HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: sub ruj 21, 2019 7:20 am.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 226 post(ov)a ] 
Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7 ... 10  Sljedeća

U čiju kulturnu baštinu izvorno spadaju guslanje i ojkanje?
hrvatsku 64%  64%  [ 56 ]
srpsku 18%  18%  [ 16 ]
obje 18%  18%  [ 16 ]
Ukupno glasova : 88
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sub pro 06, 2014 8:47 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2298
VLADO KUTLE - POVIJEST ŠIROKOG BRIJEGA

Ej samo jedan brijeg na svijetu ima najslavniji što je Hrvatima svetijega brijega nigdje nije osim onog iznad Kalvarije gdje je Isus mukam' umirao na Golgoti mladi život dao ta dva brijega Hrvatim' su samo od njih drugih svetijih nemamo. Ovdje riječ je o Širokom Brijegu i njegovom povijesnome slijedu znameniti brijeg je postao franjevački red ga je prozvao na njem' Božji fratri siromasi da se vjera u narodu spasi u zlo doba turske vladavine za križ časni kada Hrvat gine teška bila stoljeća su ova puna krvi i turskih progona na tisuću i četiri stotine osamdeset i treće godine dogodi se tragična istina kada pade i Hercegovina pod tuđinca azijskog Turčina gdje ostade stotine godina samo to se zamisliti može što Hrvatim' dogodi se Bože turske čete brijeg su zauzele svoje ljude na sve strane sele ej starog grada potresna je slika na Širokom ispod Makovnika kad je cijelo selo odselilo groblja predaka ostavilo kojih nitko sjećati se ne će jer potomstvo na sve strane kreće a takvih je na tisuće bilo pred Turcima odmah iselilo mladi, stari pred Turcima bježe jer svoj obraz sačuvati teže. Blago Turci sebi prisvajaju od vlasnika kmetove stvaraju u ropstvo će mnoge odvoditi zarobljene silom poturčiti udavače silom silovati prve noći sa njima spavati na taj način begovi se slade odvodeći mladoženjam' mlade dokle Turci provode zulume hajducim' su pune naše šume na stotine hajduka je bilo cijelo vrijeme s Turcim' se borilo od planina Brijega Širokoga sve do Rame i do Imotskoga tu su momci Mijata Tomića harambaše Roše i Šimića koji zemlju svoju nisu dali s Turcima su stalno ratovali djevojke su najviše stradale silnicima se otimale ej primjerice Diva Grabovčeva ljepotica k'o iz bajki snova Turčinu se mlada nije dala mučenički smjelo umirala umrla je od krvničkih rana na domaku Čvrsnice i Vrana na Kedžari u grobu počiva osta na nju uspomena živa divan spomen ove dive mlade kao uzor potomcim' ostade kolike su djevojke stradale kolike su u sužanjstvo padale ej to je povijest kraja ovoga to je slika Brijega Širokoga. Zatim fratri neumorno rade i s narodom baziliku grade cijeli brijeg su s vrhom poravnali marljivo su mladići radili pa kopaju i odvoze stijene ne diraju prije braka žene ej brijeg je ovaj slavu dostigao gimnaziju kad je sazidao ona biše do ovoga rata uzor školstvu naroda Hrvata franjevci su profesori bili i vrhunsko znanje prenosili slušalo ih na stotine đaka sa svih strana hrvatskih momaka tu su mnogi svećenici bili ostali se zvanjem proslavili Brijeg Široki stoljetnog uzrasta sa simbolom od starine hrasta gdje se mnoge mise održaše fratri briješkim simbolom ostaše i do naših najnovijih dana svih granata a i brijeških rana kad su crkvu velebnu gađali na stotine granata joj dali. One strašne četrdeset pete kad Širokom sa svih strana prijete tri mjeseca tu se bitka bije Široki se pokorio nije u Hrvatskoj postala su vrata onog prvog domovinskog rata sedmog dana mjeseca veljače titoisti najavljuju nedaće engleskim tuku tenkovima na stotine poginulih ima u borbama Brijega Širokoga najslavnijeg brijega hrvatskoga partizanski borci redom lete i gađaju branitelja mete ej Široki se grčevito bori gimnazija u plamenu gori ranjenici na sve strane ječe dok franjevci na koljenim' kleče moleć' Boga da Široki spasi al' kada su uzalud uzdasi kao da je i Bog sam zaspao i Širokom pomoć nije dao ni od kuda pomoći ne stiže partizanska gamad samo gmiže među prvim fratre ubijaju kuće pale, sve živo gađaju danima su dobro odvozili Briježani su opljačkani bili i bez stoke i bez imovine zaviše nam narod u crnine. Branitelji mnogi izginuše preživjeli brijeg napustiše bez obrane cijeli Mostar pade od AVNOJ-a branit' se ne znade malo borbe na Ivan planini gdje se Ante rodi u Gradini da bi bijeli Zagreb sačuvali ni u njemu otpor nisu dali ej cijela vojska Austriji kreće Hrvatska se više branit' ne će na Bleiburgu znamo što se zbilo Križnim putem što se dogodilo pobiše nam na tisuće stotina bez suđenja il' kakva iskaza preživjeli brijegu se vraćaju po šumama borbe nastavljaju to zakleti ratnici su bili po šumama svi izginuli njihova su ostala imena na križare trajna uspomena ej to je vrijeme gerilskoga rata nakon sloma države Hrvata na stotine je bilo mladića s prisegom Ante Pavelića. Nezavisnoj državi Hrvata iz vremena Drugog svjetskog rata posebno se ističu imena iz krvavog gerilskog vremena ej što se tiče Brijega Širokoga i razdoblja ratnog gerilskoga ime slavnog Benke Penavića, Vinka Škrobe i Bože Mandića koji bojnik po činu je bio i gerilce elitne vodio usred zime na Čvrsnici pada na brijegu mu bijeli grob je sada gdje su Vinko, Benko i ostali udbaši im kosti sakrivali na mostu su izloženi bili zasjedama kad su ih ubili na tom mostu križ je od kamena ali nema križarskih imena koja treba jednom uklesati i dostojnu uspomenu dati križarima iz onog vremena nek' ostane na njih uspomena Brijeg Široki mjesto je ratnika bez dostojnog do sad spomenika Brijeg Široki nije brijeg mali za Hrvatsku toliki su pali. Kroz svu povijest do današnjih dana kada pjesma ova je spjevana tijekom svakog obrambenog rata za Širokog bilo je Hrvata što su teške bojeve vodili i u prvim redovima bili sjetimo se Brijega Širokoga i podviga kraj mjesta Pologa na početku Domovinskog rata najnovije obrane Hrvata Hercegovci posvuda su bili domovinom cijelom krv su lili Blago Zadro Vukovar braniše ta legenda sa Širokog biše iz Mamića ponosnoga sela rodila ga Hrvatica smjela vukovarski branitelj je bio sa svojima život izgubio Širokog je ova zemlja dala hrvatskoga prvog generala s ratnicima svojim tamo leži na Dunavu pobjede bilježi ej grad Vukovar u borbama strada slično biše kraj Mostara grada iz onoga Drugog svjetskog rata i tamo je bilo nas Hrvata grad Vukovar svoje ime nosi i uporno tuđincu prkosi nigdje borbe takve nije bilo s nadmoćnom silom se borilo ej tri stotine biše na jednoga branitelja roda hrvatskoga takav odnos povijest ne poznaje vukovarska legenda ostaje.

Ej biše dosta tu Hercegovaca tih probranih hrvatskih boraca s drugima Vukovar braniše sve do slavnog Glavašević Siniše Široki se od Pologa slavi kad jugoarmiju zaustavi tri su dana s tenkovima stali Briježani im proći nisu dali pobjeda je tu izvojevana Domovinskog rata prvih dana. Vidjelo se da će krvi biti Hrvati se ne će pokoriti Gojko Šušak o tom svemu znade kad ministrom on ratnim postade Tuđmanu je bio ruka desna jer suradnja bila im je tijesna Tuđman ga je k'o sina volio s njim odluke ratne donosio prije Bljeska i prije Oluje pobjeda se u tajnosti kuje hrvatska se silna vojska sprema kakve do sad u povijesti nema hrvatskoga viteškog naroda prostorima ispod našeg svoda skoro tristo tisuća vojnika Domovinskog rata to je dika svi su bili duha junačkoga u grudima srca hrvatskoga ubojito oružje imali u pobjedu svoju vjerovali na čelu im sin Brijega Široka kratke riječi i oštroga oka ministra je ratnog prava slika a prvi je do svog vrhovnika slavnog Franje doktora Tuđmana kom Hrvatska bijaše odana strateg takav dugo bio nije na čelnome mjestu Kroacije. Taj Zagorac Hercegovce voli za Gojkom ga Šuškom srce boli kad je Gojko u grob odlazio vrhovnik je u suzam' molio nije mog'o ustaviti suze za Gojkom ga i bolest oduze u Daytonu kad su nastradali Ameri ih tamo opkolili o tom mnogi sigurno govore sredstava je danas pravo more al' u to ne ćemo vjerovati jer smo narod pošteni Hrvati kroz povijest smo i naivni bili ali Boga uvijek voljeli koji nas je od propasti čuv'o davao nam i vode i kruha dao nam je polja i planine sve ljepote naše domovine posebice ta Hercegovina zemlja sunca, smokava i vina zemlja djece, dječje radosti mislili ste hrvatske mladosti Hercegovci i kada su gladni veseli su nikad nisu jadni na nogama čarape su bijele a tko takvu čistoću ne želi naša ganga do neba se čuje kroz planine naše odjekuje ej cure momke zavoditi znaju divne žene kada se igraju djecu vole to se uvijek znade nek' ih bude koliko Bog dade nikada se potomstva ne plaše koje časno odgajati znaše u hrvatskom duhu i u vjeri makar bili svjetski proleteri. Uzrečica ona stara veli Herceg-Bosna cijeli svijet naseli dok nikada sebe ne raseli sinovi joj zdravi i veseli. Tako naše lijepe Hercegovke vi i dalje zavodite momke mamite ih svojim pogledima i zanosnim nježnim osmjesima nigdje momcim' vi ne dajte mira nek' ih vaša živost provocira drage cure kada se udate potomstvo nam hrvatsko rađajte a momci su čili Hercegovci najhrabriji narod a i borci poštenjem cure osvajajte svoje žene dostojno čuvajte nek' kroz Široki Lištica nam teče nek' pred Bogom potomci nam kleče ispred Krista i majke njegove nek' se brijeg mučeničkim zove u crkvi je tridest mučenika četrdeset pete stradalnika na grobnici od svetoga Ante umiraše da spase Hrvate tu se nižu njihova imena za sve dane budućih vremena ne ćemo ih nikad zaboravit' dok nas bude mi ćemo ih slavit' da na brijegu za njih mjesta ima postati će oni blaženima mučenici s križem umirali zašto ne bi sveci postali. Ovakvih ljudi na svijetu nije gdje Lištica iz kamena vrije gdje se brda u visine dižu gdje turisti sa svih strana stižu mi imamo što pokazat' svijetu tu najveći grb nam je na svijetu šesto dvadest i pet kilograma na grbovu brdu grb blista to hrvatska svetinja je čista a izvana taj grb smo donijeli sačuvati mi smo ga uspjeli na njem' polja crvena i bijela sadržana u njem' povijest cijela hrvatskoga roda i poroda on je simbol hrvatskog nam hoda s desne strane brdo Čabuljino ... ... na njem' žive ta dva prezimena od davnine povijesnih imena na tom brdu gomila velika križ je na njoj i Gospe slika tu postoje bunkeri iz rata nezavisne države Hrvata al' nažalost rata posljednjega sve do pada Širokoga Brijega kamen od tih bunkera stiže jer se od njeg' spomen-dom podiže na sve strane dižu nam se međe okupatori na Široki reže tridesetak sela poredano da ih sada tu ne nabrajamo brijeg je širi nove kuće dižu sa svih strana Hercegovci stižu i Široki u grad pretvaraju da Hrvati središte imaju s gimnazijom na brijegu ovome nek' se vrati vlasniku pravome franjevci su svijetom prosili gimnaziju dok su izgradili to je djelo slavnog fra Didaka franjevačkog velikog junaka spomenik mu na vrh brijega stiže Franjo Tuđman s Gojkom ga podiže. Ej Didak uvijek svoj Široki gleda svim burama poviti se ne da ništa drugo napušteno nije tu je studij akademije tu je bilo naših studenata Širokoga k'o i svih Hrvata Širokoga planovi su vojni bez ratova i tuđinskih bojni nadajmo se da ćemo procvjetati na Širokom da ćemo ostati ono što smo kroz stoljeća bili od kada smo ovdje doselili u vremena Klukasa vladara kad državu hrvatsku nam stvara ej to se šesto dvadest šeste zbilo hrvatsko se čudo dogodilo na prostoru istočnog Jadrana ostadosmo sve do naših dana za ovu zemlju moramo se tući u svom domu i u svojoj kući tuđinci nas mnogi napadali branitelji mnogi otpadali Hercegovci svoj su obol dali i nikom se nisu ni predali ej Brijeg Široki u tome prednjači od svih drugih mi smo bili jači stalnu snagu vjera nam je dala Marija nas stalno pomagala zato ona našom zemljom šeta središte smo sada cijelog svijeta ovom zemljom kraljica nam mira prisutnošću svojom dominira stalno bdije iznad naših gora s boravkom usred Međugorja ne bojmo se vjernici Hrvati Marija će vječno s nama stati na prostoru svete zemlje ove donosit će milosti nam nove svi imajmo u nju pouzdanje ne bojmo se za buduće stanje. Ej primi život sveto evanđelje ispunjene bit će naše želje i kad Isus bude dolaziti s nama on će među prvim biti podići će mrtve iz grobova naraštaje predaka i sinova na zemlji će kraljevstvo imati i Kristovim ono će se zvati ej tako bit će na tisuće ljeta do završetka svijeta nastavimo životom živjeti kako uči naš spasitelj sveti znojimo se znojem lica svoga čvrstom vjerom u Isusa Boga hvaljen bio Isus i Marija ej živjela nam hrvatska nacija.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pon pro 08, 2014 9:25 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2298
IVAN ČALJKUŠIĆ - POBJEDA NAD SRBIMA

Eej na tisuću i devet stotina devedeseta biše godina osamnaesti prosinca mjeseca a uoči katoličkog sveca dani bihu Božjeg porođenja što Hrvati slave od rođenja sastaše se u Zagrebu gradu sabornici uz hrvatsku vladu donesoše povijesnu odluku da Hrvatsku iz Juge povuku da se riješe te jugorobije ej da Hrvat državu dobije. Sad poslušaj s Biokova vilo sve što se je dalje dogodilo to bijaše devedeset prve kada Srbi počeše da vrve ta prokleta njihova armija ona poče redom da ubija sve ubija što joj na put stade i zadaje svakom teške jade jugovojska tako se je zvala ona nije nikom mira dala krenula je iz svoje Srbije preko naše ravne Slavonije kroz Hrvatsku zemlju prođe Republici Sloveniji dođe njezin cilj je uvijek isti bio sve prisvojit' prijatelju mio i stvoriti Veliku Srbiju sve ostalo hoće da pobiju to im nikad ne će da uspije jer naš narod znade da se bije. Sloveniju htjede pregaziti za dva dana pa se povratiti eej hrabri narod male Slovenije on potuče četničke delije kada vidi ta četnička vojska njojzi ništa drugo ne preosta već se vrate u našu Hrvatsku tu glumiti neku ljubav bratsku na što Hrvat više nije pao već se odmah na noge ustao hoće branit' svoju djedovinu Hrvatsku nam dragu domovinu. Goloruk je pred tenkove stao umrijet' mu nije bilo žao svaki počnu u svojemu kraju sakupljati ono što imaju javiše se mnogi dragovoljci i Hrvatskoj pristupiše vojsci doktor Tuđman vrhovnik je bio Zbor narodne garde sastavio hrabra garda i redarstvenici počeše se skupljati po Lici po Zagrebu i po Slavoniji i po cijeloj našoj Dalmaciji stvorili smo jednu novu silu više Srbin ne spava u miru od istoka na nas udariše tu njihova sva elita biše po oružju treća u Europi biše tako pero piše udariše oda sviju strana još dobiše podršku izvana sve bijaše na njihovoj strani Hrvat mora sam sebe da brani. Na Vukovar biše udar prvi tu se proli dosta naše krvi al' dušmanin prošao je gore krv mu teče k'o Jadransko more branili ga naši dragovoljci sve hosovci pa i drugi borci oboriše razne zrakoplove jastrebove, orle i migove uništiše stotine tenkova na tisuće njihovih topova hrabri borci hrabro se borili Vukovar su obraniti htjeli al' sudbina htjela je drukčije ona njima dopustila nije jer sve biše na četničkoj strani i Vukovar presta da se brani. Nesta hrane nesta municije to im nitko dostavio nije kad Vukovar Srbi osvojiše sve u njemu redom zapališe još bolnice što u njemu biše sve ranjene Srbi pogubiše to su bili srpski razbojnici Šešeljevi zloglasni četnici pod okriljem svetitelja Save oni svima pokidaše glave sad je gedžo apetit dobio na Hrvatsku cijelu udario. On udari oda sviju strana dočeka ih hrvatska obrana da ustavi srpskog agresora koji sada povući se mora ta prokleta vojska je vidjela u Hrvatskoj da je izgubila u panici četnici bježaše tjeraju ih hrvatske ustaše pobjegoše u mišje jazbine na područje hrvatske Krajine proglasiše srpsku republiku i otale počeše da tuku. S Velebita visoke planine uče svoje vojničke vrline tu su bili naši Škorpioni, brze Munje i ljuti Gromovi i postrojbe legendarnog HOS-a jurišnici generala Rosa on je doš'o iz legije strane francuske vojske odabrane vojne škole tamo završio i na mnogim bojištima bio spomenut ću i druge časnike i ostale vojne zapovjednike generala hrabroga Markača ne plaši ga četnička šajkača i još jednog junaka u ratu generala Gotovinu Antu on je isto došao izvani domovinu Hrvatsku da brani kazat ću vam odmah ispočetka generala našega Bobetka koji prođe sva ratna bojišta uplašit' ga nije moglo ništa i general naš Krstičeviću veći nego Jure Francetiću eej zapovjednik četvrte brigade četnicima zada teške jade i ostale naše generale sve časnike velike i male koji brane ponos domovine naše drage Hrvatske nam mile. Naređenje dođe iz Zagreba eej Maslenicu oslobodit' treba digoše se hrvatski vojnici put ih vodi prema Maslenici bitka se je ubrzo razvila četnicima ne bijaše mira svi se oni našli na spavanju i za svoju nevolju ne znaju kad su došle hrvatske ustaše povratiti ono što je naše teški poraz Srbi pretrpiše Maslenicu brzo napustiše Dalmacija biše povezana s ostalom Hrvatskom izvana eej Sunce zasja nasred vedra neba Dalmaciji jer to njojzi treba put ponovno preko Maslenice nema više zaobilaznice. Eej sad vidi moj hrvatski brate tko to može ustavit' Hrvate u Hrvatskoj svi to dobro znaju tuđe ne će a svoje ne daju druga bitka onda je slijedila u Medačkom džepu ona bila sve je prošlo za vrijeme malo pred Zadrom je četnik pobjegao nitko Zadri na put stati ne će dok se Sunce po Hrvatskoj kreće svi Martići i Miloševići ni Mladići pa ni Karadžići nikad ne će pobijedit' Hrvate to zapamti moj hrvatski brate. Sad se sprema jedna bitka mala vrući Bljesak tako se je zvala svjesna, odlučna, hrabra, pripremna za zapadnu Slavoniju spremna isto hrabri hrvatski vojnici jurišaše kao i u Lici dvi tisuće takvih bojovnika protjeraše gomile četnika eej Petrinja pa i Okučani Jasenovac na plavoj svojoj ravni i ostala sela i gradovi ponovno su povraćeni oni u okrilje domovine svoje u njoj će im sada biti bolje nema više srpske hajdučije po selima slavne Slavonije. Eej sad poslušaj s Velebita vilo kazat ću ti što je dalje bilo Hrvat nema strpljenja ni mira dok se naša ne vrati Krajina eej što je bilo krajiških četnika Arkanovih kletih razbojnika i to ćemo brzo povratiti Krajina će opet naša biti svi k'o jedan sad se u boj sprema tu povratka više natrag nema ej strpljenje su izgubili svoje hrabri momci nikog se ne boje doktor Tuđman ponovno priprema na Krajinu jurišnike sprema cijela se je vojska sakupila i Krajinu cijelu opkolila udarit će k'o nebeska munja orkan strašni ljuta Oluja sad čekaju samo naređenje pa da krenu u oslobođenje eej pred njima je general Červenko neustrašiv kao i Bobetko. Naređenje stiže kao Munja odmah krenu hrvatska Oluja svi tenkovi pa i zrakoplovi eej haubice i teški topovi udariše iznad sviju strana ne zna gedžo ni gdje mu je glava sa Dinare i sa Velebita od Gospića grada kamenita sve je prošlo za vrijeme malo bježi četnik glavom bez obzira nema njemu u Krajini mira ej tada splitska četvrta od zlata varaždinska sedma od zanata kada jurnu oni ne prestaju povlačiti se oni ne znaju kuda prođu sve pustoš ostaje hrabri momci samo idu dalje ne plaše se puški ni topova ni bradatih četničkih lopova očistiše svu našu Krajinu trobojnicu razviše u Kninu sada brate na kninskoj tvrđavi vijori se crven-bijeli-plavi nitko njega više skinut' ne će dok se Zemlja oko Sunca kreće ne će Slobo zapamtiti više da u Kninu ćirilicom piše srbadije bilo nam je dosta vlast Hrvatske u Krajini posta Krajinom će vladati Hrvati i Bog dragi snage će im dati. Ova pjesma nek' je opomena da sa Srbim' više bratstva nema kada Hrvat Podunavlje vrati Krajinom će cijelom upravljati eej nitko više ne smije pomisliti u neku se Jugu udružiti u njoj nema mjesta za Hrvate to zapamti moj hrvatski brate Hrvat vjeru u Srbina nema jer su Srbi jedna gamad bijedna a kad vidi Milošević gade što ustaše od četnika rade protjeraše ih do domaje svoje Hrvati se nikoga ne boje. Eej doktor Tuđman vođa u Hrvata on protjera srpskoga dželata iz lijepe domovine naše da nam zvijeri po šumi ne plaše granica je hladna voda Drina ne da Hrvat Krajine nit' Knina u sebe se gedžo pouzdao čuj bradonja zar ti nisi znao da je Hrvat k'o na brani nasip ne da mjesta četničkim barjacim' u Hrvatskoj domovini našoj crkavajte u Srbiji vašoj. Vi uljezi bijedni razbojnici iz zasjede čekate k'o vuci pa kada vam Hrvat na put stane tad bježite k'o pred orlom vrane veseli se vila Velebita nema više četničkih bandita pobjegli su preko Drine vode eej zato počuj hrvatski narode i nikad se više vratit' ne će dok se Sunce po Hrvatskoj kreće eeej Hrvati su u boju delije ne boje se srpske hajdučije.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pon pro 08, 2014 11:38 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2298
IVAN ČALJKUŠIĆ - HRVATSKA KUNA

Eej novčanice miljenice mala časno ime Hrvatskoj si dala u Božjem velikome carstvu a na slavu i ponos hrvatstvu odlazila pa si dolazila al' u službi Hrvatske si bila ej ja sam starac pero prihvatio skromnu pjesmu tebi naresio nek' se uče naša pokoljenja o vrijednosti tvojega znamenja. Na tisuću i dvije stotine i pedeset i šeste godine eeej zaključiše hrvatski knezovi da Hrvatskoj treba novac novi kojim će Hrvatska plaćati odlučiše njemu ime dati sva Hrvatska radosti je puna dadoše mu lijepo ime kuna njome se Hrvat ponosio svoju kunu u njedrim' nosio. Osvajači hrvatskih krajeva podstrakači rata i bojeva udariše oda sviju strana još dobiše podršku izvana strvinari za Hrvatskom sežu za hrvatskim ljepotam' posežu pripremiše cetinjske sabore o podjeli Hrvatske govore nametnuše krunu Habsburgovu zato brate počuj pjesmu ovu što nam tuđin u kuću donosi ej mrvu pruža sva dobra odnosi nametnuše nekakvu forintu ne žališe papira ni tintu veličaju zloglasnoga Bacha zaštitnika srpskih divljih Vlaha uništiše hrvatsku valutu diktaturu sprovedoše krutu je l' u Beču ili u Solunu cilj je isti uništiti kunu. Lanci ropstva Hrvatskom zvekeću a sve teže okove nameću ode Franjo dođe Srbijanac isto roblje samo teži lanac odlukama kobnoga Versaillesa nametnuše ciganskoga kralja eej Karađorđa iz Jugoslavije poznatoga vođu hajdučije nekakav nam dinar nametnuše tu se naša povijest krvlju piše strahovlada Pere Živkovića i zloglasnog Nikole Pašića Vidovdanski oni ustav pišu ime Hrvat u Hrvatskoj brišu kad smakoše Radića Stjepana ljutih brate dopadosmo rana. Ostadosmo bez svojega vođe strah i trepet u Hrvatsku dođe ali zato poslušajte ovo što hrvatsko govori nam slovo svaka sila slabu stranu ima ej Hrvat šalje poruku Srbima vi Radića mi vašega kralja pravda želi to tako i valja u Marseilleu gradu francuskome pade glava kralju ciganskome. Na tisuću i devet stotina četrdeset i prva godina eej slavni dane travnja mjeseca i Uskrsa velikoga sveca sijevnu munja sa strane zapada grom udari posred Beograda eej to ne biše munja ognjevita već to biše knjiga šarovita koju piše ljuti emigrante po imenu Paveliću Ante pa ju šalje dušmaninu svome Petru kralju jugoslavenskome čuješ Pero dajem ti na znanje eej da je ratno i opsadno stanje Hrvatska će postati državom narodnim se poslužiti pravom nezavisna ona će se zvati u njoj Pero Bog i mi Hrvati zato Pero iz Hrvatske bježi i na Drini među zabilježi. Tada nasta zlatna kuna naša hrabrom borbom hrvatskih ustaša povrati se u domaju svoju pobjednica ostade u boju Hrvat hrabro svoju kunu nosi eej u boju četnicim' prkosi. Četiri ljeta krvavoga rata kuna biše u službi Hrvata nezavisne sa zapadnih strana pripremiše izdaju izvana eej s komitom savez učiniše ej Hrvatsku Srbim' darovaše nasta pokolj kao nikad prije kakav povijest zapamtila nije kud god prođeš samo hladno groblje sva Hrvatska bespravno je roblje. Uništiše kunu i slobodu smrtni sprovod pripremaju rodu sve u ime bratstva i jedinstva i srpskoga lažnog pobratimstva Hrvat u nas sluga roda svoga pomoću svemogućeg Boga eej diže svoju trobojnicu svetu kao sokol u velebnom letu razorismo državu Balkana Jugovinu tvorevinu srama pade Juga jer ne biše druga cijeli svijet se sada njoj ruga republikom Hrvatska postade mrskog gedže iz zemlje nestade i njegove opančine mrske bre Jovane ustašije drske. Eej sva Srbija žalosti je puna ode dinar povrati se kuna pa će kuna stići do Zemuna je li Jovo i na to računa Milan Đukić što je rođak Draži kakvu li on to valutu traži da kunom plaćati ne želi ej čuj Srbine što ustaša veli. Tko ne prizna hrvatsku valutu ne će nama stajati na putu a ti hajde u Srbiju dolje pa neka ti tamo bude bolje tako kaži onima iz Knina da će gladna ostat' otadžbina jer bez kune kupovanja nema vjeruj meni crno vam se sprema. Još i Srbi ja vam kažem 'vako napustite Hrvatsku polako zbog zločina što ste počinili u nas ne bi više sretni bili oj četnici teške krvopije vama mjesta u Hrvatskoj nije vi nemate kulture ni vjere nit' imate u zločinu mjere vi ste jadni bili nepismeni po Hrvatskoj cijeloj namješteni vršili ste diktaturu svoju po srpskome hajdučkome kroju a ja sada zahvaljujem Bogu da 'vo reći otvoreno mogu nepismeni više vladat' ne će jer država s takvim nema sreće eej devedeset godina i više sve je bilo kako Srbin htješe al' ne može više tako biti morate se s time pomiriti a Hrvatska naša zemlja mila ona nije nikad srpska bila niti će kad biti nemoj na to gedžo ni misliti pa kad gadne račune sredimo i kada vas gedžo dokrajčimo nikad više ne ćeš pomisliti na Hrvatsku zemlju udariti jer ćeš gedžo pasti na megdanu ne ćeš imat' mjesta na Balkanu.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: uto pro 09, 2014 2:43 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2298
IVAN ANTOSOVIĆ - ZAVJETNA PRIPREMA

