Pesma: ČEDA
Izvodi: Bora Čorba

Šta da radim kad ne mogu
da zaradim ni za drogu
I da mogu šta mi vredi
Drogu daju samo Čedi

Sebičan je onaj Čeda
sve sam troši, nikom ne da
pa visoku plaća cenu
da nahrani nos i venu

Podočnjaci, lice bledo
Nema oženi me Čedo
Ribama je dao nogu
oženio on je drogu

Šta da radim s onim Čedom
sve đankoze hapsi redom
policiju ima strogu
samo njemu daju drogu

Vii, kakvu skolu ti imas? Ne mora tacno, samo priblizno naznaci ako mozes.

Onakvu kakvu ti nemaš.

Mislis veci stepen obrazovanja od mene?

Ajde slušaj Ekrema Jevrića-kuća pos"o, pos"o kuća. K"o rođeno za tebe.

Zasto to mislis?

Ne mislim, nego znam. Samo što ti ne živiš u Njujorku gradu, nego u New Now gradu.

Common miscenception. Ipak nizi u pravu Mozes da probas da rekunstruises pricu iz jos nekog pokusaja

Javi kad budeš letio za Njujork grad.

Nema problema, sve kao i ranije prva saznas

Jesi ti čuo za pojam "točka"?

Tocak je tebi pojam?

Nepismen
Točka ( . ) razgodak je koji označava kraj rečenice tj. skupa riječi; koristi se i za skraćivanje te označavanje rednih brojeva.

Je li tocka zenski rod od tocak?
Ako mozes razgadaj ovaj razgodak

Glavonjo, pročitaj pravopis.

borovnice, za tebe

MUDROST ZIVLJENJA#

Vracati se iznova na izvorista postojanja
Crpiti sa njih snagu bitisanja
Akceptirati prolaznost ljudskog trajanja
Bez kajanja

Utjehu sebi i drugima davati
Taziti zedj ljubavnu
Spokojnim snovima nevinasca spavati
Sudbinu uvazavati

Pomoci jadniku kad mocnik ga tuzi
Dati utopljeniku ruku spasa
Uzeti djetesce kad ruke ti pruzi
Diviti se i trnu i ruzi

lirik

KARIJERIST

Zvjerka je to posebne vrste
Nekrunjeni je kralj svih egoista
U prljavim igrama on uvijek ima prste
Spreman je na sve doista

Rusi sve prepreke na zivotnoj stazi
Za karijeru mu vezane sve brige
Ne smeta mu sto preko leseva gazi
Hobi su mu ogovaranja i intrige

Svejedno mu je sto svinjom ga zovu
Sto ga preziru i sto ga mrze
I rodjenu majku dao bi za lovu
Nista mu milije od zarade brze

Ali na kraju zivotnog puta
Kada se jednom racuni svedu
I kad mu smrt svu pohlepu sputa
I njeg' ce isto crvi da jedu

lirik

SJECANJA NAVIRU

Sjecam se se tih prekrasnih jutara
kad sam bio mali
cvrkuta ptica
i mirisa sijena u stali
Sjecam se sivog
prasinom ogrnutog puta
majcinih toplih ruku
i bakinih crnih skuta

Sjecam se tresnje stare
i mekoce zelene trave
mirisa svjezeg kruha
i vruce bijele kave
Svinjca se sjecam starog
i iza njega jabuka ranih
dalje tamo kod sume
jagoda neubranih

I sjecam se oca
sa kosom u zuljevitoj ruci
lica nasmjesenog
i u radosti i u muci
Sjecam se i svih
zimskih sezona lova
pa cak i naseg ljutog Zelova

Sjecam se svega...ali kao kroz san

lirik

O NOCI

O noci duge i gluhe
Niste li cule ocajnicki krik
Kada je ispratise moje suze
I ranjene zvijeri rik

O noci duboke i tamne
Niste li osjetile svu moju bol
Kada mi ostase samo uspomene
i na obrazu sasusena sol

