HercegBosna.org

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 16:06 **Postovi:** 2906

Moja šetnja starom Medinom Asilaha danas rano ujutro, oko 8 h. Ulice se bude i objekti otvaraju nešto kasnije nego u zemljama zapadne uljudbe, ali zato objekti brze prehrane rade do kasno u noć.

https://m.youtube.com/watch?v=yt3pH1CgHzg

https://m.youtube.com/shorts/ZxH354lLwgQ

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 16:06 **Postovi:** 2906

Stiže lijepa vijest, Kristijan Iličić je prvi Hrvat koji je posjetio sve zemlje svijeta. Svih 197.

https://www.24sata.hr/news/kristijan-il ... an-1019142

Izgleda kao jednostavan cilj, samo ti treba vrijeme, novac i strpljenje pri ishođenju viza za neke zemlje. Podatak da je samo tristotinjak ljudi posjetilo svaku državu, od osam milijardi, je nevjerojatan. Prema podacima NASA-e ukupno 644 čovjeka su bila u svemiru.

Nevjerojatno da je više ljudi bilo u svemiru nego bilo u svakoj državi na svijetu. Putovati Zemljom je daleko jednostavnije nego biti astronaut, a iz ovog podatka bi zaključio da nije.

Sviđa mi se citat Iličića. Erupcija vulkana u Kongu netom nakon što sam sišao s njega podsjetila me je na to da život može nestati u trenu i da ga, dok smo živi, moramo živjeti punim plućima. Uspon na Acatenango naučio me je da se trebam i moram gurati izvan zone komfora, napraviti uvijek onaj jedan korak više. Upravo iza tog jednog koraka više, život počinje uzvraćati obilnim darovima. Vulkan na Vanuatuu mi je pokazao da život treba slaviti plesom, smijehom, u društvu onih koje voliš - dodao je.

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 16:06 **Postovi:** 2906

Posjetiti svaki kontinent i svaku državu je moguće, a posjetiti svaki grad, svako naselje, svaku znamenitost ili svaki otok ni teoretski nije. U jednom dokumentarcu sam čuo da kad bi svaki dan posjetio jedan novi, trebalo bi ti 48 godina za posjetiti svaki indonezijski otok. A to je samo Indonezija. Gdje su još Filipini, Polinezija, Mikronezija, Melanezija, karipski otoci, grčki otoci, norveški otoci, hrvatski otoci itd.

Naseljenih otoka ima oko 11 000, a nenaseljenih na stotine tisuća. Gradova preko 100 000 stanovnika ima 4037. Postoje 1223 mjesta koja je UNESCO zaštitio kao svjetsku baštinu. Ima preko 6500 nacionalnih parkova.

Ljepote svijeta su beskrajne, kad bi cijeli život samo stalno putovao vidio bi i upoznao tek djelić. Kako onda neki ljudi smatraju život dosadnim, ispraznim ili pomišljaju na samoubojstvo, kad je cijeli život dovoljan za nadiviti se tek djeliću svjetskih divota?

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 16:06 **Postovi:** 2906

Pogled s terase hotela u Casablanci.

https://m.youtube.com/shorts/x-AHabAnhI4

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... 2.2024.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... 2.2024.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... a_2024.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... a_2024.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... a_2024.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... 2.2024.jpg

maremare · **Pridružen/a:** 07 kol 2024, 20:22 **Postovi:** 201

Ameriku, voljela bih provesti par sedmica u Kaliforniji,i to mi je cilj ako Bog da

MiB

Češka ima lijepe policajke

printographer1 #printographer1

Odlične scene, dosta mladih čeških policajaca / policajki https://www.tiktok.com/@printographer1 , iznenadilo me što hodaju sa dugim cijevima, poput njemačkih.

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 16:06 **Postovi:** 2906

2024. sam dočekao u Tambopati.

Države u kojima sam boravio tijekom 2024.: Peru, Hrvatska, Slovenija, Austrija, Češka, Poljska, Slovačka, Mađarska, Italija, Vatikan, Francuska, UK (Engleska, Wales ili Cymru, Škotska, Sjeverna Irska, Gibraltar), Republika Irska, Španjolska, Portugal, Maroko.

