HercegBosna.org

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 16:06 **Postovi:** 2915

Moja šetnja starom Medinom Asilaha danas rano ujutro, oko 8 h. Ulice se bude i objekti otvaraju nešto kasnije nego u zemljama zapadne uljudbe, ali zato objekti brze prehrane rade do kasno u noć.

https://m.youtube.com/watch?v=yt3pH1CgHzg

https://m.youtube.com/shorts/ZxH354lLwgQ

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 16:06 **Postovi:** 2915

Stiže lijepa vijest, Kristijan Iličić je prvi Hrvat koji je posjetio sve zemlje svijeta. Svih 197.

https://www.24sata.hr/news/kristijan-il ... an-1019142

Izgleda kao jednostavan cilj, samo ti treba vrijeme, novac i strpljenje pri ishođenju viza za neke zemlje. Podatak da je samo tristotinjak ljudi posjetilo svaku državu, od osam milijardi, je nevjerojatan. Prema podacima NASA-e ukupno 644 čovjeka su bila u svemiru.

Nevjerojatno da je više ljudi bilo u svemiru nego bilo u svakoj državi na svijetu. Putovati Zemljom je daleko jednostavnije nego biti astronaut, a iz ovog podatka bi zaključio da nije.

Sviđa mi se citat Iličića. Erupcija vulkana u Kongu netom nakon što sam sišao s njega podsjetila me je na to da život može nestati u trenu i da ga, dok smo živi, moramo živjeti punim plućima. Uspon na Acatenango naučio me je da se trebam i moram gurati izvan zone komfora, napraviti uvijek onaj jedan korak više. Upravo iza tog jednog koraka više, život počinje uzvraćati obilnim darovima. Vulkan na Vanuatuu mi je pokazao da život treba slaviti plesom, smijehom, u društvu onih koje voliš - dodao je.

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 16:06 **Postovi:** 2915

Posjetiti svaki kontinent i svaku državu je moguće, a posjetiti svaki grad, svako naselje, svaku znamenitost ili svaki otok ni teoretski nije. U jednom dokumentarcu sam čuo da kad bi svaki dan posjetio jedan novi, trebalo bi ti 48 godina za posjetiti svaki indonezijski otok. A to je samo Indonezija. Gdje su još Filipini, Polinezija, Mikronezija, Melanezija, karipski otoci, grčki otoci, norveški otoci, hrvatski otoci itd.

Naseljenih otoka ima oko 11 000, a nenaseljenih na stotine tisuća. Gradova preko 100 000 stanovnika ima 4037. Postoje 1223 mjesta koja je UNESCO zaštitio kao svjetsku baštinu. Ima preko 6500 nacionalnih parkova.

Ljepote svijeta su beskrajne, kad bi cijeli život samo stalno putovao vidio bi i upoznao tek djelić. Kako onda neki ljudi smatraju život dosadnim, ispraznim ili pomišljaju na samoubojstvo, kad je cijeli život dovoljan za nadiviti se tek djeliću svjetskih divota?

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 16:06 **Postovi:** 2915

Pogled s terase hotela u Casablanci.

https://m.youtube.com/shorts/x-AHabAnhI4

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... 2.2024.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... 2.2024.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... a_2024.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... a_2024.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... a_2024.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... 2.2024.jpg

maremare · **Pridružen/a:** 07 kol 2024, 20:22 **Postovi:** 201

Ameriku, voljela bih provesti par sedmica u Kaliforniji,i to mi je cilj ako Bog da

MiB

Češka ima lijepe policajke

printographer1 #printographer1

Odlične scene, dosta mladih čeških policajaca / policajki https://www.tiktok.com/@printographer1 , iznenadilo me što hodaju sa dugim cijevima, poput njemačkih.

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 16:06 **Postovi:** 2915

2024. sam dočekao u Tambopati.

Države u kojima sam boravio tijekom 2024.: Peru, Hrvatska, Slovenija, Austrija, Češka, Poljska, Slovačka, Mađarska, Italija, Vatikan, Francuska, UK (Engleska, Wales ili Cymru, Škotska, Sjeverna Irska, Gibraltar), Republika Irska, Španjolska, Portugal, Maroko.

Gradovi u kojima sam dulje boravio tijekom 2024.: Puerto Maldonado, Cusco, Puno, Arequipa, Lima, Zagreb, Krakov, Beč, Venecija, Rim, Napulj, Cagliari, Sassari, Alghero, Bonifacio, Ajaccio, Marseille, Pariz, Calais, London, Cardiff, Bath, Manchester, Edinburgh, Glasgow, Belfast, Dublin, Cork, Limerick, Galway, Madrid, Toledo, Lisabon, Sintra, Cascais, Sevilla, Córdoba, Granada, Málaga, Marbella, Estepona, Gibraltar, Tanger, Chefchaouen, Fes, Moulay Idriss, Meknes, Rabat, Casablanca, Marrakech, Asilah.

Kontinenti: Južna Amerika, Europa, Afrika.