(Atentat na kralja Aleksandra I. Karađorđevića)

Eej bijele vile daj da zapjevamo zašto ne bi kad ovako znamo zar ne znate da nam zora sviće probudimo u gori slaviće ti ćeš pjevat' ja ću cvijeće brati s čime ćemo braću dočekati dočekati našu braću milu poglavnika i družinu cijelu pa da dođu u našu državu i donesu hrvatsku zastavu. Dragom rodu zahvaliti valja kad nam smače Aleksandra kralja a kralj nije neg' zmaj od proždera što ga Jure ubi kraj jezera što no narod nemilice ždere i od njega velik porez dere zmaj bi Jurin zadovoljan bio kad bi ovcu djevojkom pojio a Aco je zvijer opasnija on ničime zadovoljan nije petnaest godin državom je vlad'o smače ljudi stotinu hiljada. Od stotine i veća je svota to mi nije zapjevat' sramota jadne majke u nevolji ciče krv pravedna prema nebu viče ti si Bože pravica jedina molimo te smakni dušmanina što je naše sinove pobio Mačeka nam u rešt postavio Pavelića na smrt osudio. Vidi Ante da spasenja nema on se odmah inozemstvu sprema u susjednu bježi Italiju pokoriti mladu dinastiju kratko vrijeme tamo boravio srpskom kralju pismo naresio i u pismu 'vako govoraše Aleksandra kralja pozdravljaše čuj Aleksa srpska krvopijo što si moje Hrvate pobio što si mene na smrt osudio pobježe ti od Hrvata ptiću slavno ime Ante Paveliću koji će ti glavu kidisati u Hrvate nemoj mi dirati iz zatvora pusti mi Mačeka jer i tebe crna smrt već čeka prva zgoda kad se pruži Anti Ante će ti sve ovo naplatit'. Dan pon danu zeman po zemanu nad Hrvatskom žarko Sunce svanu vrijeme dođe Paveliću Anti da on pođe Hrvate kajati pa kada je društvo sakupio družini je braći govorio društvo moje, moji mili janjci doć' će vrijeme da se kocka baci dušmanina sad ubiti valja od Srbije Aleksandra kralja koji nam je dodijao bio i hrvatske sinove pobio dočekati kralja na ulici Francuskoj će doći Republici u Marseilleu ako ne uspije u Parizu mora da s' ubije kocku baca Paveliću Ante odmah prva na Kelmana pade i još pade na dvojicu drugu što pođoše po tom svetom dugu. Tri pajdaša sve su dobro prošli i kradom su u Francusku došli zdravo, zdravo do Marseillea grada tu će čekat' srbijanskog gada kralj se krije preko Crne Gore i evo ga na Jadransko more parobrodom bio namislio do Marseillea putovati htio Božja ga je sudbina odvela u Francusku brodom do Marseillea. U Marseilleu siđe s parobroda tu ga mnoga dočeka gospoda tu ponizno skidaju klobuke dok se s gostom hvataju za ruke čudna straža i to nije šala i ministar vanjskih posala sva'k' pozdravlja narod kako valja sam ministar Aleksandra kralja. Zdravo Aco kralju od Srbije s Hrvatima kaži kako ti je il' će ostat' kao što i prije il' se odsjeć' k'o od nas Belgija Aleksa se na Barthoua smije pa mu veli to moguće nije sva'k' se mora meni pokoriti kao janje mora miran biti sam Pavelić i klete ustaše jedino mi oni dodijaše stalno prijeti, atentate šalje doć' će i on u zmajeve žvalje to govori u auto sjede i još mnoge nastavi besjede al' ne znade da valjade poći i na račun dragom Bogu doći. Kad kralj pođe narod viknu slavno jedno momče tu se nađe glavno što u ruci aparat nosiše k'o da kralja slikati hotiše a u drugoj ures cvijeća nosi i samokres da Acu pokosi tri je reda straže preskočio na autu on se ustavio ustavi se autu sa strane iz topčela kad na tvit priane zdravo kralju ures cvijeća pruža i samokres pun mirisnih ruža u brzini k'o munja s nebesa on opali svoga samokresa četiri hica kralja pogodiše a sva četiri smrtonosna biše. On Barthoua ubit' nije htio već kazancu rane zadobio kao časnik na konju jahao golom sabljom momka udario on se smota i na zemlju svali oko sebe tri hica opali Prosingera teško je ranio i nije ga na mrtvo ubio a Francuzi boje se ustaše na ležeću u njeg' zapucaše sad za kraljem tuda svi plakaše mladog momka u stranu bacaše da mu bilo prvu pomoć dati na životu mog'o je ostati ne bi se sva krvca izlila a da mu je pomoć priskočila. Sada Srbi oko njega rade kakvu tajnu hoće da izvade kaži braći lijepo ime svoje pomoć' ćemo roditelje tvoje kaži braći tko ti je platio Aleksandra što si pogubio to je junak kojeg ne zna nitko sve ih gleda mrko napoprijeko vi cigani za Boga ne znate što mi mirno umrijeti ne date nisam srpskog izdajničkog roda nit' sam život za dinare prod'o smrt sam htio dati krvoloku sad umirem bez suze u oku više braćo riječi ne izusti zatim zinu i dušu ispusti. Tri su dana s kraljem tuda bili na parobrod dok su ga odnijeli taj parobrod Dubrovnik se zove što će s kraljem Splitu da doplove brod tad krenu niz morsku pučinu a zastavu podigoše crnu tiho more a valovi mali oko broda veselo skakali valovi veselo žubore i mrtvome Aleksi govore da si kralju narod milovao i svakome dao isto pravo ne bi danas im'o smrtne rane ni haljine krvlju poštrapane. Vesel'te se i ptice u gori i tko zna da hrvatski govori veseli se ti grade Zagrebu i još kosti Radića u grobu veseli se nad Splitom Marjane svi vrtovi i zelene palme vesel'te se otoci na moru sve od Istre pa prema Kotoru tko se šeta i po vama skita Aco ode kvragu s ovoga svijeta.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: uto pro 09, 2014 4:31 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: uto lip 30, 2009 6:35 pm
Postovi: 8311
Vala Dubrovčanine što si ga guslo , guslo si ga , a sad za pojas zadeni.

Napiši nešto svojim rečima o fenomenu gusala i njegovog uticaja na narode.

Evo primera da se na srpskom dvoru u davnom 13.veku guslalo:

...Teodosije, pisac s kraja XIII veka, koji kaže o kralju Stefanu Prvovenčanom: "U vojsci iskusan i hrabrošću udivljen..., kada seđaše u čelu trpeze veseljaše blagorodnike bubnjevima i guslama... a njegovaše mnogo i književnost, i uz to beše vrlo razuman i vešt pripovedalac."

http://www.rastko.rs/knjizevnost/liturgicka/teodosije-zitije_sv_save_c.html

Za gusle se može reći da su pravi politički instrument koji je došao od Grka , a naši preci su ga preoblikovali više puta , lai mu je funckija uvek bila ista , a to je prenošenje tradicijie vladara zarad političkih svrha.
Znači kad se guslalo na dvoru Stefana Prvovenčanog to je verovatno bilo u slavu njegova oca Nemanje i ostalih predhodnika vladarske dinastije i onih koje ti vladari odrede da se treba sećati i politički upotrebiti.
Kasnije dolaskom Turaka , taj instrument je postao deo naroda i jedina iskra neke političke samosvesti koji se pretvorio i mitologiju žala za nečim izgubljenim domaćim.

Ja verujem da narod u predosmansko doba nije guslao , već mu je guslano od strane vladarskih opunomoćenika ako deo strategije učvršćivanja velikog mita o božanskom poretku dotične dinastije.

Nemanjći su od samog početka stvarali mit o sebi kao božanskim vladarima , i o tome jasno govore mnogi podaci i same crkve gde su u freskopisima upravo tako predstavljani.
A takvog šta ne bi bilo moguće da su za tu propagandu znali samo Nemanjići i popovi , znači da se moralo ići i među narod jer ujedno sa tom itologijom razvoj srpske države i crkve je uradio i potez regrutovanja domaćeg monaštva iz naroda.

Iz toga proizilazi da je uvreženo narodno sećanje na srednjovekvnu državu Nemanjića od strane srpskog naroda(a i Hrvata takođe) upravo došlo neprekinutim nizom tradicije guslanja , koje se kako sam već rekao preoblikvalo dolaskom Turaka u narodni žal za propašću slovenske domaće države.

_________________
O turčine za nevolju kume
A ti vlaše silom pobratime


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sri pro 10, 2014 7:23 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2298
Ja ne čitam književna djela nego isključivo dokumentarne knjige. Znači knjige o nečemu što se stvarno dogodilo, a ne nečije izmišljotine i maštarije. Tako isto ne slušam glazbu radi glazbe nego da bi nešto konkretno naučio. Gusle su vrijedne zato što se iz guslarskih pjesama može na zabavan način saznati mnoštvo povijesnih podataka. Možda one stare pjesme o malo poznatim junacima nemaju puno istine, ali ove nove koje sam zapisao (mahom o Drugom svjetskom i Domovinskom ratu) nude mnoštvo istinitih podataka. U starim srpskim epskim pjesmama sve je iskrivljeno. Miloš Obilić uopće nije postojao, a Vuk Branković koji je prikazan kao izdajnik zapravo se jedini do kraja borio protiv Turaka. Po tim pjesmama car Trajan je imao kozje uši, postojala je vila Ravijojla, Milošu Obiliću (Kobiliću, Kobiloviću) roditelji su bili zmaj i vila, Kraljević Marko (turski vazal i vojnik) bio je borac za kršćanstvo, letio na krilatom konju i može stiskom šake istisnuti vodu iz suharka starog devet godina. Od hajduka opjevanih uz gusle malo je katolika. Najpoznatiji je Mijat Tomić. Način pjevanja uz gusle Hrvata i Srba i posrbica sasvim je isti. I jedan i drugi zazivaju vile (s Biokova, Velebita, Vran planine, Čabulje, Romanije, Lovćena, Durmitora, Leotara). Najčešće spominjane riječi u spjevovima su Turci, Bog, junak, vila, boj, krv. Gotovo da nema pjesme u kojoj se ne spominju Turci i koja nema veze s ratovima i politikom. Slijedi jedna takva.

IVAN ČALJKUŠIĆ - NAŠI LJUDI U TUĐINI

Na tisuću devete stotine i šezdeset i druge godine vijest puče svuda k'o iz topa ljude traži zapadna Europa bio vječni zidar i bez struke sva'k' će imat' posla pune ruke ej s tridest godin obećanja puna zato mnogi povedu računa da se brže dokopaju vize i izvuku iz novčane krize. Kako znaju tako se snalaze pasoš vade i odmah odlaze u Švicarsku i u Austriju u Francusku nešto u Belgiju u Njemačkoj najviše ostade svi su našli posla i svi rade. Nije prošlo niti mjesec dana navalila pisma sa svih strana i nastala hvalidba velika da ne dižu teže od kašika kad no dođu o Božiću kući fini ljudi Bože svemogući svaki od njih drukčiji no lani kaput dugi i to karirani on zavio ruke do lakata kravata mu visi oko vrata od kaputa zabradio jaku i po naški ne govori svaku već ubaci neku s bauštele jer ih sve zna naše žene vele one mlade stadoše nas karat' u komšije radio aparat još i kremu donio za lice nu pogledaj ti njegove djece. Obučena bolje neg' u gradu a naši za presvuć' se ne imadu ja ti hodim kao prosjakinja a njegova skupe suknje mijenja nije više nekadašnji vakat gledaj izum nisi ni ti sakat ja promišljam ima žena pravo al' mi moga zavičaja žao gdje sam rast'o od najmlađih dana al' je druga prevagnula strana. Ljepše živjet' djecu školovati pa se i ja olovke prihvatih prijatelju pošalji mi vizu il' sa sobom il' kraj sebe blizu prijatelj mi odmah odgovara ima posla ima dobrih para al' teškoća leži u drugomu moraš ovdje imati diplomu drukčije te ne primiti ne će a s diplomom i pare su veće jao moje nevolje i jada drugu brigu dobio sam sada nit' učio nit' polag'o ikad gdje ću naći kakav falsifikat pa se voda nalila do vrata ja čovjeka nađoh nepoznata učen čovjek što diplome piše samo kaži što želiš najviše a što bi mu ja jadan kaziv'o zid zidao vrte ograđiv'o a on odmah predosjećaj dobi za zidara mene osposobi. Čim sam u džep stavio diplomu zbogom ženo, djeco, rodni domu svu sam svoju prodao živinu dok otpremih sebe u tuđinu na postaji kako je i rek'o prijatelj me s kolegom ček'o da ja vidim naše radilište to je za me bilo čudovište niti ima kamena nit' cigle a zgrade se u oblake digle pa se mislim svašta je moguće jedna ploča pola moje kuće pa ju dižu pomoću mašine na vrh zgrade nebu u visine kada dođem gdje moram spavati bolje brate u mojoj pojati sve nabilo u barake klete čizme idu taman pred krevete nikako se zaspati ne more jer se vrti onaj što je gore netko hrče netko hoće pušit' mali prostor skoro se zaguših. A ujutro prije rane zore ja se nađoh na vrh zgrade gore sva se ljulja tako mi se čini pa ja stalno bježim ka sredini sto sam puta život zarizik'o dok se malo visini privik'o al' potpuno priviknut' se nikad stalno kunem onaj falsifikat tako mi je raditi po danu a uvečer moram kupit' hranu ako hoćeš meso kakvo valja moraš biti glumac kao Čkalja hropotat ćeš za kupit' svinjetine rikat' kada želiš govedine ako ne ćeš sve tako izvesti konzervu ćeš svakog dana jesti moraš kuhat' i suđe oprati prije deset ne možeš spavati ej to moraš oprat' na brzinu a nedjeljom rublje posteljinu netko s rubljem i tako napravi u betonsku mješalicu stavi stavi tuda pere, sapuna i cijedi tako svoju garderobu sredi ništa smiješno ljudi se snalaze i tako im godine prolaze.

Svatko ima u mislima snove i u sebi postavlja planove netko kuću netko dobra kola netko svoju djecu da ih škola netko želi lokal otvoriti netko alat ratarski kupiti al' su snovi često zamagljeni i suzama gorkim obliveni i njima se s kućom razgovaram ej ruke drhću dok pisma otvaram. Vidi snova koje dijete piše od žalosti suze navališe još kad dijete počinje tepati dragi tata doma nam se vrati hajde doma doma te sve čeka tebe zovu mama, brat i seka ne moraš nam donositi ništa samo budi kraj našeg ognjišta. Još kako je onoj djeci tamo kad su oba roditelja amo djeca sama sebi prepuštena bit će vrlo loše odgojena a kad takva djeca nam narastu kriminal će biti u porastu zato i nas teške brige brinu za dječju i našu sudbinu. Svatko s tugom na pos'o polazi mnoge naše auto pogazi il' nastrada silazeć' sa skele ili padne negdje s bauštele u opsegu manjem ili većem duševno je svatko opterećen. Tako gube kondiciju radnu mnogi teške bolesti dopadnu i tražeći lijeka svome bolu odaje se svatko alkoholu pčela, leptir, ptica sva'k' ti kliče da od svoga doma se ne miče rade drugi iz dalekog kraja nas vuče želja zavičaja ja ostavih ženu k'o curicu sad ne mogu gledat' ju u licu nema više na obrazim' sjaja sve otelo vrijeme uzdisaja ej često tuga na srce mi padne gdje provedoh ponajbolje dane meni vene snaga i svježina a gdje mi je djedovska baština zato ćemo moliti odgovorne naše molbe bit će uporne ej poduzeti sve što su mogući za što brži povratak nam kući dojadilo radit' u tuđini nek' sva'k' ide svojoj domovini.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: uto pro 30, 2014 1:52 am 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2298
Zapisao sam iduće guslarske spjevove s YouTubea.
* hrvatski: Željko Šimić-Bjež' Srbine dolazi Oluja, Željko Keža-Hrvatsko pitanje u BiH, Oda visočanskom kamenu, Mediteranski mozaik, Pjesma o krađi kokoši u selu Stupi, Ivan Antosović-Hrvatski vladari, Jozo Karamatić-Smrt u Dallasu, Mile Krajina-Oluja, Željko Šimić-Kud pobježe Sanaderu Ivo Jadranka nova premijerka, Vlado Mikulić-Sastaše se hrvatske ustaše, Vlado Mikulić-Tko to mrzi 27. slovo?, Željko Šimić-Kako Srbi u logorim' muče, Željko Šimić-Krv se proli za Lijepu našu, Željko Šimić-Četnik nikad u zapadnu ne će, Mile Krajina-30. svibnja 1990., Stipan Grgić-Priznata Hrvatska, Tomislav Kovač Strukić-Uspostava NDH, Tomislav Kovač Strukić-Pokolj u Vukovaru i na Ovčari, (guslarska), (guslarska), Ivan Antosović-Hrvatska se na Kupresu brani, Ivan Antosović-Poglavnik je zavjet ispunio, Željko Šimić-Smrt Mate Bobana, Željko Šimić-Umro je Gojko Šušak, Željko Šimić-Smrt doktora Franje Tuđmana, Željko Šimić-Ustoličenje doktora Franje Tuđmana, Željko Šimić-Smrt doktora Andrije Artukovića, Vlado Kutle-Hrvatska legenda Ante Gotovina, Željko Šimić-Vrati Stipe vojsci generale, Željko Šimić-Viteški dragovoljci u Haagu, Željko Šimić-Pogibija hrvatskog viteza Tihomira Mišića, Željko Šimić-Herceg-Bosno, više mi te nema, Željko Šimić-Ne sudite generala Norca, Vlado Kutle-Krvava Badnja večer u Kostajnici kraj Konjica, Željko Šimić-Naše selo sada i nekada, Vlado Kutle-Časni sude, nisam kriv, Jure Miloš-Haška presuda, Željko Šimić-Muka Stjepana Javora, Vlado Mikulić-Modro srce, Vlado Kutle-Patnje nevinih optuženih ljudi zbog ubojstva Joze Leutara, Anđelko Češkić-Oj Hrvatska zemljo napaćena, Zlatko Glavinić-Herceg-Bosna u plamenu, Mile Krajina-Vukovar brane vitezovi, Mile Bondža-Pogibija hrvatske legende Blage Zadre, Mijo Krajinović (Melbourne 1988.), Mario Blažić-Srpski razbojnici, Jozo Radoš-Marić - Duvanjski junaci, Jozo Radoš-Marić - Dario Kordić, Tomislav Kovač-Strukić - Tužna povijest i sloboda Rame, Ante Knezović-Hrvatska poruka Srbiji, Željko Šimić-Zvonimir Boban od Mračaja do Milana, Vlado Mikulić-Kornatska tragedija, Vlado Tolo-Nestanak dječaka Marka, Vlado Tolo-Kupreška balada, Mile Baković-Duvno polje kolijevka Hrvata, Marko Čolak-U Posušju k'o u Kragujevcu, Marko Čolak-Tužna sudbina nestale Antonije Bilić, Slavko Milardović-Franjo Tuđman, Mile Bondža-Goni čedu preko vode Drine, Mile Bondža-Ne ćeš čedu na Neretvu vodu, Ante Grbeša-Tenkovi na ovojcima, desant na Široki Brijeg, Veselko Zeljko-Hercegovac u ratu u obrani od četnika, Vlado Kutle-Povijest Širokog Brijega, Ivan Čaljkušić-Bitka na Lijevča polju, Ivan Čaljkušić-Pobjeda nad Srbima, Ivan Čaljkušić-Hrvatska kuna, Ivan Antosović-Zavjetna priprema (atentat na kralja Aleksandra I. Karađorđevića), Ivan Čaljkušić-Naši ljudi u tuđini
* srpski: Veselin Dacić-Skender-bega Fata, Veselin Dacić-Fatimino krštenje, Veselin Dacić-Đeneral Ratko Mladić, Đorđije Koprivica-Vojvoda Pavle Đurišić, Đorđije Koprivica-Teče krvava Drina, Referendum u Crnoj Gori 2006.; Božidar Đukić-Oj, Srbijo prokleta nacijo; Đorđije Koprivica-Ostroška tragedija (pogibija Baja Stanišića), Đorđije Koprivica-Komita Spasoje Tadić, Radovan Šojić-Đeneral Ratko Mladić, Milomir Miljanić-A od Haga ne ostalo ni traga, Vlastimir Barać-Pokrsti se Almedina, Milomir Miljanić-Ultimatum Bosna i Hercegovina, Đorđije Koprivica-Pozdrav Romaniji, (guslarska), (guslarska), (guslarska), Vlastimir Barać i Svetolik Lazović-Nož, Milomir Miljanić-Đeneral Ratko Mladić, Ivan Knežević-Pismo iz Haga, Ivan Knežević-Bog vas kleo pogani izrodi, Ivan Knežević-Guslar gudi Rusija se budi, Veselin Dacić-Deseterac guslama, Đorđije Koprivica-Čestitka povodom rođenja sina, Đorđije Koprivica-Zdravica mladoženji, Saša Laketić (Trebinje 1996.), Slavko Jeknić-Vraćajte se srpskoj vjeri, Ja sam rođen đe džamije nema, Veselin Dacić-Izgubljeni zavičaj, Božidar Đukić-Krvava Krajina
* ostali: Sajgonci-Oj Srbine opet si najeb'o


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: uto pro 30, 2014 8:23 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2298
Najljepši glas definitivno ima Tomislav Kovač-Strukić, a najbolje spjevove Željko Šimić. Na Wikizvoru pogledajte vjerojatno najdulju pjesmaricu ikada koju sam zapisao, Na rubu domovine Antuna A. Tešije.

TOP 10 HRVATI

* 10. Vlado Tolo
* 9. Jozo Radoš-Marić
* 8. Mile Bondža
* 7. Tomislav Kovač-Strukić
* 6. Mile Krajina
* 5. Ivan Čaljkušić
* 4. Vlado Mikulić
* 3. Ivan Antosović
* 2. Vlado Kutle
* 1. Željko Šimić

TOP 10 SRBI

* 10. Slavko Jeknić
* 9. Saša Laketić
* 8. Svetolik Lazović
* 7. Božidar Đukić
* 6. Radovan Šojić
* 5. Vlastimir Barać
* 4. Ivan Knežević
* 3. Milomir Miljanić
* 2. Veselin Dacić
* 1. Đorđije Koprivica

TOP 10 HRVATSKI SPJEVOVI

* 10. Oluja (Mile Krajina)
* 9. Duvno polje kolijevka Hrvata (Mile Baković) - spjev traje čak sat vremena
* 8. Hrvatska legenda Ante Gotovina (Vlado Kutle)
* 7. Naše selo sada i nekada (Željko Šimić)
* 6. Pobjeda nad Srbima (Ivan Čaljkušić)
* 5. Časni sude, nisam kriv (Vlado Kutle)
* 4. Bitka na Lijevča polju (Ivan Čaljkušić)
* 3. Uspostava NDH (Tomislav Kovač-Strukić)
* 2. Hrvatski vladari (Ivan Antosović)
* 1. Hrvatska poruka Srbiji (Ante Knezović)

TOP 10 SRPSKI SPJEVOVI

* 10. Deseterac guslama (Veselin Dacić)
* 9. A od Haga ne ostalo ni traga (Milomir Miljanić)
* 8. Guslar gudi Rusija se budi (Ivan Knežević)
* 7. Pokrsti se Almedina (Vlastimir Barać)
* 6. Nož (Barać i Lazović)
* 5. Vojvoda Pavle Đurišić (Đorđije Koprivica)
* 4. Bog vas kleo pogani izrodi (Ivan Knežević)
* 3. Teče krvava Drina (Đorđije Koprivica)
* 2. Komita Spasoje Tadić (Đorđije Koprivica)
* 1. Ostroška tragedija-pogibija Baja Stanišića (Đorđije Koprivica)

GUSLARI PREMA BROJU ZAPISANIH SPJEVOVA

* 1. Željko Šimić - 18
* 2. Đorđije Koprivica - 7
* 3. Veselin Dacić, Vlado Kutle - 5
* 4. Ivan Antosović, Vlado Mikulić, Ivan Čaljkušić - 4
* 5. Mile Krajina, Tomislav Kovač-Strukić, Milomir Miljanić, Ivan Knežević, Mile Bondža - 3
* 6. Vlastimir Barać, Radovan Šojić, Jozo Radoš-Marić, Vlado Tolo, Marko Čolak, Božidar Đukić - 2
* 7. Željko Keža, Jozo Karamatić, Stipan Grgić, Svetolik Lazović, Sajgonci (Bošnjaci), Jure Miloš, Anđelko Češkić, Zlatko Glavinić, Saša Laketić, Slavko Jeknić, Mijo Krajinović, Mario Blažić, Ante Knezović, Mile Baković, Slavko Milardović, Ante Grbeša, Veselko Zeljko, nepoznati - 1


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pet sij 02, 2015 2:10 am 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2298
Svi hrvatski guslari ustaški su usmjereni i često su potomci legendarnih hajduka o kojima pjevaju. Guslar Ivan Antosović koji je opjevao Mijata Tomića iz istog je sela odakle i rečeni, Brišnika kraj Tomislavgrada. Najpoznatiji hrvatski guslar je Željko Šimić iz Alagovca kraj Gruda, a iz istog mjesta je i hajduk kojem je posvetio svoju prvu izdanu pjesmu (Andrijica Šimić). Posuški hajduk opjevan uz gusle je Šimica Karamatić, a iz Posušja je i legenda hrvatskog guslarstva (Smrt u Dallasu, Jugoton 1965.) Jozo Karamatić. Hajduk iz imoćanskih Vinjana Donjih Ivan Rošo Bušić predak je ustaškog aktivista Brune Bušića koji je o njemu napisao i knjigu.

Gusle su najprepoznatljivije za dinarske krajeve (Hercegovina, Dalmatinska zagora) koji su hrvatski. Ja sam autor ljestvice najboljih na temelju spjevova koje sam preslušao i zapisao. Nisam uzimao stare pjesme o hajducima i bitkama u obzir jer su to same laži. Što god srpski guslar kaže znaj da je obrnuto istina. Miloš Obilić uopće nije postojao, kraljević Marko bio je turski vazal, Vuk Branković kojeg se prikazuje kao izdajnika zapravo se jedini do kraja borio protiv Turaka. Milošu Obiliću otac je bio zmaj, a majka vila. Kraljević Marko imao je krilatoga konja, a stiskom šake istisnuo bi vodu iz suharka starog devet godina. Car Trajan imao je kozje uši, a postojala je vila Ravijojla. O starim događajima i osobama nemoguće je opjevati istinu zbog jako malo vjerodostojnih spisa o njima. Stoga sam uzimao samo ove suvremene spjevove o Drugom svjetskom ratu i ratovima 1990-ih. Nisam zapisivao dobro sastavljene pjesme o partizanskim zločincima (Markovića jama, Ubojstvo Benke Penavića i ostalih vitezova, Nevini mučenici) jer bi tako širio razdor među Hrvatima postavljajući pjesme o tome kako je Hrvat ubijao Hrvata u nesretnom bratoubilačkom ratu. Nisam pisao više srpskih spjevova, ima još par dobrih (Sveta žrtva s Vukovara, Pogibija Nikitović Borka, Balkanski vitezovi, Sarajevski atentat).