Gradovi u kojima sam dulje boravio tijekom 2024.: Puerto Maldonado, Cusco, Puno, Arequipa, Lima, Zagreb, Krakov, Beč, Venecija, Rim, Napulj, Cagliari, Sassari, Alghero, Bonifacio, Ajaccio, Marseille, Pariz, Calais, London, Cardiff, Bath, Manchester, Edinburgh, Glasgow, Belfast, Dublin, Cork, Limerick, Galway, Madrid, Toledo, Lisabon, Sintra, Cascais, Sevilla, Córdoba, Granada, Málaga, Marbella, Estepona, Gibraltar, Tanger, Chefchaouen, Fes, Moulay Idriss, Meknes, Rabat, Casablanca, Marrakech, Asilah.

Kontinenti: Južna Amerika, Europa, Afrika.

Otoci: Taquile, Sardinija, Korzika, Velika Britanija, Irska.

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 16:06 **Postovi:** 2906

Mnogi bi spočitnuli kako su moje fotografije i snimke s putovanja loše, mutne. To je zato što su napravljene običnim jeftinim pametnim telefonima. One koje sam postavljao na Wikimedijin Zajednički poslužitelj (Wikimedia Commons), dok se fotoaparat nije trajno pokvario u novozelandskom gradu Queenstownu, napravljene su digitalnim fotoaparatima. Ni one nisu ništa posebno, ali su dosta dobre kad se uzme u obzir da su to dva prilično jeftina fotoaparata. Jedan od oko 150 eura i jedan od oko 250 eura.

Ovaj mobitel u Cardiffu koštao je 165 eura, a viđao sam u Londonu najsuvremeniji flagship od 1000 funti. Mogu misliti kako taj dobru kameru ima.

Ja nisam fotograf niti sam ikad bio ni na kakvom tečaju fotografije, ali držim se opservacije Izeta Fazlinovića. Fotografija, kakva je to umjetnost, uzmeš aparat i okineš. Nije do fotografa, nego do opreme. Ne diktira autor fotografije njenu kvalitetu, nego oprema. Nisam ja kriv. Naravno da dron urađa boljim plodovima nego jeftini mobitel.

Za praviti vrhunske slike trebalo bi kupiti profesionalnu kameru ili GoPro, što inače rabe vloggeri. Otprilike ono što Tutnjević nosi po Dubrovniku. Prvo, profesionalna kamera košta možda par tisuća eura, drugo to je glomazno i tko bi to teglio sa sobom pješačeći po vrućini desecima kilometara. Sve što imam je backpack na leđima, samo osnovne potrepštine, nema teorije da bi kamera stala unutra.

Ako bih imao kameru, morao bih imati i laptop, jer ne možeš s profesionalne kamere učitavati slike i videozapise na jeftini mobitel. Znači, morao bih kupiti kameru od par tisuća eura, vrhunski laptop od tisuću eura i vrhunski flagship mobitel od tisuću i pol eura. Plus uzročno-posljedično prtljažnik kojeg bih morao vući sa sobom jer onda ne bi ni približno sve stalo u Forclazov backpack. Plus bih morao biti puno oprezniji da mi tko što ne ukrade ako provodim noć na otvorenom ili u hostelu gdje je više ljudi u istoj sobi.

Sve i kad bih imao vrhunsku opremu i pravio kvalitetniji sadržaj, i dalje to ne jamči da bih ostvario ikakvu zaradu jer ni veliki broj pregleda i lajkova sam po sebi ne donosi zaradu. Trebalo bi mi pet tisuća eura za opremu, novac dovoljan za mjesecima putovati, a opet nije zajamčena nikakva dobit. Eto odgovora na pitanje zašto fotografije i snimke nisu kvalitetnije.

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 16:06 **Postovi:** 2906

Fotografije na kojima sam ja očito nisam napravio ja, putujem sasvim sam. Sve one su djelo slučajnih prolaznika. Iz dosta mjesta nemam sliku sebe, budući da mi se nije dalo pitati ljude da me slikaju. Iz većine gradova u kojima sam bio u zadnje vrijeme imam fotografiju sebe. Često prvi prolaznik pristane izdvojiti vrijeme, često uzaludno pitam po 10 min. U Dublinu sam neobično dugo tražio nekoga da me fotografira, nitko nije htio. U Christchurchu od puno ljudi koje sam pokušao pitati u glavnoj ulici pola sata svi su nijemo prošli pored mene.

