, ali ovaj izvorni se čini blago različit od slovenskog (razlika ko današnji standardni srpski i hrvatski), a dobro nerazumljiv štokavcima.

Đed Hrobatos još uvek ima elana da se bavi onim što je poprilično dosadno , a to je nadjebavanje po pitanju srpskog i hrvatskog jezika.

Kad vidim ovakve teme setim se index.hr foruma od pre 15 godina kad se zaista ozbiljno raspravljalo ko je veći gabor , srpska teniserka Jelena Janković ili hrvatska skijašica Janica Kostelić.

Hrvatski jezik ne postoji , on je uvek bio srpski.

Hrvatski jezik u 19. stoljeću postoji jedino ako ga definiraš kao "dijalekti kojima govore oni koji se izjašnjavaju kao Hrvati".

U 7. stoljeću ne postoje ni hrvatski ni srpski, nego slavenski, a tada su i svi jako dobro razumjeli crkvenoslavenski na kojima se služilo bogoslužje.

Kasnije, nema škola, nema TVa, nema medija, nema lingvista, nema knjiga i nema romana koji bi razvijali nekakav jezik.

Postoje samo slavenski dijalekti koji se razvijaju iz razno raznih povijesnih razloga i utjecaja.

Kasnije kada se prave nacije, jasni su i problemi u 19. stoljeću kod pravljenja standardnog hrvatskog jezika. Tada je hrvatski jezik postojao koliko i talijanski. Odnosno, nije postojao. Mislim, nije bilo mehanizama da postoji.

Tek kada se otvaraju čitaonice, škole itd. pravi se u lingvističkom smislu definirani hrvatski jezik, no napravljen je u suradnji sa Srbima, pa se napravio isti jezik.

Hebiga, situacija je jasna

1. počelo se od istog jezika (slavenskog)
2. razvijaju se dijalekti, no nije bilo mehanizama da Hrvati ili Srbi razvijaju vlastite dijalekte nezavisno i odvojeno od okolnih plemena
3. u 19. stoljeću doslovce se pravi isti jezik sa Srbima, i ta kolaboracija traje do 1990
4. danas se opet razvijaju nezavisno, ali 30 godina nije toliko dugo vrijeme da ima neki učinak

Ipak, izumiranjem nestandardnih dijalekata razlike u govoru su dovoljno jasne da se danas npr. po govoru može reći tko je Hrvat u BiH. I samo govor je postao dovoljan test da se npr. lako prepozna 95% muslimana koji se na ovom forumu pretvaraju da su Hrvati.

Hrvatski postoji isto koliko i srpski.

Nazivamo ih tako kako ih nazivamo.

Lingvistički, standardni oblici dotična dva jezika su isti jezik.

Nitko te ne tjera da ih razvijaš zajedno, pa se možda u budućnosti i malo više razdvoje jer više ne postoje sile koje ih približavaju.

U 7. stoljeću nakon doseljenja iz "Bijele Hrvatske i Bijele Srbije" ne postoji srpski jezik joe.

Svi u crkvama slušaju čitanje iz istih knjiga.

Isti jezik, ista religija (prvo slavenska, a onda još uvijek neraskoljeno kršćanstvo). Slaveni su tada jedan kulturni narod, s puno političkih plemena.

Dijalekte koji su kasnije nastali (i ti dijalekti nisu nastali prema plemenskim imenima), ne možeš tako lako prisvajati sebi jer nisu nastali kao neki nacionalni program bilo kojeg naroda. Bila je tu hrpa dijalekata koji su se razvijali više pod utjecajem Turaka, nego pod utjecajem bilo čijih lingvista ili škola jer nisu postojali.

Mislim da nisi skonto moj sarkazam da hrvatski jezik ne postoji jer on je zapravo srpski.
Ako hrvatski jezik ne postoji onda ne može biti srpski ili bilo koji drugi jer prosto ne postoji.

Dakle , srpski jezik ne postoji jer je uvek bio hrvatski.

