Allah dž.š. ga stvorio, a ti ćeš se čitavu vječnost patiti u džehenemu jer si odbacila Njegovu uzvišenu vjeru. On ti pružio sve u životu i čitav život čekao da mu se vratiš, ali ti zbog svoje oholosti nisi htjela priznati da je vjera u kojoj si odgojena pogrešna. Samim tim si napravila odabir da se patiš cijelu vječnost i ta kazna je apsolutno pravedna po definiciji, jer Allah dž.š. je taj koji definira što je dobro i pravedno, nama smrtnicima je to nedokučivo.

Zadovoljava li te ovakav odgovor?




Govorim o stvarnosti u faktičnom smislu.

To je nešto što većini vjernika očigledno nije bitna stvar. Meni jest.

Nešto inteligentno mora biti bezkonačno

U cijelosti zadovoljava. Naročito činjenica da ćeš mi u džehenemu ti praviti društvo(ni ti nisi prihvatio Alaha) i da ću imati tu privilegiju vječno slušati pametovanje pripametnog dunna

U ovom gore slučaju samo sam pohvalio logiku i maštovitost obrane te iste teorije

Evolucija je najpotkovanija teorija u povijesti teorija. Problem je što ti o njoj nemaš blagog pojma niti te zanima uopće da nešto naučiš, makar i najosnovnije, a donosiš sud i kažeš da nema dokaza, a najpotkovanija dokazima od svih. Ali dobro, što se može, imamo i ravnozemljaša, gdje nećemo imati negatora evolucije.



Vjernička logika i maštovitost je "bog je to napravio". I tako za sve. Od svemira, sunca, zemlje, vlasulje, čovjeka. Jednostavan odgovor na sva moguća pitanja. Ne treba nam nikakvo znanje o ničemu, nikakvo istraživanje nego jednostavna i jednolična objašnjenja koja vadimo iz pete.

S obzirom da evolucija sve radi jako postupno, nije mi jasno ako su evolucijom iz jedne vrste nastale druge vrste (na pr. iz gmazova ptice i sisavci, iz riba vodozemci...) a da imamo praktički nikakve prielazne oblike. Ono što nam se nudi kano nekakvi prielazni oblici to je prejadno i previše neuvjerljivo. Ja bih očekivao puno više nedvojbenijih primjera, tako da mogu od na pr. krokodila do vuka poredati makar 100 do 1000 podvrsta životinja čiji bi prikazi nedvojbeno pokazivali kako se krokodil postupno pretvarao u vuka. Na pr. trenutak gdje postupno krljušti zamjenjuju dlake. Ali eto mi imamo puno previše čvrste granice između gmazova i sisavaca, ter gmazova i ptica. Inače, stvarno nisam biolog i moja struka nema veze s time, ali ovo mi se čini kano osnovna logika u dokazivanju evolucije.

Evolucija je najpotkovanija teorija u povijesti teorija. Problem je što ti o njoj nemaš blagog pojma niti te zanima uopće da nešto naučiš, makar i najosnovnije, a donosiš sud i kažeš da nema dokaza, a najpotkovanija dokazima od svih. Ali dobro, što se može, imamo i ravnozemljaša, gdje nećemo imati negatora evolucije.



Vjernička logika i maštovitost je "bog je to napravio". I tako za sve. Od svemira, sunca, zemlje, vlasulje, čovjeka. Jednostavan odgovor na sva moguća pitanja. Ne treba nam nikakvo znanje o ničemu, nikakvo istraživanje nego jednostavna i jednolična objašnjenja koja vadimo iz pete.

S obzirom da evolucija sve radi jako postupno, nije mi jasno ako su evolucijom iz jedne vrste nastale druge vrste (na pr. iz gmazova ptice i sisavci, iz riba vodozemci...) a da imamo praktički nikakve prielazne oblike. Ono što nam se nudi kano nekakvi prielazni oblici to je prejadno i previše neuvjerljivo. Ja bih očekivao puno više nedvojbenijih primjera, tako da mogu od na pr. krokodila do vuka poredati makar 100 do 1000 podvrsta životinja čiji bi prikazi nedvojbeno pokazivali kako se krokodil postupno pretvarao u vuka. Na pr. trenutak gdje postupno krljušti zamjenjuju dlake. Ali eto mi imamo puno previše čvrste granice između gmazova i sisavaca, ter gmazova i ptica. Inače, stvarno nisam biolog i moja struka nema veze s time, ali ovo mi se čini kano osnovna logika u dokazivanju evolucije.

Pogledaj samo razvoj ljudskog embrija/fetusa i vidjet ćeš ukratko kako je išla evolucija čovjeka otkako su ribe izašle na kopno do današnjeg dana.

I što s tim?

Vau koji argumenti.
Što sa embrijima? Kad smo bili stanica morfološki smo bili isti

Februara 2000. godine pisac knjiga Daglas Futujama poslao je poruku internet forumu Kanzas Sitija kao odgovor kritičaru koji ga je optuživao za laganje korištenjem Hekelovih embriona u svojoj knjizi iz 1998. godine, "Evoluciona biologija".
U svoju odbanu, Futujama je objasnio da prije čitanja optužbe kritičara nije bio svjestan nesaglasnosti između Hekelovih crteža i realnih embriona kičmenjaka. Tek pošto je konsultovao razvojnog biologa saznao je o skorašnjem radu Ričardsona (britanski embriolog Michael Richardson) i njegovih saradnika.