Tu je i rizik da netko otuđi mobitel.

Jedini selfie ikad sam napravio na grobu Ante Pavelića u Madridu, u kolovozu ove godine. Očajnički sam htio sliku kraj te grobnice, a na groblju nije bilo nigdje nikoga. Nekako sam se namjestio i okinio samo jednom, i iz prve je ispalo dobro.

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... to-license

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 16:06 **Postovi:** 2906

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 16:06 **Postovi:** 2906

Trideset najboljih od najboljih mojih fotografija ikad.

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Us ... t_Dominus#

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 16:06 **Postovi:** 2906

Jako sam se dugo zadržao u Casablanci, vratio sam se iz Asilaha krajem studenog. Ne mogu nikako skupiti za kartu za Senegal, budući da mi treba odjednom 700 eura za kartu, prijevoz do zračne luke i boravak prvih par dana tamo. Dobijem tek nešto više od 1000 eura mjesečno, i to 30-40 svaki dan. Skupio sam donacija 90 eura tijekom prosinca.

Maksimalni dopušteni boravak stranog turista u Maroku je 90 dana, a ja sam ušao 20. listopada. Moram napustiti prije 18. siječnja, pa sam se odlučio vratiti u Španjolsku najvjerojatnije prekosutra. Ne mogu u par dana ni iz čega stvoriti veći iznos, potreban za Senegal. Sutra odjava iz hotela i vlakom u Tangier, vlak košta 120-240 dirhama.

Prekosutra, prema svemu sudeći, trajekt Tangier-Tarifa za 40 eura, pa autobus Tarifa-Cádiz za 16 eura. Odlučio sam se za Cádiz jer je to jedini znameniti grad koji mi je preostao u Andaluziji. Prije dolaska u Maroko obišao sam Sevillu, Córdobu, Granadu, Málagu, Marbellu, Esteponu i Gibraltar. Grad je jedan od najstarijih u Europi, na moru je i ima 4-5 jeftinih hostela. 15-20 eura noć.

Cádiz je i jedan od najtoplijih gradova Europe, što mi je bitno jer mi je patent jedine vidnjake koju imam pukao uslijed jakog vjetra tamo davno u Galwayu u Irskoj. Ne mogu se zakopčati. Putujem stalno od 26. travnja, raspala mi se okovratna torbica i jedini par kratkih hlača koje sam imao. Imam dovoljno gaćica, donjih majica i majica, te kupaće.

Ostao sam na samo 4 para čarapa i 5 para hlača, a kako sam pješačeći puno svaki dan smršavio, jedan par je postao preširok, ako ih odjenem moram stalno držati rukom da ne padaju hlače s mene. Na jednom paru je pukao patent od jednog džepa. 4 para su ok i jedan je preširok. Svi parovi su stari i oštećeni, imaju rupice i poderotine. To je razumljivo, mjesecima dugo pješačim po plažama, gradovima, prirodi, penjem se na vidikovce, neke noći provodim na otvorenom. Inače sam jednostavna osoba i odjeća mi ništa ne znači, nosim dok se doslovno ne raspadne. Nove tene, kupljene u Edinburghu u srpnju, također su oštećene uslijed svakodnevnih aktivnosti. Podloga na jednoj se skoro odlijepila. Ali, kako rekoh, moja maksima glede odjeće i obuće je valja dok se skroz ne raspadne, dokle god nije skroz onesposobljeno.

Više od mjesec dana boravim u Casablanci, noćim u istom hotelu u samom centru. Hotel Louvre, 200 dirhama noć. Privatna soba, kupaonica, internet, to je meni dosta. Nema doručka.

Maroko je prestigao Meksiko, u kojem sam bio 61 dan, po broju provedenih dana u jednoj državi. Sad je Maroko drugi iza Hrvatske, što nikako nisam očekivao. Već 77 dana da sam ušao. Casablanca je sada treći grad po provedenom vremenu, nakon Dubrovnika i Zagreba. Više od mjesec dana. U Cardiffu sam bio 20, u Ciudad de Méxicu 15.