O noci puste i slijepe
Niste li vidjele dusu zaledjenu sjeverom
I jamu gdje mi bijase srce
Ispunjenu njenom nevjerom

lirik

CRVENI RATNIK

Jahao je ponosno na mustangu svom
Prerija mu je bila mati
Lovio je bizone prostranstvima beskrajnim
I nije morao da gladuje i pati

Vigvam je bio njegov dom
Oruzje luk i strijela
Imao je prekrasnu mladu skvo
Njegova bjese zemlja cijela

A onda dodje blijedi covjek
Zemlju mu silom uze
Vigvam mu spali,bizone pobi
Donese smrt i suze

Sada je zatvoren u rezervatu
I nema vise nista
Svakoga dana moli Manitua
Da ga uzme u Vjecna Lovista

lirik

Albatros

Dokoni mornari počesto se sjete
Da za razonodu albatrose love,
Kad poput nehajnih suputnika lete
Oko lađa što nad gorkim jazom plove.

Čim, svladani, stanu na daske palube,
Ti kraljevi zraka što jedra oblijeću,
Zbog golemih krila čar krasote gube:
Ko vesla ih vuku i s mukom se kreću.

Gord, snježne bjeline, taj vladar prostranstva
Sad je jadno-ružan, nepodobnost prava:
Hramlje i tetura lišen dostojanstva,
A prosta ga rulja rugom ismjehava.

I Pjesnik je sličan tom knezu vidika
Što prkosi buri i strijelcu na brodu
No prognan na zemlju, med soj pakosnika,
Divovska mu krila smetaju u hodu.

Charles Baudelaire

MANEKENKI

Gost si redovni na revijama modnim
Lebdis kao u zanosu na bljestavoj pisti
Vidjas se stalno sa muskarcima zgodnim
A ja sam eto ostao uvijek onaj isti

Jos pustim suzu kada nasu pjesmu cujem
I posmatram oblake dok na nebu stihove pisu
Jos nisam prestao nove planove da kujem
I da osluskujem vrbe kako pokraj rijeke disu

A ti si zaboravila kako smo od zudnje gubili dah
I noc kako je bdjela dok u zanosu smo tijela pleli
Zaboravila si da smo od rastanka imali strah
I da smo na vjecnu ljubav se kleli

Ali unatoc svemu moram jedno da ti kazem
Od srca ti zelim srecu i uspjehe jos vece
Lijepo je bilo s tobom ne mogu da lazem
Mozda vise nikad tako biti nece

lirik

KAŽEM - SMRT, A LJUBIM...

Kažem - smrt, a ljubim usnom kao predeo.
Smrt ćuti, ja zvonim od starosti buduće.
Pod tobom ja vidim grad mlad, uzavreo
i naše smejanje s okna svake kuće.

O, nikada takve strasti bilo nije
k'o poljem te noći na ivici groba.
Ja nisam ljubio nikada silnije
tu rosu i tebe no u ono doba

kad su nam svrdlali meci i vrtlozi,
bol što je iz rana loptio na sve,
kad je brat prohodo na drvenoj nozi,
kad su nam vezali i oči i sne.

Tišinom? Ne. Pesmom srce moje vrije.
Ljubav je kćer čiji je sin imao sina
da odagna stravu iz zemlje Srbije
i ljubi devojke u kucaj malina.

Dim za žar, mir za bol, muk za reč - ja neću.
Ja pucam da ljubim tvoja vita rebra.
I ranjen ja tražim, ko sloboda - sreću,
ko dan - taj smeh pod prokislim krovom neba.

Raduj se, o raduj, radujte se svi
prkosu što cveta na oštrici more,
toplome zrnu što pod ženskim rebrom zri,
morima što okom devojke njonjore.

Reknem li - smrt, ljubim ko usnom - predeo.
Reknem li - kraj - zvonim od strasti buduće.
Pod tobom ja vidim grad mlad, uzavreo
i naše smejanje s okna svake kuće.

OSKAR DAVIČO


(Jednoj forumašici)