Ma kakvi , sad će da izveštava za Al Džaziru iz Tomislavgrada , kosmopolita je to veliki Tera , a jezici mu idu ko od šale.

pa kolko znam, debelo su plaćeni, a novinari potpuno samostalni. da sam u Mostaru, a bit ću, tko zna.

javljanje iz Mostara, sukob navijača: opet su ih naši pregazili ko pičke na bulevaru -za Al Jazeeru dudu.

hahaha

Zaboravila na torlačko narječje?

http://www.matica.hr/Kolo/kolo0401.nsf/AllWebDocs/torl

Prilično neprecizno i netočno.

Nije ni ova karta savršena, ali je puno bliža stvarnom stanju.

Bili su dosta dobri, slažem se, a i serija generalno.

čakavština i kajkavština nisu ništa manje komplicirane od štokavštine, dapače, postoje svi mogući prijelazni oblici između ta tri narječja tako da je vrlo teško naći pravi granicu.

Stvar je u tvom jezičnom osjećaju i jeziku kojim govoriš, za nas tko ili što uopće ne zvuči umjetno.
Purizam je super, ne treba pretjerivati, no...

Torlački neki uvrštavaju u štokavštinu, a neki ne.
No, po mome mišljenju, ipak je poprilično različito od štokavskog.

Znam.

Slažem se.

Da pitam forumaše. Zašto izgovarate Rvacka, Ercegovina?
Znate li zašto je glas h nestabilan?
Neke zanimljivosti o njemu.

http://www.matica.hr/Vijenac/vij218.nsf ... ICEJEDNINE

Ok, odgovorit ću ja. Pitanje je teško za laike.
Svaki jezik je simetričan sustav.
Prema tome, svaka jezična pojava može se smatrati stabilnom dok ne narušava tu simetriju.
Konkretno, glas h je bezvučni glas koji nema svoj zvučni parnjak, prema tome nije simetričan.

Zvučni b d g z ž đ dž - - -
Bezvučni p t k s š ć č c f h

Takvi glasovi skloni su ispadanju iz sustava, odnosno gubljenju.
To su jezične pravilnosti, ne slučajne pojave. Iz istog razloga ponekad se gubi i glas f.

Dakle, nisam potpuno sigurna u kronologiju, no prije nekoliko stoljeća h je kao glas potpuno nestao iz bosanskohercegovačkih i hrv. idioma općenito, no onda je ponovno uveden kroz književnost i pisanu kulturu.
Još jedan primjer velikog utjecaja pismenosti na normativni jezik u Hrvata.

glas f je također izgubljen, on kod nas ne postoji u govoru (kod starih ljudi), a i neka mjesta u BIH koja danas imaju slovo f drukčije su se zvala u prošlosti, poput Foče i Fojnice (Hvoča i Hvojnica).

Znam. Iz istog razloga
I zamjenjivanje f/v je također pravilno.
V je stabilnije u sustavu.
A ti glasovi su slični, oba su zubnousnenici zato se i mogu zamjenjivati.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Glas

Kod većine govornika štokavskog ispalo je to "h i f" , ali se ne zna tačno kada.
Međutim pošto su svi spisi koji su se oslanjali na staroslovenski bez obzira jel to ćirilica ili latinica koristili slova "h i f" i vremenom kroz obrazovanje naknadno ponovo ulazilo.
Ali ne samo to nego su se stvorili hiper pojave toga.

Pa danas u hrvatskom imate "hrđa" koja je ta hiper pojava , a niko ne pije "hrujno vino" niti se "zora hrudi" , ali eto uvrežilo se.

Kod Musimana pojava hiper glasa "h" je iz drugih razloga a to su naravno verski , jer arapski jezik i sve te molitve je tačan razlog za to.

Vuk Karadžić je na početku hteo upravo to da se piše kako narod govori , a to je Ercegovina ili Jercegovina , Rvatska , onda još "đevojka",.... , ali su ga njegovi hrvatski prijatelji u bečkom dogovoru "ispravili" tako da je upalo "h".

znaš kako bi moja prabaka rekla za vakuf, fakup.

Kod nas je ponovno ušlo kroz književnost.
Inače, u tome i jest bit da Vukova norma nije obvezujuća za hrv. standard.
Mi oblikujemo jezik prema svojoj tradiciji, a u njoj je uloga pisanog jezika mnogo veća nego u srpskom.

Pa to je prirodan proces , i on se javlja i gubi istovremeno na različite načine.

Probaj da izgovoriš glasove "h i v" odjednom?! , pa automatski dobiješ "f" , pa tako danas se umesto hvala kaže i fala i ....

Međutim to je samo u tom slučaju , jer kad je u pitanj sam glas "f" koji je iz većinom stranog jezika(imena,pojmovi..) on se pretvara u "v" upravo iz istih razloga zobg kojih je dobio obrnutu varijantu kad su slavjnske reči u pitanju.
Pa tako Filip postaje Vilip ili Pilip , i da niko se ne obazire na na to izvorno strano "f" sasvim moguće da vi vremenom Filip posta Hvilip , što je isti *** ali obrnuta fora tj.totalno sloveniziranje imena vođeći se arhaičnim pristupom.