Proteklih dana postavljam stare slike iz Perua, s Novog Zelanda i iz Meksika, komentiram po YouTube-u, nastojim se popularizirati kako je god moguće. Roditelji inzistiraju da nađem način da se sam financiram, oni samo šalju na kapaljku 30-40 eura dnevno, a imaju milijune. Pokušavam sa slikama i snimkama, te donacijama od prijatelja, ali oni ne shvaćaju koliko je to teško, skoro nemoguća misija. Odbijaju poslati veći iznos odjednom, pa ne mogu u Senegal. Nadam se da će se prodati neka zemlja pa da dobijem veće pare odjednom i putujem komotno.

Tijekom više od mjesec dana u Casablanci imao sam kratku romansu s jednom mještankom, reći ću vam samo da se zove Fatima. Stvarno izrazito atraktivna 30-godišnjakinja, nisam subjektivan. Tražila je 200 eura za pola sata obožavanja stopala, ja nisam imao veći iznos. Da je doslovno gladna, da je prije radila kao frizerka u Turskoj, da ne može u EU bez vize. Da u Španjolskoj živi sestra. Da ju oženim samo kao fol, da na temelju potvrde da je udata za državljanina EU ishodi vizu i dokopa se Španjolske.

Neko vrijeme sam se zabavljao s njom i trošio na nju manje iznose, 31. prosinca me blokirala kad se uvjerila da se ja nikad nipošto ne ću ženiti i da ne raspolažem ogromnim novcem odjednom. Uspio sam joj ljubiti i lizati ruke, stopala, stražnjicu, stimulirala mi je spolni ud. Dosta sam dobio kad se uzme u obzir koliko sam malo potrošio.

Maroko je stvarno razvijena zemlja za afričke okvire. U svim gradovima je bio dobar internet. U svim gradovima je bilo objekata u kojima se može platiti karticom. BIM, Carrefour, Marjane, suvremeni trgovački centri, McDonalds. Ne osjećaš se kao da si u nekoj divljini, što bi očekivao od Afrike. 12 milijuna turista godišnje, domaćini nogometnog SP-a 2030., četvrti na svijetu u nogometu. Samo malo kaskaju za Europom. U malim gradovima i ruralnim sredinama ne može bez gotovine, u Chefchaouenu se nigdje nije primala kartica.

Relativno čisto more, krasne plaže. Puno mačaka po ulici za maziti. Liberalno za islamske okvire, dosta skroz zapadno odjevenih žena u najvećim i najviše turističkim gradovima. Ako ne lokalnih, barem turistica. Želio sam poći u Senegal jer bi to trebalo biti više divlje i egzotično, neobično. Ovo jest Afrika, ali je Mediteran, dosta je razvijeno, ne osjećaš se kao neki pustolov. Tek zeru manji stupanj razvoja nego u Europi.

Upoznao sam u Marrakechu nekog Slovenca Metoda Marolta, o kojem na internetu možete naći nekoliko novinskih članaka. Da je osvojio brojne planinske vrhove, ovom zgodom Toubkal u Maroku. Oženjen Nepalkom, išao biciklom od Slovenije do Nepala, pješačio od Osilnice do Istanbula.

On je mjesec i pol boravio u Maroku, Mauritaniji, Senegalu i Gambiji. Javio mi se slikom iz aviona idući iz Dakra doma. Da ne voli toliko gradove i da nije obišao Dakar. Poslao je slike s plaže u Gambiji i kako se penje po golemom baobabu u Senegalu. Baobab Sacre. Da su i Mauritanija i Senegal i Gambija sasvim sigurni. Mauritanija i Gambija jeftini, Senegal malo skuplji. Cilj je kad budem pri parama otići u Senegal. Kad već nisam odletio iz Casablance u Dakar, možda ću iz Lisabona ili iz Madrida. Ili trajektom iz Cadiza na Kanare pa s Kanara u Senegal. Ima letova. Ima beskrajno puno opcija. Bit pustolovine je da se ništa unaprijed ne zna.

jeremy10 · **Pridružen/a:** 11 kol 2014, 02:08 **Postovi:** 709

Ateist je napisao/la:

Jako sam se dugo zadržao u Casablanci, vratio sam se iz Asilaha krajem studenog. Ne mogu nikako skupiti za kartu za Senegal, budući da mi treba odjednom 700 eura za kartu, prijevoz do zračne luke i boravak prvih par dana tamo. Dobijem tek nešto više od 1000 eura mjesečno, i to 30-40 svaki dan. Skupio sam donacija 90 eura tijekom prosinca.

