Hvala. Molio bih i odgovor za prezime Babaja iz Grabovca na Biokovu.

Poštovani gospodine molim za pomoć oko saznanja porijekla moga roda i prezimena. Od 1988. godine pokušavama saznati nešto više ali rezultati su bili uvijek skromni.
Radi se o prezimenu Vujić.
Danas smo Franjići u Bihaću a moj otac (Franjo 1924. g.) ima krsni list Vujić - Franjić. Njegov otac Ivo isto a djed Franjo prezivao se Vujić. Na našem katoličkom groblju u Žegaru moj pradjed je sahranjen 1896. godine. U župnim knjigama imamo traga do 1820 godine onda sve prestaje. Po nekim porodičnim predanjima doselili smo iz okolice Sinja, drugi kažu Kijeva kod Knina i slično. Prati Vaše komentare na ovome portalu i svaka pohvala.
Unaprijed hvala.

Oni su iz obližnjeg Roškog Polja u općini Tomislavgrad. 1768. godine, popis duša bilježi domaćinstva Luke i Marijana Gašparovića u Roškom Polju. 1743. godine se u istom selu bilježi jedan kućedomaćin s prezimenom Gašpar, ali mu je župnik zaboravio upisati ime. Dalja starina nije poznata. U Zagvozdu kod Imotskog se 1686. spominju Gašparevići, ali nije poznato imaju li kakve veze s duvanjskim.

Ti Milićevići su najstariji na mostarskom području. Za razliku od Milićevića u Ilićima koji su došli početkom i krajem XIX stoljeća, ovi u Jasenicama su tu živjeli već 1743. Jamačno su doselili is susjednog broćanskog sela Slipčići.

Bosanski etnograf i kasnije kustos Zemaljskog Muzeja Milan Karanović je 1920.-ih skupljao usmenu tradiciju o porijeklu rodova u Pounju. On u to vrijeme nalazi 5 kuća Vujića i 4 kuće Vujića-Franjića u Žegaru. U stvari su tri kuće ovih zadnjih na Križu kod kapele, a ostali u samom Žegaru. To potvrđuje da je novije prezime Franjić moralo nastati bar generaciju ili dvije ranije, čim ih već tad ima 4 kuće. Naravno, on bilježi i da Franjići i Vujići još uvijek vrlo dobro znaju da su jedan rod. Kaže da su mu Vujići govorili da su došli u Žegar nekad prije Omer-paše (Latasa), što bi bilo prije 1850. i što vremenski odgovara ono što ste Vi našli u matičnim knjigama. Razlog zašto trag prestaje oko 1820. bi bio jer su tad doselili. Karanoviću su pričali da su došli iz jednog od starijih katoličkih sela oko Bihaća, ali ne znaju kojeg.

Naravno, tu nema puno izbora jer samo su Kralje i Golubić starija katolička sela. Vrkašić i Vedro Polje su nastali kasnije. Problem je što iako imamo samo dva izbora, Vujića je prije 100 godina bilo i u Kraljama(u stvari Kalini koja administrativno pripada Bakšaišu) i Golubiću. I u jednom i drugom selu ih smatraju za "Mađare," tj. pred-turske Hrvate iz tog kraja. Čini se da su im ipak Kralje matica, jer 1743. godine stanje duša nalazi Juru Vujića u Kraljama, dok ih u Golubiću nema. 25 godina kasnije imamo Blaža i Stipana Vujića u Kraljama, tako da su u Golubić očito došli krajem XVIII ili početkom XIX stoljeća.

Jesu li u Kralje došli od nekud? Sumnjam, bar ne što se tiče dolaska za vrijeme turske vlasti, tj. poslije 1592. Vujića zbilja ima u Kijevu kod Knina, no nije jasno kakvog su porijekla. Usmena tradicija kaže da su bili pravoslavne vjere i prešli na katoličku, no nema dokumenata koji bi ovo potvrdili. Nisam siguran je li se sačuvao zemljišnik s kraja XVII stoljeća za Kijevo, niti imam najstarije kninske matice krštenih iz tog vremena, gdje bi vjerojatno bilo upisa iz Kijeva.

Kako god bilo, ne vjerujem da su Vujići došli odnekud. Što je bilo katolika oko Bihaća sredinom XVIII stoljeća(nekih 450) su gotovo sigurno starinci. Tek kasnije dolaze "Kauri" iz Like i drugih južnih krajeva. S obzirom da se Vujići javljaju već 1743., rekao bih da su starinci.

Za ovo će mi trebati desetak dana da nabavim potrebnu literaturu. Provjerite ponovno forum slijedeći tjedan. Za sad mogu reći samo da prezimena nema u stanju duša u Grabovcu 1725. godine, pa se da naslutiti da su se Babaje u to vrijeme imale neko drugo prezime.