Otoci: Taquile, Sardinija, Korzika, Velika Britanija, Irska.

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 16:06 **Postovi:** 2915

Mnogi bi spočitnuli kako su moje fotografije i snimke s putovanja loše, mutne. To je zato što su napravljene običnim jeftinim pametnim telefonima. One koje sam postavljao na Wikimedijin Zajednički poslužitelj (Wikimedia Commons), dok se fotoaparat nije trajno pokvario u novozelandskom gradu Queenstownu, napravljene su digitalnim fotoaparatima. Ni one nisu ništa posebno, ali su dosta dobre kad se uzme u obzir da su to dva prilično jeftina fotoaparata. Jedan od oko 150 eura i jedan od oko 250 eura.

Ovaj mobitel u Cardiffu koštao je 165 eura, a viđao sam u Londonu najsuvremeniji flagship od 1000 funti. Mogu misliti kako taj dobru kameru ima.

Ja nisam fotograf niti sam ikad bio ni na kakvom tečaju fotografije, ali držim se opservacije Izeta Fazlinovića. Fotografija, kakva je to umjetnost, uzmeš aparat i okineš. Nije do fotografa, nego do opreme. Ne diktira autor fotografije njenu kvalitetu, nego oprema. Nisam ja kriv. Naravno da dron urađa boljim plodovima nego jeftini mobitel.

Za praviti vrhunske slike trebalo bi kupiti profesionalnu kameru ili GoPro, što inače rabe vloggeri. Otprilike ono što Tutnjević nosi po Dubrovniku. Prvo, profesionalna kamera košta možda par tisuća eura, drugo to je glomazno i tko bi to teglio sa sobom pješačeći po vrućini desecima kilometara. Sve što imam je backpack na leđima, samo osnovne potrepštine, nema teorije da bi kamera stala unutra.

Ako bih imao kameru, morao bih imati i laptop, jer ne možeš s profesionalne kamere učitavati slike i videozapise na jeftini mobitel. Znači, morao bih kupiti kameru od par tisuća eura, vrhunski laptop od tisuću eura i vrhunski flagship mobitel od tisuću i pol eura. Plus uzročno-posljedično prtljažnik kojeg bih morao vući sa sobom jer onda ne bi ni približno sve stalo u Forclazov backpack. Plus bih morao biti puno oprezniji da mi tko što ne ukrade ako provodim noć na otvorenom ili u hostelu gdje je više ljudi u istoj sobi.

Sve i kad bih imao vrhunsku opremu i pravio kvalitetniji sadržaj, i dalje to ne jamči da bih ostvario ikakvu zaradu jer ni veliki broj pregleda i lajkova sam po sebi ne donosi zaradu. Trebalo bi mi pet tisuća eura za opremu, novac dovoljan za mjesecima putovati, a opet nije zajamčena nikakva dobit. Eto odgovora na pitanje zašto fotografije i snimke nisu kvalitetnije.

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 16:06 **Postovi:** 2915

Fotografije na kojima sam ja očito nisam napravio ja, putujem sasvim sam. Sve one su djelo slučajnih prolaznika. Iz dosta mjesta nemam sliku sebe, budući da mi se nije dalo pitati ljude da me slikaju. Iz većine gradova u kojima sam bio u zadnje vrijeme imam fotografiju sebe. Često prvi prolaznik pristane izdvojiti vrijeme, često uzaludno pitam po 10 min. U Dublinu sam neobično dugo tražio nekoga da me fotografira, nitko nije htio. U Christchurchu od puno ljudi koje sam pokušao pitati u glavnoj ulici pola sata svi su nijemo prošli pored mene.

Tu je i rizik da netko otuđi mobitel.

Jedini selfie ikad sam napravio na grobu Ante Pavelića u Madridu, u kolovozu ove godine. Očajnički sam htio sliku kraj te grobnice, a na groblju nije bilo nigdje nikoga. Nekako sam se namjestio i okinio samo jednom, i iz prve je ispalo dobro.

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... to-license

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 16:06 **Postovi:** 2915

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 16:06 **Postovi:** 2915

Trideset najboljih od najboljih mojih fotografija ikad.

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Us ... t_Dominus#

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 16:06 **Postovi:** 2915

Jako sam se dugo zadržao u Casablanci, vratio sam se iz Asilaha krajem studenog. Ne mogu nikako skupiti za kartu za Senegal, budući da mi treba odjednom 700 eura za kartu, prijevoz do zračne luke i boravak prvih par dana tamo. Dobijem tek nešto više od 1000 eura mjesečno, i to 30-40 svaki dan. Skupio sam donacija 90 eura tijekom prosinca.

Maksimalni dopušteni boravak stranog turista u Maroku je 90 dana, a ja sam ušao 20. listopada. Moram napustiti prije 18. siječnja, pa sam se odlučio vratiti u Španjolsku najvjerojatnije prekosutra. Ne mogu u par dana ni iz čega stvoriti veći iznos, potreban za Senegal. Sutra odjava iz hotela i vlakom u Tangier, vlak košta 120-240 dirhama.