Prema tome, Futujama, profesionalni evolucioni biolog i autor knjiga postdiplomskog nivoa, nije znao o Hekelovim falsifikovanim crtežima - priznanje neznanja za koje nije vjerovatno da će da izazove mnogo pouzdanja u kvalitet naših bioloških knjiga. Ali, sada on zna da je "Hekel bio neprecizan i obmanjivački", i rekao je da će to uzeti u obzir u budućim izdanjima svoje knjige.

Međutim, Futujama je tvrdio da iako je Hekel preuveličao njihove sličnosti da su "raznovrsni embrioni stvarno veoma slični - govorimo o prilično malim razlikama". Obrazlagao je da su "Hekelove nepravilnosti, bilo da su bile sa namerom da obmanu ili ne, beznačajne u poređenju sa cjelokupnom porukom". Poruka, prema Futujami, jeste da je ono što on
zove fon Berovim zakonom tačno: "Embrioni ptica i sisara su stvarno sličniji nego njihovi odrasli stadijumi." Na primjer, "svi embrioni kičmenjaka...stvarno imaju škržne proreze" (naglašeno u originalu).
U izdanju časopisa Natural History iz marta 2000. godine, Stefan Džej Guld je odgovorio Majklu Bihu (Michael Behe), biologu koji je kritikovao Hekelove embrione u časopisu New York Times od 13. avgusta 1999. godine. Guld je potvrdio da je Hekel falsifikovao svoje crteže. "Da pređemo na suštinu ove drame", pisao je Guld, "Hekel je preuveličao sličnosti idealizacijama i izostavljanjima. Takođe je, u nekim slučajevima - u procesu koji može jedino da se nazove nepošten - prosto stalno iznova kopirao istu sliku".

Međutim, za razliku od Futujame, Guld je priznao da je već znao za to; u stvari, znao je za to više od dvadeset godina. (Kao istoričar nauke, Guld je napisao veliku knjigu o ovom predmetu 1977. godine, "Ontogenija i filogenija" (Ontogeny and Phylogeny ).) Optuživao je
skorašnje izvještaje za pravljenje senzacije od te priče dajući utisak "da je Ričardson prvi otkrio Hekelovo nečasno djelo". Guld je nastavio: "Priče o prevarama u nauci uzbuđuju maštu sa dobrim razlogom. Provući se sa akademskim ekvivalentom ubistva, a onda biti otkriven vijek posle svojih nedjela, čini priču još boljom."

Ali, ako su biolozi od početka znali da su Hekelovi crteži falsifikovani, zašto se onda oni još uvijek koriste? Guld je svalio krivicu na pisce knjiga, optužujući ih za pojednostavljanje njihovog predmeta do te mjere da ga učine netačnim. "Mislim da imamo prava", pisao je, "da budemo i zaprepašteni i postiđeni stoljetnim nepromišljenim recikliranjem koje je dovelo do opstanka ovih crteža u velikom broju, ako ne i u većini, savremenih knjiga".

Prema tome, Guld okrivljuje pisca knjiga, dok se pisac knjiga pravda neznanjem. Međutim, obojica su brzi kada treba da kritikuju zastupnike stvaranja. "Zapazite da je nauka samoispravljajući proces", napisao je Futujama kao odgovor svom kritičaru iz Kanzasa, "za razliku od kritika nauke koju iznose zastupnici stvaranja; evolucioni biolozi sami otkrivaju nepravilnosti u ranijoj literaturi iz svoje oblasti". A Guld optužuje zastupnike stvaranja za prenaglašavanje rada Ričardsona i njegovih saradnika praveći "surogatne" i senzacionalističke" napade da je "osnovni stub Darvinizma, i evolucije uopšte, otkriven kao pogrešan posle više od vijeka" nekritičkog prihvatanja.

Ali Futujama je bio taj koji je nepromišljeno reciklirao Hekelove embrione u nekoliko izdanja svoje knjige, dok ga jedan zastupnik stvaranja nije kritikovao zbog toga. A Guld je bio taj koji je (uprkos tome što je znao istinu više od dvadeset godina) šutio dok jedan zastupnik stvaranja (u stvari, kolega biolog) nije izložio problem. A za svo to vreme Guld je puštao svoje kolege da postaju saučesnici u onome što on sam naziva "akademskim ekvivalentom ubistva".

I što s tim?

Poanta je da je kreacionizam laž i izmišljotina, a evolucija valjana znanstvena teorija potkovana brojnim dokazima.

I dan danas imamo ljude koji imaju rep ili krzno po cijelom tijelu što je samo dokaz da su ljudi evoluirali od bića sa tim odlikama.

Nedostatak nedvojbenih prielaznih vrsta je velika mana dokazivanja evolucije. Gdje su baš takvi morali izumriet? Samo da zeznu Darwina? Čak bih mogao progutat lagane evolucije unutar iste vrste. Ali za evoluciju iz vrste u vrstu, stvarno su dokazi nula bodova. Žalostno da se ista uči u školi bez da se napravi jedan kritički osvrt na nju.

Nedostatak nedvojbenih prielaznih vrsta je velika mana dokazivanja evolucije. Gdje su baš takvi morali izumriet? Samo da zeznu Darwina? Čak bih mogao progutat lagane evolucije unutar iste vrste. Ali za evoluciju iz vrste u vrstu, stvarno su dokazi nula bodova. Žalostno da se ista uči u školi bez da se napravi jedan kritički osvrt na nju.