Nije lahko biti nevjernik niti vjernik.

Ako si nevjernik (ateist), tada te kako stariš sve više i više muči pitanje smrti, t.j. beznađa i da li je moguće da sve što si radio na zemlji samo tako propada i zapravo da će sve što si bio i napravio kad tad biti uništeno i zaboravljeno. Najgore je to da što više netko uživa u svom životu, to će mu poslije teže biti prihvatiti bolest i smrt.
Također, ateist previše toga sam sebi mora objašnjavati da se dogodilo slučajno, tako da nikad ne može biti 100% siguran da ne postoji neko više biće koje ipak upravlja svemirom i koje određuje zakone prirode. Ono što je ateistu kakti najvažnije, a to su neki dokazi za prirodu i život, ter kako je sve nastalo..., toga nema niti za liek.


Vjerniku jest također težko biti istinski vjernik iz duše. Vjerniku je težko suprotstaviti se ponudi svieta, užitku i griehu koji ga udaljava od vjere, pogotovo od kršćanske vjere. Također, kršćanin često dolazi u napast oblikovati Boga i vjeru po svojim potrebama, ter umjesto da je on taj koji bi trebao slušati Isusove rieči iz Evanđelja, on se postavlja kano da bi Bog trebao njega slušati. Također, često se i vjerniku dogodi da ga muči sumnja zašto se njemu Bog izravno ne objavi i objasni mu stvari koje ga muče, ter zašto Bog dopušta nepravdu. Najgore je kad vjernik u sebi ima previše oholosti i nedostatak ljubavi za drugog, i onda često dolazi u sukob sa samim sobom i Bogom, ter osjeća izpraznost vjere, t.j. vjeru kano teret.

Kako god bilo, što imaš veću vjeru, time imaš i veću nadu i veći mir, ter imaš svoju utjehu. Što je veća nevjera, to je veće beznađe i bezsmisao. Ako si ateist i imaš veliku inteligenciju, to ti daje veliku muku i križ u životu, ter sam sebi i drugima postaneš najveći neprijatelj.

Pa ne visi. I upravo iz tog razloga mogu mirno slušati argumente obje strane, bez paralizirajućeg osjećaja da ću vječnost provesti u mukama ili da će mi život izgubiti smisao, samo zato što mi argumenti jedne strane izgledaju uvjerljivije od onih u koje tobože moram vjerovati da bih se "spasio".

Ja recimo mogu mirne duše reći da u raspravi desnice i ljevice oko imigracije ili trans-pokreta desnica ima jače argumente. Ili da u raspravi katoličkih tradicionalista i vas modernih katolika tradicionalisti imaju jače argumente (premise tih argumenata su druga tema). Ali do tih zaključaka sam došao slušajući obje strane, a ne zato što mi je netko rekao "tako moraš misliti, inače...".

Nema "neutralnih".

to je točno, neutralni su uvijek samo među faza prema jednoj ili drugoj strani.

Ništa se ne mora.

To pokušavam i Primarijusu objasniti ali me slabo prati.

Stvar je u tome, sve ovisi o kontekstu. Recimo da ja tebe pitam je li se bojiš lava? Ti bi mi normalno odgovorio, zašto bih se bojao lava, uopće o tome ne razmišljam, nisam u savani u Africi. Sve ok, to je normalno.

Ali ako ti skrenem pozornost da je dok ti to pričaš lav u stvari stoji iza tebe, e onda bi bilo normalno da se bojiš. Razlog zašto se odmah nisi bojao lava je zato što nisi primijetio da stoji tu pored tebe.

Tu dakle su filozofije nebitne, bojiš li se ili ne je zapravo manje važno, jer strah je tek simptom, tj. posljedica. Ona bitna stvar je da li je lav tu?

Ne moraš prihvatiti vjerske dogme, ali ideš u pakao ako ih ne prihvatiš. Meni to izgleda kao prilično ciničan pogled na slobodu i "nemoranje".

Jedna stvar su deskriptivni prirodni zakoni koje moramo prihvatiti takve kakvi jesu jer na njih nemamo nikakvog utjecaja, ali svemogući Bog bi itekako imao utjecaja na vlastite preskriptivne zakone. Zašto bi dobrom, svemogućem i logičnom Bogu bilo toliko bitno da oni koji ne prihvate dogme njegove religije (naše religije) ili naprave neki prijestup (vrlo često banalan) završe u vječnoj patnji je pitanje na koje nikada nisam našao zadovoljavajuć odgovor u religiji.




Slažem se.

Stvar je u tome da sam nakon puno preispitivanja i kolebanja jednostavno došao do zaključka da lav nije tu, nego da je riječ o ljudskoj konstrukciji koja služi nekoj svojoj biološkoj i sociološkoj svrsi.