Prekosutra, prema svemu sudeći, trajekt Tangier-Tarifa za 40 eura, pa autobus Tarifa-Cádiz za 16 eura. Odlučio sam se za Cádiz jer je to jedini znameniti grad koji mi je preostao u Andaluziji. Prije dolaska u Maroko obišao sam Sevillu, Córdobu, Granadu, Málagu, Marbellu, Esteponu i Gibraltar. Grad je jedan od najstarijih u Europi, na moru je i ima 4-5 jeftinih hostela. 15-20 eura noć.

Cádiz je i jedan od najtoplijih gradova Europe, što mi je bitno jer mi je patent jedine vidnjake koju imam pukao uslijed jakog vjetra tamo davno u Galwayu u Irskoj. Ne mogu se zakopčati. Putujem stalno od 26. travnja, raspala mi se okovratna torbica i jedini par kratkih hlača koje sam imao. Imam dovoljno gaćica, donjih majica i majica, te kupaće.

Ostao sam na samo 4 para čarapa i 5 para hlača, a kako sam pješačeći puno svaki dan smršavio, jedan par je postao preširok, ako ih odjenem moram stalno držati rukom da ne padaju hlače s mene. Na jednom paru je pukao patent od jednog džepa. 4 para su ok i jedan je preširok. Svi parovi su stari i oštećeni, imaju rupice i poderotine. To je razumljivo, mjesecima dugo pješačim po plažama, gradovima, prirodi, penjem se na vidikovce, neke noći provodim na otvorenom. Inače sam jednostavna osoba i odjeća mi ništa ne znači, nosim dok se doslovno ne raspadne. Nove tene, kupljene u Edinburghu u srpnju, također su oštećene uslijed svakodnevnih aktivnosti. Podloga na jednoj se skoro odlijepila. Ali, kako rekoh, moja maksima glede odjeće i obuće je valja dok se skroz ne raspadne, dokle god nije skroz onesposobljeno.

Više od mjesec dana boravim u Casablanci, noćim u istom hotelu u samom centru. Hotel Louvre, 200 dirhama noć. Privatna soba, kupaonica, internet, to je meni dosta. Nema doručka.

Maroko je prestigao Meksiko, u kojem sam bio 61 dan, po broju provedenih dana u jednoj državi. Sad je Maroko drugi iza Hrvatske, što nikako nisam očekivao. Već 77 dana da sam ušao. Casablanca je sada treći grad po provedenom vremenu, nakon Dubrovnika i Zagreba. Više od mjesec dana. U Cardiffu sam bio 20, u Ciudad de Méxicu 15.

Proteklih dana postavljam stare slike iz Perua, s Novog Zelanda i iz Meksika, komentiram po YouTube-u, nastojim se popularizirati kako je god moguće. Roditelji inzistiraju da nađem način da se sam financiram, oni samo šalju na kapaljku 30-40 eura dnevno, a imaju milijune. Pokušavam sa slikama i snimkama, te donacijama od prijatelja, ali oni ne shvaćaju koliko je to teško, skoro nemoguća misija. Odbijaju poslati veći iznos odjednom, pa ne mogu u Senegal. Nadam se da će se prodati neka zemlja pa da dobijem veće pare odjednom i putujem komotno.

Tijekom više od mjesec dana u Casablanci imao sam kratku romansu s jednom mještankom, reći ću vam samo da se zove Fatima. Stvarno izrazito atraktivna 30-godišnjakinja, nisam subjektivan. Tražila je 200 eura za pola sata obožavanja stopala, ja nisam imao veći iznos. Da je doslovno gladna, da je prije radila kao frizerka u Turskoj, da ne može u EU bez vize. Da u Španjolskoj živi sestra. Da ju oženim samo kao fol, da na temelju potvrde da je udata za državljanina EU ishodi vizu i dokopa se Španjolske.

Neko vrijeme sam se zabavljao s njom i trošio na nju manje iznose, 31. prosinca me blokirala kad se uvjerila da se ja nikad nipošto ne ću ženiti i da ne raspolažem ogromnim novcem odjednom. Uspio sam joj ljubiti i lizati ruke, stopala, stražnjicu, stimulirala mi je spolni ud. Dosta sam dobio kad se uzme u obzir koliko sam malo potrošio.

Maroko je stvarno razvijena zemlja za afričke okvire. U svim gradovima je bio dobar internet. U svim gradovima je bilo objekata u kojima se može platiti karticom. BIM, Carrefour, Marjane, suvremeni trgovački centri, McDonalds. Ne osjećaš se kao da si u nekoj divljini, što bi očekivao od Afrike. 12 milijuna turista godišnje, domaćini nogometnog SP-a 2030., četvrti na svijetu u nogometu. Samo malo kaskaju za Europom. U malim gradovima i ruralnim sredinama ne može bez gotovine, u Chefchaouenu se nigdje nije primala kartica.