Baldo Melkov Glavić (Šipanska Luka, 30. studenog 1841. - Šipanska Luka, 8. srpnja 1910.), hrvatski svećenik i sakupljač narodnih pjesama. Skupio je 709 epskih i lirskih pjesama te ih popratio podacima o kazivačima. Dio je objavio u zbirkama Narodne pjesme (I–II, 1889–97), a osamdesetak pjesama uvršteno je u antologije Hrvatske narodne pjesme (I–X, 1896–1942) Matice hrvatske, kojoj je poklonio građu. Spjevao je veliku pjesmu Remeta koju je tiskao Antun Scholz u svesku "Tri pjesme" u Zagrebu 1904. godine. Zbornik Balda Glavića sadrži više od 100 000 stihova, a pjesme su skupljane u razdoblju od 1865. do 1885. godine. Završio je teologiju u Zadru te bio župnik na Mljetu i Korčuli, profesor sjemeništa u Dubrovniku. Zapisivao je pjesme na Šipanu, Mljetu, Korčuli i u Dubrovniku. Pjesma Remeta koju sam prepisao na Wikizvor ima neke veze sa Srbijom jer se radi o izbjeglici s Kosova koji je preživio brodolom i zavjetovao se živjeti kao pustinjak u špilji. Ta je špilja na Pelješcu preko puta Mljeta. Moj je đed bio ribar iz Banića koji su odmah preko puta Šipanske Luke i prolazio pokraj te Remetine špilje. Pogledajte dakle na Wikizvoru stare pjesme Remeta, Krvava tragedija u Majkovima (smrt Luke Kraljevića), Veličanstvena proslava Banovine Hrvatske u Dubrovniku i Na rubu domovine.

Zanimljivo je da su nedavno (20. prosinca) u Grudama zajedno nastupali hrvatski i srpski guslari.

http://www.grude-online.info/foto-odrza ... rude-2014/

FOTO: Održano 3. Božićno silo Grude 2014.

Manifestacija „Božićno silo“ Grude 2014. upriličena je u subotu 20. prosinca u kinodvorani Grude. Prepuna kinodvorana uživala je veličanstvenoj večeri brojnih izvođača, legende guslara, državnih saveznih prvaka i mlade generacije. Gledatelji su na ovoj večeri vidjeli najbolje virtuoze, raznolikosti sviranja i pjevanja na guslama, raznolikosti nošnje iz cijele BiH, te gangaške skupine iz Zapadne Hercegovine.

3. Božićno silo otvorio je zastupnik u Hrvatskom saboru doc. dr. sc. Goran Marić, koji je ovom prilikom i zapjevao gangu s domaćinima, a za portal Grude Online kazao je: „Ovo je izniman događaj za Grude, vrijedna tradicija i nadam se da će ovo ustrajati u ovoj tradiciji. Ovim događajem ganga i kulturna baština kandidira se za novi život, za poticaj mladima i za izazov novi. Iako ganga zvuči prilično tradicionalno, elementarno, ali ona u sebi sadržava toliko nježnosti i ljubavi. Ganga pjeva ljudskoj sudbini, o čovjeku u cjelini, s gangom se ispraćalo, dočekivalo, najavljivao dolazak, ali ono što je najvažnije, što mi se čini najbitnijim, gangom provjeravamo i potvrđujemo koliko smo zapravo vrijedni tla na kojem smo rođeni. Iako sam otišao iz Gruda prije 40 godina mene to toliko veže, toliko sam sretan što sam večeras ovdje, što sam nakon toliko desetljeća upoznao neke ljude i konačno sreo, da ta ganga oživljava i da bude izazov novim mladim generacijama. Ganga nije folklor, ganga je estetika“.

Grudski župnik fra Stanko Pavlović pozdravio je sve nazočne i udijelio Božji blagoslov.

Pozornica je bila uređena na starinski način, a voditelji ove večeri bili su posebni naratori koji su stvarali jedan dramski prikaz ove večeri kao što je bilo prije 150 godina.

Izvođači koji su nastupili na trećem Božićnom silu su: narodni guslar Mitar Đogo iz Trebinja, Željko Keža iz Ljubuškog, Kosta Plakalović iz Vučje Luke, Željko Šimić iz Gruda, Nikola Bošković iz Gackog, mladi guslar iz Posušja Josip Begić, Miloš Parović iz Nevesinja, i domaćin ove manifestacije etnoglazbenik Jure Miloš. Gangaške skupine bile su iz Gruda, Posušja i Širokog Brijega.

Nakon službenog dijela programa uslijedila je večera u restoranu Otok u Grudama na kojoj su podijeljene zahvalnice za sve izvođače, a fešta uz gangu i druženje potrajala je do dugo u noć.

„Ja sam i previše zadovoljan, i svakako bih se svima zahvalio koji su došli, koji su se odazvali i koji su zaista napunili našu kinodvoranu, jer ovo je svakako poticaj za naš daljnji rad, ali i rad ostalih organizatora ovakvog tipa manifestacije. Zahvalio bih se i vama portalu Grude Online, i ostalim portalima i radio postajama, na medijskoj promociji, jer bez medija danas je nemoguće raditi, te upućujem riječi hvale svim dobrim ljudima koji su pomogli na bilo kakav način. Gruđani su dali do znanja, Hercegovina je dala do znanja da se ovo treba i dalje organizirati, jer je bilo ljudi iz cijele Hercegovine, kao i iz Makarske i Imotskog. Oduševljen sam odazivom ljudi i pozitivnom reakcijom gledatelja, a mi ćemo i dalje nastaviti raditi još kvalitetnije“, poručio je Jure Miloš za portal Grude Online.

Ovakav oblik manifestacije održao se po prvi put na prostoru Hercegovine. Cilj ove manifestacije je prikazivanje raznolikosti sviranja i pjevanja na guslama, poticanje dobrih međuljudskih odnosa i po prvi put povezivanje guslara iz cijele BiH.

Organizatori ove hvale vrijedne manifestacije su braća, Jure i Damir Miloš.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: ned sij 18, 2015 2:02 am 
Offline

Pridružen/a: pet lip 21, 2013 5:31 pm
Postovi: 36
zvezda galatasaraj gusle

https://www.youtube.com/watch?v=-HbTtxPA5nI


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: ned sij 18, 2015 12:35 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned stu 22, 2009 12:36 pm
Postovi: 22318
Lokacija: СРПСКА
cortez je napisao/la:
zvezda galatasaraj gusle



:D


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sri sij 28, 2015 3:08 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2298
TURSKA OPSADA SINJA

Još ne biše zora zabilila,
ni Danica lica pomolila,
zove vila s Prologa planine
vitezove od ravne Cetine:

„Na noge se, mladi Cetinjani!
Jer spavate kano i poklani?
Eto na vas vojska strahovita,
turska vojska pun silovita.

Sto hiljada pišac’ i konjika,
sve po izbor najboljih vojnika.
Prid njima je silni Mustaj-paša,
Hercegovac, krvolija vaša.

Od Čelića roda i plemena,
poturči se u mlada vrimena
ter ostavi starca babu svoga,
pođe dvorit cara silenoga

i kod njega jadnu sriću nađe:
od čobana za pašu izađe
i serašćer od vojske careve
ter sad robi države duždeve.“

Istom vila tako besideći,
Cetinjane made slobobeći,
na Cetinu Turci udarđše,
na Kosincu vodu pribrodiše.

Kad to vidi Vučkoviću Bože,
sedla konja što god prija može,
kano soko udari na Turke
ter junačke okrvavi ruke.

S njim bijaše trijest vitezova
krajišnika, sivih sokolova,
dvajest i šest glava odsikoše
pak se natrag zdravi povratiše.

Al’ ne ktiše dva silna junaka,
u slobodu slična i jednaka,
dva Lovrića, dva orla krstaša,
otac i sin, lipa dika naša,

nego siku Turke krajišnike,
mlade pišce i brze konjike,
ali po nje tad bijaše loše,
sikuć Turke oba pogiboše.

Ljuto cvili Vučkoviću Bože,
od tuge se junak prinemože,
žali serdar dva Lovrića svoja:
„Di ste sada, dva sokola moja,

koji sa mnom u četu odiste
ter od Livna roblje dovodiste!
Ej Grgure, ljute moje rane,
tko će branit mlade Cetinjane?

Ej Filipe, rumena jabuko,
sva žalosti moja, teška muko,
jošter nisi lipo ni zenula,
a vidim te da si uvenula!“

Evo, brate, žalosti i više!
Na Otoku zbig cetinski biše.
U vodu su Turci ugazili
ter na Otok skladno udarili.

Hladna se je voda zajazila,
kud je turska vojska prigazila.
Tu se brani malo i veliko,
ali od njih ne uteče nitko,

jer je silna vojska udarila,
Otočane pod mač okrenula.
Puno veće izgibe Turaka,
nego mladih cetinskih junaka,

al’ zaludu njihov mejdan biše.
Viruj, pobre, tako pero piše.
Otolem se podigoše Turci,
k Sinju gradu kano mrki vuci.

Cetinu su uz put porobili
i pod Sinjem tabor učinili.
Malo vrime postajalo biše,
na troje se oni razdiliše.

Jedni paze Sinja bijeloga
od pomoći dužda mletačkoga,
drugi iđu niz polje Petrovo,
da osvoje gnizdo sokolovo,

Drniš bili više polja ravna,
u srcu im to biše odavna.
Ali mnogi glave pogubiše,
prije nego Drniš ni vidiše,

jer ih siče silni kavalire,
s krajišnicim Nakiću Grgure.
Ne dade im pristupiti gradu,
Već im rusu svu oguli bradu.

Sramotno se povratiše Turci
k Sinju gradu kano gladni vuci,
niti Drniš bili osvojiše,
niti mlado roblje zarobiše.

Treća vojska ode pod Vrljiku,
svakom daje žalost priveliku.
Na varoš je zorom udarila
Ter ga biše brzo osvojila.

Upališe kule i čardake,
Vrljičane ter siku junake,
al’ se oni lipo osvetiše,
zašto mnoge Turke pogubiše.

Kad su Turci varoš osvojili,
udariše na kašteo bili,
al’ na silu njega ne uzeše,
neg’ na viri, jer im se zakleše,

da ih ne će pogubiti nitko,
neg’ veselo malo i veliko
da će poći kud je komu drago,
još im uz to obećaju blago.

Privariše jedne Vrljičane
ter ih siku kano Otočane.
Biše duša petnajest stotina
u kaštelu, ovo je istina.

Kad u njega Turci ulizoše,
što bi staro ono posikoše,
malu dicu nemilo razdiru.
Učiniše veliku neviru,

a neviste i mlade divojke
poturice hvataju za dojke.
Sve za roblje tada popadoše,
pak se Sinju gradu podigoše.

Tu su tuge, velike žalosti:
Turci vode roblje brez milosti,
majke žale, divojčice ciču,
a neviste: „Jao meni!“ viču.

Al’ žalosti onde ne pristaju,
pod Sinjem im goru muku daju.
Što god biše od boja junaka,
sve pogibe tada od Turaka.

Virujte mi, na glasu delije,
nigda vire u Turčina nije.
S nevirom je vojevat počeo,
S nevirom je po svitu oteo.

Opet oni o neviri rade,
oko Sinja meterize grade.
Po imenu dozivlju serdare
ter nastoje da i njih privare:

„Pridajte se, sinjski vitezovi,
po Cetini bit ćete knezovi.
Bilu gradu vrata otvorite,
čestitom se paši poklonite!“

Pridajte se, mladi Cetinjani,
ne ginite kano Otočani.
Ostavite Latinina Marka,
bit će paša vaša mila majka!“

Al’ serdari za to i ne haju,
veće Turke psuju i karaju:
„Ej nevire, Turci Glamočani,
a di su nam naši Vrljičani,

kojino se vami pridadoše
ter na viri tvrdoj izgiboše?
Nigda vire u vami neimade,
zašto Turčin za Boga ne znade.

Prija ćemo podnit teške muke,
neg’ se pridat u nevirne ruke,
ni ostavit dužda mletačkoga,
a dvoriti cara nevirnoga.“

Kad srdare Turci razumiše,
oko grada tope namistiše
ter ga biju, nigda ne pristaju,
sa svih strana živi oganj daju,

pak su naglo na grad udarili,
s rukam’ su se izda uhvatili.
Živa vatra prosu se iz grada,
slušaj, brate, od Turaka jada!

Koliko ih na grad udariše,
on’liko ih sunovrat padoše.
Pogibe ih petnajest stotina
na jurišu, ovo je istina.

A ostali biže i jauču,
za njima se saručine suču.
Prid Mustapu iđu izranjeni,
neveseli, sasvim poniženi.

Suze rone, ovako, govore:
„Mustaj-paša, još će biti gore,
jer Sinjani nisu Otočani,
nit’ su ono jadni Vrljičani,

već su ono zmaji i junaci,
vitezovi kano i Ungarci.
Prid njima su aždaje glavari,
kapetani i mladi serdari.

Po imenu kažemo glavare,
vitezove i delije stare:
kavalira Grčić don Ivana,
kojino je dika Cetinjana,

i serdara Božu Vučkovića,
na oružju Marka Kraljevića,
Žankovića i Tomaševića
i viteza Grgu Bakovića,

Surić Franu, zmiju od mejdana,
a unuka Surić don Stipana,
vojevodu Grabovca Antuna
i Čulića, mlada kapetana.

Ovo jesu cetinski glavari,
kapetani i mladi serdari.
Još kažemo, moj čestiti paša,
tri papaza, to je žalost naša:

fra Stipana roda Ugričića
i fra Pavla fratra Vučkovića,
trećega ti kažemo sokola
ter se zove Brčić fra Nikola.

Ovi tebi grada ne pridaju,
nego nami ljute rane daju,
i ostali sinjski kapetani,
harambaše od krajine zvani.

Silni vitez njima zapovida,
da se brane, sve im pripovida.
Nije ono poplašeno Ture,
nego vitez Balbi providure,

koji bi se prija pomamio,
još i rusu glavu izgubio,
nego bi se tebi poklonio,
Sinju gradu vrata otvorio.“

Paša nijma ništa ne viruje,
već ih opet na grad natiruje.
Sinjani se Turkom ne pridaju,
već im ruse glave odsicaju.

Osta mrtvih brez broja Turaka
oko grada, najboljih junaka.
Obraniše gnizdo sokolovo,
Na krajini srce principovo.

Obrani ga Marija Divica,
kojano je sinjska pomoćnica.
Koliko ih pod grad dolazaše,
toliko ih mrtvih ostavljaše.

Bi u Sinju Gospina Prilika,
koja čini čudesa velika.
Trikrat se je u gradu znojila,
moleć Sinka koga je rodila,

da pogleda na svoje stvorenje,
koje nosi njegovo zlamenje:
„Zarad, Sinko, tvoje gorke muke
ne daj puka u nevirne ruke!

Tako t’ moje velike žalosti,
nu se smiluj ter grišnikom prosti.
Plačna gledat ja ne mogu puka,
ni slušati njihova jauka.“

Ali Isus Majci odgovara:
„Njihova je opačina stara.
Pusti mene, moja Majko mila,
da pokaram ja njihova dila!

Njihovi mi dodijaše grisi,
nek im sindžir oko vrata visi!“
Trikrat Majka moli Sinka svoga,
Da ne kara puka cetinskoga.

Poslušajte velikih čudesa,
što će sada pasti iz nebesa!
Na Turčina dođe srdebolja,
teška bolest, velika nevolja.

Po trista ih na dan umiraše,
po toliko iz vojske bižaše,
a uoči Gospojine slavne
biže Turci iz Cetine ravne.

Osta mrtvih trideset hiljada
turske vojske oko bila grada.
Što pogibe, što bolest umori.
Gospe Sinjska posve ih obori.

Zahvaljujte, od Sinja junaci,
brez pristanka Isusovoj Majci,
kojano vas od Turak’ obrani!
I da ste mi zdravi, Cetinjani!

KRUNIDBA KRALJA TOMISLAVA

Gusle ove povijest opjevaše
zgode razne, pripovjesti mnoge
Bitke strašne i gladne godine
razmirice al i bratske sloge
Neka gusle još jednom zastruje
nek se do svih kraja svijeta čuje
Od koljena do koljena rodu
Hrvatima po cijelome svijetu
O junaku Tomislavu slavnom
vičnom maču i hrvanju svakom
Kralju prvom borcu za slobodu
po njemu je i pjesma postala
U knjigama o njemu se piše
Ko što stari ljetopisu kažu
a što kažu to se i ne briše


Duvanjsko je polje lijepo, ravno
na njem kamen još i danas valja
Gdje predaja nama stara kaže
okruniše Tomislava kralja
Prvog kralja hrvatskoga roda
kom milija bijaše sloboda
I teškog se mača dohvatio
i Ugare ljuto porazio

Prije no ga krunom okruniše
i u ruke žezlo pravde daše
Sazvao je velmože svih kraja
koje no su teklići pozvali
Da bi čuli riječi Tomislava

Braćo moja slušajte me dobro
prije no što ispunite volju
Da za kralja mene okrunite
sa sjevera pritisnuše horde
Ubojice na brzim konjima
žare, pale i nejačad kolju
Na oružje ko se Hrvat zove
nek tokovi strjela budu puni
Samo jedno na znanje vam dajem
ako li u borbi izginemo
Na oružju bitku izgubimo
djecu će vam voditi u roblje
žene naše redom sramotiti
Prekopati grobove otaca
i mnoga će zaplakati mati
Dušmanina ako istjeramo
s mirom ćete zemlju prohoditi
s mirom ćete djecu odgajati
s mirom leći s mirom ustajati
s mirom svoja stada izgoniti
Svakog dana hvalu Bogu dati
mirno živjet i zemlju orati

Zato u Boj neka pravda živi
da branimo ono što smo stekli
Domovinu sviju nas Hrvata
što dođosmo ovdje sa Karpata
Zadrhtala zemlja od kopita
konjanika Kralja Tomislava
Kojih bješe šeszdeset tisuća
svi pod barjak stavili se složno
Da potvrde svoja stara prava
sto tisuća bijaše pješaka
Što bacaju sulicu i koplje
cilj dobace na tristo metara
smrtonosne kao munja svaka

Stala buka bojnih talambasa
piska zurli ugarskog golgora
Alakanje, vriska bojnih konja
sad će bitka sad će prava hora
I vojske se teško sudariše
stala zveka mačeva, kopalja
I fijuka bojnih buzdovana
stade lelek teški' ranjenika
Vriska konja kletve konjanika
u metežu tuku se pješaci
Sve se dižu i padaju barjaci
kroz prodore sijevaju junaci

Pomrčalo sunce od oblaka
od oblaka strijela i kopalja
A tek sad se bitka rasplamsla
svatko čuje riječi Tomislava
Što je prije bitke govorio
i u tami tucite se složno
Jer sloboda u noći se rađa
Neka nitko kukavica nije
od ropstva je smrt junačka slađa
Udariše složno svi junaci
i ugarske obaraju glave
Što su htjele gospodarit njima
pogaziti pute stare slave
Nakon boja izgrijalo sunce
obasjalo veliko kreševo
Posvud koplja, mrtvi na sve strane
mnoštvo strijela, sablja krivošija
probodenih konja i konjika
Svugdje vidjet ratne buzdovane
ranjenima vidaju se rane
Od Ugara što ginulo nije
u daljini preko rijeke Save
Samo oblak prašni ostao je
štos' u Dravi podavilo nije
U sužanjstvo moralo je pasti
gdje je ponos silnog Ugarina
gdje su krila Arpadski sokola

BITKA NA GVOZDU

Zakukala sinja kukavica,
Zaplakala majka Hrvatica:
"Otkad nesta kralja Zvonimira,
Nestalo je i sreće i mira.
Moje srdce od boli krvari,
Tuđin hoće, da mi gospodari.
Slavoniju Ugri mi oteli,
Još bi srdce ugrabiti htjeli.
Na noge se, oj sinci Hrvati,
Za slobodu u boj zove mati!
Sačuvajte svome milom rodu
Staru krunu i staru slobodu!"
Glas joj leti zemljom poput vjetra,
Glas dopane do Svačića Petra,
Skoči bane na noge lagane
I družini govoriti stane:
"Majka zove i pomoć doziva,
Sin se majci premiloj odziva.
Što je naše, naše će ostati,
Kraljevstvo nam ne smije prestati.
Naoštrite svoje sablje ljute,
Dozovite sve sinove roda,
U boj,u boj za sreću naroda!"

Kad družina Petra razumjela,
Na puteve sva je izletjela,
Na ročište junake dozivlju,
Za slobodu u borbu pozivlju.
Nije prošla ni nedjelja dana,
Skupila se vojska izabrana,
Ljuti otci i hrabri sinovi,
Slavnih pređa junački lavovi.
Petar Svačić gleda, pa se smije,
U grudima lavlje srdce bije,
S njma junak odrvat će vragu
I sačuvat svoju zemlju dragu.
Druga prošla tek nedjelja dana,
Eto vojske sa ugarskih strana,
Almoš s vojskom silenom upravlja,
Brat rođeni ugarskoga kralja.
Kad ih vidi Petar, ban Hrvata,
On podbode svojega dorata.
Sablju trgne, na Ugre navali,
A za njime lavovi ostali.
Sieče Petar, sieku mu junaci,
Bije Almoš, biju mu ortaci,
Sunce žarko već za brda hodi,
A ljuta se bitka jošte vodi,
Još mačevi ljuto udaraju,
Još se ruse glave obaraju.
Al' kad svane zora novog dana,
Pobjegao Almoš sa megdana,
Pobjegao, da iznese glavu,
Kad ne može odoljeti lavu.

A Hrvati Sabor učiniše
I Svačića kraljem proglasiše,
Na glavu mu zlatnu krunu stave
I još ove rieči mu uprave:
"Domovina takvu glavu treba,
Nek' te prati višnji Bog sa neba,
Te Hrvatsku od Ugra izbaviš
I zemlju nam k slobodi upraviš."
A kralj Svačić na to odgovori,
Odjekuje glas mu po svoj gori:
"Zaklinjem se Bogom, oj Hrvati,
Da ja neću dotle mirovati,
Dok Hrvatskoj svog sjaja ne vratim,
Slavoniju majci ne povratim.
Sve ću, sinci,pregorjeti, sve ću,
Al' slobode domovinske ne ću!
Za nju me je otac odgojio,
Za nju narod krunom okrunio.
Ja živ s krunom, kruna u grob sa mnom,
A vi, sinci vjerni, u boj za mnom!"

Nije proš'o niti mjesec dana,
Eto vojske sa ugarskih strana,
Koloman je kralj ugarski vodi,
Ususret mu Petar Svačić hodi.
Petar prvi ljuti boj otvori,
Junacima svojim progovori:
"Ustali ste, da mene sliedite,
Ustali ste, da dom obranite,
Ustali ste spremni krvcu liti,
Mrtvi biti il' slobodni biti!
Ustali ste,ustaše mog roda,
Oj, ustaše, za nas je sloboda!
Nikad nismo bili slični robu,
U slobodu ili mir u grobu!"
Petar skoči, a za njim ostali,
Započe se ljuti boj krvavi.
Bojna vika po Gvozdu se čuje,
Šumom Gvozdom jauk odjekuje.
Udaraju ugarski grobari,
Za dom ginu hrvatski čuvari.
Izginuli bojovnici prvi,
Ogreznuli u rumenoj krvi.
Sieče Ugrin, žestoko udara,
Bije Hrvat, posvuda obara.
Izginuli bojovnici drugi,
Boj se bije po krvavoj prugi.
Sablja puca, lome se mačevi,
Izginuli hrvatski očevi.
Kad to vidi Petar,kralj Hrvata,
On za uzde svog dorata hvata,
Zaleti se ravno na dušmane,
Za slobodu neka i kralj pane.
Iz očiju munje mu sievaju,
Oko njega dušmani padaju,
Pomažu mu hrvatski sinovi,
Udaraju ko ljuti lavovi.
Al' odnekud striela doletjela,
Usred srdca kralju Petru sjela.
Klone Petar, naginjat se stane,
Vjeran dorat na koljena pane
I k zelenoj priljubi se travi,
Da mu padom kralj se ne udari.
Al' pomoći kralju nema više,
Za slobodu kralj ranjen izdiše,
Ugreznuo Petar sav u krvi,
Ustaša je za Dom pao prvi!
Kad vidjeli hrvatski sinovi,
U smrt jurnu ko silni lavovi,
Kome nije da sačuva glavu,
Već slobodu i kraljevsku slavu.
Do posljednjeg u kreševu pali,
Za slobodu i Dom život dali.

Zakukala opet kukavica,
Zaplakala majka Hrvatica:
"Pade junak, pade stup slobode,
Moju krunu dušmani odvode,
Prestalo je doba moje sreće,
K drugima se žarko sunce kreće.
Al' krv kralja zemlji pečat dala,
Moja nada nije u grob pala!
Prvi usta, al' posljednji nije,
Prvi pade, da barjak razvije,
Prvi pade, al' ustaše sliede,
Borit će se, sve dok ne pobiede,
Dok ne sine zlaćana sloboda,
Stara slava hrvatskoga roda!
Blagoslovljen za sve vieke bio,
Tko taj zavjet bude izpunio!"

ANTE STARČEVIĆ

Tužne viesti zemljom proletjele,
Proletjele kroz krajeve ciele:
Starčevića, koreniku stara,
Uhvatila dva carska stražara.
Stražari ga vode u tamnice,
Iz tamnice pred sudčevo lice.
Koji zločin Ante počinio,
Da mu sudac sudit odlučio?
Stari Ante pred sudcima stoji,
Gleda, kako sudac pravdu kroji.
Stane sudac pa knjigu otvori
I iz knjige ovako govori:
"Po nalogu previšnjega cara,
Dozvah sebi Starčevića stara,
Nek se brani, kakogod umije,
Dok presuda težka pala nije.
Zašto si se, Ante, pobunio,
Hrvatima svojim govorio,
Da Hrvate car milostiv vara,
Da mu kruna zarđala stara,
Nek' Hrvati mog cara ostave
I slobodnu državu sastave!
Zašto hoćeš mom čestitom caru
Nad Hrvatskom otet vlast prastaru?
Hrvatska je zemlja cara moga,
Cara moga i više nikoga!"

Carskom sudcu Ante govorio:
"Od starosti um ti potamnio.
Sramota se branit velika
Protiv tužbe carskog odvjetnika.
Carska tužba meni na čast služi,
Nek' me care za to uviek tuži!
Liži, sudče, skute cara svoga,
Ja ću ljubit roda hrvatskoga.
Car se stari i srdi i tuži,
Što sin vjerno svojoj majci služi,
Jer bi htio otet vjernom sinu
Vjernu majku, milu domovinu.
Ja se nisam pobunio stari,
Već mi srdce zbog Doma krvari.
Što sam rek'o, opeta ću reći,
Makar mor'o za to u grob leći:
Car nas buni, car nas ljuto vara,
Zarđala pamet mu je stara.
Hrvat njega nije ostavio,
To je sam car prije učinio
I ugovor prvi prekršio.
Dvije jesu strane ugovora,
Obadvije poštivat se mora.
Jedna strana dužnosti hrvatske,
Druga strana obaveze carske.
Svoju stranu car je poderao,
Pa na našu prstom pokazao.
Carsko pravo- moje pravo radit,
Prvom stranom cigaru zapalit.
Nek' ugovor i s hrvatske strane,
Kao s carske vriediti prestane!
Veliš, da smo zemlja cara tvoga,
Cara tvoga i više nikoga.
Reci caru, gospodine stari,
Da sam sebi račune ne kvari.
Car tvoj jošte nije ni živio,
Kad je Hrvat svoj gospodar bio,
Svoj gospodar na milom tlu svome,
Klanjajuć' se Bogu jedinome.
Morao bi car tvoj dobro znati,
Ovdje vlada tek Bog i Hrvati.
Tako bilo od pradavnih dana,
Tako bilo za naših knezova,
Za kraljeva i slavnih banova,
Tako bit će do sudnjega dana."

Gleda sudac cesarovu sliku,
Gleda Antu, starog koreniku,
A iza njeg' tisuću očiju,
Iz očiju oštre munje siju,
Niemo brane Starčevića svoga,
Mrko glede sudca carevoga.
Sudac ne zna, što bi učinio,
Starčević je u pravici bio.
Al' car hoće, da bi zora rana
Našla Antu u lance svezana.
Plaho sudac listove otvori
I ovako Anti progovori:
"Izvršit se mora carska volja,
Nek' te snađe tamnička nevolja!
Dva mjeseca pretežke tamnice,
Dok pred carsko ti ne padneš lice
I za oprost pitaš cara moga,
Cara moga, gospodara tvoga."

