Takav je bio položaj da kad su Švabe tražile početkom 70-ih radnike preko zavoda za zapošljavanje 90 % Hrvata se javilo. I moj ćaća među njima.

To ne može bit slučajnost. Ne bi se javili da su mogli dobit stan i posao. Nisu jer je to bilo rezervirano za druge.

Bio sam u JNA krajem osamdesetih, tu se savršeno moglo vidjeti kakav odnos prema Jugoslaviji imaju svaki narod ili područje te zemlje. To je bilo vrijeme početka turbulencija ali nitko nije mogao naslutiti kakav će konačni ishod biti.

Uvjeravam te da osim Albanaca svi drugi su voljeli Jugoslaviju, za Slovence se može reći da su donekle bili indifirentni.

Ovo nije realno. Jasno se znalo tko je tko, a jugoslavizam nije bio nametan u sivom rankovićevskom dobu do 1966., čak ni onda. Jedino je nakon Brozove smrti u popisu 1981. nabujao kao kategorija, i onda je Bilandžić ušao u polemiku protiv svih komšija- i komšije su izgubile. To je bilo oko 1983. do 1985.. Zadnji trzaj velikosrba u jugoslavenskom ruhu.

Nije realno tvrditi da se jugoslavizam kao nacija bio nametao u BH, ili stalno, Hrvatima. Hrvati su imali samo simboličku ulogu u vlasti do generacije Mikulić-Ištuk, nego sve Srbi i posrbljeni Muslimani.

U kulturi i povijesti ih je bilo više, samo ne na području jezika, nego više stare povijesti, i to više od Srba (Basler, Anto Babić. Marko Vego, Alojz Benac, Herta Kuna,..). Samo su bili serbokroatistički nastrojeni.

Povijest je do Turaka bila uglavnom korektno predstavljana: većinom neki Bošnjani koji imaju veze preko franjevaca s Hrvatima; Srbi na istoku i kasnije se šire na zapad, a Muslimani nastali islamizacijom jednih i drugih, kako gdje.

Jezik je bio srpski ijekavski pod imenom srpskohrvatski, a ćirilica je uzmicala prirodno zbog veze sa zapadom i zapadnom kulturom. Jedino su nekad nova književna djela objavljivana na hrvatskom onoga doba, a ništa iz struka ni znanosti ni publicistike.

Anegdotalne priče ne znače puno, jer su ovi istaknutiji u društvu jasno bili ono što jesu, nacionalno, da se bar formalno vidi da su kvota zastupljene. Nije bilo politike bosanstva, a Jugoslaveni kao pseudonacija jedino u pola desetljeća nakon Titove smrti, i to pod unitarističkim pritiskom.

Točno, vidi se i po statistikama da su Hrvati bili broj 2. narod u svijetu, iza Portorika po iseljavanju, a prvi u Europi, a kamoli Jugoslaviji.

Hrobi, velika je razlika Hrvatska i BiH u Jugi. U statusu Hrvata.

Pa i nasi studenti su išli u Zagreb radi većw slobode.

Točno, no govorim o više slojeva.

Znamo da su hrvatski krajevi bili zanemarivani gospodraski, znamo o UDBI- konačno, ja sam dao podatke iz Radelića:

U razdoblju od 1945. do 1966. bili je među oficirima MUP-u BH 2,75% Hrvata, 9,92% Muslimana i 87,13% Srba.
Od 1945. do 1991., BH UDBA/SDB- 9,30% Hrvata, 23,60% Muslimana i 66,60% Srba.

Po dosijeima, kao državni neprijatelji, postoje podatci za BH u 1980-im godinama: Hrvati- 73,19%, Muslimani 16,83% i Srbi 15,62%.

No rekao sam da treba gledati više slojeva.

U kulturi je jezik bio srbziran, i to sv iznamo. Jezičnu su politiku određivali Jovan Vuković i srpski musliman Asim Peco. Hrvati kao Brozović, Ladan i Pranjković su morali u Zagreb.
Također, ćirilica je brzo uzmicala ne zbog neke urote, nego zbog orijentacije na zapad. Ono malo sabranih djela stranih pisaca što su izdavani bili- to je latinica.

Jezik je bio srpski ijekavski, ali na latinici. Glavni dokaz- biblioteka dječje književnosti "Lastavica", izdavačko poduzeće "Veselin Masleša". https://www.njuskalo.hr/antikvarne-knji ... s-30670746

Povijesno, BH je promatrana kao zasebno i nije, bar u glavnim djelima, bilo srbovanja stare povijesti. Nitko nije tvrdio ni mislio da je Tvrtko kao "Srbin". Radovi povjesničara- kako koji, no više su se Hrvati u Bh bavil istarinom, dok je stara književna tradicija bila predstavljana u paketu s hrvatskom, vidi: https://books.google.hr/books/about/Hre ... edir_esc=y

Oko ekonomije, bilo je i ovih i onih, sjećama se Emerika Bluma, Abaza Deronje, Tvrtka Nevjestića i sigurno je bio još tko.

Pokušavam reći nešto drugo. Na neki način živiimo apsurd.
U SRBiH nacionalno pitanje riješeno Ustavom, Hrobi je napisao i da je kroz historiografiju(slijedom toga pretpostavljam i školstvo) to bilo korektno odrađeno, i to nitko nije dovodio u pitanje niti negirao.
I onda Hrvati u BiH izađu na referendum, daju glas za samostalnu BiH, nažalost i krvlju plate tu samostalnost, čak su prvi stali u obranu BiH, i danas su u situaciji da im se negira/dovodi u pitanje nacionalni identitet, nešto što je već ugrađeno u narodno tkivo, ne od devedesetih 20. stoljeća nego još od 19. stoljeća(odnosno od formiranja nacija). Mislim, nisam sigurna, da je pravo na nacionalno izjašnjaavnje jedno od ljudskih prava.

Da se razumijemo, ne želim glorificirati SFRJ sačuvaj Bože, samo pokušavam ukazati na apsurdnu situaciju.

Davor Marijan je baš tako rekao za jezik, srpski ijekavski.

Izgleda da nam se Tvrtko poslije devedesetih i "pomuslimanio" i "posrbio".
Blago nama, valja sa dvije mitomanije izaći na kraj

To je zato što je BH u SFRJ bila uređena po komunističkim shvaćanjima koja su bila uglavnom zdravorazumska, bar u glavnini, što se tiče nacionalnog pitanja.

Sad je BH obična kolonija svjetskih, napose američkih gubernatora, dakle posve nenormalna pseudo-država u kojoj vladari izvana toleriraju luđačke muslimanske ispade i politiku, već i zbog samo sulude ideje izgradnje nekakve nepostojeće nacije.

Dakle, gadovi koji upravljaju BH nisu, da tako kažem, fer gubernatori. Da jesu, odmah bi kompletno muslimansko vodstvo sa svojim blebetanjima sletjelo s vlasti i priča o gradžanskoj bi bila eliminirana za vijeke vijekov i od tom se ne bi usudili ni prdnuti.

Neki kažu ovako, neki onako, valjda je od osobe do osobe odnos spram SFRJ.
Ako ćemo pošteno govoriti, da je kod Srba bilo pameti možda se ne bi ni raspala.
Nisu li Kučan i Tuđman predlagali konfederaciju a Milošević odbio.
No to je sve iza nas, nažalost raspala se na najgori mogući način.

Na neki način ponovno se proživljava Kallayev režim.

SAD i EU- luđački gadovi.

Malo sam prelistala Ustave iz 1963. i 1974., zanimalo me nešto drugo, međutim naišla sam na ovo:
Ustav iz 1963.;
Član 2.
Teritoriju Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine sačinjavaju područja sadašnjih opština utvrđenih republičkim zakonom.
Granice Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine
mogu se mijenjati odlukom Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine samo u skladu sa izraženom voljom stanovništva odgovarajućeg područja i opštim interesima Republike, a na osnovu sporazuma sa susjednom republikom.

Ustav iz 1974.;
Granice Republike mogu se mijenjati odlukom Skupštine Republike Bosne i Hercegovine samo u skladu sa voljom građana cijele Republike, izraženom njihovim prethodnim izjašnjavanjem putem referenduma, ako se za mijenjanje izjasne najmanje dvije trećine ukupnog broja birača.
https://www.scribd.com/document/1219710 ... ercegovine

Sastanak u Karađorđevu, 25. ožujka 1991. godine , kažu da je Tuđman sa Miloševićem dogovorio podjelu BiH.
Jedno pitanje, ako su dogovorili podjelu BiH, zar nije bilo logičnije da su to učinili ustavnim putem. Iz Ustava iz 1963., i 1974., je vidljivo da je ostavljena mogućnost promjene granica.
25. ožujka 1991. godine je Ustav iz 1974. još bio važeći.
Nije li logično ako su već dogovorili podjelu BiH da su jednostavno organizirali referendum koji je Ustav dozvoljavao i da se ljudi izjasne žele li promjene granica ili ne?
Doslovno su je mogli podijeliti bez ispaljenog metka.

Kako su mogli podijeliti BiH kad:

1. Bila je potrebna 2/3 većina stanovništv BiH i Skupštine BiH a to je bilo nemoguće dobiti
2. Nisu se mogli dogovoriti o spornim teriitorijima
3. I da sve to prođe to muslimani ne bi prihvatili pa bi opet imali krvoproliće (doduše valjda mnogo manje).