Maksimalni dopušteni boravak stranog turista u Maroku je 90 dana, a ja sam ušao 20. listopada. Moram napustiti prije 18. siječnja, pa sam se odlučio vratiti u Španjolsku najvjerojatnije prekosutra. Ne mogu u par dana ni iz čega stvoriti veći iznos, potreban za Senegal. Sutra odjava iz hotela i vlakom u Tangier, vlak košta 120-240 dirhama.

Prekosutra, prema svemu sudeći, trajekt Tangier-Tarifa za 40 eura, pa autobus Tarifa-Cádiz za 16 eura. Odlučio sam se za Cádiz jer je to jedini znameniti grad koji mi je preostao u Andaluziji. Prije dolaska u Maroko obišao sam Sevillu, Córdobu, Granadu, Málagu, Marbellu, Esteponu i Gibraltar. Grad je jedan od najstarijih u Europi, na moru je i ima 4-5 jeftinih hostela. 15-20 eura noć.

Cádiz je i jedan od najtoplijih gradova Europe, što mi je bitno jer mi je patent jedine vidnjake koju imam pukao uslijed jakog vjetra tamo davno u Galwayu u Irskoj. Ne mogu se zakopčati. Putujem stalno od 26. travnja, raspala mi se okovratna torbica i jedini par kratkih hlača koje sam imao. Imam dovoljno gaćica, donjih majica i majica, te kupaće.

Ostao sam na samo 4 para čarapa i 5 para hlača, a kako sam pješačeći puno svaki dan smršavio, jedan par je postao preširok, ako ih odjenem moram stalno držati rukom da ne padaju hlače s mene. Na jednom paru je pukao patent od jednog džepa. 4 para su ok i jedan je preširok. Svi parovi su stari i oštećeni, imaju rupice i poderotine. To je razumljivo, mjesecima dugo pješačim po plažama, gradovima, prirodi, penjem se na vidikovce, neke noći provodim na otvorenom. Inače sam jednostavna osoba i odjeća mi ništa ne znači, nosim dok se doslovno ne raspadne. Nove tene, kupljene u Edinburghu u srpnju, također su oštećene uslijed svakodnevnih aktivnosti. Podloga na jednoj se skoro odlijepila. Ali, kako rekoh, moja maksima glede odjeće i obuće je valja dok se skroz ne raspadne, dokle god nije skroz onesposobljeno.

Više od mjesec dana boravim u Casablanci, noćim u istom hotelu u samom centru. Hotel Louvre, 200 dirhama noć. Privatna soba, kupaonica, internet, to je meni dosta. Nema doručka.

Maroko je prestigao Meksiko, u kojem sam bio 61 dan, po broju provedenih dana u jednoj državi. Sad je Maroko drugi iza Hrvatske, što nikako nisam očekivao. Već 77 dana da sam ušao. Casablanca je sada treći grad po provedenom vremenu, nakon Dubrovnika i Zagreba. Više od mjesec dana. U Cardiffu sam bio 20, u Ciudad de Méxicu 15.

Proteklih dana postavljam stare slike iz Perua, s Novog Zelanda i iz Meksika, komentiram po YouTube-u, nastojim se popularizirati kako je god moguće. Roditelji inzistiraju da nađem način da se sam financiram, oni samo šalju na kapaljku 30-40 eura dnevno, a imaju milijune. Pokušavam sa slikama i snimkama, te donacijama od prijatelja, ali oni ne shvaćaju koliko je to teško, skoro nemoguća misija. Odbijaju poslati veći iznos odjednom, pa ne mogu u Senegal. Nadam se da će se prodati neka zemlja pa da dobijem veće pare odjednom i putujem komotno.

Tijekom više od mjesec dana u Casablanci imao sam kratku romansu s jednom mještankom, reći ću vam samo da se zove Fatima. Stvarno izrazito atraktivna 30-godišnjakinja, nisam subjektivan. Tražila je 200 eura za pola sata obožavanja stopala, ja nisam imao veći iznos. Da je doslovno gladna, da je prije radila kao frizerka u Turskoj, da ne može u EU bez vize. Da u Španjolskoj živi sestra. Da ju oženim samo kao fol, da na temelju potvrde da je udata za državljanina EU ishodi vizu i dokopa se Španjolske.

Neko vrijeme sam se zabavljao s njom i trošio na nju manje iznose, 31. prosinca me blokirala kad se uvjerila da se ja nikad nipošto ne ću ženiti i da ne raspolažem ogromnim novcem odjednom. Uspio sam joj ljubiti i lizati ruke, stopala, stražnjicu, stimulirala mi je spolni ud. Dosta sam dobio kad se uzme u obzir koliko sam malo potrošio.

Maroko je stvarno razvijena zemlja za afričke okvire. U svim gradovima je bio dobar internet. U svim gradovima je bilo objekata u kojima se može platiti karticom. BIM, Carrefour, Marjane, suvremeni trgovački centri, McDonalds. Ne osjećaš se kao da si u nekoj divljini, što bi očekivao od Afrike. 12 milijuna turista godišnje, domaćini nogometnog SP-a 2030., četvrti na svijetu u nogometu. Samo malo kaskaju za Europom. U malim gradovima i ruralnim sredinama ne može bez gotovine, u Chefchaouenu se nigdje nije primala kartica.

Relativno čisto more, krasne plaže. Puno mačaka po ulici za maziti. Liberalno za islamske okvire, dosta skroz zapadno odjevenih žena u najvećim i najviše turističkim gradovima. Ako ne lokalnih, barem turistica. Želio sam poći u Senegal jer bi to trebalo biti više divlje i egzotično, neobično. Ovo jest Afrika, ali je Mediteran, dosta je razvijeno, ne osjećaš se kao neki pustolov. Tek zeru manji stupanj razvoja nego u Europi.

Upoznao sam u Marrakechu nekog Slovenca Metoda Marolta, o kojem na internetu možete naći nekoliko novinskih članaka. Da je osvojio brojne planinske vrhove, ovom zgodom Toubkal u Maroku. Oženjen Nepalkom, išao biciklom od Slovenije do Nepala, pješačio od Osilnice do Istanbula.

On je mjesec i pol boravio u Maroku, Mauritaniji, Senegalu i Gambiji. Javio mi se slikom iz aviona idući iz Dakra doma. Da ne voli toliko gradove i da nije obišao Dakar. Poslao je slike s plaže u Gambiji i kako se penje po golemom baobabu u Senegalu. Baobab Sacre. Da su i Mauritanija i Senegal i Gambija sasvim sigurni. Mauritanija i Gambija jeftini, Senegal malo skuplji. Cilj je kad budem pri parama otići u Senegal. Kad već nisam odletio iz Casablance u Dakar, možda ću iz Lisabona ili iz Madrida. Ili trajektom iz Cadiza na Kanare pa s Kanara u Senegal. Ima letova. Ima beskrajno puno opcija. Bit pustolovine je da se ništa unaprijed ne zna.

btj ovo je sve ikad

:zubati

SarajkaDjevojka

Ateist, reci Fatimi da ćeš je oženiti. Ali sa predbračnim. I kad ode u Spanjolsju raditi da ti mjesečno isplaćuje po 300/400 eura u narednih pet godina. Ili koliko joj treba da može bez tebe vizu produživati. Eto ti fin i redovan izvor prihoda. Za putovanja.

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 16:06 **Postovi:** 2906

SarajkaDjevojka je napisao/la:

Ateist, reci Fatimi da ćeš je oženiti. Ali sa predbračnim. I kad ode u Spanjolsju raditi da ti mjesečno isplaćuje po 300/400 eura u narednih pet godina. Ili koliko joj treba da može bez tebe vizu produživati. Eto ti fin i redovan izvor prihoda. Za putovanja.

Kao što rekoh, blokirala me na Facebooku 31. prosinca i izgubio sam kontakt s njom. Danas me odblokirala i kontakt je ponovno uspostavljen, ali ja sam već u Španjolskoj. Problem je i što ona jako slabo barata engleskim, dopisujemo se uz pomoć Googleova prevoditelja.