Okrene se Ante Hrvatima
I ovako progovori svima:
"Svaka sila ide za vremena
I nad carem oluja se sprema.
Tamnica je za poštene ljude,
Kad dobrima loši ljudi sude.
ja bih bio sinja kukavica,
Kad bih carskih boj'o se tamnica.
Na slobodi ili iz sudnice,
Iz tamnice ili iz grobnice
Hrvate ću k slobodi voditi,
Silnoga ću cara predobiti,
Jer uza nj je laž hinbena lica,
A uza me Božja je pravica.
Hajd'te, braćo, vi sad svom domu,
Nadajte se brzo pismu momu."
Sudac opra ruke s malo vode,
Starčevića iz sudnice vode,
Vode njega do tamne ćelije,
Gdje nikada sunce sjalo nije.
Na ruke mu meću lisičine,
Težke negve na noge Antine,
To mu družtvo, a hrana ciela
Kora kruha i vodica biela.

Prvi tjedan tamnovanja prođe,
Iz ćelije biela knjiga pođe,
Biela knjiga stigla Hrvatima,
U njoj veli stari Ante svima:
"Tko svoj nije, svačiji će biti,
O milosti tuđoj ovisiti.
Tko se smatra sužnjem tuđih ljudi,
Nek' se svome sužanjstvu ne čudi,
Što čas svaki mjenja gospodara
I što svaki gospodar ga vara.
Al' Hrvati, moja braćo draga,
Nisu bili nikad roblje vraga.
Slobodni smo, braćo uviek bili,
Ne dasmo se nikad tuđoj sili.
Sloboda nam sad tek životari,
Jer je bečki car progoni stari,
Tko mač hvata, mač mu glavu rubi,
Tko dom voli, tog sloboda ljubi.
U toj vjeri čvrsti ostanite,
Nikoje se sile ne bojite!
Tkogod stigne gore, dolje ide,
Nove zore traci već se vide.
Težki lanci već se eto lome,
Pravica se bliži Domu mome.
To je vjera hrvatskih sinova,
To je nauk otca iz okova,
Koji nije rob cara silnoga,
Nego borac roda hrvatskoga.
Ne vodi se borba samo mačem,
Već i perom i trnovim dračem.
Iz tamnice s carem bojak bijem
I caru se u brk siedi smijem."
Ide knjiga od usta do usta,
Ohrabri se, tko do sada susta,
A val silni rodoljubna žara,
Grije grudi, hoće da ih para.

Drugi tjedan tamnovanja prođe,
Iz ćelije druga knjiga pođe.
Druga knjiga stigla Hrvatima,
U njoj veli stari Ante svima:
"U prvoj sam knjizi govorio,
Da je Hrvat viek slobodan bio,
Al' sloboda zlatna potamnila,
Pritisla je cesarova sila.
Al' to nije tekar slučaj prvi,
Za slobodu dasmo mnogo krvi.
Stotinu nas napadalo sila,
Sva nam prošlost težka borba bila,
Težkom borbom zemlju smo čuvali
I slobodu zemlji sačuvali
Ljute bjehu borbe s Mongolima,
S Avarima, ljutim Tatarima,
Sa Francima i silnim Turcima,
S Mletčanima i silnim Ugrima.
Pređi s njima bitke vojevahu
I nad njima bitke dobivahu.
Tu Ljudevit, knez drage Posavske
I Trpimir, knez Biele Hrvatske,
Kralj Tomislav, kralj Stjepan Držislav,
Kralj Krešimir, dobri kralj Zvonimir,
Tu Horvati i Šubići bani,
Tu junaci Zrinski-Frankopani,
Tu Matija Gubec i seljaci,
Tu radnici, marni učenjaci,
Još Kvaternik, moj pobratim mili,
Iz potaje što su ga ubili.
Sada znate, kako se borismo
I dušmane kako predobismo,
Ne sklapanjem mrtvih ugovora,
Ljutom svađom kraj dugih govora
Nego mačem i vjerom u Boga
Sačuvasmo dosad roda svoga.
A odsada, to i sami znate,
Borba vodi do slave Hrvate,
I do slave i pobjede slavne,
Do slobode i pravice davne.
Spremite se za tu borbu ljutu,
Uklonite sve, što je na putu!
Ne vodi se borba samo mačem,
Već i glavom i trnovim dračem.
Braniči smo roda hrvatskoga,
Miljenici Boga pravednoga.
U redove čvrste svi se zbijmo
I vragu se u brk crni smijmo!
Dok smo složni nema vraga toga,
Da bi svlado roda hrvatskoga!
To je nauk otca iz okova,
To je volja hrvatskih sinova."
Ide knjiga od usta do usta,
Napried ide, tko dosada susta,
A val silni rodoljubna žara
Grije grudi, hoće da ih para.

Treći tjedan tamnovanja prođe
Iz ćelije treća knjiga pođe,
Treća knjiga stigla Hrvatima,
U njoj veli stari Ante svima:
"Naša kuća, a gdje su vam ključi?
U cara su, on nam gazda kući!
S ključem care ide, gdje ga volja,
Sjedne, gdje mu večerica bolja,
Za domare stari car ne mari,
Glavno da mu pun želudac stari,
Dajmo kuću il' tražimo ključe,
Mi iz doma ili on iz kuće!
Kad sam bio još maleno diete,
Slušao sam pričati od tete:
Volim malo al' slobodno selo,
Nego carstvo zarobljeno cielo.
Koliba mi draža, nek' je moja,
Više nego kuća, što je tvoja.
Moja ovca moju djecu hrani,
Tuđa krava kuruz potamani.
Moj opanak čuva me od blata,
Tuđa čizma goni s mojih vrata.
Moj vinograd napaja me vinom,
A tuđinski žuči i pelinom.
Kolibica moja slobodica,
Tuđa kuća moja je tamnica.
U njoj ginem o kruhu i vodi
I nazdravljam hrvatskoj slobodi.
Ne vodi se borba samo mačem,
Već i srdcem i trnovim dračem.
To je nauk vašeg otca cio,
Sliedite me, ako vam je mio!"
Ide knjiga od kuće do kuće,
O ključima glas svom zemljom puče.
Uzplamtjeli hrvatski domari,
Idu tamo, gdjeno trune Stari.
Upute se do carske tamnice,
Pred sudčevo oni stanu lice:
"Sudče, robe cara silenoga,
Vadi ključe ti iz džepa svoga!
Ključe daj nam, ne zameći kavgu,
Iz tamnice da vadimo pravdu,
A sa pravdom Otca Domovine,
Da i njemu jednom sunce sine!"
Sudac, vičan samo robovati,
Hrabre ljude do tamnice prati,
Od tamnice otvori im vrata
I doziva Otca svih Hrvata:
"Hodi, Stari, na me se ne ljuti,
Čudnovati carevi su puti.
Sloboda je caru vrlo mila,
Ali nek' bi samo za njeg' bila,
Sebe hrani bielim pogačama,
U tamnici Antu mrvicama.
Sad hrvatsko srdce zaigralo,
Priestolje se caru rasklimalo."
Još je sudac govoriti htio,
Al' mu Ante nije dozvolio:
"Strvinaru, bjež' od naših vrata,
Nije za te čisti dom Hrvata.
Jesi l' prije tako govorio,
Kad si pravdu nada mnom krojio?"
Tad Hrvati dignu se na noge,
Starčevića iz tamnice vode.
Sred Zagreba kuću sagradili,
Od kuće mu ključe izručili,
Da imade gdje skloniti glavu
I odakle branit staru slavu
Do konačne pobjede svog roda,
Dok ne zasja podpuna sloboda.
Još mu liepo nadjenuli ime:
Ante Stari, Otac Domovine!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sri sij 28, 2015 3:10 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2298
SRETNIČKA TRAGEDIJA

Na desetog bilo je veljače
čuj građane i patni seljače
Na tisuću devete stotine
trides' osme žalosne godine
Što se dugo zaboravit neće
dok nam rosno ne savene cvijeće
na grobnici teških mučenika
koju lovi žalost prevelika
Odkad sunce ovo mjesto grije
žalost veću zapamtilo nije
U Sretnici južno od Mostara
gdje izginu narod od požara
Toga crnog i tragičnog dana
u svatovim Lozića Ivana
U razvitku svoje mlade želje
kad je imo najveće veselje
Na trenutrak crne oči sklopi
tužna vijest ode po Evropi
ta se žalost opisati ne da
ni onome ko je sve to gleda
A gdje bješe tragične strahote
i gdje brojne ostaše sirote
Tužne majke žalosna dječica
brat i seja, ljuba sirotica
Ko da broji ove uzdisaje
plač i jauk u nedogled traje
Ova pjesma predočit će vama
tragediju tu na Sretnicama
Što je teška i potresna bila
mnoge majke u crno zavila
Ivan skupi svatsku perjanicu
i dovede mladu zaručnicu
I sve svoje pozva prijatelje
da mu mladu dođu na veselje
Tu se brojni skupilo seljaka
djevojaka i mladi' momaka
Omladine dosta iz daljine
prijatelja i druge rodbine
Na vr' kuće zastava se vije
a ne sluti nitko tragedije
Da će radost u žalost pretvorit
i u ognju paklenom izgorit
Već je svatko raspoložen bio
i veselu pjesmu nastavio
Omladina i zgrbljeni čiča
Ivanovo veselje veliča
Mjesec sija piri povjetarac
razliježe se ganga i bećarac
A ori se pjesma od guslara
nitko nema sumnje od požara
Pjesma bruji, prosipa se piće
djevojke se drže uz mladiće
Te se mladež smije i šaputa
dok ih paklen oganj ne proguta
Dok se pjesma tu i tamo ori
suho sijeno u prizemlju gori
Kod kojeg su bjele ovce bile
što su prve požar osjetile
Od ovaca nastala je bleka
prvi signal krika i leleka
Pod kojim će za tren oka mrijeti
al signala nitko ne primjeti
Već veselje proširuju više
dok u tome svi ne zakasniše
Grede gore i sva tavanica
a mladenka stoji ko djevica
Sa buketom vjenčanoga cvijeća
tragedije svoje ne osjeća
Već sve više radosnija biva
i na svog se dragog osmjehiva
Dok napokon jedno malo djete
ne osjeti vatru ispod pete
I uskliknu glasom paničara
svi padošmo žrtvom od požara
Svatko bježi kud je kome bliže
jer se vatra iz prizemlja diže
Dok to mali panično uskliknu
jeziv plamen iz prizemlja riknu
Nasta jauk i užasna krika
a stvori se metež i panika
Sve odjednom nahrupi na vrata
da pobjegne iz tog oprljata
Ostavljajuć najbližnjega svoga
na lomači ognja paklenoga
Grede gore prolama se tavan
s krikom narod bjedan i kukavan
Preko sitne djece i staraca
svom brzinom na polje se baca
Dok ostali u ognju se pale
jauk stoji sitne djece male
Svatko cvili i zazivlje...majka
daj mi ruku, izvuci me vanka
Usred vatre skaču majke mile
da bi svoja čeda izbavile
Al su skupa u požaru pali
u mukama s dušom se rastali
Požar plamti dim se crni vije
svaka žrtvi kriči i vapije
Mila braćo hitnu pomoć dajte
zapaljena tijela spašavajte
Al svi zalud krici i uzdasi
jer ne može nitko da ih spasi
Jer je tavan u prizemlje pao
i strašni ih oganj progutao
gdje umiru u najtežoj muci
prateći ih krici i jauci
Crijep pada, kamenje i žbuka
sva priroda tuži od jauka
A dim crni seže u nebesa
sa lomače spaljenih tjelesa
Za njim plamen iz četiri zida
uz kovitlac šiba bez prekida
što je svojim uhvatio ždrijelom
to sve mrtvo osta pod pepelom
četvrt ure prije pola noći
bez ičijeg spasa i pomoći
dvades' devet teški mučenika
ko grumenja uglja iz rudnika
S mladoženjom Ivanom, na čelu
sve to mrtvo osta u pepelu

STJEPAN RADIĆ

Od briga se Radić umorio,
Pa na stolac trudan naslonio,
Al' ni časak počinuo nije,
Biela knjiga došla iz Srbije.
Čita Stjepan knjigu, pa se smije,
I ako mu do smieha baš nije.
U knjizi mu piše kralj Srbije,
Da ga davno već vidio nije
U Beograd neka odmah krene,
Netom iz sna jutarnjeg se prene.
Kad ujutro bieli dan osvane,
Stjepan Radić za svoj stolić stane,
Uzme pero i knjigu pa piše:
"Nek' me traži tko za mnom uzdiše!
Imam doma posla velikoga,
Pa ne mogu do priestolja tvoga.
Naći ćeš me u Zagrebu bielu,
Il' u njemu ili gdje na selu.
Al' ako se nisi promienio,
Ti ostani, gdje si dosad bio.
Daleko je do moga Zagreba,
A badava putovat ne treba."
Doveze se kralj sa srbskih strana,
Kroz grad hodi, Stipu ne nahodi,
Kud se skita, za Radića pita.
Kralj u selu našao Stjepana,
Pa izvadi dare iz njedara:
"Evo, Stipe, tebi dara moga,
Ja sam željan prijateljstva tvoga
Na mene se kralja Niemci ljute,
da Hrvatu zakrčujem pute,
I još mi se Niemac ljuti prieti,
Da ću biti na velikoj šteti,
Hrvatima ako ne ugodim,
I s njima se brzo ne nagodim.
Reci, Stipe, silenim Niemcima,
Da je pravo tvojim Hrvatima,
Da su složni s kraljem i Srbima
I pravedno kralj da dieli svima."
Nasmije se Radiću Stjepane,
Srbskom kralju govoriti stane:
"Bog ti, kralju, mudru glavu dao!
Nisam vođa, da bih kom lagao,
Već da rodu pribavim slobodu,
Njemu služim, a tebi ne mogu.
Zato hvala na tvojemu daru,
Hrvati bi s njim bili na kvaru.
Mjesto dara priznaj Hrvatima,
Što oduviek pripadalo njima.
Kad nam krojač gaće sakrojio,
Za džep nam je rupu načinio.
Kad su majke naše nas rađale,
Svakome su desno rame dale.
Nisu džepi, da bi prazni bili,
A ramena, da bi vas nosili
Svojim novcem svoje ćemo hranit,
Svojom puškom svoje ćemo branit
Od pohlepe tuđega plemena,
Odluka je naša od kremena!
Ne ćeš li me, kralju, poslušati,
Okreni se, pa se kući vrati!"
Kralj Srbije ni rieči ne reče,
Uze kapu, put Srbije kreće.
Nakon toga bilo treće noći
Basariček do Stjepana skoči,
Pa Stjepana potegne za rukav:
"Treba, vođo, biti vrlo lukav.
Kralj englezki s francuzkim glavarom
Ugodiše srbskom liscu starom,
Svu mu pomoć svoju obećali,
Kako bi nas u svoj rog strpali."
Sutra zorom došla knjga biela,
Čita Stjepan srdca nevesela,
Kralj mu srbski opet poručuje,
U Beograd nek' hitro putuje,
Da sporazum sa kraljem podpiše
Jer Beograd sad drukčije diše.
Sve su želje Hrvata primili,
S vama bi se rado pomirili.
Težko se je Stjepan zamislio,
Drugovima svojim govorio:
"Lisac stari hoće da prevari,
Al' sam sebi on račune kvari.
Ne vjerujem da se promienio,
On je nešto drugo naumio.
Prihvatit mi lažni poziv treba,
Odputovat iz biela Zagreba,
Jer još nije slobode došlo vrieme,
Još moramo snosit težko breme
Koje su nam nametnuli silom,
Jer ne znamo roblje biti milom.
Doć' će ura i ljutog megdana,
Doć' će zora i hrvatskog dana.
Velika mi utjeha u borbi,
Što me narod moj hrvatski voli,
Što je složan i svog vođu sliedi,
Ta nam sloga za pobiedu vriedi.
A sad, braćo, što Bog dobri dade
U Beograd ići nam valjade,
Ili tamo glave ostaviti
Il' se sretno domu povratiti.
Nas nevolja, a njih obiest vodi,
Tu zlo može lako da se rodi.
Težko ćemo tim Domu pomoći,
Al' za nj treba i u vatru poći!"
Ranom zorom Radić na put grede,
Na putu ga vjerni druzi sliede,
Ne bi li mu u pomoći bili,
Ako treba odrvat se sili.
Do srbskoga grada oni pođu
I na divan srbijanski dođu.
A kralj srbski kada to doznao,
Na dogovor tajni svoje zvao.
Nitko ne zna, što kralj s njima zbori,
Osim Onog, što stoluje gori.
Srbi zatim divan otvorili,
Na Stipu se oštro oborili,
Da on carstvo srbsko podkopava
I glavom se svojom poigrava.
Nek' prihvati od Srba ponude,
Ako ne će, da mu Srbi sude.
U to netko kraj kraljevih vrata
Zapjevao kao od inata:
"Nitko nema, što Srbin imade,
Srbin ima Miloš Obilića,
Srbin ima Vuka Brankovića,
Srbin ima Punišu Račića."
Hrvati se njima nasmijali,
Po hrvatsku njima odpjevali:
"Obilić vam nije ni živio,
Branković vam izdajica bio,
Za Punišu vašeg i ne znamo,
Mi takovih zaista nemamo.
Hvalite se crnim obrazima,
Kad junaka u Srbiji neima,
Nit' junaka niti kremenjaka,
Narod kakav i pjesma mu taka."
Planu oči svoj srbskoj gospodi,
Malo da se kavga ne porodi.
Ali u to Radić diže ruku
I utiša svojim glasom buku:
"Tko zlo pjeva, taj dobro ne misli,
Al' zli ljudi još nas nisu stisli,
A niti će, jer je Božja pravda
Stoput jača nego ljudska kavga.
Bog onome pamet prosvjetlio,
Koj' pod jednu nas kapu stavio.
Sad je tako s tim računat treba,
U buduće što Bog sudi s neba.
Vi hoćete od hrvatskog vođe,
Da sam rado na vješala pođe.
Znajte, da bih to sad učinio,
Kad bi Hrvat tim slobodan bio.
Što tražimo, vi to dobro znate,
Dobro znate i moje Hrvate.
Nije nama do vaših mrvica,
Nego nam do naših pravica.
To sam davno vašem kralju rek'o,
Ali on je preda mnom utek'o.
A sad velim svoj srbskoj gospodi,
Sve će Hrvat žrtvovat slobodi,
Otca, majku, sestricu i brata,
Zadnju kaplju zadnjega Hrvata
Nismo vični drugom robovati,
U Hrvatskoj rodila nas mati.
Ništa, Srbi, ne tražimo vaše,
Al' ne damo nikom, što je naše.
Sad zovite kralja vašeg amo,
Na poziv sam njegov doš'o samo."
Tada Srbin, Puniša nazvani,
Kavgadžija u svietu poznani,
Desnom rukom u džep svoj posegne
I plameno oružje potegne.
Poče palit', sav se pomamio,
Kao da mu tko otca ubio.
Jednom plane, Basariček pane,
Drugom plane, Pavle Radić pane
Trećom planu, dva Ivana panu,
A četvrtom pogodi Stjepana,
Pade Stjepan od krvavih rana.
Nasta strka, jurnjava i trka,
Nesta Srba i Puniše mrka.
U to stigne kralj od Srbije
Oko plače, a brk mu se smije
Širi ruke i Stjepana gleda,
Al' mu Stjepan niti blizu ne da.
Srbskog kralja ne će ni da čuje,
Već mu rukom vrata pokazuje:
"Idi, kralju, krvava ti ruka,
Pored tebe umrieti mi muka.
Gdje si prije, srbski kralju bio,
Od straha se valjda nisi skrio,
Kako li ćeš ovu krv oprati,
Pitat će te to moji Hrvati.
Reć će tebi i tvojim Srbima,
Da na svietu još Hrvata ima."
Ode kralju, a Stjepan ostane,
Pritiskajuć' svoje ljute rane
Osta Stjepan kraj mrtvih Hrvata
Oplakuje rođenoga brata,
Oplakuje i ostalo troje,
Dobre borce i drugove svoje.
Oplakuje majku Domovinu,
Kojoj sinci u tuđini ginu,
Pa ostavi Beograd krvavi,
Da se kući sa dušom raztavi
Ranjen ide sa svojim ljudima,
Ranjen ide, tiho zbori njima:
"Smrtno zrno, što vam vođu zgodi
Put kazuje, što vodi k slobodi."
Dođe Stjepan bolan u domaju,
A domari na noge ustaju,
Liepo oni bolnog otca dvore,
Bolan otac Hrvate dozove:
"Braćo moja, pusti moji dvori,
Čujte, što vam vaš vođa govori.
U Srbina ni mjere ni vjere,
Srbin hoće kožu da vam dere.
Sjetite se tog budućih dana,
Sjetite se mojeg smrtnog dana,
Sjetite se, što vam vođa veli,
Dok mu duša sa tielom se dieli:
Nikad više ne će Hrvat pravi
U Beograd stupiti krvavi!
S glavom smo se do sada borili,
Pa smo svoje glave izgubili.
Odsad nek' nas desna ruka brani
Desna brani, koja nas i hrani.
Od glave je desna ruka dulja,
Pa kom gaće, a kome košulja!
To javite Hrvatima mojim,
Recite im, da se ja ne bojim
Za sudbinu mile Domovine,
Dok zna Hrvat da za Dom svoj gine
Dokle vlada među njima sloga,
Pravda, ljubav i vjera u Boga.
Mog života nemojte žaliti,
Mrtav nije, tko za Dom svoj gine,
On je vječni vođa Domovine!"
Tad se s dušom Stjepane razstavi,
Hrvatska se sva u crno zavi.
Svi Hrvati na grob njegov hite
I viencima bielim grob mu kite,
Nek' se zna, da izpod te bjeline
Sanak sniva Vođa Domovine!

ŠIMICA KARAMATIĆ (PRVI DIO)

Radovane starče ponositi
tko ti može ljeta prebrojiti
Tvoja starost daleko nas vodi
odkako te mila majka rodi
Bi li znala tvoja starost kleta
što no vuče ravnim poljem šeta
Zašto ne bi šetao po noći
kad bi mogo slobodnije proći
A ne 'vako usred bijela dana
naočigled ljudi i čobana
Neće gorom nego preko polja
je li zulum ili draga volja
To ne biše vuče izjelica
nego Šimun prozvani Šimica
Karamatić on se kućom zove
pravi junak pokrajine ove

Podiže se Šimun jednog dana
preko zgona do Puzića hana
Kako Šimun uz polje koraca
oštar pogled oko sebe baca
Vidjelo se jasno ovog puta
pogleda je nešto zabrinuta
vazda age od kmetova traže
kada nemaš to ti ne pomaže
Subaša im bez prestanka šeta
kantar nosi od kmeta do kmeta
Ako nemaš srdit aga veli
pakuj rajo, sa zemlje mi seli
I tako je ta vražija sila
i Šimunu na vrat uzjašila
Ne zna kad će ovom biti kraja
da počine ispaćena raja
da nam sjaši ovaj zulum s vrata
tako stiže mehani na vrata
mehandžija kad spazi Šimicu
napravi mu mjesta i stolicu
Šimun reče i handžija skoči
pa Šimunu rakiju natoči

U to doba k njima preko praga
pod oružjem Šiškić-Derviš-aga
Sjede aga umoran od puta
prijala mu lozovača ljuta
Pobratime istina je živa
gledo Dervu ili gledo diva
Nitko ne zna što su teške muke
ko ne padne u Dervine ruke
I šamari što ih Dervo daje
na nogama nitko ne ostaje
Godina mu dvades't i deveta
često Dervo do Županjca šeta
Sad se evo za Ljubuški vraća
to mu bješe službena zadaća
Na Dervi je košulja zelena
i ječerma srmom izvezena
Niz ječermu s obadvije strane
srebrne su toke poredane
Još džemadan od perzijske čoje
što'no age za Bajrame kroje
Na njemu su opanci pleteni
i tozluci sitno navezeni
Još oružje pobratime dragi
da pogledaš ti na Derviš-agi
Velika mu puška na ramenu
straguša se zove po imenu
Sva u srebru i žeženoj srmi
kada puca ko da i grom grmi
za kundakom gdje prihvaća ruka
dva su mrka nategnuta brka
Svaki čeka da na iglu tuče
da pred agom netko zajauče
Dvi kubure što vatru rigaju
čuvaju mu stražu na svilaju
U svakoj te crni kuršum čeka
čim će kavga zametnut se neka
Među njima jatagana ljuta
nepokorno što odmiče s puta
Koliko je razbacio sapi
među njima podlanica zjapi
Od oštrice pa do na vr' kljuna
pobratime tri su pedlja puna
Nizanj' sjeku dva krvna kanala
kud bi crna krvca otjecala
Da ti kažem moj sokole sivi
kada Dervu rakija oživi
Sa svog mjesta ljut se aga diže
i Šimici primače se bliže
Ruku diže i šamar mu dade
srdito mu govoriti stade
Kaurine nepokorno Vlašče
nije aga zalutalo pašče
Maloprije kad sam ovdje stiga
ti na noge što se nisi diga
Čuj me dobro vlaška haramzado
tko god Agu ne dočeka rado
S njim se aga neće vele mučit
nego će ga degenekom učit
Sjedi Šimun i rakiju pije
ništa zbog tog uznemiren nije
Mnogo puta i pravedan strada
tko će znati što on misli sada
Još vam Dervo pričati imade
i ponovo govoriti stade
Mi imamo ugursuze mnoge
što bi Age bacile pod noge
Ma evo vam kaže Derviš-aga
Dina mi, vam neće ostat traga
Još bi Dervo rakiju poteza
i svoju bi priču nadoveza
Ali Šimun svoje piće plati
ne htje slušat već se kući vrati
Toplo sunce spusti se za goru
Šimun svome primače se dvoru
tek što Šimun u odaju stiže
rukom kapak od sanduka diže
Iz sanduka ljuta noža vadi
brusom brusi a ognjilom gladi
Naoštri ga kao ljutu zmiju
zatim vadi dugu granaliju
Čudila se žena kraj ognjišta
kud se sprema ne kazuje ništa
Ne smi pitat videći ga ljuta
samo mu se odmicala s puta


Akšam pade evo blage noći
Šimun gotov na busiju poći
A na drumu zametnu busiju
preko sebe držeć granaliju
Derviš aga kad nestane dana
zaputi se od Puzića hana
Hitro pređe brdo i ravnicu
i evo ga pravo na Šimicu
kad se Aga primakao bliže
Šimica se s granalijom diže
Derviša-aga pravo ću ti reći
ove noći ne da mi se leći
I da legnem spavat mi se neda
odsad ćemo šamarat od reda
Silan Dervo kada vidi šta je
svojoj pušci živi oganj daje
Grmi Dervo al mu korist nije
Šimun mu se od puške ne krije
A od rane ni 'abera nema
Šimica se sad na juriš sprema
Skoči Šimun kao vuk u skoku
granaliju priturio oku
Puče kleta u noćnoj tišini
i na onoj bjeloj mjesečini
A olovo što no čuda stvara
prihvatilo Dervu zulumćara
U čakšire kroz obadva buta
pade Aga ranjen pokraj puta
Jataganom oko sebe kruži
Hoće Dervo da mu se oduži
Ali Šimun priskoči veselo
lijevom rukom pričepi mu čelo
A desnicom za jatagan hvata
s njim prevuče Dervi ispod vrata
Iza ove vike sve ušuti
noževi se umiriše ljuti
Ništa nisi mogo čuti više
jedan mrtav drugi zdravo diše
I još slavuj nekoliko puta
u zelenom gaju zacvrkuta
Sad ga Šimun uprti na leđa
i s njim pravo dalmatinskih međa
Blizu međe u Vučiju dragu
rastovari mrtva Derviš-agu
Sad se Šimun požuriti mora
da ga ne bi uhvatila zora
Do busije uputi se pravo
da ukloni oružje krvavo
Da ostane nekoliko dana
granalija s nožem zakopana
Iza toga nekoliko dana
doletiše Turci sa svih strana
Županjčani posjeklica živa
Ljubušaci kao vatra živa
Još Mostarci podvikuju bjesno
jadnoj raji opet došlo tijesno
U to vrime od zore do mraka
sve umire čekajuć Turaka
Sad je zato ova srdžba ljuta
što se Dervo ne povrati s puta
Nije Dervu Bosna zarobila
otišo je put Studeni' vrila
Zdravo sišo do Gornje Bekije
posle nitko vidio ga nije
zato Turci sad pritežu raju
bez milosti ljude udaraju
Nećeš rajo nosit glavu više
ili kaži što od Derve biše