Prezime ŠILIĆ se javlja u okolici Konjica od prezimena DŽEBA,međutim,100 godina ranije pojilo se prezime ŠILIĆ u istočnoj Hercegovini u okolici Ravnog i u Livnu.Možete li mi objasniti kako je to moguće,da li se to prezime vuče kao prvo ili drugo pa se čas izgubi,čas pojavi.Nije mi jasna ta logika

Isto prezime može nastati u raznim krajevima bez ikakve međusobne veze. Konjički Šilići se jesu prezivali Džebo/Džebić, ali im je starije prezime Zovko. Zovke su iz Slipčića u Brotnju. Nosili su i nadimak Džebo, ali ih stanje duša 1768. godine bilježi kao Zovke. Te godine u Slipčićima živi Lovre Zovko. Njegov sin Silvestar Zovko-Džebić je s ženom i sinom Ilijom došao u konjičko selo Zaslivlje oko 1782. godine. Šile je u ovom slučaju hipokoristik(nadimak od milja) za Silvestar. Ilija je naslijedio taj nadimak od oca, ali tek oko 1830. Šilić postaje jedino prezime roda.

Oko Livna Šilića nema. Postoje Srbi Šiljići na gornjem rubu Livanjskog polja, a postojali su i Hrvati Silići u XIX stoljeću. Oni su prema maticama došli iz Dicma u Dalmaciji i brzo izumrli. Isto tako ovi oko Ravnog nisu Šilići već Žilići, a to prezime je nestalo prije 200 godina. Imaju i danas potomke, ali nose druga prezimena. Dakle, Šilići u Konjicu su bili Zovke, pa Džebići, pa Šilići. Nemaju veze s drugim rodovima istog ili sličnog prezimena.

Poštovani gospodine Pavo B.,

Možete li mi išta reći o porijeklu prezimena Gavran? Moji su rodom iz Vareša gdje nas prije rata bilo prilično dosta. Postoji priča da smo se navodno prije prezivali Jurić.

Ovo prezime još nalazimo kod Hrvata u Bosni u Kreševu, Usori i u selima u okolini Dervente, i kod Hrvata u Hercegovini u Vitini kod Ljubuškog i u Radišićima u okolini Gruda.

Interesantno je da ovo prezime nisam još vidio kod Srba i Bošnjaka, nego samo kod Hrvata.

Unaprijed Vam se zahvaljujem!

Moje prezime potiće iz Bosanskog Kraljestva,mogu staviti da vidite koje je moje prezime i što smo bili u Bosanskom Kraljestvu.

Autor u prilogu opisuje plemićku obitelj Devčić iz Podgore i s Visa te donosi
nekoliko plemićkih grbova i izvornih povijesnih dokumenata vezanih za ovu obitelj. U
povijesnim dokumentima ovo prezime dolazi u oblicima Devcic, Devchic i Devčić.
Prema usmenoj narodnoj predaji Devčići pripadaju hrvatskom praplemstvu
podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, gdje su u vrijeme bosanskog kraljevstva bili veoma
poznati, utjecajni i bogati.
Iz makarskih povijesnih spisa, u kojima je zabilježen prikaz prvih naraštaja ove
obitelji saznajemo da je rodonačelnik Devčića bio Stjepan (Stipan), junak Kandijskog
rata, a opjevao ga je i Andrija Kačić Miošić u svome djelu. Potvrda o plemstvu ove
obitelji je obiteljski kameni grb na nadgrobnom spomeniku u groblju sveta Tekla u
Podgori.
Mletačka vlast je 1763. godine promaknula Devčiće iz Podgore u plemiće (conte), a
plemstvo je potvrđeno i kasnije. Bili su upisani u Mletačku zlatnu knjigu plemstva "Libro
d'oro dei veri titolati" koja se danas nalazi u Archivio Stato di Venezia.
Godine 1672. jedna loza obitelji Devčić iz Podgore odselila se na otok Vis, a dobili
su od Mletačkog Magistrata nad feudima 7. rujna 1796. godine potvrdu plemstva i naslov
conte. Jedan član ove obitelji krajem 17. st. s Visa se doselio u Senj.
Osim ove plemićke grane postoje i Devčići građanskog podrijetla koji pripadaju
bunjevačkom rodu, a doselili su se iz Dalmacije, s mletačkog teritorija, početkom 17. st.
na područje Svetog Jurja, Karlobaga, Krasna i Like.
Danas na ovom području žive u velikom broju pripadnici ove grane Devčića, a iz
spomenutih krajeva naselili su i ostale dijelove Hrvatske. Devčići su najbrojniji u Krasnu
i Zagrebu. Bunjevačkom rodu Devčića iz Krasna pripada i Riječko-senjski nadbiskup i
metropolit dr. Ivan Devčić.
Ključne riječi: plemićka obitelj, Devčić-Devchich, grbovi

Evo da se zna o mojim precima i kome ja pripadam.

granicar, ti si onaj Josip Devcic Licanin, jel, men se cini da si na fejsu aktivan bio oko ustasluka

Hvala na odgovoru gosp. Pavo ali sada mi dosta toga nije jasno.