Relativno čisto more, krasne plaže. Puno mačaka po ulici za maziti. Liberalno za islamske okvire, dosta skroz zapadno odjevenih žena u najvećim i najviše turističkim gradovima. Ako ne lokalnih, barem turistica. Želio sam poći u Senegal jer bi to trebalo biti više divlje i egzotično, neobično. Ovo jest Afrika, ali je Mediteran, dosta je razvijeno, ne osjećaš se kao neki pustolov. Tek zeru manji stupanj razvoja nego u Europi.

Upoznao sam u Marrakechu nekog Slovenca Metoda Marolta, o kojem na internetu možete naći nekoliko novinskih članaka. Da je osvojio brojne planinske vrhove, ovom zgodom Toubkal u Maroku. Oženjen Nepalkom, išao biciklom od Slovenije do Nepala, pješačio od Osilnice do Istanbula.

On je mjesec i pol boravio u Maroku, Mauritaniji, Senegalu i Gambiji. Javio mi se slikom iz aviona idući iz Dakra doma. Da ne voli toliko gradove i da nije obišao Dakar. Poslao je slike s plaže u Gambiji i kako se penje po golemom baobabu u Senegalu. Baobab Sacre. Da su i Mauritanija i Senegal i Gambija sasvim sigurni. Mauritanija i Gambija jeftini, Senegal malo skuplji. Cilj je kad budem pri parama otići u Senegal. Kad već nisam odletio iz Casablance u Dakar, možda ću iz Lisabona ili iz Madrida. Ili trajektom iz Cadiza na Kanare pa s Kanara u Senegal. Ima letova. Ima beskrajno puno opcija. Bit pustolovine je da se ništa unaprijed ne zna.

jeremy10 · **Pridružen/a:** 11 kol 2014, 02:08 **Postovi:** 714

Ateist je napisao/la:

Jako sam se dugo zadržao u Casablanci, vratio sam se iz Asilaha krajem studenog. Ne mogu nikako skupiti za kartu za Senegal, budući da mi treba odjednom 700 eura za kartu, prijevoz do zračne luke i boravak prvih par dana tamo. Dobijem tek nešto više od 1000 eura mjesečno, i to 30-40 svaki dan. Skupio sam donacija 90 eura tijekom prosinca.

Maksimalni dopušteni boravak stranog turista u Maroku je 90 dana, a ja sam ušao 20. listopada. Moram napustiti prije 18. siječnja, pa sam se odlučio vratiti u Španjolsku najvjerojatnije prekosutra. Ne mogu u par dana ni iz čega stvoriti veći iznos, potreban za Senegal. Sutra odjava iz hotela i vlakom u Tangier, vlak košta 120-240 dirhama.

Prekosutra, prema svemu sudeći, trajekt Tangier-Tarifa za 40 eura, pa autobus Tarifa-Cádiz za 16 eura. Odlučio sam se za Cádiz jer je to jedini znameniti grad koji mi je preostao u Andaluziji. Prije dolaska u Maroko obišao sam Sevillu, Córdobu, Granadu, Málagu, Marbellu, Esteponu i Gibraltar. Grad je jedan od najstarijih u Europi, na moru je i ima 4-5 jeftinih hostela. 15-20 eura noć.

Cádiz je i jedan od najtoplijih gradova Europe, što mi je bitno jer mi je patent jedine vidnjake koju imam pukao uslijed jakog vjetra tamo davno u Galwayu u Irskoj. Ne mogu se zakopčati. Putujem stalno od 26. travnja, raspala mi se okovratna torbica i jedini par kratkih hlača koje sam imao. Imam dovoljno gaćica, donjih majica i majica, te kupaće.

Ostao sam na samo 4 para čarapa i 5 para hlača, a kako sam pješačeći puno svaki dan smršavio, jedan par je postao preširok, ako ih odjenem moram stalno držati rukom da ne padaju hlače s mene. Na jednom paru je pukao patent od jednog džepa. 4 para su ok i jedan je preširok. Svi parovi su stari i oštećeni, imaju rupice i poderotine. To je razumljivo, mjesecima dugo pješačim po plažama, gradovima, prirodi, penjem se na vidikovce, neke noći provodim na otvorenom. Inače sam jednostavna osoba i odjeća mi ništa ne znači, nosim dok se doslovno ne raspadne. Nove tene, kupljene u Edinburghu u srpnju, također su oštećene uslijed svakodnevnih aktivnosti. Podloga na jednoj se skoro odlijepila. Ali, kako rekoh, moja maksima glede odjeće i obuće je valja dok se skroz ne raspadne, dokle god nije skroz onesposobljeno.

Više od mjesec dana boravim u Casablanci, noćim u istom hotelu u samom centru. Hotel Louvre, 200 dirhama noć. Privatna soba, kupaonica, internet, to je meni dosta. Nema doručka.