Jako zanimljiv i poučan obrazovni slikopis. Povezuje Boga i znanost. Govori o divotama prirode i svemira, tako da ateizam sam po sebi postaje vrlo neuvjerljiv i nelogičan.

I ateisti su vjernici, samo što to ne žele priznati. Vjeruju da je to sve nastalo slučajno

https://www.express.co.uk/news/science/ ... iverse-spt

Slažem se s njim. Vjerujem u sve što ima znanstveni temelj.

Tako da Bog možda i postoji. Upitna je samo religijska verzija Boga koja se zasniva na vizijama ludih ljudi.

Definicija ateizma je jako jednostavna, ateizam je odbacivanje religioznih tvrdnji o nastanku svega i postojanju nevidljivih svemogućih bića zbog nedostatka dokaza i argumenata koji te tvrdnje potkrijepljuju. I to je sve. Hoće li neki ateist vjerovati u znanstvene teorije koje objašnjavaju nastanak svemira i života ili će odbacivati i njih je potpuno druga stvar i nema nikakve veze sa samim ateizmom. Većina ateista prihvaća i teoriju evolucije i teoriju velikog praska jer su te teorije podržane jakim dokazima. Pogotovo teorija evolucije. Ne, znanstvenici ne znaju što je bilo prije velikog praska ako je uopće bilo nešto prije ni zašto se veliki prasak dogodio niti znaju točno kako je sam život nastao, ali poprilično dobro znaju kako se odvijao proces razvoja i svemira i života nakon toga i koliko je otprilike trajao.

Te teorije su (većinom) skup besmislica.

Religijske tvrdnje ne mogu znanstvenoj teoriji dodati vode, one su neusporedivo slabije od hipoteze, a kamoli od teorije (koje se btw baziraju na velikom broju povezanih i utvrđenih ČINJENICA). Kad kažeš da je nešto teorija, to nije stvar toga što misli ante, jure, ibraim, muhamed ili pero perić kao kod religije nego je stvar znanosti i činjenica.

Znanost je devalvirala u zadnje vrijeme, a znanstvenici su se jeftino prodali lobijima.

Teorija velikog praska je formalizirana prije stotinjak godina, a teorija evolucije se počela razvijati u 18. i 19. stoljeću i razvija se sve do danas. Ne da se ne pojavljuje nešto što je dovodi u pitanje nego se samo nadopunjuje sa dokazima i činjenicama koje joj idu u prilog. Ne znam o čemu ti pričaš.

Pričam o devalvaciji znanosti u zadnje vrijeme.

Znanost nisu ljudi nego metoda, sistematizirani način kako se dolazi do spoznaja o stvarnosti. A znanstvenici kao ljudi od krvi i mesa su se čitavu povijest znali prodavati raznim mecenama i lobijima (nekada religijskim, danas većinom sekularnim), nije to nikakva novost niti nešto što se događa samo u zadnje vrijeme.

Poanta je u tome da je znanost kao metoda puno superiornija u odnosu na dogmatska vjerovanja.

Slažem se, čak dapače ja bih to što ti definiraš kao znanost nazvao jednostavno zdrav razum.

Kakve veze to ima konkretno sa onim o čemu sam ja pisao? A to su već odavno uspostavljene znanstvene teorije?

Razum ne može prihvatiti dogme i nevjerojatne tvrdnje bez dokaza, dakle ne razumiješ nego misliš da razumiješ.

Ne razumijem, o čemu govoriš?

Problem nastaje kada taj zdrav razum dođe u sukob sa nekom dogmom u koju bi kao vjernik morao vjerovati. Tada su jedina dva odogovra koja vjernik ima na raspolaganju ili kognitivna disonanca (vjerujem u obe tvrdnje, iako su nepomirljive) ili negiranje zdravog razuma (onoga što je utvrđeno logikom ili znanstvenom metodom).

To je moj glavni problem s religijom.

Ukazujem ti da si kontradiktoran, izjednačavaš znanost sa zdravim razumom, a odbacuješ najsnažnije znanstvene teorije i umjesto njih prihvaćaš srednjevjekovne dogme kao istinite.

Ali ja uopće nisam citirao veliki prasak. Možda si me pomiješao sa Markanom?

Kako ne može? Eto prihvataš TE i bigbANg.

Sjećam se da si odbacivao evoluciju u ranijim raspravama. Veliki prasak ne odbacuje ni crkva. Ne odbacuje zato jer se uvijek može reći da ga je uzrokovao nekakav stvaratelj, evolucija je sa druge strane nepomirljiva totalno sa religijom i zbog toga se u potpunosti odbacuje od strane klera jer poništava i obesmišljava čitav niz religijskih dogmi i vjerovanja koji su temelj većine religija.