Primećući Turci trećeg dana
Derviš-agu nađoše zaklana
Tad zulumu ne bijaše kraja
što podnosi u Posušju raja
Nitko ne smi ići domu svome
nego bježi lugu zelenome
Ubojica još se nije naša
u subotu Adem-buljubaša
Zove k sebi kneza seoskoga
i papaza fratra posuškoga
Dreknu Adem ko da grom udara
čujte dobro dva vlaška glavara
Zar možete mirno promatrati
Di naš Dervo rusom glavom plati
Dan subota evo je pri kraju
Ponedjeljeka saba' rana zora
ubojica pronaći se mora
Dobro znajte ne bude li tako
svanut će vam jutro naopako
Trista glava i vaših će pasti
za Dervinu vjere mi i časti
Iza toga dođe nedjeljica
na noge se podiže Šimica
Do Martića križa uputi se
velju ima da bude kod mise
Misa svrši ljudi posjedali
jedan drugog nudi da zapali
Tad Šimica skoči onog časa
i povika iza svega glasa
nedavno je moja braća draga
poginio Šiškić-Derviš-aga
Turci hoće sada radi toga
izginut će puka pravednoga
Braćo moja ne bi bio rada
da pravedan radi mene strada
Pa da će mi duša u dno pakla
ja sam Dervu svojim nožem zakla
Ja ga ubi imao sam pravo
Zbogom braćo ostajte mi zdravo
U blizini Turaka bijaše
vjernih sluga age -Buljubaše
Zavikaše Turci vitezovi
na noge se, pobježe nam ovi
Silom Turci natjeraše raju
da hajduka Šimicu hvataju
Jedan dio raje i Turaka
za njim puca iz dugih pušaka
Ne mogaše uhvatit Šimicu
pobježe im pravo na granicu
Od granice zaputi se dalje
Dalmacija njemu pomoć šalje
Dalamtinci brzi u tren oka
Doletiše do Svetoga Roka
Zagrmiše puške osvetnice
i ne daju Turcim do granice
Tamburija, takozvana truba
zove Turke od Palina duba
Vratite se sokolovi moji
Kaurin se kuršuma ne boji


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sub sij 31, 2015 1:29 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2298
ŠIMICA KARAMATIĆ (DRUGI DIO)

U blizini Turaka bijaše
vjernih sluga age -Buljubaše
Zavikaše Turci vitezovi
na noge se, pobježe nam ovi
Silom Turci natjeraše raju
da hajduka Šimicu hvataju
Jedan dio raje i Turaka
za njim puca iz dugih pušaka
Ne mogaše uhvatit Šimicu
pobježe im pravo na granicu
Od granice zaputi se dalje
Dalmacija njemu pomoć šalje
Dalamtinci brzi u tren oka
Doletiše do Svetoga Roka
Zagrmiše puške osvetnice
i ne daju Turcim do granice
Tamburija, takozvana truba
zove Turke od Palina duba
Vratite se sokolovi moji
Kaurin se kuršuma ne boji

Tu Šimicu vode kao gosta tu on ima prijatelja dosta u Imotskom provincijal sjedi što izdaje carske zapovijedi glava on je provincije ove što ga narod providurom zove još ti kažem gradonačelnika u Imotskom glava je velika a kolonel on je lice vojno on ti ima ljudstvo mnogobrojno. Jednog jutra kolonel se diže na pendžer se primakao bliže te pogleda na ulicu grada i opazi knjigonošu mlada gorska straža leti, nema mira providuru svome raportira gospodine evo nam je došao s fermanom turski knjigonoša providur ferman sad u ruke prima proučiti što u njemu ima sitan ferman od latinskih slova evo što je sad u njemu nova. Providure viteže krilati mog'o bi nam jednom zatrebati u pogledu nepokorne raje vaša zemlja što joj ruku daje naši krivci sada radi toga tu se kriju oko Imotskoga. Imadosmo krivca jednog kmeta on pobježe k vama ovog ljeta on pobježe, vlaška najelica Karamatić zove se Šimica. Jedne noći providure dragi smrt zadade Šiškić Derviš-agi rahmetliju cijela Bosna žali Šiškić biše baš delija pravi pa tako mi uzvišene časti ovo ne će u zaborav pasti. Providure pošalji soldate da hajduka Šimicu uhvate dobar budi, pođi nam na ruku izruči ga našem kadiluku ako našoj udovoljiš želji ostat ćemo dobri prijatelji selam vama dični providure i na kraju Muhur tu je ture. Sad providur načelnika zove i kaže mu događaje ove načelnik je bez milosti glava i sve ovo Turcim' odobrava ne treba nam zato čekat' dalje već kolona nek' se odmah šalje. Na zapovijed gradonačelnika odmah šalju deset oružnika oružnici lete mjestimice na Kruševac stižu Grabovice na Kruševcu sjedila dvojica od njih jedan bijaše Šimica oružnici sad Šimicu vode dadoše ga u ruke gospode a gospoda bez ikakva stida staviše ga među četiri zida sad odluka bijaše gotova što gospoda izdade ju ova na Šimicu povratnicu dadni mili Bože što Ljubuški radi. Blizu kule Herceguše zvane sastale se age pa divane odrediše divaneć' na travi da se Šimun užetom udavi još rekoše kojega će dana dotjerati raju sa svih strana neka vide kako glavu gubi svaki onaj što agu ne ljubi. Na temelju gospodske odluke Šimica će u aginske ruke nađoše se zato i kuriri odluka se munjevito širi kurir trči da narodu javi za gospodski sporazum krvavi. Kada narod vidi što se radi puške puni a noževe gladi od Kutleša sve do Ravnipoda i od Vrbnja do glavinjskih voda iz ovoga kraja Dalmacije ne bi muškog koji poš'o nije da razbije u gradu tamnicu i na sunce izvede Šimicu. Na noge se digoše Lončari bili su im junaci i stari pred njima su dva vatrena zmaja i delije iz ovoga kraja prvi Šole a drugi je Vesto pjesme su ih spominjale često Nenadići ljuti graničari skupa idu kao i Lončari i Jovići vilinskoga roda kad vidiše što hoće gospoda za oružje se prihvatiše oni kao da ih neka sila goni. Od Ljubuškog do grada Županjca svi poznaju Jović Istrijanca Jović Jure od orla je brži han Puzića u zakupu drži još Kutleša pred svima je dika ne plaši se gradonačelnika njemu u brk otvoreno prijeti da Šimicu ne smije izručiti još ti kažem sivoga sokola ovo biše Joviću Nikola poznaje ga Bosna do Travnika Dalmacija sva do Šibenika tri Vidoša tri su ljute zmije protiv aga krv u njima vrije. Ante jedan, Šimun drugi biše, treći Suša sva tri se skočiše čvrsto traže ova sva trojica da se ne smije izručit' Šimica još Kutleša kraj pašina puta stoji kao puška nategnuta da ti kažem dva rođena brata obojica hajdučkog zanata niti vole bega niti kneza sa Šimićem njihova je veza to Mateško biše i Antuka pod oružjem dva gorska hajduka. Još Nikola zmaj je s dvije glave što no igre izvodi krvave Turci kažu da Nikole nije ne bi znali među Dalmacije nit' bi znali što je reći teško da im na put ne staje Mateško da ti kažem još tri lava ljuta nikome se ne odmiču s puta to je Petar i brat Jure s njime a trećemu biše Iko ime ovo su ti tri brata rođena na granici turskoj odgojena ni Šimić im ništa nije smio kad je tuda s društvom prolazio. Još tri mrka s Grabovice vuka Stipan Perić te Jovo i Đuka i sav narod oko Svetog Roka sad je ljući od senjskih uskoka i ne žale sve od sebe dati dok providur Šimicu ne vrati Kukulji se podigoše prvi žaleć' njega i njegove krvi još da vidiš dva jelička Kneza vedra čela a svijetla obraza još ti kažem dva brata Buljana u dubokom Vrbnju odljuljana jedan Jozo a drugi je Šuto za oružje se prihvatiše ljuto Bušići su gori od gromova što oluja užeže ih ova i Rudeži znajuć' za tu muku ne ostaše obješenih ruku već oružju primiču se svome i polaze gradu Imotskome. Još Nedići što su niže morka iako im nije muka gorka svi su spremni pod oružje poći da bi mogli Šimici pomoći cijela sila ustanika biše ovom kraju da se svaki piše kad providur opazio ove hitro sebi načelnika zove te se skupa obojica čude gledajući pod oružjem ljude ja vjerujem ima nešto nova dok se masa okupila ova. Providuru drago ne bijaše gledajući ustanike naše sila ova koja grada čuva iz pušaka počela da gruva ova vatra u jednoj minuti prisiljena biše da ušuti ustanici zadadoše ranu desetaru Prišlić Fabijanu. Palača se bijeli usred dana to je kuća providura znana na vratima or'o krstaš blista i još pleter maslinova lista pred palačom puno ustanika koji zovu gradonačelnika iziđite vani među ljude i providur neka s vama bude obojica na noge se skaču i evo ih za tren pred palaču. Pitanje im odmah postaviše koji za to određeni biše gospodine gradonačelniče narod zbog vas puno puta plače i još kažu da imaju pravo jer je vaše vladanje krvavo gospodine puno plemeniti tko vam može ovo odobriti da s turskom zemljom trgujete ljudske glave agama prodajete i Šimicu što zatvoren pati zar mislite agam' darivati uz Kutlešu Mateško izusti deder brzo Šimicu nam pusti bude l' možda da se noži vade odjeću ćeš kupit' na komade. Sad providur uznemiren stoji na sve strane pamet mu se broji ovih ljudi velika je snaga moram ostat' sramotan u aga hitro svome stražaru naredi hajde brzo Šimicu izvedi u stražara nema pogovora naređenje izvršit' se mora stražar ide u hladnu tamnicu ide natrag i vodi Šimicu sad nastade veliko veselje pozdravljaše Šimun prijatelje. Pobratime još ti kažem ovo tu se nađe Kadijević Jovo, Sava Brkan iz Glavine ravne obojica vjere pravoslavne Kadijević providuru veli ovaj narod tebe i ne želi ja ti kažem da ti ne ćeš moći u Imotskom pod kapije proći ove puste dalmatinske strane u stanju su Šimicu da hrane na terenu slavne Dalmacije ej tri godine Šimica se krije.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pon vel 02, 2015 6:48 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2298
ANDRIJICA ŠIMIĆ GORSKI HARAMBAŠA

(Jugoton, 20. lipnja 1967.)

(najstarija hrvatska guslarska ploča)

Eeeeej na tisuću i osme stotine a trideset i pete godine rodi majka guju šarovitu u Grudama selu krševitu a to ne bi ni guja ni zmija nego momče Šimiću Andrija. Kad je deset godina vršio u Mostaru agu je služio kad navrši dvadeset godina on napusti agu gospodina zatim ode smjelo do puškara učit' kako radi puška šara svih godina agi drž'o sviće kruh prodav'o i ostalo iće dok navrši dvadest četiri godine on ostavi svaku trgovinu obić' ode svoju domovinu. Teško biše radit' u drugoga a još teže zuluma turskoga otkad Grude selo porobiše tad njegovu ocu govoriše kaurine ti tri vola imaš sto i dvadest groša dati moraš. Sto i dvadest turski gospodaru zašto tako ucviljuješ raju dvadest groša da ja platim više svaku glavu to zakon ne piše. Tad se ture jako rasrdilo desnom rukom noža izvadilo te starome ocu govorilo kakav zakon nego vadi pare vidiš da ćeš ostati bez glave. Vidi Šimić nema kud ni kamo dade pare okrenu se tamo pa kada je za večerom bio otac sinu sve pripovidio toga dana što se dogodilo. Kad je Andre oca razumio malo osta pa se zamislio Ljubuškom se Andre uputio čim je danak bijeli osvanuo stade Andre sucu kazivati sve istinu ništa ne lagati što su njima Turci učinili haračlije harač pokupili. Turski sudac ništa ne vjeruje oštro gleda a teško ga psuje sikter kujo nemoj mi lagati ni na moje Turke udarati. Osobno mu Šimić govorio oj Turčine zlo si namislio hajde kane vjera ti je moja ne plaši me ništa vika tvoja pravedan sam pravica je moja nikad više ne ćeš me suditi suda tvoga ne ću pohoditi ja odlazim tamo u Lužinu otplatiti Turcim' zadužbinu. Sudac tada oči izbuljio što govoriš il' si poludio veli Šimić ja odlazim sada kad se vratim kazat ću ti tada. Ode Andre dolje niz Stašiju tu on uzme žeženu rakiju prijeđe preko polja širokoga sve do blizu grada Imotskoga te eto ti Kadijević Jove gdje Šimiću Božju pomoć zove tad ga pita mlad Kadijeviću gdje si bio Andrija Šimiću Šimić njemu po istini veli što su silni Turci počinili a Jovo mu 'vako besjedio da je i on kuću ostavio da bi Turke sudit' naučio. Sad on ljuti turačke ****** njegova ih kremenjača bije pa mu Šimić stade besjediti dragi Jovo ja ću s tobom biti pa su oni tako učinili svaku noć su zajedno sudili iz luga su često izlazili i Turcima danak otimali. Malo vrijeme zadugo ne bilo poginuo jedan Osmanlija načisto se nikad nije znalo to ubojstvo tko je počinio a svi Turci skupa govoriše da ubojstvo Šimić počiniše zato doma više nije smio već se s Jovom po gorici krio tri godine zajedno su bili vazda Turcim' zajam su činili. Bijela jesen nadošla ubava kad se slatko i jede i spava veli Jovo Andre pobratime čini mi se da bi bilo vrijeme da mi naša obiđemo sela seljačiju je li nam vesela. Šimić ga je od toga vraćao al' ga Jovo nije poslušao kol'ko prođu imotskih stanova sve do blizu sela Aržanova a otalen oni odlaziše u Tudića kuću dolaziše Tudića su oni zamolili da bi se tu malo odmorili on im vjeru tvrdu je zadao u vjeru se Šimić pouzdao te u kući tuda je zaspao u pojatu Jovo otišao. Samo malo oni počivaše jer izdaja tu im se skovaše izdao ih gazda izdajica prokleta mu i crna zemljica. Momke on je po selu skupio da bi Šimića kako uhvatio kad bijahu u tu kuću poći Jovo ih je oćutio noći pa pobježe tada iz pojate Aržanovci da ga ne uhvate. Za nesreću on poče bježati a Šimića među pleća zvati tu se Jovo dolje zemlji spusti zemlji spusti a dušu ispusti. Šimić tada još u kući spava Šimić spava izdaja ne spava oni k njemu u kuću dođoše dokle spava ruke zavezaše u to se je Šimić probudio i ovako njima besjedio. Što me niste prvo probudili pa svi onda na me udarili vidjeli bi Boga jedinoga od vas mezar od handžara moga a sad mi je snaga oduzeta vodite me nitko vam ne smeta tada oni njega povedoše i imotskom sudu predadoše sud imotski otpravi ga tada baš do Splita bijeloga grada. Sud ga splitski stavi u tamnicu dok izvidi njegovu krivicu Austriji pripadaše zato njega sudit' ne mogaše već ga Livnu gradu otpraviše. Vezan Šimić dokle je bio tu je neke ljude susretao a sinjskoga bogata trgovca progovori Šimić Andrijica Božja pomoć dragi Matijašu pozdravi mi svu krajinu našu a ja odoh Livnu bijelome predat će me zakonu turskome. Pa se ovaj Andri smilovao dva forinta njemu darovao u tome se oni rastadoše jer žandari Andru odvedoše eto Andri sad nevolje puke u turske ga predadoše ruke ni u Livnu nisu ga sudili već ga Duvnu gradu uputili silni Turci ne daju mu mira sve do onog duvanjskog Munira a kada ga Munir ugledao na Andriju silno zavikao dobro doš'o turska krvopijo sada kaži što si učinio kad u Livnu nisi kazivao turski sudac kad te je pitao. Kad razumi Šimić Andrijica što govori Munir poturica na njeg' Šimić dva oka izvali pa mu oštre riječi izvali čuj Munire ja bih sve kazao da je sudac mene upitao kako spada kako potrebuje već je stao pa se podruguje a kad Andre ovo izgledao stade Munir pa ga pogledao pa nastade strahovita vika na Andriju svezana hajduka ja ću lako tebe osuditi Turci će ti glavu odrubiti. Šimić mu je 'vako besjedio ja se ne ću bojati Turaka dok je glave Šimića hajduka. Tad ga stave u tamnicu tamnu u dubinu k'o zemljicu crnu tu kroz odnos sindžil provukoše pa ga na vrat Andri natakoše sindžili mu na grlovcu teže sam katanac oku i pomaže. Pa pohode oko roba sada tri ženskinje banuše na vrata te Šimića gvožđem okovaše te mu ljuti sindžil zavezaše te ga vode gradu Ljubuškome kajmekanu onome prvome. Kajmekan se grohotce smije te upita Šimića Andriju dobro doš'o stara pustohijo što no si mi jednom govorio da me ne ćeš nikad poznavati i da tebe ne ću ja suditi hoću Andre žalosna ti majka sudit ću te na vješala teška. Sluša Šimić al' se ne prepada već govori kajmekanu tada vjera moja turski kajmekane ti ne pamtiš smrti Andrijine sudac više ne će govoriti već Šimića odmah zatvoriti. Potrajalo za malo vremena četrnaest prohujalo dana kad petnaesti osvanuo dane strašno Šimić rukama omane i prekide sindžil gvožđe ljuto što je bilo na njeg' utegnuto a kada je sindžil prekinuo jednoga se noža dobavio pa ledenu tamnicu provali iz nje bježi i Bogu zahvali. Ode Andre do jedne putine u ruci mu komad hrastovine a tu banu brzo negledano tursko momče dobro oružano Andre stade nasred druma puta te on vatre u Turčina pita ture turi u džepove ruku dati vatre Šimiću hajduku a drugo je Šimić učinio šaku zemlje u ruku stavio pa sasuo u ruku Turčinu. Kad Turčina zaboljela ruka on od straha pade pred hajduka tada Šimić štapom od drveta tursko momče dobro prorešeta a kad mu je oružje skinuo tu mu Andre 'vako besjedio. Hajde brate svom domu ubavu ne ću tvoju uzimati glavu tad oružje Andre razredio i s oružjem otolen pošao ode tamo drumu bijelome koji vodi gradu Imotskome. Kada Šimić pokraj puta stao kujundžiju turskog ugledao pa je Andre za kamen legao sve tri puške na njeg' zategao pa zaviče stani kujundžijo dokle nisi glavu izgubio.

Turčin vidi da tu šale nije u hajduka Šimića Andrije a Šimić mu Boga prihvatio pa Turčinu riječ govorio imadeš li kartu i olovku piši meni lista knjige tanke nemoj mislit' da ne znam pisati sve ću tebi ja prenadzirati. Šimić piše Sekuliću knjigu dragi brate Sekuliću Pere do tebe se moje pismo vere dođi meni do zelena luga sobom vodi tri-četiri druga kojim nije žao poginuti ni za oštro gvožđe prihvatiti. Kad je Pero knjigu proučio odmah društvo sebi sakupio poveo je Antuna Bilića i drugoga Ivu Meštrovića a trećega Bašić Petrušina pa kad kraju odoše družina a kad društvo stiže u planinu uniđoše u gustu Lužinu gdje nađoše Šimić Andrijicu hvataju se s njime za desnicu a kada se podnapiše vinca tad govori Šimić Andrijica. Ako ćemo braćo četovati valja nama jednoga slušati sva družina nek' onoga sluša tko će nama biti harambaša kad Šimića oni razumiše jednoglasno oni zavikaše oj Šimiću gorski harambaša tebe slavi sva krajina naša. Ti ćeš nama biti harambaša a kad bijela zabijeli zorica četu vodi Šimić Andrijica dođe Šimić klancu Jadikovcu velikome planinskome docu pa prostire tuda kabanicu svi slušaju Šimić Andrijicu pa tko god tamo prolaziše na kabanici novce ostaviše. Malo vrijeme tada postajaše dva Turčina na njih nagaziše oba bega i oba su silna dosta sobom imaju cekina jedno ti je derviš beg Kopčiću drugi Alil Muratbegoviću s njime biše trideset čipčića oni gone danak za Kopčića. Tad povika Šimić harambaša stan' Kopčiću silan buljubaša evo viče tebi harambaša de ostavi pred sobom dorina daj Šimiću što imaš cekina ako ne ćeš blago pokloniti hoćeš svoju glavu izgubiti. Kopčić čuo te ga prepoznao pa Šimiću govoriti stao ej polako Šimiću hajduče ne ću ti se predati junače pa dograbi hitro karabinu da pogubi glavu Andrijinu ali mu je loša sreća bila jer mu puška nije opalila Sekulić ga dobro omjerio te Kopčića u nogu smirio Kopčić ti se ne preplaši toga već izvadi noža velikoga pa ga lati u svoju desnicu da udari Šimić Andrijicu. Sekulić se blizu prigodio pa Kopčiću za nož uhvatio zato Kopčić s jada velikoga vrh okrenu noža žestokoga u svoje ga grudi okrenuo pa Sekulu Turčin besjedio svojim nožem probodi mi grudi probodi mi i prosto ti budi al' nemoj mi noža uzimati jer živ Kopčić ne će ti ga dati. Tad Kopčiću pušku oduzeše a na zemlji ležeć' ostaviše kad vidješe ostale čipčije kakvo li je srce u Andrije ni oni se dalje ne makoše nego mu se sami predadoše čista novca do osam hiljada na tom mjestu Šimić kupi tada. Tada Šimić obrnu družinu ka onome Akrapovu stanu tada veli Šimiću delija dobra večer Akrape Andrija evo tebi tvoga imenjaka iz gorice Šimića hajduka pa i moja četa i družina koja hodi sa mnom kroz planinu je li vjera neka dobro znamo kaži pobro što dobro imamo. Tada Akrap njemu odgovara Bog da dobro junačino stara tvrđa mi je vjera od kamena hajde naprijed i ti i družina. Turčin Alil tuda je došao i sa sobom četu dovodio tu nalazi društvo i Andriju redom sjede na vatri se griju ali vidi Turčina Alije ne poznaje Šimića Andrije Alil njemu pred očima kaže da Šimića tog hajduka traže a kad ga je Šimić razumio hitro se je na noge skočio pa ovako govori delija ja sam Turci Šimiću Andrija pa izvadi jatagana svoga da udari turu silenoga. Na družinu odmah zavikao ej družino puške ostavite a velike nože povadite isjecite ove skitalice a kada ga Turci razumiše svi od straha vani pobjegoše onda pođu Šimić i družina latiše se visokih planina u Kamešnicu pustu otišao i kuću je u njoj napravio. Tada Nosić poče besjediti haj''mo braćo goru ostaviti kad je Šimić njega razumio time nije zadovoljan bio ostalo je društvo pristanulo i Nosića sve je poslušalo zadovoljni jesu putovati tu ih vodi Nosiću ludove do Zagvozda blizu Biokova. Pred brata je Nosić izišao tajno bratu govoriti stao brzo skupi selo i kolonu blizu kuće Jakovu Prodanu tada oni kuću opkoliše pred kolonom Prstić harambaše no kada ga je Nosić oćutio iz kuće je vanka pobjegao u kolonu odmah se predao. Svi su više sada pohvatani a Šimić se još iz kuće brani pa je Šimić vrata zatvorio jer unutra nitko nije smio Sekulić je ranu zadobio al' je isto rano utekao tada Prstić iz sveg' glasa viče predaj mi se Šimiću hajduče a Šimić mu 'vako besjedio oj Prstiću što si poludio. Dok je meni dževerdana moga ja se Šimić ne bojim nikoga a tko želi rano poginuti neka dođe vrata otvoriti jedni hoće silom navaliti drugi hoće kuću zapaliti al' je Šimić iz kuće slušao te je 'vako govorti stao. Ne trebate kuću zapaliti već kome je drago poginuti nek' me čeka sad ću izletiti pa je mač na glavu stavio a u zube handžar prihvatio a u ruku svoga dževerdana puna praha i olova crna. Tomičić ga Jozo dočekao pa je pušci živi oganj dao u Šimića prsa omjerio pa bogami dobro pogodio ali Andri Bog i sreća dala prsa su mu zaklonjena bila zato ploče na prsima biše te od smrti Andru obraniše. U tom Šimić pušku omakao a Tomičić mrtav zemlji pao kad panduri mrtva ugledaše ubrzo se natrag odmakoše put Šimiću širok napraviše. Mnogi su se za njim okrenuli ali nisu blizu njega smjeli put vodio Andriju Šimića do onoga sela Runovića. Mrak je mrkli Andru uhvatio u Garca je kuću dolazio kojeg no je prije poznavao dok je Šimić gorom četovao zato mu je u kuću došao i pokraj vatre se ogrijao. Tad ga teški sanak uhvatio al' je Šimić govoriti stao hoćeš li mi Božju vjeru dati da ja mogu malo pozaspati tad se Garac na noge ustao i Andriji Božju vjeru dao Božja vjera Šimiću Andrija a i glava sa ramena moja ne će znati ni zemljica crna pa da stojiš i godinu dana. Na to se je Šimić pouzdao čim je leg'o tvrdo je zaspao spava Andre k'o janje zaklano jerbo ne zna što mu je pripravno tad je Garac vjeru pogazio i na vjeru Andru prevario pa susjedim' svojim dokazao da je Šimić kraj vatre zaspao tad četiri Andri dolaziše dokle spava ruke zavezaše vezan Šimić Boga izdisao pa je Garcu govoriti stao dakle braćo vjeru ne gazite već mi dvije ruke oprostite dat ću vama i srebra i zlata i tisuću gotovih dukata a to Garci ništa ne slušaše već Šimića sudu predadoše. Više ljudi tada se skupilo neg' Franc Josip kad je dolazio Dalmaciju našu posjetio. Kad hajduka stave u tamnicu izviditi njegovu krivicu malo vrijeme zatim prolazilo povjerenstvo carsko odredilo da imade rasprava biti i u Splitu krivce će suditi dvadest drugog a mjeseca dana ilištaka oda sviju znana a tisuću i osme stotine sedamdeset i druge godine rasprava je bila započela razviditi sva njihova djela a ja ću vam sada reći svima kol'ko koji pedepse je im'o. Šimić jadan do života svoga da ne vidi Sunca ugodnoga tada Dražić, Burilo i Tražić i još Lončar, Meštrović, Sekulić do života i njih osudiše od svih živih i mrtvijeh druga još Šimića samo mori tuga. Evo prošlo trideset godina da ga teška obavila tmina da se muči tužan bez prestanka moleć' Boga svakojega danka uzdajuć' se u dragoga Boga i u cara našeg čestitoga da će mu se brzo smilovati i dragu mu slobodicu dati da ga pusti na milu slobodu prijatelju i svome narodu. Evo da bi svatko od vas znao koliko je Šimić tamnovao on navrši tridest tri godine u tamnici ispod crne stinje Franc Josipu molbe su pravili ne bi li ga kako izbavili naposljetku molbu napraviše i na njoj se mnogi potpisaše od glavara pa sve do fratara. Franjo Josip kad molbu primio iz tamnice odmah ga pustio pustio ga u dvanaest sati noći da on može svome domu poći do Splita je brodom dolazio a od Splita na konju dojahao bratić Ivan s njime je došao i živa ga kući dovodio. Iako je Andre ostario on još nije snagu izgubio još preskače magarca sa mjesta što ne može mlađarije dvjesta. U Runovićim' blizu Imotskoga smrt zadesi Andru velikoga sjeo Andre te se odmorio i tuda je dušu ispustio. Tu ukopan Šimić Andrijica pored njega Garac izdajica i danas se za njegov grob znade ali na njemu nema ograde pa Gruđani pa i Imoćani spomenik mu podignite sami nek' ne umre ime tog junaka jer ga u nas znade kuća svaka. U to ime nek' se čaše piju podsjećaju na Šimić Andriju kojeg više ne imade živa nek' u miru vječno on počiva.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pon vel 02, 2015 9:58 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2298
SMRT ANDRIJICE ŠIMIĆA (2001.)