Jučer jedinim brzim vlakom u Africi za 270 dirhama iz Casablance u Tanger, noć pročamljena u McDonaldsu u Tangeru, danas trajektom za 453 dirhama iz Tangera u Tarifu. Granični policajac se čudio što sam boravio u Maroku čak 79 dana, tražio mi je adresu zadnjeg hotela i fotografirao mi lice kamerom. Svejedno lako udijeljen izlazni pečat, dopušten boravak je do 90 dana.

Iz Tarife autobusom za 15 eura u Cádiz, uzeo prve dvije noći u povijesnom središtu Cádiza. Hostel od po 17 eura za noć. Nešto skuplje nego u Maroku. Mcdonalds. Big Mac full menu u Maroku 65 dirhama ili 6 eura, u Španjolskoj 8.16 eura.

Vratio sam se iz Afrike u Europu, EU, eurozonu i schengensku zonu. Snimio sam short na YouTube-u, pogled iz Maroka na Španjolsku. Nema smisla da sad dijelim poveznice na svoje fotografije i videozapise, kad sam stavio u potpis gdje ih sve možete naći. YouTube, Instagram, Facebook i Wikipedija, Wikimedia Commons (August Dominus).

Vratio sam se iz islamskog u katolički svijet baš 7. siječnja, kad su katolički blagdani već završili. Za Sveta tri kralja sam slušao ezan u Tangeru. Međutim, ja još nisam siguran koja je prava vjera i je li ijedna prava. Teško je to odgonetnuti.

Tanger i Tarifa, Maroko i Španjolska, Afrika i Europa. Samo 14 km morskog kanala između, kao od Korčule do Lastova. Na jednoj strani džamija odmah na samoj obali, čim prođeš graničnu kontrolu. Ezan, minareti, arapsko pismo i jezik. U dobroj mjeri hidžab i nikab. Na drugoj strani pri ulasku trajekta u luku očekuje te kip Isusa na najisturenijoj točki. Crkve, latinica. Oba grada imaju zidine i utvrde. Rijetko gdje su dva svijeta tako blizu.

SarajkaDjevojka

Nevažno ti je njeno znanje engleskog. Ionako je nećeš voditi sa sobom. No ništa te ne kosta da spojiš ugodno i korisno. I napraviš joj uslugu. A sebi podebljaš budžet.
Fiktivno prijavite boravak zajedno negdje u Španjolskoj. Mislim ti fiktivno. I vjenčate se. Ona dobije pristup tržištu rada, jer si ti EU gradjanin.
Ti joj daš konto i fino ti uplaćuje mjesečno ili tromjesečno sumu koju iskoristiš za putovanja. Kad se sretnete i kad naletiš u Španjolsku imaš gratis spavanje i hranu. Plus maženje stopala. Ili kako se to već kaže na naš jezik.

Plaća ti sve do onda kada sama sebi može produžiti vizu, razvedene se i kraj price.

Croato · **Pridružen/a:** 04 ruj 2022, 23:01 **Postovi:** 2823

Koji kralj!

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 16:06 **Postovi:** 2906

Države izvan Europe po broju dana provedenih u njima.

* Maroko 79 dana (20. listopada 2024.-7. siječnja 2025.)
* Meksiko 61 dan (16. studenog 2022.-15. siječnja 2023.)
* Peru 32 dana (22. prosinca 2023.-22. siječnja 2024.)
* Novi Zeland 32 dana (12. studenog-13. prosinca 2023.)
* Kambodža 28 dana (16. siječnja-12. veljače 2018.)

Glede Fatime, sve su opcije otvorene. Bit pustolovine je da se ništa ne zna unaprijed.

ZGabriel

Croato je napisao/la:

Koji kralj!

kad njega čitam, kao da sam otvorila Marquezovu knjigu. samo što ateist ništa ne izmišlja. =))

SarajkaDjevojka

Ateist, kul je sto si tako samosvjestan. Putovanja pozitivno utječu na tebe. Uzivaj!

HercegBosna.org

Idemo u svijet! Koje bi zemlje / gradove voljeli posjetiti?

Online