Maroko je prestigao Meksiko, u kojem sam bio 61 dan, po broju provedenih dana u jednoj državi. Sad je Maroko drugi iza Hrvatske, što nikako nisam očekivao. Već 77 dana da sam ušao. Casablanca je sada treći grad po provedenom vremenu, nakon Dubrovnika i Zagreba. Više od mjesec dana. U Cardiffu sam bio 20, u Ciudad de Méxicu 15.

Proteklih dana postavljam stare slike iz Perua, s Novog Zelanda i iz Meksika, komentiram po YouTube-u, nastojim se popularizirati kako je god moguće. Roditelji inzistiraju da nađem način da se sam financiram, oni samo šalju na kapaljku 30-40 eura dnevno, a imaju milijune. Pokušavam sa slikama i snimkama, te donacijama od prijatelja, ali oni ne shvaćaju koliko je to teško, skoro nemoguća misija. Odbijaju poslati veći iznos odjednom, pa ne mogu u Senegal. Nadam se da će se prodati neka zemlja pa da dobijem veće pare odjednom i putujem komotno.

Tijekom više od mjesec dana u Casablanci imao sam kratku romansu s jednom mještankom, reći ću vam samo da se zove Fatima. Stvarno izrazito atraktivna 30-godišnjakinja, nisam subjektivan. Tražila je 200 eura za pola sata obožavanja stopala, ja nisam imao veći iznos. Da je doslovno gladna, da je prije radila kao frizerka u Turskoj, da ne može u EU bez vize. Da u Španjolskoj živi sestra. Da ju oženim samo kao fol, da na temelju potvrde da je udata za državljanina EU ishodi vizu i dokopa se Španjolske.

Neko vrijeme sam se zabavljao s njom i trošio na nju manje iznose, 31. prosinca me blokirala kad se uvjerila da se ja nikad nipošto ne ću ženiti i da ne raspolažem ogromnim novcem odjednom. Uspio sam joj ljubiti i lizati ruke, stopala, stražnjicu, stimulirala mi je spolni ud. Dosta sam dobio kad se uzme u obzir koliko sam malo potrošio.

Maroko je stvarno razvijena zemlja za afričke okvire. U svim gradovima je bio dobar internet. U svim gradovima je bilo objekata u kojima se može platiti karticom. BIM, Carrefour, Marjane, suvremeni trgovački centri, McDonalds. Ne osjećaš se kao da si u nekoj divljini, što bi očekivao od Afrike. 12 milijuna turista godišnje, domaćini nogometnog SP-a 2030., četvrti na svijetu u nogometu. Samo malo kaskaju za Europom. U malim gradovima i ruralnim sredinama ne može bez gotovine, u Chefchaouenu se nigdje nije primala kartica.

Relativno čisto more, krasne plaže. Puno mačaka po ulici za maziti. Liberalno za islamske okvire, dosta skroz zapadno odjevenih žena u najvećim i najviše turističkim gradovima. Ako ne lokalnih, barem turistica. Želio sam poći u Senegal jer bi to trebalo biti više divlje i egzotično, neobično. Ovo jest Afrika, ali je Mediteran, dosta je razvijeno, ne osjećaš se kao neki pustolov. Tek zeru manji stupanj razvoja nego u Europi.

Upoznao sam u Marrakechu nekog Slovenca Metoda Marolta, o kojem na internetu možete naći nekoliko novinskih članaka. Da je osvojio brojne planinske vrhove, ovom zgodom Toubkal u Maroku. Oženjen Nepalkom, išao biciklom od Slovenije do Nepala, pješačio od Osilnice do Istanbula.

On je mjesec i pol boravio u Maroku, Mauritaniji, Senegalu i Gambiji. Javio mi se slikom iz aviona idući iz Dakra doma. Da ne voli toliko gradove i da nije obišao Dakar. Poslao je slike s plaže u Gambiji i kako se penje po golemom baobabu u Senegalu. Baobab Sacre. Da su i Mauritanija i Senegal i Gambija sasvim sigurni. Mauritanija i Gambija jeftini, Senegal malo skuplji. Cilj je kad budem pri parama otići u Senegal. Kad već nisam odletio iz Casablance u Dakar, možda ću iz Lisabona ili iz Madrida. Ili trajektom iz Cadiza na Kanare pa s Kanara u Senegal. Ima letova. Ima beskrajno puno opcija. Bit pustolovine je da se ništa unaprijed ne zna.

btj ovo je sve ikad

:zubati

SarajkaDjevojka

Ateist, reci Fatimi da ćeš je oženiti. Ali sa predbračnim. I kad ode u Spanjolsju raditi da ti mjesečno isplaćuje po 300/400 eura u narednih pet godina. Ili koliko joj treba da može bez tebe vizu produživati. Eto ti fin i redovan izvor prihoda. Za putovanja.

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 16:06 **Postovi:** 2915

SarajkaDjevojka je napisao/la:

Ateist, reci Fatimi da ćeš je oženiti. Ali sa predbračnim. I kad ode u Spanjolsju raditi da ti mjesečno isplaćuje po 300/400 eura u narednih pet godina. Ili koliko joj treba da može bez tebe vizu produživati. Eto ti fin i redovan izvor prihoda. Za putovanja.