Eeeeej zamoljen sam od naših Hrvata Duvna, Livna i Buškoga Blata te Posušja, Širokog, Mostara Ljubuškog i čitlučkoga tara osobito mladih Rakićana, Alagovca te naših Gruđana Splita, Sinja pa i Imotskoga opjevati smrt susjeda svoga opjevati vlašku najelicu legendarnog Šimić Andrijicu. Tridest i tri prošle su godine o njemu sam pjev'o dragi sine ali slabo znaju naša dica kako umri Šimić Andrijica dragi brate sad ćeš i to znati ovo ću ti uz gusle kazati. Ej kad je Šimić stig'o iz aksane posjećiv'o često je jarane tako jednom nanijela ga srića posjetiti Petra Iličića. To mu biše vrlo drag kolega silu novca ostavi u njega onda kad je gorom četovao novac mu je na čuvanje dao posjeti mu tad Šimić dućane s njime biše bratiću Ivane. Pa kad Šimić ugleda Petrolu primiče se k njegovome stolu potuži se da je slaba zdravlja nekad sam ti Petre puno valj'o ja sam danas došao na ništa u travu mi zarasla ognjišta nemam kćeri nemam dragog sina hajdučka mi nestala družina što ti dadoh novca izbrojeno opraštam ti to ti darovano samo daj mi stoto nebrojeno mislim da je od mene pošteno. Ej kad Petar čuje tog uskoka ruku diže iznad oba oka pa mu reče ja te ne znam više ej kukavče koji no ti biše. Tad je Šimić za šank se skočio iz potaje noža izvadio da mu ne bi bratića Ivana Petra bi vidjeli zaklana. Tada Šimić bez imalo novca uputi se do svog Alagovca još je Andre u staračke dane posjećiv'o braću Imoćane. Kad je prošlo tridest i pet ljeta strašne mržnje, prijetnje i kleveta Šimić mrzi Garca izdajicu što mu spremi vječitu tamnicu ali prođe sedamdeset ljeta put se bliži za drugoga svijeta Šimića je skrhala tamnica a Ivana Garca nesanica. Svakog dana Garac više pati prisjeli mu Švabini dukati okaljao ime pri izdaji proklinju ga mladi naraštaji. Tražio bi oprost od Šimića prije neg' mu ugasi se svića Andrijica za ovo je znao kako se je Garac pokajao te posljednjeg ljeta Šimić ode izdajici svome u pohode. Oprostiti taj zločin veliki nudi Garcu i ženi mu Kiki koji su ga na vjeri izdali ali su se poslije pokajali. Kad je doš'o u Garčevu kuću obitelj mu nađe tugujuću pred Šimićem Kika tada kleče poljubi ga u ruku i reče harambašo Šimić Andrijice evo mene crne kukavice koja tebe sa suprugom izda i tvojim se tokama nagizda mi za švapskih tisuću dukata otpravismo tebe pred Pilata smrt mi muža prekjučer uguši i taj zločin odnese na duši. Priznajemo da smo bili rđe učinismo teško svetogrđe dok je svijeta ime ti je slavno a Garčevo sramno i kukavno dok je svijeta klet će nam se kosti ja te molim judama oprosti. Ej dok to reče ucviljena Kika Andrija se pribra i zavika sestro Kiko nisam doš'o zato da ja tražim od vas svoje zlato što no ste ga s mene skinuli kada ste me zaspana vezali. Ja sam starac i o smrti maštam te sam doš'o da judam' opraštam dok je tebe i potomstva tvoga i imena našeg hrvatskoga znat će se ime izdajnika Ivan Garac i žena mu Kika. Takav teret na srce im stavi ode Šimić s Kikom se pozdravi dan dokrajči stišće ljuta zima Šimić kreće k Runovićima. Za njim gleda ojađena Kika ode Šimić do svoga liječnika Ante Babić što se Vidan zvao tajno rane hajdučke vidao vidi Šimić da duhovit nije ode fratru očistiti grije. Ode fratru sela Runovića do Jakova fra Milinovića Šimun sluga runovićkog fratra ispred kapele Šimića zatra još pogrdne riječi mu uputi na Šimića jako se naljuti fratar spava ne ću ga buditi mrš hajduče ovdje ne smiješ biti. Nakon toga nekoliko sati srce Šimića prestade kucati Šimić ide malo se požuri da bi stig'o u Puljizak Juri kad iziš'o na vrh jednog brijega smrt je ovdje zadesila njega. Zima stegla noge mu klonuše ne može se koračati više ruke klonu, oči primiliše draga majko nema Andre više crnoj zemlji polako se spusti duša tijelo odjednom napusti. Osta Koper osta Kamešnica umri hajduk Šimić Andrijica tu mu duša s tijelom se rastade nek' to Šimun i fra Jakov znade koji loše učiniše po se grijeh Šimića nek' na duši nose. To upamti moj premili đače da to biše na peti veljače a tisuću devete stotine pete biše po redu godine. Da je umro čim je netko rek'o silan narod dođe izdaleka tužnu vijest proširi komšiluk kroz baš cijeli Ljubuški kadiluk sva procvili hrvatska nacija a veselje nasta u ****** mogu sada dušom odahnuti nemaju se kog' više plašiti. Drugog dana legendarnog starca pokopaše do Ivana Garca želje su se njemu ispunile nad Garčevom glavom noge bile Runovići selo najmilije grob Šimića u tebi se krije spomen-ploču na grobu Šimića usred groblja sela Runovića na sramotu Gruda i Gruđana podigoše dvojica jarane u zaborav da ovo ne pane Đido Milas i Puljić Stjepane. Da se čuje ova pjesma naša podupriše dva nogometaša Josip Šimić i brat mu Dario Bog im dao što koji želio jer su ovi mladi Hercegovci hajduka Šimića potomci.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sri vel 18, 2015 12:19 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2298
VESELIN ŠEĆKOVIĆ - JELENA OD BOSNE

Probudi se avet jedna,
Što spavaše po vijeka,
Otvori se rana živa,
Bez prebola i lijeka,
Iz bosanskih bezdanica,
Proviruju ljudske kosti,
Nastavlja se crna priča,
Započeta u prošlosti,
Ima jama oko Gacka,
Svaka od njih zločin krije,
Al’ nijedna ljudi kažu,
K’o Koritska jama nije.
Vojinović Radisava,
svijeća se tu ugasi,
Samo unuk Mihailo,
Od turske se kame spasi,
Vidio je đed unuka,
Đe uzmiče ka vrleti,
Pa povika o turčine,
Nej mi sjeme utrijeti,
To izusti pa uskoči,
U ledenu grobnu tamu,
Nož ga turski ne dokuči,
Nego skoči sam u jamu,
Mihailo k’o dijete,
Nije smio blizu prići,
Al’ zapamti ukućane,
Poklaše mu Fazlagići,
Bog ga spasi te preteče,
I izbježe kamu njinu,
Pa napusti rodnu Bosnu,
I krvavu predje Drinu,
Mihailu u Srbiji,
Prošlost nije dala mira,
Učio je i stekao,
Školu vojnog oficira,
Čim je školu završio,
Vojne su mu vlasti bile,
Kao mjesto službovanja,
Sarajevo odredile,
Tu se brzo oženio,
I lijepi porod stek’o,
Sve krenulo nafakali,
Što bi Srpski narod rek’o,
Rastu djeca, uče škole,
A vrijeme brzo leti,
Al’ Koritska jama stalno,
Mihailu na pameti,
Kćer Jelena tragediju,
Očevu je dobro znala,
Al’ zlo da će da se vrati,
Nije nikad vjerovala,
Al’ ne može niko ništa,

K’o sudbina da namjesti,
I ona će na studije,
Hercegovca jednog sresti,
Musliman je, a od Gacka,
Fazlagić mu Safet ime,
Jelena je Vojinović,
Provodila dane s njime,
Nije ona ni slutila,
Na kakav je kamen stala,
Pa Jelena Safeta je,
Od milošte Saša zvala,
Pa jednoga dana tako,
Reče Saši svoje želje,
Da zajedno s njome pođe,
I vidi joj roditelje,
Kad je otac Mihailo,
Otvorio vrata stana,
Mislio je pred njime je,
Ili đavo il’ satana,
Na pamet mu dođe Gacko,
I rodbina sva poklata,
A u trenu Fazlagić se,
Izgubio ispred vrata,
Odmah zatim Mihailo,
Skupio je familiju,
I rek’o im da što prije,
Spremaju se za Srbiju,
On i žena i sin Braco,
Otišli su preko Drine,
A Jelena nije htjela,
Da posluša molbe njine,
Ne posluša roditelja,
Zamrsi je sudba kleta,
Više nego ocu svome,
Vjerovaše u Safeta,
Pa njih dvoje okrenuše,
Fazlagića đe je kula,
Za čiju je često puta,
Iz očeve priče čula,
A Safetov otac Hasan,
Kad vlahinju vidje mladu,
I kada sazna za prezime,
U crnom se nađe jadu,
Ja sam znao zlo će sjeme,
Da jednoga dana staše,
Od danas se moj Safete,
Ruši šljeme kuće naše,
Što nijesi moj Safete,
Ti za zenu uz’o bulu,
No krvnika doveo si,
Da nam tvrdu zatre kulu,
No Jelena sa Safetom,
Dvoje djece porodila,
Sve uz mrznju Fazlagica,
Podizala i njivila,
Često puta kad ostane,

Sama kući usred dana,
Slušala je neko tiho,
Pucketanje sa tavana,
Kao da je neka sila,
Privlačila pažnju njenu,
Opirat se nije mogla,
No na tavan hitro krenu,
Na tavanu kovceg stari,
Čudnovatim sjajem sinu,
Jelena mu odmah priđe,
I poklopac s njega skinu,
Gle kandila i krstova,
Što sinuše usred mraka,
Šta će Srpske relikvije,
Na tavanu kod turaka,
Rđa bješe uhvatila,
Na kandila trag krvavi,
A Jelenu iz kovčega,
Zaslijepi plamen plavi,
Kakva li je vuče sila,
Poče Jela da se brine,
Sa tavana brzo sađe,
Uze prsten iz dubine,
I Safet je dobro znao,
Sta Fazlagić kula krije,
Mislio je da Jelena,
Još o tome čula nije,

Pa je đeda Abdulaha,
Pit’o Safet jednog dana,
Što ne baciš đedo oni,
Vlaški sanduk sa tavana,
Ako li ga bacit nećeš,
Baciću ga ja što prije,
Šta ce kuli Fazlagića,
Pravoslavne relikvije,
Ej ne budali moj Safete,
Jer daleko nećeš stići,
Znaš li da smo bili vlasi,
Iz Bileće Miljanići,
Prađed nam se poturčio,
I prenio sve to amo,
I od tada na tavanu,
Krijemo ga i čuvamo,
No Safete ako Srbin,
Opet uzme brda ova,
Ti što prije prihvati se,
I kandila i krstova,
Zaboravi prazne priče,

I na kulu Fazlagica,
Pokrsti se pred ikonom,
U Stojana Miljanica,
Dok Abdulah priča stari,
Malo Safet sluša đeda,
No daleko neđe tamo,
Preko krive Drine gleda,
Sanja kako Kulin bana,
Osvetio niko nije,
On će Drinu vodu preći,
Pobuniti sandzaklije,
Pa će onda na Srbiju,
Nahuškati i šiptare,
Osvetiće Kulin bana,
Izvidaće rane stare,
Čudiće se muslimani,
Osvetnik se pravi naša,
A sva će ga Bosna zvati,
Sokolović Mehmed paša,
Pa se onda s porodicom,
Sarajevu on nastani,
Al’ se Bosni polagano,
Primicahu teški dani,
Kada na sred Baščaršije,
Zrno rani srpskog svata,
Svi su znali zlo će pući,
Bosno zemljo evo rata,
I Safet se jednog dana,
Vrati s posla i presvuče,
A Jeleni kaže ode,
Sa vlasima da se tuce,
Grme jake eksplozije,
A dim gusti brda steže,
Iz grada se cio narod,
U podrume mračne sleže,

Dolećeše muslimani,
Po podruma Srbe traže,
Samo Damir sin Jelenin,
Ej, oće majku da otkaže,
Dokle Safet sa družinom,
Po podrumu muči žene,
Krivo mu je što ga turci,
Zadirkuju zbog Jelene,
Pa družini naređuje,
Doved’te je ovog trena,
Ali turci uzvratiše,
Pa ona je tvoja žena,
Šta se ovo Saša zbiva,
U čudu ga pita Jela,
Ne vjeruje ovo što je,
U podrumu doživjela,
Udari je Safet beže,
Pred družinom da je kazni,
Naredi joj da se svuče,
I pred njega tašnu prazni,
Kad otvori Jela tašnu,

I na beton prsten pade,
Preblijeđe Safet beže,
K’o ukopan turčin stade,
Nijesi se kaurkinjo,
Na tavane smjela peti,
Ovo će se da znaš dobro,
Tebi grdno da osveti,
Kad se pribra poturica,
I muka ga strašna prođe,
On naredi da pred njega,
Alija mu bogalj dođe,
Pa kad dobi naredjenje,
Da siluje i da muči,
Alija se nije dugo,
Na to smio da odluči,
Kad je avet muslimanska,
Pred Srpkinju mladu stala,
Sa satanom pred očima,
U duboki mrak je pala,
Probudi se iz nesvjesti,
Oko sebe vidje žene,
Crvene se lokve krvi,
I odjeće ugažene,
Gledala je ženu kako,
Razbijenu flašu steže,
I pijanom muslimanu,
Po tijelu kožu reže,
Viđe ture u bunilu,
Život mu se bliži kraju,
Ali pucnji iz pištolja,
Ženu mlada ubijaju,
A Jelena posle muka,
I velikog jada svoga,
Ustala je iz prkosa,
I s nebesa zove Boga,
Digoše se druge zene,
Da se Bogu mole s njome

Očenaš se razliježe,
Po podrumu krvavome,
Muslimani kao vuci,
Kad na samo stado krenu,
A Safet se bjese ljuto,
Okomio na Jelenu,
Nož joj stavlja ispod vrata,
Ne bi li joj strah zadao,
A Jelena prkosi mu,
Umrijeti joj nije žao,
Da l’ od straha il’ od zlobe,
Pošteđe je toga dana,
Kaže da mu treba živa,
Da mu rodi muslimana,
No Jelena njemu kaže,
Nad tobom sam pomen rica,
Iz utrobe moje nikad,
Neće izać’ poturica,

Teška riječ Jelenina,
Razljuti ga i razjari,
Nož ostavi da na vatri,
Ugrije se i užari,
Crven metal kad prinese,
Do tijela svojoj ženi,
Na stomaku ucrta se,
Polumjesec povijeni,
Dok sječivo kožu para,
Kao kroz san Jela gleda,
Na tijelu njenom stoji,
Znak prokletog Muhameda,
Kaže Safet kad se rodi,
Moj sin biće turčin pravi,
Dzamije je će alaha mi,
Podizati na Moravi,
U pakao sarajevski,
Jelenin se otac nađe,
On potajnu nadu gaji,
Da će ćerku da pronađe,
Sin mu nedje Bosnom rati,
Ni za njega čuo nije,
Nije mogo izdržati,
Pa je doš’o iz Srbije,
Ali sazna preko veza,
Da je živa šćer Jelena,
I uz otkup iz podruma,
Jedne noći izbavljena,
Kad je čuo srećne glase,
Mihailo čeko nije,
Već ostavi Sarajevo,
I okrenu put Srbije,
Pa u banji Koviljači,
Jelena je s grupom žena,
Nema mira i spokoja,
Sudbina je muči njena,

Pita Jela ženu jednu,
Kako da se od zla spasi,

Ona kaže prodaj prsten,
Što do sada skrivala si,
Dragocenost to je prava,
I vrijedi puno para,
Ako hoćeš ja ću s tobom,
Da podjemo kod ljekara,
Al’ Jelena prsten gleda,
I na njemu čudna slova,
Otac joj je pričo da je,
Iz vremena Dušanova,
Tek se toga sada sjeća,
Gubio se prsten često,
I vazda bi zlo izbilo,
Kada god bi prsten nesto,
Vojinović Milošu je,
Prsten ovaj pripadao,
A car Dušan licno mu je,
Kao poklon njega dao,
To što nekad od ujaka,
Kao poklon sestrić uze,
Sad Jelena rukom steže,
I proliva gorke suze,
Onda uze list hartije,
I u njega prsten stavi,
Sa porukom ocu svome,
U kovertu sve to zavi,
Relikvija porodična,
Dok putuje Beogradu,
Zla namjera zaokuplja,
Namučenu ženu mladu,
Krenula je da sa mosta,
U ledenu skoči Savu,
Ali su joj dva mladića,
Sačuvala živu glavu,
No Jeleni u bolnici,
Dijete se muško rodi,
Ona smišlja kako da se,
Tog đavola oslobodi,
Tražila je poput krsta,
Da li nešto tu postoji,
Krst đavola uništava,
Jer se đavo krsta boji,
No ubrzo Mihailo,
Za adresu sazna njenu,
I sa svojom ženom Vukom,
Došao je za Jelenu,
Posluš’o je tužnu priču,
I vidio plač na licu,
Mi idemo sjutra Jelo,
U manastir Studenicu,
Pa kad jarko sunce sinu,
I lijepa zora svanu,
Ispred starog manastira,
Porodica jedna banu,
Mihailo svog unuka,
Držao je pred oltarom,
Pa krštenje obavi se,
Po adetu Srpskom starom,
Toga trena to dijete,
Vojinović posta pravi,
Đed Milošu svome prsten,
Na malenu ruku stavi,

Posle toga Mihailo,
S porodicom svojom krenu,
Da pomaže Srpskoj braći,
Što se bore na Ozrenu,
Fazlagića Hasana je
Neđe oko Gacka srio,
Ali junak Mihailo,
Ubiti ga nije htio,
Ja ne mogu da ubijem,
Gada koji čovjek nije,
Al’ se nađe momče jedno,
Tu fukaru da ubije,
Vidio je kako Ozren,
Od krvavog boja gori,
Tu Jelena tražila je,
Među prve da se bori,
Zadugo su komandiri,
Protiv volje bili njene,
Al’ ubrzo pobijedi,
Čvrsta volja u Jelene,
Medju Srpskim borcima je,
Kažu neki Mitar bio,
Svako veče odnekud bi,
Žive turke dovodio,
I Safeta Fazlagića,
Dovuk’o je jedno veče,
Zamalo ga ne dotuče,
Da Jelena ne preteče,
Gleda ture kako cvili,
Znoj krvavi kipi s njega,
Mitar pušku odmah skloni,
Kada reče pustite ga,
No kad Safet spasi glavu,
Na prevaru on je bio,
Mihaila s porodicom,
U podrume zatvorio,
Mihailo na mukama,
S raspetog je gledo krsta,
Kako sjaji stari prsten,
S Miloševog malog prsta,
Zadovoljan djed se stari,
Sa unukom rast’o tada,

Isto kao ispred jame,
S Radisavom on nekada,
No zamjenik Safet bega,
Sa Damirom kada banu,
I kad vidje šta se zbiva,
Krenuo je ka gajtanu,
Shvati Safet šta to znači,
I pokuša da pobježe,
Al’ sve više svilen gajtan,
Krvavi mu vrat priteže,
Klonu ture k’o šilježe,
Ni trepnuo više nije,
Pokršteni Damir posta,
Vojinović Dimitrije,
Niđe traga od dzamija,
Na Moravi crkve niču,
Samo neđe po Aziji,
Razjarene ‘odze riču.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pet vel 20, 2015 11:32 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sub sij 18, 2014 5:10 pm
Postovi: 14023
Lokacija: Цветкобић- Маček
Da li je ovo u rodu sa guslama.
Mislim na instrument.

Samo ovdje imaju dvije žice
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sri vel 25, 2015 6:36 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2298
DANE JURIĆ - MARKO PERKOVIĆ THOMPSON

Zapjevat ću imam želju jaku ovu pjesmu o Thompsonu Marku. Na tisuću i devet stotina šezdeset je i šesta godina listopad je mjesec u godini kazat ću vam moj Bože jedini dvadest sedmi nadnevak je bio kad se mali Marko porodio. Oca Ante i majke Marije rodilo se dijete najstarije Marko s majkom na ognjištu ost'o otac mu je gastajbajter post'o kupov'o mu glazbene linije što će postat' ni slutio nije. Osnovnu je školu završio ugostitelj postati je htio ispuni se Marku prva želja dobi zvanje on ugostitelja. Dok je tekla đačka epopeja vozi motor i auto BMW-a kao vozač nije im'o mira pa je često i gitaru svir'o mladenački život mu je tek'o u Zagori gdje Čikola je rijeka. Nakon srednje završene škole Marko posta legenda Čikole. Tisuću devetsto devedeset prve kad su htjeli neki da nas smrve na Hrvatsku kad je navalila od istoka srpska kamarila nije Marka trebalo moliti da se dođe za dom svoj boriti drage volje dođe gdje je nik'o kod Ilije svetog gromovnika. Čavoglave obraniti svoje muški, hrabro nikog se ne bojeć' tu je bila ta postrojba jaka iz Zagore petnaest junaka hrabro na put četnicim' su stali u selo im ući nisu dali svaki ciči kao zmija ljuta stani čedo ovdje nemaš puta zvala se je ta postrojba vojna Čavoglava slavna prva bojna. Četnicima jaki otpor pruža Marko se je tad i naoruž'o tad je Marka ta puška dopala bi strojnica Thompson se je zvala po tome je i ime dobio hvala Bogu tim se proslavio. Tukli su ih iz pravca Drniša granate su padale k'o kiša tukli su ih topovi najjači višecjevni raketni bacači pred junacim' granitne Zagore teško čedo probiti se more što Zagora nama kršna daje to hrvatstvo nikad ne izdaje od Dinare do sinjega mora to je slavna Dalmatinska zagora. Oj Zagoro iako si mala ti si meni usred srca stala ne bih dao ja Zagore svoje Ameriko za svo blago tvoje za Hrvate sve si želja žarka ti nam dade Perkovića Marka. Hrvati ga na sve strane slave i njegovu pjesmu Čavoglave pjevaj Marko moj rođeni brate Zagora je baš cijela uza te Herceg-Bosna, Dalmacija cijela sva Hrvatska naša mati mila. Kad zapjeva legenda Čikole to Hrvati poslušati vole iz Markove pjesme slatke riječi to Hrvatu svakom srce liječi digao se Marko do nebesa Moj Ivane pjesmom iz Kupresa. Kad je Marko do Poljuda stig'o cijeli Split je na noge podig'o gdje god Marko svojom pjesmom diše tu se traži uvijek karta više to još nitko nije učinio dupkom puni Poljud napunio grmi, puca ljuta munja sijeva Marko Thompson na Poljudu pjeva trideset je tisuća Hrvata pozdravilo našeg dragog brata koliko on ima puka svoga to sve Poljud primit' nije mog'o. U Zagrebu zaredom dva dana biše puna Ledena dvorana u Frankfurtu kad je koncert bio dvoranu je punu napunio svaki Hrvat sad za Marka znade zlatno dijete hrvatske estrade. Marko je zlatno dijete Hrvata dragovoljac Domovinskog rata najbolji je baš od svih slavuja ponos su mu Bljesak i Oluja Marko temelj udario vreli za svoj narod u Hrvatskoj cijeli Marko uvijek desnom stranom vozi Bože dragi u tom mu pomozi. Gospe Sinjska uzdamo se u te sve Markove blagoslovi pute ljevičarim' Marko trn u oku oni vole Srbijanca Đoku oni vole svi Balaševića a ne vole Marka Perkovića Đoko pjev'o u Borovom Selu s četničkom kokardom na čelu. Komuniste razne i masone poznajemo što Marka progone sad ga hule još i oni treći znam koji su ali ne ću reći. Ja sam sretan moj premili rode što Hrvatska dođe do slobode Hrvatska je moja zemlja sveta mučenica bila razapeta nakon vrele krvi prolivene sve su naše želje ostvarene a sad žele opet neki treći da istinu Hrvat ne smije reći. Tko mi blati moju domovinu tko mi goni Antu Gotovinu koji sada na Thompsona pušu diraju mi i srce i dušu Denis Latin šef je Latinice svakojake radi smicalice reportaže kupi na sve strane lažima su svakakvim protkane po ekranu svake slike gona da optuži hrvatskog Thompsona. Rekao bih Denisu Latinu ne sipaj nam u oči prašinu kad si pjesme druga Tita pjev'o zašto nisi Bleiburg prikaziv'o Marko čovjek dobre je duše sada neki hoće da ga sruše u srcima svih Hrvata gori u Hrvatskoj i u dijaspori svojim ljudim' on je pomogao koncerte je mnoge održao održao velikih i stvarnih dosta biše i humanitarnih. Zato braćo svi Hrvati vole tu legendu s izvora Čikole Marko vjernik i Bogu se moli od sveg' srca domovinu voli. Duša mu je uspomena puna iz djetinjstva na djeda Šimuna kad je Marko malo dijete bio "dida" ga je Šimun odgojio odgoji ga k'o pravog čovjeka u njem' gleda svoga nasljednika da je djedu Šimunu ustati svog unuka Marka pogledati dragovoljca Domovinskog rata i pjevačku legendu Hrvata rekao bi Marko sretan budi nisu moji uzaludni trudi. Marko ima k'o poznat u svijetu stranicu i na internetu lijepih želja stranica je puna gledatelja više od milijuna svakog dana tisuće se javlja žarkom željom svatko ga pozdravlja. Kad je Marko iš'o u Kanadu upozn'o je tamo ženu mladu ta je veza bila sreće puna dobili su i sina Šimuna tim se Marko djedu odužio u djedovo ime ga krstio. Sada guslar ima svoj zadatak na sve ovo dat' komentar kratak tko prošlosti svoje ne miluje budućnosti taj se ne raduje sretna Marko tebi pjesma ova Bog ti dao još deset sinova nek' nacija hrvatska se širi da nam šteta ratna se namiri. Jesi li se pobro naslušao ovu pjesmu dok sam otpjevao ako nisi kazetu okreni kajati se ne ćeš vjeruj meni.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sri ožu 11, 2015 2:32 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2298
IVAN ANTOSOVIĆ - POZDRAVLJAM TE, TOMISLAVGRADE

Eej vilo moja jesi li mi živa ako jesi ti nam nisi kriva nisi kriva što si još u Vranu što nam ništa ne pričaš po danu ti po noći sve si nama rekla prijatelje među nama stekla ti si vilo naša dobra vila povijest se je tebi povjerila. Još vremena Tomića Mijata prvog sina duvanjskih Hrvata bila si mu uvijek u pomoći svud' je mog'o hoditi i poći zato vilo iz našega Vrana budi pomoć nama ovih dana vidiš vilo naše ti sudbine bez metka se na ognjištu gine. Pjesmo moja pjevam te zbog toga zbog jadnoga puka duvanjskoga od kad je naše povijesti Hrvata kucala si ti na naša vrata kucala si plakala za djecom za junakom ne za izdajicom neka Duvnjak ipak jedno shvati da djedovi biše mu Hrvati. Braćo moja i sinovi moji pjesma moja ničeg se ne boji nikakvih se ne boji ukora istina se jednom čuti mora pjevat ću ju ovdje u tuđini poslat ću ju svojoj domovini domovini i svom rodnom gradu lijepom našem Tomislavgradu što mu povijest ispisa bremena no se ne da naša tvrda stijena tvrda stijena Čvrsnice i Vrana još je ista do današnjih dana. Ta komuna svima dobro znana cijelu povijest ispisa Balkana ne ću druge mučiti povijesti skratit ću vam svoje ispovijesti počeo bih četrdeset pete godine te svete i proklete. Svete što nam tada rat prestade a proklete neka svi sad znate pobliže ću sad reći o tome i narodu prokletome svome ne bi proklet što se tu rodio što ognjišta djeda naslijedio od davnina pravedan on bio a za pravdu uvijek se borio. Duvnjak takav on je takve krvi za pravdu je znao ginut' prvi zato jadnog zbog pravde i htijenja nova vlast ga ne može da mijenja sanjao je slavne borce svoje pomorce što smrti se ne boje konjanike i pješake hitre k'o i svoje strijelce ubojite sanjao je on svoju gerilu što branjaše domovinu milu. Sve ih sada mora zaboravit' novu vojsku nove vlasti slavit' i sve slike svojih domobrana to je ponos do današnjih dana skrivane su sve u lastavice za tuđinca to su izdajice domobrani niste izdajnici nedužne vas pogodiše hici. Gusle moje suze obrišite pjesmu moju sad mi nastavite ali opet upitajte vilu našu vilu Hrvaticu milu ona će vam dosta toga reći svjedok od nje ne postoji veći tu je bila i sve je vidjela s mnogima se ona pozdravila pozdravila i majke tješila za sinovim' što im tuga bila majke mnoge ucviljene biše sinovi se mnogi ne vratiše gdje god gavran crna ptica stane tu je pogled majke uplakane svako polje i planina svaka po tri groba imade Duvnjaka od Bleiburga do našega Vrana grobovi su naših domobrana domobrana i naših ustaša zbog njih cvili tužna majka naša tragedije svjedok si nam Vranu nakon rata o bijelome danu kol'ko naše mučiše sinove pobjedničke ove vlasti nove. Gusle moje to sad opjevajte nek' istina o tome se znade neka znaju djeca tih vojnika da im treba spomenik i slika najviše ih na pravdi ubiše mnogi od njih ništa ne skriviše pravednici ostali su isti pobiše ih puno komunisti. Crni Vranu kolijevko hajduka tu je pravdi odsječena ruka vila naša to je sve gledala dugih noći sama je plakala plakala je čudila se tuda kako prave ubijaju ljude. Rat završi osta moda ova ubijanje duvanjskih sinova zakon čudan bez imalo suda za sitnicu ubija se svuda tako ovo prokletstvo je palo sreće nisi nikad ni imao. Pjesmu svoju sad ću nastaviti od Duvna se ne ću rastaviti pjevat ću vam o novome dobu svima pokoj u svakome grobu počivajte mirno braćo mila pobiše vas sloboda je bila cvijeće do sad mi vam nismo brali odbornici to nam nisu dali doć' će vrijeme kad će ruže cvati za grobove vaše će se znati. Kakvi dani nakon rata biše težak život Duvnu nastavi se cijela zemlja pjeva o slobodi svi slobodni biti će narodi svud' se grade škole i zadruge popravljaju, izrađuju pruge cijela zemlja sad se izgrađuje a o Duvnu ništa se ne čuje novi sad se zemljovidi rade na njima se za Duvno ne znade. Iz prvih se već čulo govora to se mjesto zaboravit' mora skrivilo nam od postanka svoga od krunidbe kralja hrvatskoga sad je vrijeme mora se kazniti bijeda će ga sama uništiti. Jedan borac desna ruka Tita stari Đuro poče da se pita jednom glasno reče ispred sviju od Duvna ću napravit' Srbiju il' Srbiju ili ih raselit' Hrvat tuda ne smije se veselit' nit' veselit' niti se mučiti silom nekom mora se kazniti oštro reče ljute su mu kletve Duvnu teške spremaju osvete. Dokle prvi sastanci su tekli glavni ljudi dosta toga rekli a predsjednik ne reče ni riječi zaboravi da se tu izliječi poslije nikad vidio ga nije jadni čovjek zaboravit' htije. Još ću malo pjevat' o razvoju nastaviti ovu pjesmu svoju o razvoju duvanjskog seljaka zemljoradnja prijaše mu svaka orali su kamen i liticu sijali su ječam i pšenicu ova tu je visoravan škrta živjet' ne možeš od njive i vrta. Izlaz traži pa i Duvnjak zadnji svakog dana sve je više gladnih komunisti hranu otimaju i točkice zemlje što rađaju kakva nam je sad ovo sloboda što će biti od jadnog naroda.