Pa ne.
Mislim, svaki od govornika može razabrati koji je srpski, a koji je hrvatski.
Jednostavno, nisu iste riječi, nisu isti naglasci, nisu iste konstrukcije.
Ajd objasni kemiju ili matematiku, ili bilo koji strukovni rječnik.

A što se tiče kajkavskog...
On nikad nije bio slovenski.
Slovenski ima 7 narječja, neki pogranični dijalekti su srodni, ali...
Ne postoji ni kajkavski standard, imaš 6 (ili po Lončariću 15) dijalekata.

Tri dijalekta su prelazna.
*Donjosutlanski je kajkavizirana unska čakavica, taj dijalekt je i prije seobe bio blizak kajkavici, samo je dodatno poprimio kajkavske elemente kad iz Pounja došao na Sutlu. Originalni poddijalekt te južnočakavice imaš na jugu austrijskog Gradišća. A ovo je sada kajkavska ikavica.
*Prigorski je prijelazan prema srednjočakavici, imaš i gomilu kajkaviziranih čakavaca, izbjeglica pred Turcima. To je govor Ozaljskog kruga, na kojem su Zrinski i Frankopani htjeli objediniti Hrvatsku, a srodan mu je gradišćanskohrvatski (pogoto u središtu i sjeveru) i srednjočakavski govori na jugu.
*Goranski je prijelazan prema slovenskim dolenskima, tu je bilo i dosta naseljavanja (ili povratka izbjeglica pred Turcima), njegov zapadni poddijalekt se često ne smatra pravim kajkavskim, nego slovenskim govorom.

Tri dijalekta su glavna.
Od njih su dva obilježena bliskostima prema štokavskim govorima.
*Križevačko-podravski je dijalekt koji u sebi ima kajkavizirane novoštokavske (sjevernomoslavački), te je blizak sjeveru slavonskih (ekavskim podravskima) koji su prije bili polukajkavski. To su ti govori od Koprivnice do Virovitice i Kutine, dosta izmješani (karta im izgleda kao šahovska ploča) sa novoštokavskima. Nazivaju se još i istočnokajkavski.
*Turopoljsko-posavski je dijalekt koji je isto blizak slavonskima, kompaktniji je, ali se nalazi od juga Zagreba, Velike Gorice, do Jasenovca i Gline. Rub je dosta izmješan ima polukajkavskih i sličnih govora. Nazivaju se još i jugozapadnokajkavski. Postoji približavanje štokavskima, ali u pravilu je manje nego kao kod istočnokajkavskih.
Oba su izmjenjena, ima reformi, podravski su slični i baltičkima, nisu toliko arhaični.

*Jedan je arhaičan (slične naglaske ima i prijelazni prigorski), to je Zagorsko-međimurski. Kod njega su na zapadu prijelazi u slovensko Panonsko i Štajersko narječje, odnosno rubni govori današnje Slovenije, gdje se nekoć prostiralo hr. kraljevstvo su bili dio toga dijalekta. Nazivaju se još i sjeverozapadnokajkavski.


Svi su različiti od slovenskog standarda.
Slovenski standard je umjetan jezik, mješavina dolenjskih i gorenjskih govora Ljubljane.
Ako zanemarimo zapadnogoranski poddijalekt radi doseljavanja, najbliži govor slovenskome je buzetski čakavski.
Općenito je slovenski bliži čakavskima nego, od toga što ima dvojinu, pa nadalje.
Stvari u kojima je slovenski blizak kajkavskima su većinom one koje kajkavci imaju zajedničke sa čakavcima, npr. meja umjesto međa, odnosno refleks slavenskog glasa d'.
To su ostaci zajedničke baštine JZ slavenskih, koja je očuvana u nekim (u konkretnom primjeru sjevernim i središnjim, a i ponekom južnočakavskom, te u arhaičnim gore spomenutim sjeveozapadnokajkavskima).
To zna biti i problem kod čakavskih, jer nemaju samo svoje karakteristike, već ih obično dijele s dijelom kajkavskih i zapadnoštokavskih.
Čakavsko narječje je zapravo samo ostatak, kada se izdvoje kajkavski i zapadnoštokavski (koji imaju samo svoje karakteristika, makar kod glavnih dijalekata).

I to ti je to.
Ovo tvoje štokavski=srpski i kajkavski=slovenski ti je priča potpunih neznalica (manje više svi Srbi i Muslimani).

Čekaj malo, na dijalektalnoj razini poprilično dobro znaš koji je jezik hrvatski ili srpski.
Muslimani su tu uljezi, njih ima svih dijalekata, ali i njih skužiš po višku h-ova.

Ne. Srpski jezik po meni ne postoji do dolaska Turaka. Ustvari, srpski jezik nastaje u onom trenutku kada se jedan slavenski dijalekt (nastao pod utjecajem Turaka, a ne pod utjecajem instituta za lingvistiku u Dar Al Džihadu (Vrata Džihada - stari naziv za Beograd )) izabire da će se zvati standardni srpski, a to je bilo u 19. stoljeću.

Dobro je rekao onaj @Istin. Štokavski = slavoturski, i nisu samo Srbi bili pod Turcima, ali jesu bili najbrojniji.

A, uh , evo Cehe nezakonitog sina Hrobatosovog.

A ma ljudi , postoji hrvatski jezik samo ga neki ne primećuju.

Ovolika količina neznanstvenog pristupa lingvista na prostoru Ex Yu je magnet za strance da objavljuju visoko citirane članke po međunarodnim časopisima o srpskohrvatskom jeziku.

Ja se slažem da trebamo hrvatski jezik kao poseban politički, dapače ne smeta mi i da se još malo udaljimo i da se komunikacija blago oteža (onda je i manje zabijanja nosa međusobnog), ali svatko tko ima imalo akademskog poštenja mora priznati da se danas u ovom stoljeću radi 1/1 o istom jeziku, sa 2 standarda slično kao što i portugalski ima 2 standarda koja zvuče jako različito.

Pa znamo danas.

Kada su kroz edukaciju uništeni izvorni dijalekti (gdje je danas npr. šćakavski), a to gore evanđelje na kajkavskom danas nitko iz Varaždina ne može pročitati, i ono što je preostalo su 2 standardna jezika.

1850 godine nisi imao suprostavljena 2 standardna jezika, nego si imao dijalekte koji su se razvili od istog jezika (slavenskog) pod utjecajem života u različitim političkim i kulturnim krugovima, a osvajanja Turaka, Austrije i Mlečana, kao i Vatikan ili kasnije osnovana SPC, nisu marili za originalne granice slavenskih plemena pa da eto svako originalno pleme razvija svoje dijalekte, nego su htjeli što je više moguće grabiti za sebe.

Srednjovjekovni srpski su torlački, oni su srodni bugarskima.

Imaš i ovo;


Što se štokavskih tiče...
Šćakavski su maltene čakavski i dio su hrvatskog, imaju tri naglaska (treći je hr. akut), kasnije gube jat (é) i zatvoreno ó...

Istočnoštokavski su pod bugarskim utjecajem, jako rano gube jat, imaju samo dva naglaska.
Oni su izgubili šćakavsku izoglosu (koja je ostala sačuvana u čakavaca, šćakavaca, kajkavaca i slovenaca) već u 8. stoljeću, a možda ju nikad nisu ni imali, to su bugarski utjecaji.
Bugarima je svako t' prešlo u št (suprotno od č=tš, obratno, ne meko č). Nama je to t prešlo u ć, ali je ovdje bitno da se sačuvala razlika u riječima poput izvješće.
Srbi su to pogubili, iako su kasnije dobili neke šćakavske riječi od Rusa (svi istočnoslavenski su šćakavci, kao i većina zapadnoslavenskih, štakavizam dolazi iz Bugarske).

S Turcima nastaje (odnosno širi se) novoštokavica koja pomiče naglaske za jedno mjesto, te stvara dva nova naglaska.
Gube se i jat i zatvoreno (gdje postoje), kao i akut.
Međutim, zapadna štokavica, koja nastaje iz ščakavice ima različite naglaske (npr. kratkouzlazni umjesto kratkosilaznog) na podosta pozicija od istočne štokavice.
Istočna štokavica nije imala akut, kod nje je promjena bila drugačija.

Kada su se radili standardni jezici, nije ih radila ista ekipa.
Strukovni rječnici su potpuno različiti.
Kod nas je kisik, kod Srba kiseonik.
Kod nas je jednadžba, kod Srba je jednačenje (ili nešto tome slično).
Mi imamo varijablu, srbi proměnjljivu...
Itd.


Dakle, em su dijalekti različiti, em su standardi različiti (iako su dosta slični).

Svatko ima svoj jezik.
Čak i crnogorci, sa ś i ź.
I bošnjaci, samo što oni ne znaju po čemu im je jezik poseban

Nije dobra usporedba.
Brazilski je različit jezik, ali je nastao iz europskog portugalskog.

Zar će srpski znanstvenici priznati da je njihov jezik nastao iz hrvatskog standarda?
Može se reći da je nastao po uzoru na hrvatski.
Zato su i slični.
Ali da su isti, nisu.

To ti je ona priča o dva brata, blizanca.
To jesu hrvatski i srpski, ali su opet, bez obzira na sličnosti, različiti.

Imaš takvih gro primjera.
Od skandinavskih, sjevernonjemačkih i nizozemskih, katalonskih i južnofrancuskih, portugalskih i galicijskih...
Pa talijani imaju 20ak jezika

Slavenski su inače svi jako slični, pa...

Prije Turaka, jesi.
S Turcima se to malo pomiješalo, ali si i u 19. stoljeću mogao povući granicu, da si htio.

Srpski i hrvatski su se razdvojili još u 8. stoljeću. Zeznuta stvar je što su se kasnije išli približavati.
Hrvatski (svi dijalekti) su zapadna grana JZ slavenskih. Skupa sa svim slovenskima.
Srpski su istočna grana JZ slavenskih, ona koja se u 8. stoljeću krenula približavati Bugarima. Ili JI slavenski, ovisi kako se zeme

Evo složit ćemo se da dolaskom Slavena na Jadran ne postoje hrvatski i srpski jezik. Znači slavenski narod, slavenski jezik, slavenska religija.

Znači sami proces nastanka slavenskih jezika (množina) je proces raspada jednog jezika.

Razmislite sada samo o MEHANIZMIMA da kasnije nastanu srpski i hrvatski. Da nije možda postojao neki lingvistički institut ili mreža osnovnih škola pod kontrolom narodnog ili plemenskog vladara?

Od prirodnih načina nastanka novog jezika tu je jedino migracija i izolacija u otok, ali to se na našim prostorima nije desilo, i dalje je bio kontinuum Slavena.

Ok, par stotina godina je bila hrvatska i srpska država. Ali bez kulturnih institucija i škola. Stanovnici nepismeni. 0 izdavaštva.

1000 godina ne postoji nikakav mehanizam da ili Srbi, ili Hrvati, razvijaju planski i kontrolirano vlastite dijalekte, pa da ih kasnije prisvajaju kao neki svjesni proces, koji k tome još i štiti granice plemenskih imena, a imaš puno materijalnije i jače silnice kao što su granice carstava, CRKVENI RASKOL, ratovi i migracije itd.

Nisu "Srbi" "odlučili" da od slavenskog naprave štokavski, nego su očito na prostoru Kalifata, Slaveni (ne samo Srbi, ne svi tadašnji Srbi, i ne svi današnji Srbi) razvili dotični dijalekt, nesvjesnim, nepolitičkim procesom.

Po meni, ti nemaš copyright na nešto što se razvilo spontano doslovce kao ćevapi.

Štokavski se razvio na slavenskom prostoru Otomanskog carstva kako su se i ćevapi razvili.

To je znanstvena činjenica.