Ipak mislim da Vujići nisu "od starine" u Bihaću jer 1592. godine po zauzeću Bišća nije ostalo katolika na tom prostoru a nakon toga tko je smio tamo doseliti kao "kaurin" (nevjernik) jer se polako formirala Vojna krajina i sve što ide uz to. Provale, pljačke, palež i smrt na obe strane uz nestabilne granične crte koje, u stvari, tada nisu niti postojale sve do Svištova. Odavno imam knjigu od prof. Valentića koja govori o Vojnoj krajini i toj problematici. Volio bih da mi kažete izvor podataka za 1743 godinu i popis Vujića u Kraljama. Toga u našoj župi nema (bar koliko ja znam). Prema priči moga strica moji preci su živjeli u Golubiću kao kmetovi u vremenu oko 1850 godine.
Isto tako našao sam na adresi Ogorje. net informaciju da su početkom 18 stoljeća tamo popisani neki Vujići koji su odselili za Bosnu. Naravno to je širok pojam ali ipak da možda to nije to. Ima li izvora za takvu pretpostavku stvarno neznam. Negdje sam pročitao i priču o Ramljanima koji su se raselili po Lici i Zagori pa i Vujući među njima.
Ali da ne duljim, puno je nepoznanica na ovim našim turbulentnim prostorima i to je meni potpuno jasno. Hvala što se uopće otvorili ove teme za nas i bez zamjerke za ova moje dileme. Svakako Vam želim puno zdravlja i još puno odgovora nama posijanima ali istovremeno i izgubljenima na ovim nesretnim prostorima.

Starinaca je oko Bišća sigurno ostalo, jer imamo turski porezni defter 12 godina nakon pada Bišća koji nam pokazuje da je oko grada bilo nemuslimanskog stanovništva.

U samom gradu su živjeli samo muslimani, tj. vojna posada zajedno s popratnim obrtnicima, vjerskim službenicima, itd. U podgrađu, što ovdje vjerojatno uključuje i današnje selo Kralje, živjelo je 138 kuća nemuslimana. Ovdje je već vjerojatno bilo i pravoslavnog stanovništva, tako da je teško odrediti koliko je od ovih 138 kuća bilo katolika. Dalje se navodi selo Golubić, gdje je 11 kuća nemuslimana, selo Privilica gdje je bilo 11 kuća nemuslimana, i selo Sas s 23 kuće nemuslimana. Za Sas se izričito kaže da je blizu Golubića, ali danas takvog toponima nema, bar koliko ja znam. Može se raditi i o lokaciji sa suprotne strane Une. Stanovništvo Golubića je gotovo sigurno katoličko, pogotovu kad se uzme u obzir da je još krajem XIX stoljeća petina katoličkih seljaka u selu imala svoju zemlju i nisu bili kmetovi.

U defteru izričito piše i da je većina raje pobjegla na drugu stranu, ali ne piše zašto su neki ostali. Radi se vjerojatno o stanovništvu koje se 1592. rasulo, pa onda vratilo u svoja sela kad se situacija smirila. Iz deftera vidimo i zašto su ostali živjeti pod Turcima. Porez koji plaćaju je 150 akči po domaćinstvu. Za poredbu, porez na nemuslimansko domaćinstvo u istočnoj Bosni je u to vrijeme bio 315 akči.

Da su katolici ostali, govore nam i crkveni podaci iz XVII stoljeća. Župa Bihać je propala nakon 1592., ali se ponovno spominje već 1672. u izvještaju biskupa Olovčića o stanju na terenu. On za tu župu kaže da ima oko 200 vjernika, da je župna crkva u ruševinama, i da je ranije o župljanima skrbio župnik iz Vodičeva kod Bosanskog Novog. Iz drugih izvješća tog vremena, znamo između ostalog za krizmu u Vodičevu 1638. godine. Dakle, nešto katoličkog stanovništva je očito ostalo oko Bišća. Vjerojatno nekih dvadesetak kuća u Kraljama i Golubiću, kao što se i da naslutiti iz deftera.

Što se tiče stanja duša iz 1743., izvor je dokument pronađen u Vatikanu prije 50 godina. To je spisak svih glava domaćinstava u Bosni Srebrenoj sastavljen 1741.-1743. Župnik župe Bihać je sastavio popis, predao ga biskupu Dragićeviću, a biskupov tajnik sve prepisao i poslao u Vatikan. Popis je prvi objavio Dominik Mandić 1962., a kasnije i Luka Đaković i Milan Nosić. Ja koristim Nosićevu redakciju jer je kao filolog i lingvist malo kompetentniji da napravi prijepis od Mandića. Bar po mom mišljenju. Taj popis za župu Bihać izgleda ovako:

http://s13.postimage.org/is4vpwkv9/image.png

Što se tiče Vujića o kojim ste čitali na ogorje.net, to su pravoslavni Vujići iz Lećevice kod Splita.

ma nije.