Kao što rekoh, blokirala me na Facebooku 31. prosinca i izgubio sam kontakt s njom. Danas me odblokirala i kontakt je ponovno uspostavljen, ali ja sam već u Španjolskoj. Problem je i što ona jako slabo barata engleskim, dopisujemo se uz pomoć Googleova prevoditelja.

Jučer jedinim brzim vlakom u Africi za 270 dirhama iz Casablance u Tanger, noć pročamljena u McDonaldsu u Tangeru, danas trajektom za 453 dirhama iz Tangera u Tarifu. Granični policajac se čudio što sam boravio u Maroku čak 79 dana, tražio mi je adresu zadnjeg hotela i fotografirao mi lice kamerom. Svejedno lako udijeljen izlazni pečat, dopušten boravak je do 90 dana.

Iz Tarife autobusom za 15 eura u Cádiz, uzeo prve dvije noći u povijesnom središtu Cádiza. Hostel od po 17 eura za noć. Nešto skuplje nego u Maroku. Mcdonalds. Big Mac full menu u Maroku 65 dirhama ili 6 eura, u Španjolskoj 8.16 eura.

Vratio sam se iz Afrike u Europu, EU, eurozonu i schengensku zonu. Snimio sam short na YouTube-u, pogled iz Maroka na Španjolsku. Nema smisla da sad dijelim poveznice na svoje fotografije i videozapise, kad sam stavio u potpis gdje ih sve možete naći. YouTube, Instagram, Facebook i Wikipedija, Wikimedia Commons (August Dominus).

Vratio sam se iz islamskog u katolički svijet baš 7. siječnja, kad su katolički blagdani već završili. Za Sveta tri kralja sam slušao ezan u Tangeru. Međutim, ja još nisam siguran koja je prava vjera i je li ijedna prava. Teško je to odgonetnuti.

Tanger i Tarifa, Maroko i Španjolska, Afrika i Europa. Samo 14 km morskog kanala između, kao od Korčule do Lastova. Na jednoj strani džamija odmah na samoj obali, čim prođeš graničnu kontrolu. Ezan, minareti, arapsko pismo i jezik. U dobroj mjeri hidžab i nikab. Na drugoj strani pri ulasku trajekta u luku očekuje te kip Isusa na najisturenijoj točki. Crkve, latinica. Oba grada imaju zidine i utvrde. Rijetko gdje su dva svijeta tako blizu.

SarajkaDjevojka

Nevažno ti je njeno znanje engleskog. Ionako je nećeš voditi sa sobom. No ništa te ne kosta da spojiš ugodno i korisno. I napraviš joj uslugu. A sebi podebljaš budžet.
Fiktivno prijavite boravak zajedno negdje u Španjolskoj. Mislim ti fiktivno. I vjenčate se. Ona dobije pristup tržištu rada, jer si ti EU gradjanin.
Ti joj daš konto i fino ti uplaćuje mjesečno ili tromjesečno sumu koju iskoristiš za putovanja. Kad se sretnete i kad naletiš u Španjolsku imaš gratis spavanje i hranu. Plus maženje stopala. Ili kako se to već kaže na naš jezik.

Plaća ti sve do onda kada sama sebi može produžiti vizu, razvedene se i kraj price.

Croato · **Pridružen/a:** 04 ruj 2022, 23:01 **Postovi:** 2831

Koji kralj!

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 16:06 **Postovi:** 2915

Države izvan Europe po broju dana provedenih u njima.

* Maroko 79 dana (20. listopada 2024.-7. siječnja 2025.)
* Meksiko 61 dan (16. studenog 2022.-15. siječnja 2023.)
* Peru 32 dana (22. prosinca 2023.-22. siječnja 2024.)
* Novi Zeland 32 dana (12. studenog-13. prosinca 2023.)
* Kambodža 28 dana (16. siječnja-12. veljače 2018.)

Glede Fatime, sve su opcije otvorene. Bit pustolovine je da se ništa ne zna unaprijed.

ZGabriel

Croato je napisao/la:

Koji kralj!

kad njega čitam, kao da sam otvorila Marquezovu knjigu. samo što ateist ništa ne izmišlja. =))

SarajkaDjevojka

Ateist, kul je sto si tako samosvjestan. Putovanja pozitivno utječu na tebe. Uzivaj!

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 16:06 **Postovi:** 2915

Proteklih dana boravim u Cádizu, jednom od najstarijih i najtoplijih gradova Europe. Osnovali ga Feničani prije oko 3500 godina. Iz njega je Kolumbo 1493. godine otplovio na svoje drugo putovanje u Ameriku. Prihvatni centar za pljačkovinu iz Amerike. Golema katedrala i bezbroj drugih velebnih crkvi, kao i u ostalim andaluzijskim gradovima. Više puta ga napadali Britanci.