Isto su nastali i romanski i germanski i svi ostali jezici.

Evolucija.

Plemstvo nije.
A nije ni crkva.

Evolucija je nesvjesna, radiš s čim imaš.

Crkveni raskol je u 11. stoljeću.
Istočnoštokavski su se odvojili u 8., sa širenjem Bugarske.

Evolucija.
Novoštokavica je nastala u 15. stoljeću, neovisno o Turcima.
Samo što su Turci najviše poslovali s novoštokavcima (od Dubrovnika nadalje), pa je ona stekla najveći prestiž.
Staroštokavice su nacionalne.
Nacionalne su i novoštokavice.
Ekavska je srpska.
Ikavska je hrvatska.
Jekavska je isto hrvatska.
Ijekavska je srpska.

Jednostavno, zar ne?

A gle, nešto su razvili moji preci, normalno da ga smatram svojim.

Možda će moji potomci u budućnosti pričati engleski, tko će ga znati, ali...
Ovdje ne postoji hrvatskosrpski.
Postoje hrvatski i srpski.
U drugom svijetu bi mogli postojati.
Burek sa sirom nije isto kao burek s mesom

Nije.
Štokavski je postojao i prije Turaka.
Turci su utjecali na novoštokavski, ali opet, stvar ti je samo u naglasku, par glasova i načinu izražaja.
Šćakavski su dosta bliski čakavskima i kajkavskima, a istočnoštokavski torlačkima, makedonskima i općenito bugarskima.

To ti je kao da je netko promijenio način orehnjače i makovnjače i stavio ih u tjesto za bureke.
Opet je jedna s orasima, a druga s makom.
Svaka je na svoju stranu.

I to je priča s jezicima. Materinji jezik je tvoj jezik, jbg

Sva slavenska narječja su jedan jezik i Slaveni su jedan narod. Samo su Slaveni kao narod i nacija nacionalistički nastrojeni pod utjecajem politika pa imaju lažnu sliku da postoje tobožnji različiti jezici i tobožnji različiti narodi. Šteta što Staljin nije uspio trajno ujediniti zapadne Slavene a Karadžorđe, Tito i Milošević južne Slavene. Jer onda bi bilo lako ujediniti sve Slavene. Slavenska braćo ujedinimo se u jezik i narod. Vratimo se svojim precima koji su isti. Najbolje da svi odemo u pravoslavlje, a službeni jezik neka bude ruski dijalekt slavenskog jezika, jbg. to je ipak najbrojnije. Treba osnovati Hrvatsku pravoslavnu crkvu, Poljsku pravoslavnu crkvu da te katolike privedemo najbrojnijoj slavenskoj vjeri. To je najlakše.

Otac nacije je naravno Rastislav Anton.



Šala naravno.

Koliko se još krvi mora proliti da se uoče različiti identiteti različitih slavenskih jezika? Ili će se i dalje ustrajati na pogubnim romantičnim ali i luđačkim tlapnjama. Vratismo se na Starčevića, ko je za jugoslavenstvo je ili za ludnicu ili za sjekiru

Stjepan Radić nije imao eksperimentalne rezultate pa mu možemo oprostiti, ali u panteon treba obavezno ići Stsrčević koji je vodio dublje i dalje od drugih.

"Što se tiče jezičnoga narodnoga jedinstva, mi smo svi Slaveni po jeziku zapravo jedan narod. Pitajte stotine tisuća naših vojnika i zarobljenika koji su prošli Galiciju, Ukrajinu, Poljsku, Rusiju, Dobrudžu, Slovačku i Srbiju. Svi će vam reći da u svim tim zemljama živi ili, bolje da se pati jedan jedini narod slavenski. Ali vi o Slavenstvu nećete ni da čujete, dapače ni o potpunom", Stjepan Radić

https://www.sabor.hr/hr/o-saboru/povije ... ovawvqkGHE

Međimurski možda, ali mi se kajkavski čini bliži standardnom hrvatskom, nakon jednog čitanja.