Eej opet neko stiže naređenje za Duvnjake bit će izvršenje naređenje ili neka kazna čula su se nagađanja razna Crnu Goru kada izgradite kaznu ćete da odradite. Jadni Duvnjak bez imalo volje biše kažnjen za Kupreško polje odmah Duvnjak brzo je shvatio s ovom vlašću da je izgubio da je teške doživio dane slušajući ove partizane i prodane sve Duvnjake iste uhljebljenjem nove komuniste. Pedesetih a i nakon toga sva'k' doziva najdražega svoga Crna Gora gradila puteve teške njima pravila žuljeve spavali su u šumskoj baraci trula slama i hladni madraci hranili se kukavno i bijedno mesa jednom to se jelo tjedno a u takvoj bijedi i teroru izgradiše oni Crnu Goru. Odradiše kaznu iz inata Zapad im je otvorio vrata vlasti ove odmah na to vele neka idu, bolje da se sele iza rata dvadeset godina uvijek ista ova je kotlina o izgradnji ni govora nema cijelo Duvno na zapad se sprema. Vila naša opet tužno plače nikad nije ni plakala jače dobrog doba ovdje nije bilo ovdje uvijek teško se živjelo borio se, nisi mor'o selit' u bijedi si znao se veselit' pjevao si uz čašicu vode o moj hrabri duvanjski narode branio si zelene livade da ih drugi ne kosi ni krade uvijek čuv'o svoje si ognjište sve su vlasti za te bile iste. Nikom nisi puno vjerovao robov'o si to si navikao robov'o si i molio Boga dokle nije došlo do ovoga u pasošu sad vidiš spasenje dođe ovo bijedno iseljenje. S drugim dijele sad diplome svoje svu rodbinu najprije prebroje k'o svatove k'o da će kupiti posla svatko ne može dobiti kriterij je stvarno oštar bio radit' svatko nije zaslužio evo brate još jednog problema puno ih se ilegalno sprema druge nema putovat' se mora noću pješke preko Maribora. Mariborske te drage duboke, strme stijene i hladne potoke duvanjski su momci ih gazili Austriji dok su dolazili u logoru tu bi malo bili putni trošak dok bi zaradili pa odatle pa sve do Melbournea putovanja opasna i burna. A ostali s pasošem u ruci ni u malo manjoj nisu muci dok dozvola stigne iz Wiena ostavljaju se djeca i žena svi su sretni kada ju dobiše u stranoj se zemlji zaposliše Njemačka ih iz Wiena traži marak posta od šilinga draži Njemačka je postaja im zadnja Duvnu poče tek tada izgradnja. Tu ostaše sve do mirovine svaku marku za spas domovine pjesmo moja još nam nešto kaži pravi iskaz od tebe se traži Buško Blato što nam potopiše i naš narod svuda raseliše što nam rudnik Posušju prodaše a da narod za to ne pitaše ćirilicu što nam djeca uče zašto s tuđim pismom da se muče. Sad ću novo doba opjevati što će biti još je teško znati opjevat ću nek' se ipak znade što nam sada komunisti rade kakvu sada politiku vode još ih trpiš moj duvanjski rode. Tko im sada tu dresuru daje ni rođenog brata ne poznaje nekoliko navest ću primjera iskrenost me moja na to tjera. Kada je Savka skinuta s vlade Duvno pamti Duvno dobro znade i tada je nedužno platilo pravednih se dosta zatvorilo Duvnjak opet tu zaštitu nema optužnica nova mu se sprema pravedan je ali suđen biše privođenja tek se nastaviše Bože dragi što će sada biti kako poče sve će zatvoriti. Sa izgradnjom mora se čekati jer se UDBA mora pojačati čule su se riječi republike i saveznog suda neprilike opet Duvno krenu ispočetka sve je isto samo nema metka suza ima nemoj se plašiti pravednoga zna se osuditi. Duvnjak pravdu nije ni uživ'o uvijek mu se sudilo na krivo rode mili i to moraš znati počeše nam djecu zatvarati Gospe naša čuvaj našu dicu svjetlošću im obasjaj tamnicu nek' izdrže do novoga jutra domovini trebati će sutra i još nešto moj duvanjski puče ja ću pjevat' što je bilo jučer. Nije jučer sada se desiše potomstvu nam borbu pripremiše vilo moja sad te moram zvati svijetu kaži to se mora znati komunisti sada gadno prijete bombom hoće da nam se osvete a jadnome duvanjskome sinu ne daju uopće mirovinu pa i djeci što se tek rađaju čisti zrak im silom uzimaju. Majko naša jadne tvoje dice čistog vjetra nema sa Čvrsnice na sve strane o tom se pisalo te sad Duvno na noge ustalo shvatilo je da čekanja nema najveća se katastrofa sprema trećeg poče petog se nastavi petak svanu biše prosvjed pravi. Cijelo Duvno sve do Crvenica te Posušje i cijela Lištica svi su došli tako biti mora srušit' temelj akcelelatora upornost se sada isplatila prva ovo pobjeda je bila prva jest ali još će ih biti Duvnjak ovdje ostat će živjeti. Pradjedovska groblja će čuvati a Hrvatom samo će se zvati i na kraju pjesmo moja mila dužnost tvoja to bi sada bila pozdravi mi sve moje Duvnjake sve radnike, studente i đake i reci im da ćemo se vratit' svoje Duvno mi ćemo poznati. Staro ime nek' mu opet vrate još će Sunce tu grijat' Hrvate demokratski život sad se sprema pa će Duvnu doći bez problema.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: čet ožu 12, 2015 11:53 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2298
VLADO KUTLE - POGIBIJA BENKE PENAVIĆA I OSTALIH VITEZOVA

Ej na tisuću i devet stotina četrdeset i peta godina poletjela iz Zagreba vila na Široki odmoriti krila herceg-zemlji tužnu vijest donijela da je pala domovina mila otišli su Nijemci i ustaše ne čuje se glas Lijepe naše. Sve do ovog sudbonosnog dana herceg-zemlja dobro se držala naši momci što su se borili ovom viješću zbunjeni su bili nastao je metež i panika jerbo nema dovoljno vojnika niti ima bombi i topova da se brani zemlja hercegova sve su tanje obrambene moći pomoć ne će ni od kuda doći sve su veze bile potrgane nestalo je naboja i hrane borit' se je bilo dalje džabe jer odoše saveznici Švabe. Više nema sa Zagrebom veze ej jak se obruč na Široki steže jer je Zagreb puno prije pao Brijeg Široki dobro se držao toga hladnog u veljači dana kidisale horde partizana navalila od istoka stoka da ne možeš otvoriti oka razbojnici od jugozapada Dalmatinska deseta brigada. To su bili četnici iz Knina još se neki pridružili njima na šajkačam' petokrake šiju a kokarde po džepovim' kriju ako bi im nekad zatrebala šajkači je ona pripadala i dan danas to su sestre dvije obadvije rodom iz Srbije ta godina četrdeset peta pamtit će se sve dok ima svijeta. U veljači uoči poklada herceg-zemlja dušmanim' dopada naši borci što su se borili toj se rulji predat' nisu htjeli jer su bili zakleti Hrvati poglavniku Paveliću Anti. Morali su poći u hajduke u planine među mrke vuke u planinam' malo sačekati da se opet Nezavisna vrati Nezavisne nisu dočekali većinom su od izdaje pali u planinam' snage sakupiše novi zavjet domovini daše moraju se podijelit' na grupe da ne padnu dušmanim' u ruke. Ej tu je bilo nekoliko grupa Bože Mandić ustaše zastupa to je bio od ustaša dika prvi časnik Ante poglavnika a zamjenik Penavić je Benko za njega se čulo nadaleko dočasnika imao je zvanje poglavnik mu odao priznanje to je bio momak kao čigra rodom biše iz Širokog Brijega poglavnik ga zovn'o u redove među svoje sive sokolove Benko se je odmah odazvao za Hrvatsku zakletvu je dao u to vrijeme to je bila dika tko će služit' Antu poglavnika. Tu se traže odabrani momci većinom su bili Hercegovci čistokrvni traže se Hrvati poglavniku Paveliću Anti to su bile junačine prave nezavisne hrvatske države ja ću ovdje neke opjevati diljem svijeta nek' znaju Hrvati neka znaju naši naraštaji tko su bili vitezovi pravi nikada se predat' nisu htjeli partizani k njima nisu smjeli. Svakog dana šalju im poruke pa da ne će krvaviti ruke da se jave partizanskoj vlasti ni dlaka im s glave ne će pasti ej ustaše im nisu vjerovali i nisu se prevariti dali tko je mog'o stoki vjerovati pravedni su pobijeni fratri. Izdajicam' svašta obećaju samo neka ustaše izdaju ni tu nisu puno učinili lažnom su se varkom poslužili jednu grupu OZNA-e obučiše sve kako se po ustaški zvaše da bi bilo uspješnije ovo ot''raše ih čak u Biokovo. Uhvatiše vezu jednog dana kao da je pomoć od Vrbana Vrban će nas kotarisat' muke ej Mandić trlja zadovoljno ruke prođe skoro jedan mjesec dana dok se ta skupina došuljala pod Vranićom više Kočerina ta je grupa sastala se s njima ovdje su se dobro upoznali ali Ćutić ost'o je po strani. Nikom nije ni pružio ruke to su njemu partizanske grupe ovim došljam nije vjerovao i nije se prevariti dao on ih htjede odmah likvidirat' ali Mandić ne da u njih dirat' Ćutića Mandić uvjerava da je ovo pomoć za nas prava. Nitko njega uvjerit' ne more ovo treba pobit' prije zore Mariofil tu je glavni bio ove došlje on je zaštitio zbog toga se Ćutić razljutio družiti se više nije htio otiš'o je kod Penavić Benka sve je njemu po istini reka. Za tu grupu što je ubačena da to nije pomoć od Vrbana sve do jedan meni su neznani garantiram to su partizani. Ej otiš'o je Benko kod te grupe pridošlicam' nije pruž'o ruke već je svoje savjetov'o ljude da se uvijek na oprezu bude tu se Benko malo zadržao i Mandiću dobar savjet dao oj Marijo dobro budan budi dok ne saznaš tko su ovi ljudi veliki je borac Mandić bio ali slušat' nikog nije htio zajedno su cijelo ljeto bili naši nisu ništa zamijetili. Ej ljeto prođe stiže jesen rana žuto lišće opada sa grana noć je pala hladni vjetar puše u vrletim' pitome Gostuše svi su skupa pošli na spavanje sigurni su nitko ne zna za nje zato nisu postavljali straže to je bilo pridošlicam' draže sva'k' je sebi šušnjelje nagura kojega je nanosila bura svi su naši ubrzo pospali jerbo nisu ni u što sumnjali. Partizani ispod kapa žmire i čekaju zakazano vrijeme pet do dvanaest svi su dobro znali sva'k' će na svog rafal da ispali dva-tri puta pjevala je sova al' se naši ne bude iz snova to su bili zadnji izdisaji protutnjaše OZNA-ini rafali tu je naša pobijena grupa živ se samo Katura izvuka. Al' je i on teško ranjen bio i puno je krvi izgubio a pomoć mu nitko nije dao sutradan je i on podlegao. Čobani su njega sahranili obilježja nisu stavljat' smjeli krv se ovdje velika prolila Mosor brdo dobro natopila sad je OZNA u paničnom bijegu hitro bježe Širokome Brijegu da ih ne bi Ćutić dostigao jer po noći vazda se šuljao on se skoro dvi godine krije preko noći nikad zasp'o nije. Prođe jedva devedeset dana komandna je grupa nastradala poznat nam je njihov izdajica iz velikih sela Uzarića za izdaju dobio nagradu švapsku kuću u Novome Sadu ej pitajte se naraštaji mladi o kakvom se izdajniku radi tu su naša polomljena krila nema više komandnoga tila tu je Bože Mandić poginuo komandant je svih križara bio Čvrsnica je mjesto pogibije četrdeset i sedme godine zločin se komunistima piše al' ni jednog nema živa više.

Ej još se sjetih jednoga mladića šerkezlije iz ravnih Dužica po imenu to je Škrobo Vinko stat' mu na put nije smio nitko to je bio vitez od ustaša još ga žali okolina naša rastom malen, srca velikoga taj se nije plašio nikoga u Šarića Dubravam' je pao dobro znate tko ga je izdao izdajnik je sa Širokog Briga i dabogda svakog dana riga dvadest treći četvrtog mjeseca u proljeće Jurevdana sveca tu se Škrobo s OZNA-om popucao teško ranjen na zemlju je pao sam je sebi prekratio muke da ne padne dušmanim' u ruke na lištičku nose ga ćupriju još se ne zna gdje mu kosti gnjiju. To je bio od ustaša vila laka njemu naša gruda bila nakon Škrobe četiri mjeseca na red dođe Jozo Busovača još za njime Stipe Sentić mali nikada se nisu rastajali i Ćutić je tada s njima bio vino se je u Pologu pilo. Angelina iz sela Pologa izdajica ne vidjela Boga ova kuja i njezina mati krvavih se posala prihvati izdadoše Jozu Busovaču Draškoviću zloglasnom koljaču izdade ga prokleta Jarkuša otišla joj u dno pakla duša. Još je ovdje Stipe Soldo pao a Ćutić je UDBA-i izmakao na Pologu noćit' nije htio prije dana ružan san je snio otiš'o je spavat' u Britvicu u sigurnu svoju zemunicu Ćutić nikom nije vjerovao i nije se prevariti dao on je prije Busovači reka na Pologu da nema konaka Busovača ovo nije sluša mislio je ne će ga Jarkuša. I oni su na ćupriji bili jer su tako komunisti htjeli njihove su pronađene kosti zahvaljujuć' ljudskoj prisebnosti ej reći ću vam više za Ćutića ljutu zmiju sela Ljubotića. Tko god njega nije poslušao taj bi lako u klopku upao on je bio poput vilenjaka takvog borca rijetko rađa majka posljednji je na ćupriji bio četiri je godine se krio živ u ruke njima nije htio sam je sebi i on presudio navodno je od izdaje pao nitko ne zna tko ga je izdao još ne znamo gdje mu kosti leže komunisti od istine bježe. Nakon smrti Joze Busovače za Benkom se tragalo još jače jednog dana poviše Gostuše s Benkinom se grupom sukobiše tu je Benko teško ranjen bio i dosta je krvi izgubio morao je negdje na ležanje da bi svoje zaliječio rane suborci su njega pokupili u Vrljića pojatu smjestili to su rekli samo Vrljić Mandi o životu Benkinu se radi tu je Manda sve od sebe dala svaki dan mu rane previjala pozvala je i Juru i Franu da se Benki staraju za hranu tražila je ljekovite trave da mu brže zarastaju rane tu je lež'o četrdeset dana i dobro se kotaris'o rana. Jednog dana njemu pismo stiže Benkin otac iz Kanade piše čim se svojih kotarišeš rana trebaš doći do plavog Jadrana sredio sam preko mora vezu ti ćeš dobit' američku vizu ne treba ti više oklijevati komunisti sve će vas poklati. Sloboda se Penaviću smije al' se ovo dogodilo nije pobrinu se za to izdajica obeć'o je izdat' Penavića jednog dana uoči Božića doveo je OZNA-u u Vrljića sve je OZNA-i po istini rek'o u kojoj se štali krije Benko. Pero Čuljak teško mu od Boga on je izd'o prijatelja svoga on je s Benkom u križarim' bio kasnije se UDBA-i priključio jer je Peri bila obećana plodna zemlja Slavonija ravna švapska kuća dobro namještena, lagan život a gospođa žena. Vrljićim' je odmah naređeno izbaciti iz pojate sijeno Vrljići su ovo učinili vješto Benku u sijeno sakrili OZNA vidi nema više sijena a ustaše u pojati nema sumnjivo je njima bilo ovo treba sijeno kurlati ponovno ponovno je sijeno prebačeno u pojatu natrag povraćeno opet OZNA vjerovala nije sigurno je da se ovdje krije. Vrljićima je opet naređeno još jednom izbaciti sijeno vidi Benko da mu druge nema teška muka za njega se sprema živ im ne htje upasti u ruke sam je sebi prekratio muke staviše ga opet na ćupriju komunisti grohotom se smiju na ćupriji drže ga tri dana navalio narod sa svih strana željeli su ljudi da ga vide jer se ovog viteza ne stide. Omiljen je kod svog puka bio nikom nije ništa učinio još ne znamo gdje mu kosti gnjiju komunisti ovu tajnu kriju molit ćemo demokratsku vladu neka nešto o tome saznadu najteže je bilo Vrljićima što će OZNA učiniti njima. Na ruke im zavezaše lance ot''raše ih strijeljat' u Gorance još u putu ubiše Srbina što se nije slagao sa njima svo pučanstvo ist''raše iz kuće da gledaju njihovo smaknuće presuda je odmah pročitana a obrana nije ni trebala najteže je bilo majci Mandi četvero joj osta siročadi točno vrijeme ovoga smaknuća Badnja večer uoči Božića. Dva djevera, među njima neva smrtna im je kazna izrečena svi su krivi što su Benku krili i njegove rane previjali to su riječi partizanskog vođe da se odmah na strijeljanje pođe žrtve stoje u smrtnome stroju krvnik gleda jesu li na broju čim su žrtve na koljena klekle tu su suze na potoke tekle svuda čuješ tužne uzdisaje uplakane sirotinje, raje. Krv nevina ovdje se prolila Čajer mjesto dobro natopila e to su ti rodoljubi bili i takve su zločine činili neka znate hrvatski narode što su te činile spodobe svoje grijehe svi će baš da plate oj Hrvati neka dobro znate. Sve se ovo ne bi dogodilo pa da nije Pere Čuljka bilo sad se i on mora dobro kriti jer će njemu netko presuditi sigurno mu nigdje više nije jer se Marić po Čabulji krije Pero traži hitno propusnice da se ščepi slavonske ravnice sve je spremno za selidbu bilo uvečer se sakupilo silo čas selidbe primiče se bliže al' Mariću u posjetu stiže. Za dom spremni! prisutne pozdravi tko je ovdje Pero nek' se javi Pero veli toga ovdje nema jer je znao što mu Ante sprema Marić traži od njeg' iskaznicu jer on mora pronać' izdajicu. Pero svoju iskaznicu vadi vidi Marić o kome se radi ej ti si Pero Penavića ptica ne treba ti više iskaznica i poteže svoga samokresa cijeli rafal u glavu mu skresa. O Mariću moram više znati pa ću jednom i njeg' opjevati nemoj nitko da se nešto ljuti ej komunista neka svaki šuti.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pet ožu 13, 2015 4:05 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2298
ŽELJKO ŠIMIĆ - ISTINA O BLEIBURGU

Eeeeej gusle moje stara davorijo nešto bih vas sada zamolio vi pamtite događaje stare vi pamtite i mnoge vladare gudite mi drvo javorovo da napišem o tom koje slovo kažite mi kojeg to bi rata kad najviše nastrada Hrvata. Ej javor-gusle staše kazivati a guslari s davorijom spati pedeset se navrši godina od ovoga stravičnoga čina kad na ravnom polju blajburškome presudi se puku hrvatskome četr'es't pete u svibnju mjesecu tu hrvatsku uništiše djecu kol'ko su nas tada uništili još se danas nismo op'ravili. Ako si me i to sada pita to bijaše za Josip' Broz Tita kažu da je i on Hrvat bio ako nije tko to izmislio cijeli slučaj kako će se zbiti ova pjesma će ti predočiti zato slušaj majko sirotice zato slušaj ženo udovice slušaj i ti kćerko pa i sine svi slušajmo diljem domovine najmiliji gdje su naši bili gdje su svoje kosti ostavili jer još ima i svjedoka živih što do danas uvijek biše krivi što šutiše pedeset godina da se ne bi doznala istina da se ne zna ova rana ljuta sa Bleiburga i Križnoga puta ako si ju ikom pripovijeda zato UDBA rusu glavu skida. Ali sad je drugačija sudba nesta Tita, a propade UDBA Hrvatska se ponovno rodila blago tebi moja majko mila sad ti mogu kazati istinu o tvojemu pokojnome sinu ej ne želim ti povrijeđivat' rane sjećajuć' te na te teške dane ali moram majko ucviljena ta zlodjela kazat' partizana jer mnoge je progutala rijeka i bez križa i bez svećenika ako itko za ta mjesta znade obilježje nek' se neko dade gdje su bili, gdje su poginuli, gdje su svoje kosti ostavili. Zato nađoh i žive svjedoke tada kršne i ugledne momke koji no su u Bleiburgu bili i Križni put cijeli preživjeli ej to je Pere Miloš Zelić zvani sveg' se sjeća k'o da biše lani Mate Marić njega major zovu i on priču potvrdio ovu Ivan Ćipić, Pere Antišiću istu su mi ispričali priču ni jedan mi to ne priča rado jer se boji da ne bi nastrad'o teško im je reći riječi grube jer i danas strahuju od UDBA-e Ivo Perić što novine piše o ovom je nešto rek'o više sve ću ovo u jedno skupiti pa tko želi može poslušati. Ej na tisuću devete stotine četrdeset i pete godine slomila se Osovine sila Njemačka je poražena bila ni Pavelić više nema nade Nezavisna Hrvatska propade ojačaše tad na bojišnici partizani i s njima četnici jer njima bijahu saveznici i Englezi i Amerikanci. Četnici su odmah za par dana u redove prešli partizana odmah zavjet sebi postaviše da Hrvata pobiju što više sada im se pružila prilika hrvatska je u rasulu vojska još im Tito izda naređenje svi u borbu za oslobođenje tad Titova banda navaljuje kolju, pale, puk se protjeruje što ne mogu metkom uništiti to će jame duboke primiti zato vojska i narodne mase ne zna što će žele da se spase. Nahrliše svi prema zapadu jer su tamo ugledali nadu engleska će vojska ih spasiti tako mogu glave sačuvati Englezi su to im obećali ali su ih u tom prevarili. Ej domobrani i s njima ustaše iz krajeva Nezavisne naše Maks Luburić i Ranko Bobane vode svoje momke odabrane kolona se stvorila tolika petsto tisuć' civila i vojnika. Majka prati sina jedinoga mlada cura zaručnika svoga djeca bježe uz pomoć roditelja partizanskog boje se pokolja cijeli narod izgubio nadu sve se kreće prema Dravogradu. Ej čim pređoše slovensku granicu tu hrvatsku ustaviše djecu tu ih spopa nevolja i tuga kod mjesta zvanoga Bleiburga oko cijelog polja blajburškoga topovi su jedan do drugoga zrakoplovi oko mase kruže k'o da Tito naređuje druže Englezi se poslužiše trikom ovdje ništa ne će biti nikom vi vojnici oružje bacite slobodni ste doma se vratite. Vojska ovo jedva dočekala na brzinu oružje predala ej slušaj pobro nevolje i muke partizanske primiše ih ruke partizanske viču starješine draga braćo evo došlo vrijeme da u slozi i bratstvu živimo pruž'mo ruke da se pomirimo mi smo braća reći bih vam htio proklet bio tko nas zavadio rat je svršen sva'k' se doma vrati domovinu svoju popravljati. Digoše se bijele zastavice propast poče tad hrvatske dice ej al' se netko iz te mase javi i još gromko ustaše pozdravi tko se imalo Hrvatom osjeća neka pušku ne skida s pleća svi se šume majke dohvatite tko zapuca vi mu uzvratite jer čujte me moji borci mili Englezi su sad nas prevarili gonit će vas Titovi banditi i uz put vas do jednog pobiti svi priliku imadete ovu Maks Luburić i Boban vas zovu skupiše se oni okorjeli što su Maksa i Ranka voljeli probiše se uz velike muke ne padoše u koljačke ruke. Ej to se desi ljeta Gospodnjega četr'es't pete svibnja petnaestoga a što živo osta toga dana u ruke je palo partizana a Tito im naređenje dade rad'te s njima kako koji znade ne ćete ih valjda vodit' kući banda ova ne smije se izvući ne ćete ih valjda milovati najprije ih izmuči, ispati sami će ti počet' umirati. Nije zato moje dijete malo tu golgotu Križni put nazvalo sad poslušaj moje janje milo kako im je na povratku bilo da bi čula zemlja Hrvatova što joj Tito radi od sinova crni gavran svoja krila stresa hrvatskog će najesti se mesa gladni vuci planinama viju naslućuju tešku tragediju partizani oštre svoje kame teške će se dešavati drame iz čutura vodu prolijevaju krv hrvatsku tu će da hvataju mjesto vode oni će krv piti i sve jedan drugom nazdraviti. Sve to jadna naša vojska gleda što će sada oružje si preda partizani zajašiše konje razdijeliše vojsku u kolone stade trka brzih konjanika ej stade lelek hrvatskih vojnika. Bičem na njih počnu udarati viču brže što imaš čekati nitko ne zna kud te sada goni samo moraš trčat' u koloni dok ih opet trčeć' izmučiše dokle s tebe što imaš skinuše ako netko zastavi se malo po redu je išlo te ih klalo tko života biše lošijega nije puno iš'o od Bleiburga kad sva'k' sa sebe što ima pobaca tad kolona lagano koraca teško onom tko nogom se nosi umorni smo i potpuno bosi tko na nogam' cipele imao partizanu odmah ih predao.