Što se tiče Foče imaš drugi primer kako su evoluirali glasovi.
Na Kosovu postoji staro mesto Velika Hoča , ona je bila ranije isto Velika Hvoča , međutim nije išla kao hercegovačka Foča ka glasu "f" , već odbacila "v" ali zadržava "h" , pa je tako postala jednom ranije Hoča , ali u zadnjim 300 godina je postala Velika Oča , međutim uticajem jezikoslovaca ponovo joj je dodato "H" , pa je danas Hoča.

Pa meni to i jeste problematika sa hrvatskim standardom jer pitanje je šta te obvezuje od književnosti da je pravilo koje ćeš slediti?! , jesu to dubrovački pisci?! , jesu to fratri bosanski?! , jesu kajkvaski spisi?! , jesu to čakavski glagoljaši?!

Svi ti pisci su bili pojednici i pisali su po svom nahođenju više nego po pravilima narodnog govora(neki manje neki više) , i njima su bila osnova za pravila staroslovenski(u više varijacija) i latinička pravila pravljenja pojmova i rečenica koja je došla kroz katolicizam.

ja kontam da je tome razlog da se pomiri velika ralzlika između narečja i dijalekata koji postiji u hrvatskom narodu , ali oslanjati se više na staru književnost nego na narodni govor je po meni besmislica i kvarenje prirodnog toka jezika koji mora isto tako prirodan biti i u standardu.

Zato i jesu postojali mnogi "hrvatski vukovci" jer su se vodili time , a ne nekom jugoslovenštinom i ljubavi prema Srbima već samo da je narodni govor osnov a književnost uvek nadogradnja na njega , što je sasvim logično.

Sve to.
O tom višestoljetnom prožimanju svega toga u jeziku pisane književnosti Katičić i govori.
Nešto će imati veći utjecaj na današnju normu, nešto manji, ali sve je prisutno.
Ovo je, recimo, tebi neshvatljivo, ali evo primjera utjecaja mog materinskog dijalekta na standard.
http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=287996



To nije logično, a još manje prirodno. Prirodnost nečega je uopće glupo navoditi kao argument.
To je logično u srpskoj tradiciji poslije Vuka, ali tema nije srpski jezik.
Standard je uvijek u nekoj mjeri umjetan jezik, sa svojom autonomijom u odnosu na narodni govor.
Narodni govor nikako nije dovoljan za efikasan standard.
Koliko srpske pravne terminologije, ili znanstvene, dolazi iz narodnoga govora.
Možda 10 posto.

P.S. Književnost nije nadogradnja ničega, već stvaralačka upotreba jezika.
Ona jezik stvara koliko ga i koristi.

P. P.S. U srpskom je pravilo govori i piši kako govori narod, u hrvatskom je dugo bilo pravilo piši kako dobri pisci pišu.
Pisana tradicija je u hrv. tako važna jer su pisci već zarana pokušavali stvoriti koine.
Uostalom, jako je duga i kulturno iznimno važna i ujedinjavajuća.

Šimun Musa: Hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini s obzirom na njegov zakonski i stvarni položaj u društvu
http://hrcak.srce.hr/file/53622
-posebno je vrijedno pročitati šest stranica, od 123. do 129., na kojima autor donosi pregled zakonskih propisa o jeziku na razini države, entiteta i županija. Jedino u županijama s hrvatskom većinom (HBŽ, HNŽ, ZHŽ i ŽP) hrvatski jezik ima dostojan status.

Šimun Musa-Marija Musa: Udžbenici za hrvatski jezik i književnost u BiH
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=49894

Presuda Ustavnog suda Federacije BiH koja zadire u hrvatsku jezičnu normu s izdvojenim mišljenjem hrvatskoga sudca Mirka Boškovića:
http://www.ustavnisudfbih.ba/hr/open_page_nw.php?l=hr&pid=151

S time da je u kajkavskim dijalektima prisutan suprotan trend. V se zamjenjuje s f
Narafski i slično

Hvala na prilogu.
Znala sam i prije da položaj hrvatskoga u BiH i nije baš zahvalan.

U pravu si. Hrvatski dijalekti i narječja, osobito kajkavski, moja su prava strast.
Mislila sam otvoriti temu, no kako je ovo ipak Herceg Bosna ljude, prirodno, više zanima štokavska varijanta.
No, blago koje skrivaju naši dijalekti praktički je neizmjerno.

NARJEČJA I DIJALEKTI

Štokavski dijalekti

* slavonski novoštokavski ikavski
* zapadnohercegovački novoštokavski ikavski
* šćakavski novoštokavski ijekavski
* dubrovačko-humski novoštokavski ijekavski
* zapadni novoštokavski ijekavski
* srijemski novoštokavski ekavski

Kajkavski dijalekti

* zagorsko-međimurski
* turopoljsko-posavski
* križevačko-podravski
* prigorski
* donjosutlanski
* podravski

Čakavski dijalekti

* buzetski
* jugozapadni istarski
* sjevernočakavski
* srednjočakavski
* južnočakavski
* lastovski