Zaboravljaš Fikreta Abdića.
Šta misliš bi li on, govorimo hipotetski, da su se Tuđman i Milošević dogovorili oko podjele BiH, i Fikretu ponudili da olovkom dođe do onog do čega je poslije pokušao ratom, bi li Abdić pristao na referendum?
Uporno se, kada se lamantra o podjeli BiH izostavlja Fikret Abdić.

p.s Tuđmana se optužuje da je s Miloševićem dogovorio podjelu BiH i to pokušao ostvariti ratom.
Govorim o tome, ako su već dogovorili podjelu BiH da su to mogli i ustavnim putem jer tadašnji ustav je ostavljao takvu mogućnost.
Govorim o nelogičnostima takvih priča o dogovoru podjele BiH.
Zašto ići ratom, i dalje ostaje problem miješanih sredina, ako se može olovkom?

Zašto je dijeljenje BiH uopće stvar. Dok god je demokratskim putem.

Evo podijelila je VB EU.

Francek jest bio na tragu ideje da nastane muslimanska Bosna, između Hrvatske i Srbije. Bio je u pravu. Tad smo ionako mislili svi da će se raspast. Nakon Juge očekivat da opstane BiH koja je i danas je nepovezan prostor je bilo nerealno. Bar se tako činilo.

Franc je na krilima toga što smo mi dobili državu nakon 1000 g. mislio da će i Muslimani bit sretni da dobiju državu, na četvrtini BiH npr.

Nije mu palo napamet da će se ponašat kao Srbi u Krajini. Maksimalistički zahtjevi do samog kraja.

Sad su ostali bez svega. A jest Aljo bio u jednom trenutku rek'o Brčko, Sarajevo, i izlaz na more i može.

To je i trebalo tako napravit. Danas bi već bio rat zaboravljen. Ovako, svaki dan kao da je jučer završio rat.

Te optužbe su notorna glupost.

Tuđman i kad je govorio o podjeli BiH kao u onom svom intervju-u gdje je rekao da je hrvatski perec neprirodan je također govorio i da prilikom podjele BiH treba u obzir uzeti i muslimanski i interes i da je podjelom BiH možda moguće spriječiti rat u BiH.
I tu je bio u pravu jer je međunarodna zajednica prije izbijanja rata u BiH nudila Cutileirov plan koji je predviđao podjelu BiH na tri djela a koji su onda Muslimani odbili računajući da mogu prisvojiti cijelu BiH.

Za usporedbu Tuđmanu, Alija Izetbegović je 1991. govorio tj. prijetio "ili građanska država ili građanski rat".
Tuđman nikad nije prijetio ratom ako ne dođe do podjele BiH.

Za te priče o dogovorima sa Miloševićem nema nikakvih konkretnih dokaza nego samo rekla-kazala i to obično od Tuđmanovih političkih protivnika.
Niti dogovor o podjeli BiH ima potvrde u kasnijim događajima tj. napadu JNA i pobunjenih Srba na Hrvatsku i onda srpskom napadu na Hrvate u BiH.

Za Rat Hrvata i Muslimana ima brdo dokaza da su ga započeli Muslimani tj. politika Alije Izetbegovića:
rat-bih-hrvatskoj/kako-je-armija-bih-pocela-rat-protiv-hvo-t25367.html

A kad je započeo Tuđman i Šušak su zaustavljali HVO kada je odgovarao na muslimanske napade:
rat-bih-hrvatskoj/tudjman-i-susak-zaustavljali-hvo-kada-je-odgovarao-na-muslimanske-napade-t25565.html

I prije nego sam saznala da je tadašnji Ustav SRBiH dozvoljavao promjene granica referendumom priče o dogovoru Tuđman-Milošević o podjeli BiH su mi bile glupost, a sada kada sam saznala da je Ustav dozvoljavao takvu opciju su mi još veća glupost. Glupost na ntu.
Do danas nisam znala za ovu stavku tadašnjeg Ustava, vazda se lamntra o tome da je BiH bila nedjeljiva, vraga je bila nedjeljiva i komunjare koji su je stvorili ostavili su mogućnost za dijeljenje. I gle čuda, Tuđman i Milošević idu ratom dijeliti ono što mogu olovkom. I ja bih u to trebala vjerovati

To lamentiraju Jugoslaveni, muslimanski nacionalisti i oni koji ih politički, aktivistički i medijski podržavaju.

U BiH na popisu 1991. je bilo 17% Hrvata , 31% Srba i 44% Muslimana.
Dakle Hrvata i Srba tj. onih koji su podržavali podjelu BiH ili njeno uređenje kao države tri entiteta je bilo više od Muslimana tj. od onih koji su podržavali ideju BiH kao unitarne države.

Sa te strane ideja podjele BiH je bila sasvim legitimna jer je predstavljala većinsku opciju u istoj toj BiH.


Ima tu još nešto o tome:
rat-bih-hrvatskoj/armija-bih-ratovala-protiv-vecine-stanovnistva-bih-ratna-muslimanska-vlast-bih-bila-nelegalna-t25600.html