Poštovani gosp. Pavao,
Možete li mi reći nesto o prezimenima Polic i Milas u Viru kod Posusja kao i Kovaci u posuskoj opcini (Zavelim, Osoje i okolica Posusja)?
Hvala.

..... i ako nije problem prezime Zovko u posuškim vinjanima?

Hvala na odgovoru gosp. Pavo, moram priznati da nisam očekivao ovakav rasplet ali sada mogu mirnije spavati. Otkrili ste mi kariku koja je nedostajala.
Pozdrav i sretno.

Pozdrav gospodine Pavo, možete li mi reći nešto o Marićima iz okoline Stoca; točnije sela Stjepan Križ?

U zaseoku Glamočevice se spominje Stjepan ili Šćepan Marić 1792. u stanju duša župa Dubrave. U domaćinstvu je 4 odraslih osoba i jedno dijete. Vjerojatno su došli iz sela Gola Brda u župi Hrasno, no moram malo više pogledati kad dođem kući.

Ispostavlja se da sam u krivu. Ti Marići na popisu 1792. nisu ovi Marići iz Šćepan-Krsta. Nisu svi Marići iz stare župe Rotimlja istog porijekla. Ovi Marići za koje pitate tvrde da su drukčijeg porijekla i da su sredinom XIX stoljeća došli iz Goranaca kod Mostara. To ima smisla jer u Gorancima ima dosta Marića. Još 1743. godine se u Gorancima spominje Stipo Marić sa sedmoro ukućana. Dalja starina tog roda nije poznata, ali očito su u Gorancima gotovo 300 godina.

Čini se da bi prvi spomen bio u Oćeviji 1768. godine. Te godine se u selu bilježe domaćinstva Ante, Ive i Mije Gavranovića. No, 25 godina ranije nema ni spomena Gavrana ili Gavranovića u selu. To je malo čudno, jer ako su doselili u međuvremenu, zanimljivo bi bilo da ih je tako brzo 3 domaćinstva. Obično je doseljavala jedna obitelj(osim u narodnoj predaji, gdje uvijek dolaze ni manje ni više nego 3 brata ). 1743. u selu nema ni Jurića, kao ni u čitavoj vareškoj župi. No, imam jedan indeks prezimena koja se pojavljuju u vareškim maticama između 1643. i 1747. godine. Tu uopće nema spomene Gavran(ović)a, ali ima 18 upisa Jurića.

Sva ova informacija me navodi na opreznu tezu da su Gavrani novo prezime dobili nekad oko 1750., a da je razlog što se Jurići ne pojavljuju na popisu 1743. jednostavno propust župnika. Pogotovu kad uzmemo da se često pojavljuju u matičnim knjigama prije tog popisa. No, sve ovo bi bilo jasnije kad bi se pregledale vareške matice. One ne samo postoje već postoji i ovo kazalo prezimena na koje sam se pozvao. Trebalo bi samo da netko obradi svu tu građu.

Pošto ne znam koliko vas čita forum.hr, stavit ću ovo i ovdje. Ovo je turski popis sandžaka Požega iz 1579. godine.

https://rapidshare.com/files/1346803237/Stjepan_Sršan_-_Sandžak_Požega_1579_godine.pdf

Hvala Vam za informacije..
Pozdrav

Pavo de link te teme, da te i tamo upratim

reko sam jednom svom u Austriji, neka se raspita za popise BiH za vrime A-U, reko je da ce potrazit

Nema problema. Evo još malo informacija, da bude jasnije, jer ja mislim da sam ja i samog sebe zbunio prošlom porukom. ;)

Dakle, Marića je u staroj župi Rotimlja prema stanju duša iz 1941. godine bilo:

Ljubljenica - 9 obitelji
Donji Brštanik - 8 obitelji
Stjepan Krst - 11 obitelji

Osim na ovom području, katoličkih Marića ima i drugdje na stolačkom području. Marići iz Ljubljenica i Stjepan Krsta su porijeklom iz Goranaca, dok su svi drugi stolački Marići, uključujući ove u Brštaniku, došli iz Velje Međe, kao što sam otprilike i pretpostavljao.

Zanimljivo je da stanje duše navodi Mariće u Ljubljenici i Stjepan Krstu kao Mariiće, što bi označavalo dugo I, tj. da se izgovara kao Marijić. Je li to slučaj u Vašoj obitelji?