Grad ima zidine i dvije utvrde na samoj obali, jednu posvećenu svetom Sebastijanu i jednu posvećenu svetoj Katarini. Hostel od 17 eura za noć (ako plaćaš na recepciji 19.5) veoma dobar, ima terasu s dobrim pogledom i na sjajnoj je lokaciji. U samom srcu povijesne jezgre, sve nadohvat noge.

Moj omiljeni grad u Andaluziji. Nije toliko nakrcan turistima kao Sevilla, Córdoba, Granada i Málaga, a nije ni skroz mrtav. Ili možda nema toliko turista jer je siječanj, u ostalim gradovima sam bio u rujnu i listopadu.

Na maloj razdaljini više sila i utjecaja, na ulazu iz Atlantika u Sredozemlje. Španjolska, Portugal, Maroko, britanski Gibraltar, nekad francuski Alžir. Cirkulira više jezika. Španjolski, portugalski, engleski, francuski, darija arapski, standardni arapski, berberski. Latinica, arapsko pismo, berbersko pismo. Katoličanstvo, protestantizam i islam. Zapadna i orijentalna uljudba. Puno toga za vidjeti.

Najvažnije što sam fotografirao u Cádizu.

* ja ispred katedrale: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... A1dizu.jpg
slika

bumbar92

bravo legendo!

stavio sam ti tag na sliku da te koja mlada sa dobrim tabanima prepozna

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 16:06 **Postovi:** 2915

Danas sam išao pješke 16 km od Cádiza do San Fernanda, a vratio sam se vlakom za 2.5 eura. Fotografirao sam se u San Fernandu kraj samostanske crkve na čijem je vrhu bilo gnijezdo roda. Gnijezdo roda sam zadnji put vidio na zidinama marokanskog grada Marrakecha.

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... rnandu.jpg

Proteklih dana obavljam što je nužno, jer sam tijekom skoro devet mjeseci putovanja ostao bez puno toga. Odjeća razderana, ustoji se u backpacku, hladnoća, vrućina, kiša, vjetar, noći na otvorenom, pijesak, vožnje, pješačenje desecima kilometara svaki dan. Neki dan mi se skroz raspala jedina jakna koju sam imao, a siječanj je. Nisam mogao izići na terasu hostela od hladnoće. Ostao sam na samo jednom paru hlača, hlače koje sam nosio u Kambodži 2018. Danas je baš sedam godina od slijetanja u Phnom Penh, to je bilo prvo veliko i dugo putovanje i prva zemlja izvan Europe, od 16. siječnja do 12. veljače 2018. godine. Ostala su mi samo tri para čarapa.

Stoga sam danas u San Fernandu minimalno obnovio garderobu, u nekoj prodavaonici odjeće Ezzo. Zimska jakna na sniženju, 30 umjesto 44 eura. Pet para gaćica, svaki par po 2.5 eura. Tri para čarapa 7 eura, jedne nove hlače 8 eura. Sve skupa 55.96 eura. Fale još nove tene i nova okovratna torbica. Tene kupljene u Edinburghu se raspadaju, već su prešle tisuće kilometara. Iznošenu torbicu sam izgubio onomad u Málagi, prije Gibraltara i Maroka. Još treba dati staru robu na pranje.

Neki dan sam se u Cádizu ošišao i obrijao za 21 euro. Malo preskupo, ali ionako to radim svaka 3-4 mjeseca odnosno par puta godišnje. Uvijek isto. Cijelu kosu na najkraće moguće, a da nije ćelavo, na pola milimetra. Bradu i brkove uklonim u cijelosti. Prvo sam se naručio u 18 h za 13 eura u nekom salonu, ali sam nedugo zatim naišao na neki u kojem je 21 euro, ali ne treba čekati nego može odmah. Oba primaju karticu, ali kako je frizerka u skupljem puno atraktivnija, otkazao sam narudžbu u jeftinijem i ošišao se i obrijao u skupljem, da ne čekam 18 h. Odlično je što mi je i oprala kosu nakon šišanja, pa nisam morao ići odmah u hostel tuširati se kako ne bi dlan bio pun dlačica nakon što samog sebe dirnem po glavi.

Proteklih dana upoznao sam dosta ljudi. Jednu Katalonku i jednog Tunižanina, danas jednu Francuskinju iz Marseillea koja biciklira od Francuske i iduća postaja joj je Maroko. Uzme noć u hostelu veoma rijetko, samo kako bi se otuširala, a inače spava besplatno u šatoru u prirodi i tako štedi novce.

Neki dan sam upoznao Francuskinju koja je sa mnom u hostelu, iz nekog mjesta blizu Avignona, gdje je jedno vrijeme papa stolovao. Nakon što sam je upoznao pridružio sam se na izletu u obližnje mjesto El Puerto de Santa María, točno odakle je Kolumbo isplovljavao. Išli autobusom, vraćali se trajektom, jeli u ribljem restoranu za 55 eura, sve ona platila.

Čudila se što me znam ništa kuhati, pa me danas podučavala u kuhinji hostela kako spravljati pastu i jaja, da je to najjednostavnije. Da ću tako uštedjeti za Senegal, da za cijenu jednog kebaba mogu jesti dva dana. Ipak ne vjerujem da ću ju poslušati jer sam lijen za to.

Dotakli smo puno pojedinosti. Žensko je, ali ima kratku kosu poput mene, skoro ćelava, ali inače ženstvena. Odlično barata engleskim za Francuskinju. Za par dana ide u Australiju, u Perth, ima radnu vizu koja traje godinu dana. Bila na Novom Zelandu, obilazila Rusiju baš tijekom nogometnog SP-a 2018., kad je Francuska u završnici svladala Hrvatsku. Rusija joj omiljena zemlja, da je Sibir predivan. Izvan Europe bila davno u New Yorku, u Maroku u Marrakechu i u Džibutiju! Netko joj službovao u francuskoj Legiji stranaca, pa preko njega posjetila Džibuti, da je jedna od najtoplijih zemalja i ima prekrasno mrtvo more slično onome u Izraelu. Da je lijepa obala Crvenog mora i da se ona osjećala sigurno, kad ju je čuvala Legija stranaca.

Sad kad imam jaknu mogu se maknuti iz Cádiza i ići u unutrašnjost, koja je hladnija. Ima autobus do Salamance za pedesetak eura. Izgleda kao zanimljiv grad za posjetiti, bilo je Cehi žao kad sam krenuo prema jugu, da nisam bio u Španjolskoj sjeverno od Madrida ni u Portugalu sjeverno od Lisabona. Puno je opcija, ali ja čeznem za Senegalom, gdje jakna ni ne treba.

Cádiz je krasan, puno ljudi surfa na valovima uz divne duge prostrane pješčane plaže, Francuskinja i Katalonka su danas išle na dva sata obuke za surfanje.

Ceha · **Pridružen/a:** 08 svi 2009, 13:12 **Postovi:** 24629

Sjeverna Španjolska je super.
Ja sam gore bio 2010. (i kasnije 2015.), jeftina (i dobra) klopa, a u svakom gradu milijarda čuda.
To su ti gore bile male državice, skoro svaki veći grad je bio glavni

Ogromni dvorci, fina klopa i ugodni ljudi.

Sjeverna Španjolska (a i Portugal), Sicilija i Provansa (ajd, ubacit ću i Toskanu, Sienna mi je preljepa, a dalo bi se tu i Emilliu Romagnu ubacit) su mi

Možda i Bretanja radi palačinki

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 16:06 **Postovi:** 2915

Danas sam dovršio nužnu obnovu opreme. U Cádizu sam kupio okovratnu torbicu za isprave i nužne sitnice, te nove tene. Crna torbica, koju sam nosio godinama i koja mi je oko vrata na puno fotografija na kojima sam ja, raspala se u Málagi prije Gibraltara i Maroka. Danas sam kupio skoro istu takvu, samo smeđu. Nemaju drugu boju. Ukupno 26 eura.

Tene sam kupio u nekoj prodavaonici imena Decimas. Vrlo slične onima koje sam u srpnju kupio u Edinburghu, skoro iste. Isto Nike, isto crne, broj 46. Moraju biti crne jer puno pješačim i puno se prlja, a prljavština se najmanje vidi na crnoj podlozi. Samo 70 eura, a onomad u Edinburghu sam skoro iste platio 110 funti ili 130 eura. Skoro dvostruko jeftinije ovdje. Španjolska je povoljnija od Škotske. Ista porcija kebaba koja je u Cádizu 7 eura u Galwayu (Republika Irska) je 17.

Sad imam sve nužno i sve što sam izgubio ili znatno oštetio sam obnovio. Jedna jakna, jedne hlače, jedna okovratna torbica, pet para gaćica, tri para čarapa i tene. Sveukupno 171 euro za sve.

Već sam jako dugo u Cádizu. Razgledao sam sam grad, posjetio obližnja mjesta El Puerto de Santa María i San Fernando. Obnovio garderobu. Vidio kulturno-povijesne i prirodne znamenitosti. Ošišao se i obrijao. Došao sam iz Maroka ovamo 7. siječnja. Obje Francuskinje i Katalonka su se danas odjavile, a ja imam plaćenu još jednu noć u hostelu.

Vrijeme je za promjenu grada u Španjolskoj, kad je već Senegal trenutačno zbog novaca meni nedostupan. Salamanca izgleda kao dobra ideja. Autobus iz Cádiza vozi oko devet sati i košta oko 55 eura. Tamo je hladnije, nisam se mogao zaputiti u unutrašnjost prije nego što sam kupio jaknu. Koji su još gradovi zanimljivi sjevernije od Madrida? Spominjali ste Salamancu, Burgos, Oviedo...

HercegBosna.org

Idemo u svijet! Koje bi zemlje / gradove voljeli posjetiti?

Online