Eeeeej preko dana tako nas gonilo noću negdje u logore zbilo veliki nas spopadoše jadi od pustoga umora i gladi svatko kuka, dere se i vrišti na nogama su krvavi prišti leđa modra, teško se koraca od partijskih teških udaraca. Jer partizan nasred ravna polja udari te kada ga je volja Bože mili što se tada radi kad se noću sve ovo ohladi sve te boli prišti popucali saniteta tad nisu imali k'o da znaju kada je najgore partizanske starješine zbore. Brzo pokret! puti su daleki stić' ćeš prije ocu, majci, seki ne skočiš li kad komanda dođe metak odmah kroz te će da prođe tako nakon svakog odmaranja kolona je uvijek bila manja jer su uvijek imali razloga za zaklati il' ubiti koga jer ako si gledao uzbrdo ubit će te što nisi nizbrdo i cijelim putem su varali da bi razlog za ubit' imali. Evo nekih varki Titovih to su meni ispričali oni na godišta mlađa i starija rasporede malo noći prije kad ujutro poć' se naprijed sprema godišta im nekih nigdje nema otjerali negdje su ih vani svi po redu su likvidirani. Petnaest dana moj dragi narode ne okusi ni kruha ni vode kad ugledaš zelen busen trave iako te može koštat' glave ako bi ga netko tad pojeo mili Bože sretan ti je bio lokvu vode kad je ugledao ludo ti je narod tu trčao žeđ nas više od gladi ispati živ od lokve nitko se ne vrati. Tu ih masa nastrada nevinih pobiše ih drugovi Titini još ovako staše ih varati tko ne može dalje putovati pozadinu našu će čekati tu čekaju naši saniteti oni će vam prvu pomoć dati povest će vas sanitetska kola ej tako ih je zaglavilo pola. Jer tko je u ovo vjerovao taj ti mraka nije dočekao kako priča Miloš Zelić Pere pokojne mi Baruše matere tko je ovoj nasjeo prijevari taj ti nije stigao materi tri godine nakon ovog rata od Đilasa ta je stvar priznata. Slovenski su seljaci pričali kad su svoje šume posjećali ej da se hrpe leševa viđaju u šumama da se raspadaju tako truleć' da se nadimaju i da mnoge rijeke ponornice na tisuće leševa izbace to su oni što bi nastradali saniteta kada bi čekali najzgodnije ubit' ih je bilo blizu rijeke to se je desilo do pasa ih u vodu ut''rati tu ćete se vele osvježiti na tisuće tada ih nastrada tu strojnicom pobila ih banda. Ej tu ni jednog ne treba kopati a pravdanje počeli bježati tako grupa s kojom Zelić pođe za pun mjesec u Pančevo dođe s dvanaest i pol tisuća je pošla a s trećinom u Pančevo došla još domobran Pere Kerežija ovu priču nam pripovijedio u Đurđevac kad su ulazili majka sina s kolonom vidjela ej preda nj trči pa se zagrliše jedno drugo suzama poliše a partizan što kolonu prati sve to gleda i natrag se vrati dragi puče ovo je istina cijeli rafal sasu joj u sina a odgovor dobila je majka eto ti ga sad kučko ustaška kad ga voliš eto ti bandita pa ga gledaj do svršetka svita. Kad kroz srpska prolaziše sela tu ih voda dočekala vrela Srpkinje ih polijevaše bome ej vrelom vodom po tijelu golome a za mjesec ili više dana jednom ili dvaput biše hrana kad se sjetim poteče mi suza to ti kaša bi od kukuruza koju smo god rijeku prelazili leševi su po vrhu plivali svatko od nas to treb'o bi znati da su ovo sve bili Hrvati dok dođosmo do svog odredišta draga braćo od čovjeka ništa. Kol'ko dana si na putu bio toliko si kila izgubio moram ovo kazat' našoj djeci Križni put je traj'o šest mjeseci oni što su najsretniji bili sve su ovo meni kazivali ej od Bleiburga do grčke granice naše ima pobijene djece jer su naši i dragi i mili u logorim' na tom putu bili nitko nije s pola kila doš'o s koliko je iz Bleiburga poš'o šest mjeseci i koji dan više opanaka im na nogam' ne biše a kada im amnestija dođe s propusnicom svaki doma pođe. Kad su stizali do doma svoga nitko nikog poznat' nije moga majka, otac ne poznaju djecu svatko pita čiji si ti sinko tako ih je išestila OZNA ni rođena majka te ne pozna. Draga braćo pedeset godina nije smjela reći se istina o Bleiburgu i Križnome putu tko je znao mor'o je da šuti iako je tog nemilog rata tristo tisuć' nestalo Hrvata sve elita ljudi odabrana katiolika, a i muslimana za vrijeme prošloga režima tko je smio reć' komunistima da se ova istina zapiše ej Sunce ne bi grijalo te više. Al' se zemlja zaklinjala Bogu ja ti tajnu sakriti ne mogu jer kakva god tragedija biše uvijek netko u njoj preživiše skoro svaka kuća u Hrvata il' izgubi sina ili brata na području Herceg-Bosne naše domobrana, civila, ustaše u Mostarskoj biskupiji samo što do Duvna protegla se amo nedavno se o tom popis sprema šesnaest i pol tisuća ih nema. Stara žena o tom priča sama još i danas živi u Grudama Biloševka nadimkom je zovu tragediju ispriča mi ovu od Bleiburga do Bosanskog Broda devetero nesta od mog roda dvije kćerke i dva sina mila tu mi svekar i svekrva bila zla sudbina bi mi toga rata još sam jednog izgubila brata muž i zaova nestaše tu sinko poslije nije vidio ih nitko molim Boga i Božju mati nek' da zdravlje mome sinu Anti treća mu je godinica bila s Dravograda kad sam ga ponijela Bog je njega meni ostavio da bi sretno on sa mnom živio. Ej partizane imenovat' ne ću što nam ovu spremiše nesreću koji živ je nek' se ispovijedi neka gotov u svom domu sjedi jer mu može minuta svakoga grješna duša otići pred Boga a koji su na onome svitu neka vođu upitaju Titu je li ga Bog za ovo kaznio i dao mu što je zaslužio. Ej zato braćo narode hrvatski sjedinimo svoje sile bratski našem rodu zadaća je teška još predstoji borba nam viteška jer kad bi se Bleiburg ponovio živ ni jedan Hrvat ne bi bio. Uz pomoć Boga i Tuđmana Franje, Gojka Šuška i naše obrane, generala Rose i Bobetka četnik crnog dočekat će petka il' će priznat' našu šahovnicu il' u boju izgubiti dicu sve će ići po redu i planu sva'k' očenaš za zdravlje Tuđmanu.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: uto ožu 24, 2015 7:40 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2298
Sred Hrvatske ruža procvjetala petokraku zvijezdu progutala
široko je latice razvila i mirisom Hrvatsku opila
boljševičkom čizmom iznakažen ustaje se narod preobražen
pod simbolom zvijezde petokrake doživio muke svakojake.
Demokratska podiže se klima u državi čvrstoga režima
rešetke se teške pomakoše mučeničke duše ustadoše
iz Bleiburga do Zagreba bijela poletjela golubica bijela
poruka je iz Bleiburga stigla Hrvatska se na noge podigla.
U njoj piše slovima od zlata ustanite sinovi Hrvata
oj Hrvati na noge ustajte tužne snove više ne sanjajte
krv je naša za slobodu pala potocima dok se prolijevala
nevine su kopljem pogazili Križnim putem kud smo prolazili.
Grobove su naše zaorali i po njima trnje zasadili
duh Bleiburga još i danas kroči o žrtvama nevinim svjedoči
krvavim je slovim' ispisana u anale crne upisana
svaka žrtva blajburškog proljeća tragedije dvadestog stoljeća.
Na stotine tisuća Hrvata završilo pod rukom dželata
sad trepere blajburške padine od kostiju i krvi nevine
ustanite hrvatski sinovi poručuju vaši pradjedovi
probudite rasijane snove Europa vas u zavičaj zove.
Boljševičke karike su pukle što su narod u pakao vukle
popucale i neka su pukle Hrvatsku su u ponor dovukle
od devetsto osamnaestog ljeta Hrvatska je država prokleta
dušmanske ju sile pogazile i hrvatsku mladež uništile.
Krv junačka potocim' je lila Lijepu našu suzama oblila
strpljiva je naša mladost bila tvrdu vjeru u srcu je krila
okove je porušila čvrste i visoko uzdignula prste
da načini promjenu duboku demokratski proces je u toku.
Diljem naše domovine mile narodne se mase okupile
ispod drage trobojnice naše vesele se pjesme zapjevaše
kolo sreće ponovno se kreće procvjetalo hrvatsko proljeće
Lijepa naša suzam' orošena trobojnicom sad je urešena.
Svud hrvatski grobovi se viju za boljitak i demokraciju
demokratska zajednica stupi sve Hrvate pod barjak okupi
podigoše barjak u visine svi Hrvati zapadno od Drine
tlo hrvatsko pod nogama vrije za Europu boj se ljuti bije.
Predizborna kampanja se stvara demokrati protiv ljevičara
lijeve snage u tabor se zbiše komunizmu ime promijeniše
al' se narod u redove zbija komunizam nikome ne prija
ne može se narod zavarati proletersku diktaturu pamti.
Pamti narod ožiljke palica i rešetke krvavih tamnica
sve nevolje što je propatio dok se barjak boljševički vio
ispod sjene zvijezde petokrake doživio muke svakojake
svoj glas daju za demokraciju samostalnu hrvatsku naciju.
Suverena hrvatska država to je program što se podržava
to je bila čežnja pradjedova to je ponos hrvatskih sinova
HDZ je prava stranka bila sve napredne stranke pokupila
uz Tuđmana domovina cijela stoljetne je težnje iznijela.
Njegov program ponos je i dika u Hrvatskoj svakog čimbenika
od vremena kralja Tomislava zvijezdica je hrvatska sijala
dok ju dušman nije zasjenio u dva dijela kad ju razdijelio
taj najljepši komadić planete u crne je zavio palete.
To bogatstvo od Boga nam dano dušmanskim je rukam' iščupano
svo to blago što je zemlja krila tuđa ruka sebi prigrabila
s naših njiva plodove je brala plod žuljeva naših ubirala
plavi Jadran sebi prisvojila svaki pedalj zemlje ukaljala.
Pogazili junačke grobove ucvilili hrvatske sinove
nametali svoju nekulturu uništili moral i kulturu
koliko je naprednih Hrvata iza teških lepoglavskih vrata
nagazilo tuđu barijeru završilo svoju karijeru.
Goli otok grobnica je bio na tisuće Hrvata lomio
u bespuću gologa kamenja nevina su tijela sahranjena
tvrdi kamen ispiran suzama tužnu priču pripovijeda nama
njegov imidž i krvava sjena nek' nam budu vječna opomena.
Braćo mila oči otvarajte i od trnja krune poskidajte
vikni čilo sine od Hrvata sklopi svoje ručice od zlata
ponosite okice obori i molitvu kraljici prozbori
moli sine na nebesim' mati nadu će ti u život da vrati.
Neizmjernu ona ljubav krije nad hrvatskom dječicom dok bdije
hrvatska je ruža procvjetala majka nam je svoj blagoslov dala
svibanjska je osvanula zora dan države proslavit' se mora
potocim' je krv nevina tekla dok Hrvatska državnost je stekla.
Noćno nebo nad Zagrebom gori Lijepa naša iz grla žubori
svaki Hrvat kao jedan diše suverena Hrvatska se piše
opet barjak nad Marjanom vije kao žarko sunce Dalmacije
svud se hvata kolo od veselja propjevala domovina cijela.
Trobojnice zemlju uresiše demokratska poruka se piše
nek' osviću veselija jutra za Europu i za bolje sutra
poruke su svuda ispisane za bogatstvo i sretnije dane
iz Srbije prijetnje učestaše suverene Hrvatske se plaše.
Samostalna hrvatska država u Srbiji temelj potkopava
sad Srbija cijela podrhtava nema više para zabadava
opasna se približava kriza nema više hrvatskih deviza
bez Hrvatske Srbija bi bila kao dijete bez majčinog krila.
Sad Beograd na noge ustaje demokratski proces ne priznaje
Hrvatska je svoj odgovor dala izabrala Franju generala
dali smo mu šansu i mogućnost na njemu je Hrvatska budućnost
svi su konci u njegovoj ruci jer su ovo presudni trenuci.
Sada mora hrabro postupati za dlaku se ne smije odstupiti
jer je želja i molitva sveta suverena Hrvatska da cvjeta.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: uto ožu 24, 2015 10:02 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2298
VLADO MIKULIĆ - POD DAMOKLOVIM MAČOM (A)

Pod opasnim Damoklovim mačom sastali se Reagan i Gorbačov
sastali se po poznatoj temi teški svjetski gorući problemi
iz kojih su ponikla stremljenja da se nađu pravedna rješenja
za sve svjetske složene probleme dok još nije isteklo vrijeme.
Da jednoga mogućega dana ne ostane Zemlja spepeljana
na prostoru postavljenih meta ukrštenih atomskih raketa
gdje ostalo ne bi od ratnika pobijeđenih niti pobjednika
već ostala opća katastrofa od minulog općega potopa.
Da svijet prođe ova kataklizma pojavi se pokret pacifizma
koji hitno traži ljudskom rodu izmirenje, pravdu i slobodu
ovaj pokret traje u vremenu kad nam i Bog šalje opomenu
da je mir u narodu zamračen jer je narod jako izopačen.
U ovakvoj mutnoj atmosferi svijetom se dižu kidnaperi
i kroz svjetske zračne regione otimaju putne avione
i izvode akcije gerile ubijajuć' nedužne civile
mafijaši i gangsteri svjetski nedužnike ukroćuju zvjerski.
Iz ruku im djecu otimaju dok riznice silom opljačkaju
i bez rada obučeni, siti žive kao pravi paraziti
milijuni ljudskih bića mladih u mukama umire od gladi
još ih Sunce obasjalo nije a na krilu svoje majke mrije.
Dok na drugoj zasićenoj strani skapavaju mladi narkomani
otima se narod idealu i slijepo pada u moralu
predajući djedovsko poštenje u potpuno pučko izrođenje
što donosi kobne posljedice u buduće bračne zajednice.
Sve su ovo dokumenti čisti da se dignu svjetski pacifisti
da u ime pravde i poštenja narod nađe mirovna rješenja
sve sporove riješi uz suglasnost i otkloni atomsku opasnost
borac za mir dojaviše vijesti pojavi se papa Pav'o šesti.
U palači mira u New Yorku kad izloži svjetsku žalopojku
počašćen sam ja vrhunskom čašću na povijesnom ovom hodočašću
da u ime duhovnog pastira svoj glas dignem u obranu mira
jer postoji istinska mogućnost da svijetu spasimo budućnost.
Za mir svjetski rješenje je jedno ispravite što je nepravedno
da svijet bude čvrsti bedem mira a ne krhka kula od papira
mir promiče više decenija nobelovka Majka Terezija
djelujući kao mirotvorka postala je slavna nobelovka.
U misiji svojoj po svijetu osuđuje atomsku raketu
a promiče mirovno rješenje nesebičnost, pravdu i poštenje
usrdno se moli ocu Bogu da učvrsti u narodu slogu
da se ljudi osjećaju braća i da im je životna zadaća.
Jedan drugom oproštenje dati i mir časni svijetom promicati
istodobno Ivan Pav'o drugi otpor daje nuklearnoj kugi
putujući iz svog Vatikana s obje strane plavog oceana
s maslinovom grančicom u ruci jer su ovo ozbiljni trenuci.
Da se bedem narušenog mira diljem svijeta vječno afirmira
i da ljudske svađe i kukanje zamijeni svirka i pjevanje
dok se ljudska katastrofa sluti Majka Božja na Zemlju se 'puti
da mir vječni osigura djec koja danas stoje u oprjeci.
Spustila se nije u Londonu, u Parizu ni u Washingtonu
gdje zapinju oči od vidika već gdje zvoni freza i motika
gdje su ljudi još od pokrštenja puni pravde, vjere i poštenja
i gdje cvjeta bujno vinogorje to je kršna župa Međugorje.
Pet je punih prohujalo ljeta da se majka ukazuje sveta
kako tvrde njene vidjelice s kojima se sreta sučelice
još je na sve zloće čovječanske uputila poruke božanske
sve je ovo utiranje puta za dijalog glavna dva aduta.
Koji vode svoje alijanse i imaju u rukama šanse
ljudskom rodu život i mir dati ili ognjem atomskim sažgati
zato djeco sve od sebe dajte mir u svijetu vječno sačuvajte
da vas vječno kao djecu svoju majka gleda u punome broju.
Ja sam sina zamolila Krista da postanem i ja pacifista
da s narodom u godini mira svih ja spasim nuklearnog pira.

Gusle moje instrumentu stari modernizam tradiciju kvari
o ljepoti ne vodi računa milom zvuku gudala i struna
mnoge bune vama opjevane u najteže i najgore dane
veličale mnoge ste junake od tirana pravili luđake.
Kroz stoljeća prošlosti nam slavne kao melem liječile ste rane
lomila se kraljevstva na vama s oca sinu predane ste nama
a sad eto čudne li nezgode odjednom ste izišle iz mode
nekom žao a nekom i nije sad gitara u svem' ima šije.
Vi gledate sa starog duvara novi potop na svijet se obara
sve gledate prizore potresne gladne, jadne, zgažene, bolesne
i nepravdu što na svijetu vlada mnogi bijesne umiruć' od glada
milijuni od gladi umiru dok oružja dolare ubiru.
Glad i bolest siromašne prati dok bogati bogato ih plati
planine se dolara ulože dok atomske u magazin slože
a ne prođu ni godine dvije takva bomba već u modi nije
pa milijarde ponovno ulaži nešto bolje, razornije traži.
Jedni prave razorne rakete drugi flotom zrakoplovnom prijete
jedni bježe od zemaljskog gnijezda pa ulažu u ratove zvijezda
zar pametni ne mogu da vide kol'ko novca u gluposti ide
mili Bože pa to nije šala na što se je ljudska mašta dala.
Kud li srlja zašto li se bori da sve živo u pepeo stvori
zar je netko željan Hirošime naježim se kad joj čujem ime
pa da čovjek ne može da shvati da u povijest malo se povrati
od postanka do u naše dane stranice su krvlju ispisane.
Sloboda je od Boga nam dana zar je malo nasilja i rata
zar je malo žrtava u miru milijuni od gladi umiru
zar je malo Meksika i strave i užasa kolumbijske lave
zašto neki ne žele da vide kol'ko ljudi umire od side.
Od bolesti kojoj nema lijeka na nas nova katastrofa čeka
da je manje nuklearnih proba svjetlije bi bilo naše doba
budućnost bi ružičasta bila i djeca bi ljepše snove snila
dosta frke zbog ovog se diže al' se pričom ništa ne postiže.
Tu se samo prazna slama mlati zato bolje pričanje prekrati
valja kročit' u budućnost smjelo prazne riječi pretvorit' u djelo
pruži ruku u znak pravog mira sloboda se ničija ne dira.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sri ožu 25, 2015 3:25 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2298
VLADO MIKULIĆ - POD DAMOKLOVIM MAČOM (B)

(1986.)

Zakukala crna kukavica usred zime kad joj nije vrijeme
ona kuka nikad ne prestaje ne zna gdje je postavila jaje
obitelji nema svoje mile nije svoje ni vidjela pile
zato kuka nikad prestat' ne će u životu nema svoje sreće.
Jedno samo što joj se priznaje ne će svoje polupati jaje
drugoj majci daje ga da goji zbog toga se nikoga ne boji
nepravda je jasno nam je svima među nama još i gorih ima
promotrimo koga to zanima kakvih u nas mladih žena ima.
Kako u nas tak' u cijelom svijetu predale se paklenom naletu
lijepo žive tope se od sreće a plodove bacaju u smeće
ne boje se ni vlasti ni Boga jer ne znaju što čine od toga
zar da nisu kukavice bolje ona svoje piliće ne kolje.
Pogledajmo u starija doba dok je život bio k'o u roba
rađalo se začeto je dijete zdravo bilo od glave do pete
odgajale djecu po milosti doživjele duboke starosti
mladež zdrava vesela je bila na luksuze nije ni mislila.
A današnja moderna nevista misli da će doživjeti trista
ako samo manje djece ima kad ubija to ju ne zanima
pogledajmo samo na bolnice tu je logor nerođene djece
majke su im slobodne za vrijeme vesele su kad ne nose breme.
Nakon toga lošeg traga ima što se desi al' ne redom svima
neka umre od nesretnog raka neka više ne može bit' majka
neke dulje pate od bolesti druge plaču u svojoj starosti
pojedina ognjišta se gase tko je krivac tome eto zna se.
Modernizam, uživanje mladih zamislite kakvo zlo se radi
svud ratovi okolo po svijetu tu se sudi nevinom djetetu
tko ubije odraslog čovjeka može dopast' zatvora do vijeka
za umorstvo nevinog djeteta nema suda, nema ni uvjeta.
Pogledajmo životinja svaka što sve radi da postane majka
nerazumna al' je prava mati za mladunče i život će dati
žena ne bi ni prst mali dala dijete ubit' to je za nju šala
znaju reći nije dijete živo to je samo započeto tkivo.
Ne priznaju da je takvo tkivo uništiti kao dijete živo
neke žene saznati htijaše kojeg spola zamet joj bijaše
al' kasnije u snu jako pate kad sanjaju da ga živog prate
svadbu sprema i veselje traje u najljepše svaki san izdaje.
Kad od sna se takvoga probudi kako joj je ima da poludi
mnoge žene i živčano pate kad se stare godine navrate
mlade žene što god rade sada u starosti sve im na um pada
al' se prošlost nikada ne vraća kajanje se vrlo teško plaća.
Mlade žene nemojte se ljutit' ja ću reći ja ne mogu šutjet'
što god čujem oko sebe vidim što sam pis'o toga se ne stidim
tko god čita ili malo prati mogao bi i savjete dati
koja žena boji se djeteta takva želi izumrlost svijeta.
Samo o tom ne razmišlja svatko promislite je li to baš tako
koja majka ima jedno dijete ugađa mu od glave do pete
razmaženo na noge se stavi takvo brzo majku zaboravi
još da mu se nešto loše desi onda zove pomoz' Bože gdje si.
I ako se život mu ne spasi u toj kući ognjište se gasi
svaka majka koja djecu davi nekada joj zavrti u glavi
nekad u snu nerođeno sanja da ga gleda da ju zove mama
gleda svoje nerođeno dijete od njeg' prima pogrdne savjete.
Zašto nisi rodila i mene zašto cvijet neprocvjetan vene
za užitak mene ubit' daješ moga groba nikad ne poznaješ
nije Zemlja tako pretrpana da će meni oskudijevat' hrana
što se mnogim tako loše sprema zar za takve dosta Sunca nema.
Umoreni ni dužni ni krivi voljeli bi i mi da smo živi
ali majke tako presudiše ne može se povratiti više
i na kraju još bi nešto rek'o pozdravi mi brata ili seku
nek' su sretni od glave do pete pozdravlja ih nerođeno dijete.
Zbogom majko ja ti želim sreću ne voliš me ni ja tebe ne ću
kad je takve pozdrave primile u tome se iz sna probudila
ne može se u san da povrati u tajnosti zbog tog jako pati
drugom ne će o tome da kaže pa da zločin bar malo ublaže.
Nitko o tom ne će ni da čuje naprotiv se zločin proširuje
kad će netko na put tome stati kad će žene postat' prave mati
to pitanje odgovora nema dok je naših suvremenih žena
uživaju u svojoj slobodi kol'ko hoće toliko ih rodi.
Razmislimo braćo mi o tome o životu i o rodu svome
nama da se u tome ne sudi odlučimo novi postat' ljudi.

Diljem svijeta nek' se glasno čuje Hirošima što nam poručuje
mi smo djeca atomskoga doba povrh glava atomska nam bomba
novo doba pred nama se budi ali ljepši život nam ne nudi
mir i ljubav, pravda i sloboda vječne težnje ljudskoga su roda.
Sad u strahu čovječanstvo diše samo crna kronika se piše
svuda bombe atomske se prave i rakete zašiljuju glave
kao da je već tisuću ljeta Hirošima da je bila meta
sjetite se onih crnih dana prva bomba kad je spakirana.
Na istok ju nosi letjelica crna ptica strašna ubojica
neviđena čuda ona stvara žeže, pali, ruši i razara
crna gljiva zadah smrti nosi na tisuće života pokosi
nitko ne zna od čega se gine od plamena ili od vrućine.
Nitko ne zna od kud vatra stiže il' iz zemlje il' iz paklaliže
što ne stigne plamena oluja to dokrajči ona bolna guja
prvi put se za zračenje čuje Hirošima svijetu poručuje
ja sam slika malog sudnjeg dana a krvavom bojom oslikana.
To ponavlja Hirošima kleta evo punih četrdeset ljeta
i ja s vama šaljem apel ovi što je bilo nek' se ne ponovi.

VLADO MIKULIĆ - BOLNE RANE U DANAŠNJE DANE

(2015.)

Gusle moje sve ću za vas dati i uz vas ću pjesmu zapjevati
o današnjem ovom naraštaju kako se je naš'o u belaju
i da bi me razumio svatko tri ću rane opjevat' ukratko
jer su naše nesreće kovači prva rana to su ti psovači.
Što donose itekakvu bruku ovom našem uzoritom puku
tko bi prije opsovao Boga taj bi bio prezren od svakoga
prije djecu učili bi stari vjeru čuvaj nikad ne iskvari
Boga moli i brižljivo radi i nikome ništa ne ukradi.
S bližnjim budi u najvećoj slozi i u bijedi čovjeku pomozi
ružnu riječ nikome ne reci i svakome u pomoć priteci
ti poklonom isprati vojnika i pohodi teškog bolesnika
dobro sakrij svačiju sramotu a pomozi ubogu, sirotu.
Ogladnjela čovjeka nahrani i mrtvaca očinski sahrani
sve svetinje ljubit' i poštovat' ni najmanje ne trebaš opsovat'
i to pamti cijeloga života da je psovka najcrnja sramota
i znali su kod prosvjete šture da je psovka odraz nekulture.
No jedino u vremena naša mogao si čuti kočijaša
kako psuje pijan u bajarmi i kad zapne kočija u strani
druga rana današnjega doba hrvatskoga naroda seoba
što se seli po cijelome svijetu da zaradi deviznu volvetu.
Mladi svijet u velikom broju napustio domovinu svoju
to ne biše naša draga volja nego bivši režim i nevolja
a i sada nakon ovog rata na broju je sve manje Hrvata
iako smo ovdje bili prvi kućni prag smo branili u krvi.
Zato mnogi ne imaše ništa već napuštat' stoljetna ognjišta
i grobove svojih pradjedova svoje braće i svojih sinova
naše majke ovo dobro čujte i vlastitu mladež savjetujte
nek' se paze modernih dobara i čuvaju svoja gnijezda stara.
Iz Hrvatske svoje se ne seli već se u njoj raduj i veseli
s bratom ćeš se svojim posvađati a sutra ćeš s njime zapjevati
ako nisi u životu snažan u svog brata opet si kuražan
treća rana današnjega doba koja će nas mučiti do groba.
Ovaj narod nekad je sagara od veselih seljačkih igara
igralo se i pjevalo složno i živjelo mirno i pobožno
danas brate sve je obrnuto sve napeto, živčano i ljuto
ovog puta najviše me peca što seljaku ne trebaju djeca.
Koliko je natalitet pao i kamen bi tvrdi proplakao
već nam skoro na ništici leži to je uzrok propasti najteži
naš nam čovjek nije više seljak nekadašnji pjevač i veseljak
kakvi bihu naši stari preci koji su se radovali djeci.
Gojili su brojnu omladinu i čuvali svoju domovinu.


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 226 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7 ... 10  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 15 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO