|
|
Stranica: 5/11.
|
[ 271 post(ov)a ] |
|
Autor/ica |
Poruka |
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 25 ožu 2015, 17:33 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
VLADO MIKULIĆ - DIVA GRABOVČEVA
Nema ljepše djevojke na svitu što u crkvu ulazi na Šćitu nit' je ljepša rođena od mame od kako je naše lijepe Rame nit' je ljepša viđena u puku ni u jednom turskom pašaluku pričalo se sve do Sarajeva što je bila Diva Grabovčeva. Cura zgodna prirodne ljepote zbog koje ju smrt nemila ote jer poginu ona od handžara od Kopčića turskog zulumćara polovinom minulog stoljeća pa se narod i dan danas sjeća kad je ova ljepotica bila i svoj kalež pelinov ispila. Zbog moralne kršćanske vrline na vrh Vrana visoke planine dvadesetu dohvati godinu dopadne se jednome turčinu koji želi pod svaku cijenu sebi Divu uzeti za ženu jer je bila vrsna ljepotica a po zvanju vlaška čobanica. Kćerka Luke Zulićeva kmeta koji ne će turčina za zeta već da traži muslimanku ženu u begovskom rodu i plemenu ali Turčin ni za što ne haje već nasilno za Divom pristaje prvi susret bio je potresan ja sam Tahir Kopčić sa Kupresa. Simbol ima Džafer Kopčić bega od njih sviju najbogatijega mene babo odgoji jedinca kao mlada sultanova princa pa me sada oženiti želi da se cijeli begovat veseli begovici muslimanske vjere po ćeifu babe i matere. Slušaj Divo ti si cura fina kakve nema turska carevina svo sam carstvo proš'o do Irana al' ne vidjeh zgodnijeg insana ni vlahinje niti muslimanke kao tebe vlahinje čobanke tvoje lice i garavo oko u srce mi se utori duboko. Pa ti želim mušterija biti i ugovor s tobom napraviti da ti dođem u rodnu ti Ramu i oženim tebe o Bajramu bit ćeš dama poput gorske vile u dimijam' od japanske svile i papučam' zgodnim za dimije iz latinske zemlje Venecije. Broš ćeš nosit' od suhoga zlata s ugrađenim nizom briljanata s divnim likom Muhameda sveca i simbolom zvijezde i mjeseca u đul bašti šetat ćeš po travi s perzijskom šamijom na glavi o vratu ćeš nositi đerdane i bogate svete talismane. Koji će te čuvati do vijeka od očiju gnoma i ureka od svanuća do crnoga mraka služit će te više djevojaka ne ćeš više biti čobanica već bogata turska begovica i to znaj mi Divo čobanice služit će te četiri sluškinjice. Kad je Diva razumjela bega mušteriju prvog i zadnjega i njegovu udvaračku temu za nju nije tražila dilemu već Turčinu dreknu gromoglasno oj Turčine sve je meni jasno da me voliš i za mnom da ludiš da mi svoju žarku ljubav nudiš. I da bi ja u tvom begovatu uživala u žutome zlatu sve što nudiš nisu strašni grisi samo beže moje vjere nisi ti si turčin a ja sam kršćanka zato doći ne može do braka ja imadem krunicu u ruci što me štiti u najtežoj muci. Križ o vratu simbol moje vjere što predstavlja đerdan i bisere koji nosim od malenih nogu to ja beže pogazit' ne mogu ti se ženi kćerima paša i begova turskih bogataša kao cure iz moćnih oaza mužu idu bogatih miraza. Ne od vlaha siromašnog kmeta što pred kućom nema ni mačeta i da dulje o tom ne pričamo mir i sreća tamo i ovamo takav Diva odgovor uputi koji bega jako ošamuti i odbrusi Divi odrješito slušaj Divo da ti kažem i to. Ja ću doći usred bijela dana a ti dobro smisli kod hajvana ili ćeš se zvati begovicom ili mrtvom vlaškom čobanicom tim se Tahir od Dive rastade razboli se i tužan postade danju, noću nad njim majka bdije niti jede niti šerbet pije. Pita majka kakvu mučiš muku u bogatom begovom begluku u kakvu si nevolju zapao da te nije tkogod napadao Tahir majci tugaljivo veli mene majko ništa ne veseli jer mi nije do nebeskog blaga već me mori jedna cura draga. Kakvu nema čitavi dunjaluk svakoliki islam i kršćanluk vlaška dama iz bogate Rame koja ne će pogledati na me jednog dana kad se s njome združih zamolih ju i sevdah joj pružih meni dreknu vlahinja čobanka ti znaš beže da sam ja kršćanka. U vjeri me odgojila majka pa ne mogu biti muslimanka to me majko pogodi k'o puška pa ti nemam mira ni oduška ne mogu ti spavati ni jesti ja ju moram svom dvoru dovesti kriknu majka čudna li nameta gdje ću bega oženit' od kmeta. Vrelu suzu iz očiju dade a beg Tahir u nesvijest pade onda ode i na dušek leže podiže ga babo Džafer beže i zavika kad se radi o tom da si slomljen njezinom ljepotom nemoj sine uznemiren biti ti ćeš Divu silom zaprositi. I dovesti do svog begovata po zakonu turskog šerijata i reci joj da ti bude žena dok na silu nije odvedena sretan Tahir u Ramu se baca i pronađe Divu kod ovaca mrko stane pred djevojkom plavom i pozdravi ju turskim pozdravom. Dok Turčinu Diva otpozdravi pogleda ju drsko i nastavi slušaj Divo ljepotice svita tvoj te Tahir još jedanput pita hoćeš li se begovica zvati ili će te zemlja progutati vidi Diva što bi moglo biti da bi mogla život izgubiti. Uplašena ramenima sleže skupi snagu i zavika beže.
Rekla sam ti mene se okani za me nisu momci muslimani i ne čini zločin bez potrebe već poštedi i mene i sebe ja ostajem pri svom čvrstom stavu makar bilo izgubiti glavu viknu Turčin što ga grlo nosi u nedjelju babo mi te prosi. Ne primiš li ti ruku u zlatu bit ćeš Divo priklana po vratu ovo Divu kosnu i naljuti pa mu oštar odgovor uputi tvoj zli handžar ako me prikrati tvoja glava moju će da plati jer ti poznaš uskočke serdare kako tuku turske zulumćare. Zato pazi da te živa nisu razapeli na uskočkom Klisu sabah prati svakolika Rama kakva će se odigrati drama hoće li se Diva begu dati ili će ju Turčin žrtvovati u nedjelju koja prije dođe stari Džafer na prosidbu pođe. Pa zavika poput mrkog vuka pozdrav primi prijatelju Luka ja sam Džafer Kopčić sa Kupresa došao ti nisam od bijesa već od moje tuge i nevolje i velike tvoje glavobolje nismo svjesni naše teške boli što moj Tahir tvoju Divu voli. On je spreman silom ju oženit' ili na njoj travu zazelenit' a da belaj uklonimo djeci ovo Luka svojoj Divi reci u to ime tvoju Divu prosim i evo joj oku zlata nosim dreknu Luka Dive mi ne prosi nego zlato svome sinu nosi. Neka prosi turske sultanije Diva mu se obećala nije ni ja sam ne ću joj dozvolit' makar bilo krv nevinu prolit' skoči Turčin i u brk mu skresa podignut ću četu sa Kupresa u Ramu ju naoružanu svesti i silom Divu ti odvesti. Ili će ti ispit' gorku čašu pa odjaha na svome Kulašu tužan Luka osta u nezgodi misleći se što bi i kako bi slučaj javi kumu i jaranu i svom agi Zulić Arslanagu koji kmetu Luki sugestira daj ti meni Divu za pastira. Neka čuva moje ovce sama po pašnjacim' na Drljajnicama a moja će tvoje na Raduši dok pritisak negdje ne oduši uze Diva torbu i kabanu i skloni se u zelenu Vranu silan Turčin stalno oblijeće da pronađe kud se Diva kreće. Prateći ju stalno preko oka od Vardara, Šćita i Rumboka osvetu joj Turčin gadnu sprema a nigdje je oko Rame nema onda uze dva kmeta odana izdajice Manu i Šćepana da ju nađu dva pogrdna vraga beg je puno obećao blaga. Vi ste druge vjere i nacije pa do Dive vama stalo nije nagrada vas čeka obilata dva pajdaša dvije oke zlata ljepoticu koju dade Rama nađoše ju na Drljajnicama jednog crnog i tragičnog dana uze Tahir Manu i Šćepana. S četiri konja osedlana i evo ga do zelenog Vrana za Tahirom Zulić Arslan trče a crn gavran iznad Vrana grče dok se Divi spremala nesreća njeno stado zločin predosjeća niti pase niti mirno leži nego nekud niz planinu bježi. Pa se mlada Diva usplahiri zašto mi se stado uznemiri čemu takvo bježanje i bleka pa zapazi konje izdaleka ide Turčin uz dva pomagača i s četvrtim konjem bez jahača pusti kralješ niz mekane prste i zavapi ajme Isukrste. Evo moga suđenoga dana da poginem usred gustog Vrana dok se Divi pred očima mrači pred njom Turčin oči razrogači pogleda ju drsko i zavika jaši Divo konja sedlanika a Diva mu dreknu gromoglasno za vjeru ću poginuti časno. Da otiđem u nebesku slavu a ti beže odsjeci mi glavu da se sretna s majkom zemljom sraštam tvoj ti zločin od srca opraštam dok se Diva opirala strancu juri Arslan na debelu Vrancu pa zavika begu iz daljine pusti curu drski papazine. Ne smiješ ju ni biti ni kljasti već ju pusti glava će ti pasti u tom trenu razjari se beže za oružje krvavo poteže britak handžar trže iz korica i ubode Divu usred srca pa pobježe u paničnom strahu a Diva se obori na travu. I zavapi u ledenom znoju dragi Bože primi dušu moju u svoju ju baštinu ugosti a krv moju zlikovcu oprosti krv se toči mlada snaga vapi dok istoči do posljednje kapi padoše joj ruke na ledinu sklopi oči, zijevnu i preminu. Nedaleko od kućnoga praga u to doba stiže Arslanaga od užasa pade u traumu kad je mrtvu ugledao kumu leži na tlu ledine zelene usred lokve krvi istočene pa zavika moja kumo draga osvetit će tebe Arslanaga. Nož poteže i zubima škrinu i zavapi stani papazinu ne ćeš babi doći na večeru pa pojuri za njim u potjeru galop dade pomamnome Vrancu i srete ga na jednome klancu dva se noža ukrstiše britka zametnu se hrvanje i bitka. Sruši bega i na njega kleče tada Tahir ustrašeno reče primi trista dukata u zlatu a pusti me živa begovatu ne htje Arslan begovih cekina već zamahnu nožem od aršina i zabije između rebara usred srca turskog zulumćara. Silan Turčin tri izdaha dade i duša mu krvnička ispade tako svrši ova teška drama na zelenim vranskim padinama kad je vijest razumio Luka sva se Rama trese od jauka osobito momci i djevojke odjeknuše tužne žalopojke. Sva kotlina na Kedžaru hita sahraniti ljepoticu svita roditelji pristigoše prvi opraše ju od zgrušane krvi onda majku stegnu žalost ljuta izljubi ju nekoliko puta te zavapi ljepotice moja tužna ti je danas majka tvoja. Da si mi se za bega udala veće bi mi žalosti zadala mladi momci grob joj iskopaše a djevojke cvijeće otrgaše na Kedžari Divu sahraniše poljskim cvijećem grob joj uresiše tužan Luka pade u tjeskobu i pruži se po Divinom grobu. Poljubi ga i zagrli strasno i na grobu ciknu gromoglasno zbogom Divo polomljenih krila na vijeke ti laka zemlja bila cijela će te spominjati Rama i uvijek ćeš živjet' među nama odatle se svijeta diže dosta vječno Diva na Kedžari osta.
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 27 ožu 2015, 04:07 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
Do sada sam zapisao 163 spjeva: 103 hrvatska, 56 srpskih, 3 romska i 1 bošnjački satirični. Po vremenu radnje hrvatskih je spjevova: 1 u 10. st., 1 u 11. st., 1 u 14. st., 2 u 17. st., 1 u 18. st., 4 u 19. st., 1 u razdoblju 1901.-1918., 7 u razdoblju 1918.-1941., 4 u razdoblju 1941.-1945., 12 u razdoblju 1945.-1991., 23 u razdoblju 1991.-1995., 7 u razdoblju 1995.-2000., 9 u razdoblju od 2001. na dalje, 15 kronoloških (kroz više stoljeća) i 15 u neodređenom vremenu. Najdavniji događaj opjevan uz gusle je krunidba kralja Tomislava 925., a najnedavniji haška presuda 16. studenog 2012. godine. Po vremenu radnje tri su romska spjeva u neodređenom vremenu, a jedan bošnjački satirični u 1994. (razdoblje 1991.-1995.). Po vremenu radnje srpskih je spjevova: 2 u 14. st., 2 u 19. st., 23 u razdoblju 1941.-1945., 10 u razdoblju 1991.-1995., 1 u razdoblju 1995.-2000., 1 u razdoblju od 2001. na dalje, 10 kronoloških (kroz više stoljeća) i 7 u neodređenom vremenu. Najdavnije živuća osoba opjevana uz srpske gusle je sveti Sava (1169.-1236.), a najnedavniji događaj referendum u Crnoj Gori 2006. godine. Neki su spjevovi kronološki napisani tako da počinju zaređenjem svetog Save 1219., a završavaju vremenom iza referenduma u Crnoj Gori 2006. Počinju bitkom na Kosovu 28. lipnja 1389., a završavaju zatočenjem Šešelja u Haagu. Hrvatski kronološki spjevovi počinju doseljenjem Ilira, a završavaju 1990-ih. Ili počinju Višeslavovom krstionicom, a završavaju uspostavom NDH. Što je događaj davniji teže ga je opjevati i spjev manje vjerno i više izmitologizirano prikazuje isti. Ovi noviji iz Drugog svjetskog i Domovinskog rata vjerno prikazuju događaje. Obrazac je da se kroz cijeli spjev proteže jak pesimizam (jači napadači, sami smo bez pomoći, porušeno, popaljeno, popljačkano, pobijeno, izdano, uništeno), ali svaki spjev završava jakim optimizmom (ne će sve baš tako biti, sve smo nadvladali, pobijedili smo, nikad nas nitko dokrajčiti ne može, vječno ćemo živjeti kao narod). Obično se pjeva o pobjedama, a kad se pjeva o porazu obično je uzrok izdaja (ne želi se priznati da je protivnik jednostavno bio jači). Ukupno po vremenu radnje je spjevova: 1 u 10. st., 1 u 11. st., 3 u 14. st., 2 u 17. st., 1 u 18. st., 6 u 19. st., 1 u razdoblju 1901.-1918., 7 u razdoblju 1918.-1941., 27 u razdoblju 1941.-1945., 12 u razdoblju 1945.-1991., 34 u razdoblju 1991.-1995., 8 u razdoblju 1995.-2000. te 10 u razdoblju od 2001. na dalje.
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 27 ožu 2015, 19:45 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
VLADO MIKULIĆ - RAMCI KROZ STOLJEĆA
Vran planino ispod tebe Rama slušaj što ću otpjevati vama tu je majka odgojila mene nek' istina u nama ne vene svaki Ramac četiri majke ima i do vijeka on vjeruje njima prva majka što ga je rodila i na krilu svome odgojila. Majka Crkva druga mu je mati ove dvije nemojte dirati treća majka to je njemu dika Gospe Ramske prelijepa prilika a četvrta svakog ramskog sina to je majka lijepa domovina za prošlost ga nemojte pitati jer o tome sada će pričati. Čujte braćo što ću vam kazati svoju povijest svatko mora znati kad je bilo šesnaesto stoljeće nadajmo se ponovit' se ne će pale Turci kule i gradove a ne štede ni svete hramove i na Šćitu Turčin plamen baca pale crkvu i šest franjevaca. Ne sagori još ni ova vatra oni kolju Galijaša fratra stoljeće je bilo sedamnaesto a poprište ovo isto mjesto i šezdeset i treća godina zaklaše nam oca Bernardina nakon toga neka četiri ljeta opet vjera u Rami im smeta. Ponovno je crkva u plamenu da dokrajče ovome znamenu tek što prođe jedna decenija opet crkvu vatra obavija trećeg puta evo crkva gori podmetnuše oganj sad majstori ne prođoše još ni ove rane Turci opet progone kršćane. Ali Rama ne b' se Ramom zvala da se ikom pokoriti dala najprije ću moje rane ljute opjevati ja Gospine pute pjevat ću vam ja rado ovom zgodom što je bilo s ramskim narodom i njihovom Gospom od Milosti u stoljećim' dubokoj prošlosti. Biše jesen tisuć' šest stotina osamdeset i sedma godina vratit ću vas u daleke dane što doživi Matić gvardijane i fra Pavle prisilnom seobom i vodeći ramski puk sa sobom vode narod na pute bez snova pa da život započnu iznova. Kad se mora to ni teško nije mira tražit' sve do Dalmacije ponesoše kalež i Bibliju doživiše ovdje kalvariju sliku Gospe od Milosti uze poče liti tada gorke suze ni danas se ne zna istinito tko zapali crkvu temeljito. Bol i tuga tada narod steže gusti dim se do nebesa seže i krenuše putem za Cetinu od straha prema poganom Turčinu lako ti je bolna uplakati svima njima kraj kamena stati kada Rami gledaju u oči bolno srce hoće da iskoči. Zatim oni okrenuše sliku ka ostalom ramskom krajoliku još jedanput da pogleda Ramu za sinovim' svojim uplakanu i odoše putem za Cetinu ostaviše dragu djedovinu ne vidi se crkva od plamena proplakalo srce od kamena. Vran planinom zavijaju vuci a u Rami čuju se jauci rijeka Rama poče sporo teći zbogom, braćo htjela im je reći kad Cetinu oni ugledaše ovaj pozdrav tada ovdje daše zbogom Ramo i ramska kotlino hvaljen Isus Cetinska krajino. I odoše sve do Splita grada župa Rama pisaše se tada odatle se opet povratiše i u Sinju gradu nastaniše tek sad po njih dođe muka svaka treba branit' grad Sinj od Turaka tom je zgodom priča se i danas Gospa Ramska pogledala na nas. Ona stane na sinjske zidine ne ćeš dalje prokleti Turčine lijepa dama u haljini bijeloj strah zadade turskoj vojsci cijeloj prošlih dana i sad se sjetimo Vel'ku Gospu tada proslavimo usred Sinja Cetinske krajine svima dragog dijela domovine. Navrši se tristota godina ovo joj je draga postojbina taj jubilej svi smo proslavili prošlih dana opet se sjetili naš kardinal Sinj je posjetio misno slavlje ondje predvodio on nam tada ove riječi reče da molimo skupa svaku večer. Svoju vjeru nikad ne tajite a Hrvati da ste svjedočite svi odoše doma na počinak vjerujući u novi sastanak na to dugo ne čekasmo rode dođe Gospa Rami u pohode ide slika prema Rami brate sad vjernici od Sinja ju prate. Kad su bili na Makljen planini zastadoše na jednoj krivini odakle se pruža pogled divni prema Šćitu i ramskoj kotlini a fra Luka sad vrata otvara i ovako Gospi progovara sad ponovno ti pogledaj Ramu zbog dolaska tvoga razdraganu. Ponoviše tad prizor s kamena nakon dugo čekanog vremena imala je što vidjeti sada jer je Rama ljepša neg' ikada mjesto jedne sada šest je župa tu nedjeljom vjernici su skupa vidi Šćita našega otoka dva se ne bi nagledala oka. Novu crkvu gdje je bila stara a zvonik joj po oblacim' para nakon što je sve vidjela ovo tad fra Luka sliku je spakov'o pa krenuše ka ramskoj kotlini selu Šćitu njenoj postojbini tad dadoše njezinim Ramcima pričekati sliku u Rincima. U dvorištu doček joj je bio tako nam je netko dopustio na tlo Rame evo Gospa stiže svatko hoće da je do nje bliže Gospe draga što si dala nama sliku mnoštva mladih u nošnjama potekoše radosnice suze sva'k' uputi gromke aplauze. A u zraku riječi su lebdjele one su se izgovorit' htjele voljeti te mi nismo prestali tri stoljeća mi smo te čekali što imamo ti si nama dala za sve ovo tebi Gospe hvala kroz stoljeća ti si bila s nama neka vide da si treća mama. Prošlost nam je krvlju zalivena dočekasmo i bolja vremena ti si naše sačuvala duše nismo išli kuda vjetar puše sada smo ti mi prepolovljeni Ramom vodom silom raseljeni pusta naša ostaše ognjišta tu se majko sad ne može ništa. U ovakvom prelijepom izdanju ugostismo kardinala Franju tad je Rama otvorila vrata kardinalu Crkve u Hrvata pozdravi ga sad mlada Ramkinja rječju koja u mladima tinja a u ime prisutnoga puka prima pozdrav oca nadbiskupa. Kardinale pozdrave primite što u Ramu sada dolazite budućnosti mi se ne bojimo a sadašnjost po Kristu živimo živite nam ispod ovog svoda sve na dobro hrvatskog naroda.
I svim ljudim' dobre Božje volje svim na Zemlji neka bude bolje u utorak osmi rujna dana sva je Rama suncem okupana svaka duša ovo je čekala osvanula Gospojina Mala vjerni narod stiže sa svih strana do Jaklića kola parkirana. Dobrodošli kaže svaka kuća došlo ih je šezdeset tisuća slušaj sada slušatelju mili što su Ramci tada pripremili kao nekad uspomena gorka evo ide svečana povorka lijepa ti je ova procesija na čelu su kalež i Biblija. A za njima je Gospe drage slika svud praćena od mnoštva vjernika na početku ovog misnog slavlja evo vam i prvoga poglavlja majci dragoj mladi daše hvalu u prigodnom svome recitalu majko tu si braća da budemo i u vijeke takvi ostanemo. Gonili su nas i naše fratre bježali smo od vode i vatre i pet puta mi smo ti gorjeli al' se nismo nikom pokorili tijekom rata od krvnika silnih izgubismo devetsto nevinih i još nešto majko naša mila voda nam je Ramu potopila. Bilo bi nas sada ovdje više ali mnogi zbog tog odseliše tvoja djeca svud su raseljena al' u Ramu svoju zaljubljena svoju majku sad oni sanjaju rodnim krajem žele da hodaju ne govore maternjim jezikom to mi majko ne želimo nikom. Svog naroda požele vidjeti tuđu stvarnost moraju živjeti istina je naša prešućena na naš narod laž je izrečena nakon ovog aplauz prolomi počeli su pozdravni govori pozdraviše sva prisutna bića osobito Franju Kuharića. Na pozdravu on se zahvalio i uzvratni pozdrav uputio što sam ovdje to me sad veseli pozdravlja vas bijeli Zagreb cijeli a vi mladi simbol ste i dika sjetite se ramskih mučenika u životu svome osobnome da ste uvijek na putu pravome. Svima nama dao je na znanje vjera naša to nam je imanje po tri puta da se mi rađamo i od Boga darove primamo od matere dok se mi rodimo domovinu dragu baštinimo baštinici to je ponos nama i jezika što nas uči mama. A i vjere i kulture tako jer dar Božji rođenje je svako vi se toga nemojte odreći baštinici budite još veći sjetimo se drugoga rođenja sakramenta svetoga krštenja kroz stoljeća krste se Hrvati i sinovim' Božjim' će se zvati. Trećeg puta ćemo se roditi na nebesim' do vijeka živjeti u budućnost nemojte sumnjati vječni život Bog će nama dati nakon mise slika je vraćena do oltara i tu je čašćena prođe vrijeme do šesnaest sati svi smo pošli sliku ispraćati. Miješaju se uzdasi i suze, a jecaji prate aplauze u daljini iz promukla glasa ovakva se pjesmica talasa lijepo ti je u Rami kod Gospe više svijeta neg' u cara vojske u svoj boli mi nađosmo snagu pozdravismo našu Gospu dragu. Gospe draga pozdravlja te Rama je l' ćeš opet dolaziti k nama a do tada mi ćemo čekati tvoju pomoć uvijek zazivati pa je tako i ovoga trena jer su ovo mučljiva vremena ovog puta prolamaj nam kosti ne priznajmo sebi prosječnosti. Da sva'k' svakog po pravici sudi jer na kraju svi smo Božji ljudi u budućnost svoju pogledajmo svoju mladež mi da školujemo i da mladi od dvadeset ljeta ne pomisle mi smo mudrost svijeta da ne krate vrijeme alkoholom obdari ih kršćanskim moralom. Kud god pošli tebi da dođemo svoji na svom daj da ostanemo i na kraju svi smo zapjevali Lijepoj našoj hvalu smo odali lijepa naša mila domovina stare slave ti si djedovina mila si nam i zauvijek slavna mila si nam brdovita, ravna. Teci Dravo, Savo pute probij a ni Dunav nek' silu ne gubi kud li šumiš cijelom svijetu reci da svoj narod Hrvat vječno ljubi.
|
|
Vrh |
|
|
Heero
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 31 ožu 2015, 11:54 |
|
Pridružen/a: 23 ožu 2015, 21:56 Postovi: 5046
|
_________________ Muslimani su nastali, kada je Bosna nestala.
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 02 tra 2015, 22:56 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 15 tra 2015, 06:30 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
Žive rane fra Mije Kotaraša (1924.)
Još Danica ne pokaza lica Na svemiru više sinjskog polja, A fra Mijo Kotaraš se diže Sa družinom iz krajine sinjske, Fra Andjelom Frankićem junakom, Sa glavarom Bilandžićem Markom, I sa Matom Milovanovićem, Na put dugi preko kršne Like Do Zagreba, srca svih Hrvata, Da se Bogu Višnjemu poklone, Na kongresu euharističkom, I da vape pomoći od Boga, Svomu rodu, najnovijem robu U sred srca kulturne Evrope! Kad su druzi u Vrliku stigli Pozdraviše Dogan Plazoniće, Mudre glave vrličke krajine I čuvare hrvatskoga roda, Na ograncim Dinare planine. Pa kada se malko odmoriše, Put nastave veselo i zdravo, Prama Kninu hrvatskomu gradu. Kad začuše da će u Knin doći Otac Jere, biskup Šibenika, I crkovni pastir Dalmacije, Od Trogira do Staroga grada, Vrhu stare obrovačke kule, Gdi su nekoć hrvatski knezovi, Na Jadranu čuvali obalu Od navale mletačkoga lava. Kad se druzi dohvatiše Knina I vidiše hrvatsku tvrdjavu, Positiše Luigja Maruna, Sidog starca, virnoga čuvara Hrvatskih nam starih uspomena U prvome muzeju u gradu, Koji no se sa kostreći hrani I na ploči od kamena spava, Da na grlu i na svomu tilu On prištedi dvadeset dinara, Da ih troši za kopanje stina U dubokoj zemlji zakopanih, Na kojima čita povist našu, Kad su diljem kršne Dalmacije Kraljevali hrvatski vladari I branili ovo golo stinje Od Mlečića, ljutih provalnika. Kad fra Luigji svoju braću spazi, On im širom sva otvori vrata I vodi ih pokraj svih kamena Naše slave, stare uspomene, A fra Mijo Kotaraš im rekne: "Draga braćo, poskidajmo kape, Poklon’mo se hrvatskom Muzeju, Koji čuva naše spomenike, Iz povisti istine života!" Kotoraša druzi saslušaše, Poskidaše crven-kape s glave, Pozdraviše kninske iskopine, Spomenike hrvatske prošlosti, Koje čuva fra Luigji Marun, Ko zenice u obadva oka. Medju njima od kamena glava, Sa četiri okorita lica, Što gledaju sva četiri vitra, A slika su boga od Svevida, Koja no se kod Skradina našla, U blizini brda od Svevida, Još iz doba prije pokrštenja, Kad Hrvati držahu Kumire Za bogove svoje odabrane. Do Svevida nalazi se komad Jednog praga od divotne zgrade U tvrdjavi na pogled od Knina U kojoj su u sedmom stoliću Stanovali hrvatski knezovi, Kako to je uglavio točno Artur Evan, historik engleski Za svojega boravka u Kninu, A da nije ustanovit mogo Ime, pleme hrvatskih knezova, Koji no su u tvrdjavi kninskoj Ostavili bogatstvo i kosti. A da još se ne može ih naći, Gdi tu leže i na kojem mistu Počivaju hrvatski knezovi, Obkoljeni od Srbalja braće, Koji su se u Knin naselili, Kad bižahu ispred Osmanlija Iz Srbije i s Kosova polja, I iz brda Novoga Pazara.
"Ovo ovdi“ — rič prihvati Marun — "Ulomci su slikovita pisma, Virojatno ona vrst pismena, Što Hrvati rabili su stari I o kojim isprave govore, Da se zovu hirografe proprje, Unikum su kod Južnih Slavena, Koje do sad svitska povist znade. Ovaj kamen — pokazujuć rukom — Ulomak je kneza Trpimira, Iz devetog stolića po Kristu, ,A nadpis je od Zdeslava kneza, Koji no je pokušao prvi, Da sidini sve Južne Slavene, ,Radšta su ga ubili Romani. Ovaj ovdi sarkofag sa mrtvim Ostancima i ostrugam zlatnim, Izvanredna majstorska je radja, Jedna ridkost arhološkog rada, Uz njega je privisak od zlata Sve suhoga, spleten u žicama, Kojega je pokojnik o vratu Za života nosio na diku, Knina grada i hrvatskog roda. Učenjaci nagadjaju zgodno Da je ovo Zdeslavova raka. Ovaj kamen spomenik je slavni Pobožnoga Branimira kneza, Koji zgradi Piramatovcima Crkvu Božju na vičnu spominu Supruge mu, divne božje žene, Pri svršetku devetog stolića. Ova ploča okrugla i hladna, Spomenik je Mutimira kneza, On je dao sagraditi crkvu Na Kosovu dalmatinskom ravnom. A ovo su ovdi spomenici Poznatoga Budimira kneza, A kasnijeg Tomislava kralja. Tu spomenik hrvatskoga vodje Svetoslava, a do njega stoji Spomen-kamen slavnog Držislava Koga povist Dux Magnus naziva. Ovi spomen Zvonimira kralja Četrnestog izklesan stolića, Posli smrti tri stotine lita, Dokaz jasni, kod starih Hrvata Da je dugo tradicija bila, Za vladare svoga roda živa. Ovdi starih Hrvata oružje, Razne vrsti uspomene krasne, Iz vremena narodne slobode. Tu su koplja, sikire, strilice, Razni mači, teški buzdovani. Ovdi zbirka kakve nigdi nema, Naušnica, mendjuša, prstena, Sve od srme i suhoga zlata. Ovi drugi ulomci su razni U Kninskomu iskopani polju, Spomenici hrvatske povisti."
To izusti fra Luigji Marun, A suza mu niz lice poteče, Kad se siti, da su niki ludi, Iz potaje pokušati htili, Uništiti muzeum hrvatski Sa svim starim u njem spomenicim. Kad se druzi Mije Kotaraša Nagledali hrvatskih starina, Otidoše šibenskome divu, Rajskom sinu Mileti biskupu, Koga ljube šibenski težaci, Koga štuju šibenska gospoda, Koga časte fratri i popovi, A radnici kao ćaću vole, Siromasi kome ljube skuta, Kao prvom siromahu grada, Koji jedva da živiti može, S onom platom što Beograd daje, Od dinara dvista i pedeset, Za trideset u misecu dana. Čim fra Mijo ugleda biskupa, Klanja mu se do zemljice crne, I ljubi mu zlatnoga prstena, Što ga nosi na desnici ruci, Pa ga moli da blagoslov sveti On udili vrhu kninskog polja, Da urodi okolica kninska Dobrim rodom i bogatim plodom, Te da narod ne bude gladovat Preko zime i prolića bajna, Ko no što je gladovao bidan Dva prolića i tri tužne zime Kada nije imao ni pure Da zakusne za sedam miseca, Već se bidan davio troskotom, Gledajući gdi mu dica mriju, Sve od gladi, a na Božjoj pravdi, A da niko pomoći mu nije Niti znao, i niti hotio. Sluša biskup što fra Mijo zbori, Budno sluša, a srce mu puca Sve od boli i podiže ruku, Da blagoslov Božiji podili Vrh kninskoga širokoga polja, Da urodi jarovom pšenicom, Zobi, ječmom, kukuruzom malim, Od kojeg se sladka pura vari; Da Bog dade potihu kišicu Da natopi livade i vrtle, Da povrće nabuji i trava, Hrana blagu i kršćenim glavam' Da Bog čuva kninskoga seljaka Od ne vire, grada, leda, mraza; Da mu čuva bujne vinograde, Crnog luga i gamadi svake; Svaka loza da po deset grozda Baci teških od dvi oke i po. Kada biskup blagoslov podili, Kotarašu zasuzi se oko Od radosti i veselja pusta, On poljubi biskupovu ruku, Koja nakog blagoslova dili, Pa podigne oči prama nebu, . Do pristolja Oca Nebeskoga , I zavapi iz dubine srca: "Dobri Bože Ti usliši molbu, Tvoga sluge šibenskog pastira Fra Milete Oca Jerolima!" Sve što diše ljubavlju kršćanskom U Kninu se radovalo jeste Slušajući Miletu biskupa I fra Miju sinjskoga junaka; Putem im se klanjaše do zemlje, Bez razlike veliko i malo, Ljubeć ruku crkvenomu ocu.
Kad na jednom crnih vrana jato Pomoli se na sred Knina grada, Na čelu mu glave bez moždjani, I bez ljudskog ponosa i krvi, Do tri brata, do tri jogunice, Prazne tikve, golobradi momci, A uza njih generali mudri, Zor delije bez djogata vranca; I vojvode siloviti duhom Sve hajduci iz kninskoga polja. Kad spaziše delije neznani Kotaraša sinjskoga fra Miju, Podigoše viku i galamu, Svi urliču kao divlje zviri, Urlik njihov razliga se gradom, Navališe na gvozdena kola U kojima sidiše fra Mijo Uz biskupa Miletu fra Jeru. Navališe ko sedam lavova Podivljali, sve im pina pini Na usnama, blidim od Ijutine; Natiču se u psovkama grdnim Proti Miji, kakvih teško čuti Iz ustiju pametnoga bića. Ne štede mu ni oca ni majku, Koji vični pod studenom pločom Sanak sniju, a trule im kosti, Po grobima premeću alčaci, Ko da su im mrtve kosti krive Što su oni izgubili glavu. Psuju njemu Boga i Divicu I sve svece, jazuk ih je slušat, Kako grde vlastitoga Boga, Koj na Križu prolio je krvcu I za grihe pravoslavne braće! Kad se družba braće i nebraće Nasitila svake grdne psosti, Na kolima prozore polupa, Gnjilim jajim na fratra se baca, Da mu masti kićenu odoru, Proklinju mu kuću i kućište, Crnog vraga pozivIju u pomoć Da odnese Kotaraša Miju Jer da se je Radiću prodao, Koga ljubi sovitska Rusija, Koga prima bahata Eangleska Ko principa u Londonu gradu, Da ga sluša kako priča jade, I nevolje u koje su pali Svi Hrvati nakon sloma Beča I Budima, dva ljuta krvnika Slovenaca, Srba i Hrvata. Stane juriš sedmorice "braće" Na fra Miju, a kamenje leti, Leti jaje kroz prozor u kola, Sve razbija čega se dotakne, Već u krvi Bilandžiću leži, Pa ne štede fra Mijine glave: A kada je prolivena krvca Bilandžića dike od glavara, Stane vriska svijuh suputnika, Al se vriske delije ne plaše, Već ko zviri skočiše u kola, Za abite potežu fra Miju, Krešuć njemu Boga Velikoga, I prite mu teškim buzdovanom, Da će njemu razmrcvarit glavu, Ako li se ne iskrca vani Iz kolica što u Zagreb vode Da se klanja Bogu Velikomu. Sve to gleda Kotaraš fra Mijo, Mirne duše i moli se Bogu, Svojoj braći da prosvitli pamet, Da ih čuva od zla i nevolje, I tamnice, nesretne družice, Pa im veli tiho, razborito: "Dico moja sivi sokolići, Manite se kamenja i psovka, Manite se bezposlena posla, Junak nije ko Gospoda psuje, Ruke k sebi, ne pravite rugla I sramote hrvatskomu Kninu!" Bolje da se ugrizo za jezik, Nego da je otvorio usta! Čim završi na poso se dignu, Pa ga zgrabi do sedam junaka, Silimice izgurit ga vani Kroz prozore oni pokušaše, Al kada im neuspilo dilo Na junačkom odporu fra Mije, Pograbe ga te ga izguraše Iz poštanskih "jugovinskih" kola, Pritići mu rukama u zraku Da ne smije prosliditi puta, Jerbo da će poletiti za njim I kad stigne u hrvatski Gračac, Da će tamo u ličkom kotaru, Bit ubijen toljagom po glavi, Ili zrnom u sred srca živa. Mirno sluša Kotaraš fra Mijo Smrtnu pismu braće i nebraće, Moli Boga, da ga ne. napusti U nevolji u sred Knina grada, Te se skloni izpred te napasti Sa trojicom suputnika svojih Koji no ga pratijahu virno, U prizemlje kninskoga hotela, Misleć sad će rulja dati mira, I nadoći pozvani organi Da čuvaju čovičanska prava. Al se Mijo kruto privario, Razbijači izgubiše glavu, Nahrupiše kao divlje zviri I htidoše provalit u sobu Gdi se bio sklonuo fra Mijo, Da urade Bog sam znade kakvo Zlo opako jošter nečuveno. Čim je rulja pomolila glavu I dignula ruke po aeru Da razbija od hotela vrata, Ustadoše drugovi fra Mije I u njima uzavrila krvca, I rekoše kninskim razbijačim : "Kanite se, braćo od nedraga Svakog dila zlobnog i prokleta. Ako su vam crne vrane danas Uništile i izpile mozak Pa neznate što radite bisni, Znajte, da će svaki od nas prije Izginuti, nego li će jedan Od vas prodrit u sobu fra Miji. Virujte nam, ne poznamo šale, Manite se ludog ludovanja; Vi u sobu ne ćete prodriti, Do li preko naših mrtvih glava." Za savite poštene i dobre Kninske rulje mare i nemare, Do tri puta učiniše juriš, Do tri puta pokušaše sriću Da provale u sobu fra Miji, Da ga starca sastave sa zemljom, Al da zašto, ni žalio ne bih; Već ga zato htiše umoriti Jerbo ljubi dušom, tilom grudu Koja no ga na svit bili dala, A ta gruda Hrvatska ze zove, Koja nekoć primila u krilo Braću, kad su bižali u strahu Pred junačkom osmanlijskom vojskom, A sada nam odvraćaju ljubav, Kakve nigda očekivo nisi, Sa batinom, teškim buzdovanom I traže nam sa ramena glavu! Oj neviro, nigdi te ne bilo, Zatrlo se tvoje sime kleto Izmedj braće Srba i Hrvata. Kad se "braća" malko odmoriše, I napiše rumenike vina, Sa svim silam nahrupiše opet Da razbiju od hotela vrata Oko kojih borba se razvila Izmedj ludih sedam razbijača I trojice desnih prijatelja I drugova Kotaraša Mije. Boj se vodi, zlo će da se rodi Ako lude porazbiju vrata; Boj se vodi, nasrću delije, Al im borba uzaludna bila, Vrata brane hrvatske mišice I navalu odbijaju svaku. Na dilu se poznaju junaci, Koje no je porodila majka, I hrvatskim odgojila mlikom. Boj se vodi do dva puna sata, Ko hijena navaljuje luda Da fra Miji mantiju izpara, Što ga resi vridna redovnika; Da ga kolje bez srca i duše Izpod grla sa oštricom noža. Al kada je luda uvidila Da su jače hrvatske mišice, Da im niko odoliti ne će, Da se ne će napojiti krvi Fra Mijine, izpod bila vrata, Tada se je domislila brzo I napadne Frankića Andjelka, Koji no je u prizemlju mirno Od hotela gledao nebratske Napadaje od trojice braće I njihovih suludnih ortaka. Nu i tu su loše sreće bili, Ni Frankiću nisu naudili, I u njega desnica junačka, Koja siče za dva ljuta mača. Kad uvide tri brata nebrata Da nemogu prolomiti vrata I napit se fra Mijini krvi, Biše oni da pobisne ljuti. Sto im misli na pamet je palo, Svu stotinu na jednu su svili, I fra Mijo u Kninu kad stane I za Zagreb nepromislidi puta, Odlučiše kninske perjanice Podignuti neprednu vojsku Da navali na državna kola Kada u njih Kotarašu side. Što odluče,izvršiše ono, Da je bilo strahota gledati Kakvu vojsku podigoše bisni Razbijači na fra Miju samog Kojeg prati oružana sila, Da mu glavu obrani od zviri. Čim fra Mijo pomolio glavu U blizini kolodvora kninskog, Nasta buka, kakve Knin ne pamti, Lete jaja sa četiri strane, I padaju pogrdnice riči, Kakvih samo izustiti mogu Ljudi, koji pogaziše lice Ispred ljudi i pred VišnjemBogom! Kroz svitinu prolazi fra Mijo, Ne boji se napadaja "braće", Nit se plaši izgubiti glave. U njega je čista savist bila, Da nikomu, pa ni Srbu bratu, Nije reko: "Tamo da si dalje! Daleko ti kuća i kućište Od mojega hrvatskoj dvora; Već je braću pravoslavne vire Uvik primo za bogatu sofru, Gostio ih rakijom i vinom, Po staromu bratskom običaju; Nit ga pito koje li si vire, Već ga zimi u odaje primo, Da se grije vatrom ugrijane, Ali luda za dobra ne mari. Pa kad vlak se započne da kreće, U kom sidi Kotaraš fra Mijo, U vagonu zatvoren ko janje, Prama Splitu, hrvatskomu gradu, E da vam je pogledati bilo, Kako bisne ludi razbijači, Srce bi vam proplakalo bilo, Kako šake podižu i prite, Da će tući fra Mijina ledja, Da će glavu smrskat mu u piljke, Da će obe polomit mu ruke, Da će obe pokosit mu noge, Da će oba izkopat mu oka, Da će oba ostrići mu uha, Da će zube povadit mu zdrave, Da će criva parat mu u droba, Da će njemu džigericu zbušit, Da će njemu odkinuti jezik, Da će njemu nozdrvice satrt, Da će njemu obrvice spalit, Da će njemu trepavice gulit, Da će njemu živo srce sići, Da će njemu zatvoriti dušnik, Da će njemu moždjane ispiti, Da će njemu isprebijat rebra, Da će njemu odkinuti tilo, Da će njemu žilu kucavicu Otvoriti, da mu krvca vrcne Iz krupnoga, junačkoga tila, I kada se rastavi od tila, Da mu duša prestane disati, Na veselje i radost veliku Zalutala "vasionog sveta" Što se krsti sa tri pusta prsta I u mržnji ne priznaje Krsta, Kojemu se rimski slidbenici Mole da medj Srbim i Hrvatim Sloga, ljubav vladaju do vika. Kada vodič kninske željeznice Znak podade da će vlak odjurit, Ah da vam je bilo čuti viku Što podignu zavedena grla Proti Mije i njegovim druzim, Zatvorenim s čvrstom ključanicom U kupeju gvozdenog vagona, Srce bi vam proplakalo bilo Slušajući, kako "braća" grde Rimske crkve vridnog redovnika Koga resi pojas i mantija Svetog Frane, koga narod ljubi U svim selim, gdi god nam dopire Rič hrvatska pisana i živa. Navališe ljuto hrpimice Na vlak, da mu izvuku kotače. Kad to spazi oružnička straža, U vis puca iz tankih pušaka, Znak podaje da se narod smiri, U to vlak se krene i odjuri, A u nj skaču do tri razbijača I polete do onog vaguna U kojemu sidiše fra Mijo, Tri su puta pokušali silom Na vagonu da otvore vrata, AI im muka uzaludna bila, Jače gvoždje od njihovih ruku. I kad dodju do Kosova Polja Poliveni ruglom i sramotom, Pobigoše kao viverice Kad zasuška nešto iza busa. A fra Mijo put nastavi zdravo Prama Splitu vidajući rane Što no ih je dobio na glavi, U kolivci hrvatskih knezova, U sred Knina u srid bila dana, Od ludova i nesvitnih glava, Moleć Boga da im grihe prosti, Pa da budu u dugom životu Ljubit brata, koje vire bio!
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 15 tra 2015, 19:34 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
Još stotinjak tekstova hrvatskih guslarskih spjevova pročitajte na stranicama zatvorene skupine na Facebooku, Hrvatske Gusle.
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 19 tra 2015, 10:59 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
Hrvatska elegija
Vran planino junačko gnijezdo roda našeg najsjajnija zvijezdo U tebi se ranjen hajduk skrivo tu je Mijat Turke dočekivo U tebi je najhrabrija žena Diva pala krvlju oblivena Kaži meni goro hirovita što tu stojiš od postanka svita Što po tebi ove noći buči klancim tvojim odzvanja i huči Jel zavija u gorici vuče il' to pjeva Mijatov hajduče Il' se jela s borom razgovara ili žali moja majka stara Il' sestrica oplakuje brata ili srdit Kopčić sedla ata Nit' se jela s borom razgovara niti plače tvoja majka stara Nit' zavija u gorici vuče niti pjeva Mijatov hajduče Nit' je zvjerka nit' utvara kleta ono Diva po Kedžari šeta Hoda Diva kao da je živa niz lice joj gorka suza liva Mrtvu Djecu uzdoljansku ljubi cvjeće moje ko li vas mi ubi Kosu tešku divojačku mrsi briše krvcu sa djetinji prsi Sitna tjela kao mlijeko koža na njim rana od sandžačkog noža Grabovica Uzdol i Doljani crne noći i još crnji dani Tri su suze tri su rane žive tri su groba Grabovčeve Dive Srce joj se u grudima para sa mrtvom se dicom razgovara Evo ima nekol'ko stoljeća nebrojeno zima i proljeća Kad moradoh u mladosti pasti u obrani djevojačke časti Da iziđem pred svog Boga čista kao prava zaručnica Krista Svoje rane u njegove stavih i spokojna svoga Boga slavih Nije meni što je moja rana već što mi je triput otvarana Odkad padoh moja djeco draga nedaleko od kućnoga praga Mirno ležah u Božjoj milosti mrtve moje smiriše se kosti Čekajući radosnoga časka dan drugoga Kristova dolaska Pa da onda i živi i mrtvi poklonimo njegovoj se žrtvi Jedne noći usnih snove crne i osjetih gdje mi duša trne Duša se u meni ražalosti mrtve moje stresoše se kosti Bože dragi što stvori nebesa cilom zemljom što činiš čudesa I milosti kojoj ću se klanjat kako može mrtvo tilo sanjat Kako može sanjat sanak ludi onaj tko se sa jutrom ne budi Dok mi duša puni se užasom bjesan Kopčić na me ide kasom a britak mu handžar uza pojasom Ugleda me na istome mjestu gdje mu nisam htjela za nevjestu Htjedoh pobjeć sa tog mjesta kleta sa kojeg sam otišla sa svijeta Al' ne mogoh Bože dragi sveti udovi mi ko da su uzeti On dojaha skoči s konja vrana pogleda me očima gavrana Kao crna ptica sa strnjišta samo gleda ne kazuje ništa Pogled prazan oči ko od stakla kao da je stigao iz pakla Nit udvara niti daje glasa samo handžar trže iz pojasa Pa poleti kao vjetar ludi triput handžar zari mi u grudi Triput munja u prsi mi sinu opet padoh na istu ledinu Triput moja otvori se rana on uzjaši konja nesedlana I odjezdi ko utvara neka koja nema oblik od čovjeka Niti drugog božijega stvora crna moja završi se mora Anđel božji obučen u bijelo mrtvo moje podignu tijelo Podignu ga pa poleti zrakom rane moje da učini znakom Pokaza mi kravavo sijelo gdje se društvo okupilo cijelo Gdje se čuju poklici i krici u malenom mjestu Jablanici Crna noć je crnji plan se kuje Seferova riječ odjekuje "Sutra braćo udaramo zorom poljem, drumom i zelenom gorom Jurišajte dočim zora svane neka Enver vodi Prozorane A Enes će jablaničke momke neka jurnu uz tekbire gromke Caco,Ćelo, Ramize, Mušane vi vodite junake kušane Sve do jednog sarajevsku raju poznaju ih Vlasi po belaju Momci to su što nemaju straha klanjali su jutros do sabaha Čujte avaz u tihome vazu šehid klanja sam sebi đenazu Udarajte dolinom Neretve želim čuti jauke i kletve Kako zvoni preko surih stijena plač i lelek od ustaških žena Ustaša je kao guja ljuta ispod svakog kamena kraj puta Udri zmiju, ne žali zgazi je tako rade bosanske gazije Sjetite se kada naše paše kaurina ljuto udaraše Sutra i vi da ste bili paše udarite hrabro na ustaše Prozorani mila braćo moja vi ste hrabra i ponosna soja U vama je i Kopčića krvi čast imate udarate prvi S vama idu gazije ponosne mudžahiri iz istočne Bosne Preživjeli iz krvave drame sve što osta od četničke kame Vlah, Kaurin isti je to ćafir osvetu mu sprema sad mudžahir Kad krenete pokažite znake i zelene razvijte barjake Na kojem se polumjesec blista ispod njega sija zvijezda čista Mjesec, zvijezda, zeleni barjaci od davnina to su naši znaci Pod kojim su u vremena stara stale čete turskih janjičara Ispod toga muslimanskog znaka neka stane junak do junaka Ko i oni prije mnogo ljeta gledat će vas sutra iz dženeta Nek gledaju i nek' se ne stide kada vas u ljutom boju vide Oni će vam prije drugi sviju otvoriti dženetsku kapiju" Ustade se kad završi priču ode obić vojnike što viču Ispred štaba pokraj stare česme začuše se muslimanske pjesme Crna noć je ali nema mira svo se mjesto ori od tekbira Pozdravi ih sa stisnutom rukom unaprijed se sladeć tuđom mukom Kad vidiše kako im se javi zagrmiše borbeni pozdravi Smješak mu se navuče na lice gledajući spremne ubojice Kao crna gavranova jata što se gozbe usred ovog rata Tamna noć se spusti iznad Vrana ne sluteći sutrašnjega dana A ujutro kada zora svanu Uzdol prvi ljutom vatrom planu Oko kuća siluete lete zulum čine Seferove čete pale, ruše ne gledaju ništa niti ko je kojega godišta Bože dragi je li mogu ljudi rafalati preko dječji grudi I dok Uzdol u plamenu gori gore Diva s anđelom se bori Preklinje ga u suzama moli može li je kako spustit doli Vidjela je djecu kako bježe malo posle kako mrtva leže Tu na mjestu gdje su pala djeca Arslanagu ugleda gdje jeca Gleda svoga ljubljenoga kuma kao da je sišao sa uma I sluša ga užasnuta strahom gdje se kune dinom i Alahom kao nekad iznad njenog tijela crnom krvcom šiknu rana cijela klonu glavom ko ranjena srna prvom ranom šiknu krvca crna Poletješe s drugu stranu Vrana tamo preko do sela Doljana gdje joj druga prokrvari rana Mrtav starac do drugoga starca pa se sjeti Kopčića udarca Anđel krilom zakloni joj lice doletješe iznad Grabovice Cijelim selom od vrata do vrata hitro ide dželat do dželata Izmučena tjela kada padnu bacaše ih u Neretvu hladnu Mjesto groba da zaplove rijekom da se Sefer nahrani lelekom Kako koji dželat tjelo smrska Divi rana iz grudiju prska Anđeoska krila se rumene sve od krvi izranjene žene Koja moli Božjega čuvara da je vodi onom koji stvara Kad dođoše pred Božije lice jecajući pade Diva nice Dragi Bože spasitelju sveti sine njegov na križ razapeti Kako mogu gledat vaše oči krv nevina ko vino se toči Kako možeš razapeti Kriste na djetetu gledat rane iste da ne digneš svoje svete ruke i prekineš neviđene muke Bože dragi oprosti mi riječi sa milošću koja rane liječi Kaži meni što sam davno pala da bi svoju vjeru sačuvala Mrtve moje da se smire kosti Bože dragi reci i oprosti Klonu Diva pod prijestolje Boga da posluša spasitelja svoga Da joj kaže s prijestolja visoka i obriše suzu ispod oka Tvorac svijeta spusti svoju ruku kada vidje svoga stvora muku Rane gorke na tijelu žene sa užasom teškim izmučene Iz tri rane njegovoga stvora krvca teče kao sa izvora Prije nego išta progovori dodirnu ih i rane zatvori Poslušaj me mila kćeri moja rod je ljudski pokvarena soja Pa se mislim bi li bilo bolje da ih stvorih bez slobodne volje Od rođenja pa do crnog groba da ih vodim ko gospodar roba Da ne znaju što rade i čine kao divlje zvijeri iz planine Al im dadoh ja slobodnu volju pa sad moram gledat gdje se kolju Neprestano od danka do danka samo čujem lelek bez prestanka Zločin čine muškarci i žene ne slušaju moje opomene A svjetina ohola i luda ne plaši se moga strašnog suda Ja im dole poslah sina svoga kao jasnu poruku od Boga usred onog obijesnoga smijeha triput pade zbog njihovih grijeha Pa im i to ne bijaše dosti sve njegove prebrojiše kosti Bičuju ga i nebesa kunu a na glavu naoštrenu krunu Smišljajući stalno nove muke na križu mu raširiše ruke Pa uz ruke što liječiše mnoge probiše i ukrštene noge A na trsci tijelu što se muči prinesoše spužvu punu žuči Pa na kraju svoga zloga čina probodoše razapetog sina Kćeri draga otkupi se činom rane svoje sjedini sa sinom krv nevinu i od Boga čistu predaj svome spasitelju Kristu I njegovom spasiteljskom krilu predaj svoju mrtvu djecu milu I tu ćete do sudnjega danka kušat Božjeg mira bez prestanka Divu zatim imenom oslovi diže ruke pa je blagoslovi I sa njome sve nevine žrtve koje leže širom svijeta mrtve Podignu se uz blagoslov žena lica svjetla i preobražena Zahvali se i poljubi ruku koja liječi svaku ljudsku muku Sa milošću Božjom darovana ko svetica zacijeljenih rana ispod svake maslinove palme Anđel Božji pjeva hvale psalme Pokraj djece na vrh gustog Vrana usnu Diva mirom obasjana
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 14 svi 2015, 00:33 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
O guslama srodnoj narodnoj glazbi (pretežno iz Opće enciklopedije JLZ).
Antičko trzalačko glazbalo lira bilo je poznato Sumeranima, Egipćanima i drugim narodima Prednjeg istoka. U Grka dobiva svoj tipičan oblik, sličan gitari, s 5-7 žica koje su se trzale prstima ili trzalicom. Raširena je od 6. st. p.n.e., osobito kao glazbalo grčkih pjesnika i pjevača lirika.
Ojkanje (također vojkanje, treskanje, zavijanje, grohotanje), poseban način pjevanja slogova hoj, voj, oj, duljim tremoliranjem ili također duljim ili kraćim melismima. Javlja se kao pripjev u desetarčkim i osmeračkim pjesmama, a izvodi se pojedinačno u tzv. samačkim i putničkim pjesmama ili češće dvoglasno; dok jedan pjevač drži otegnute tonove iste visine tj. vojka, oči, drugi treska, potresa, tj. tremolira. Pjevač koji treska započinje za kvartu ili tercu više od ležećeg tona spuštajući glas i postupno ga smirujući u unisonu s drugim pjevačima. Ojkanje je u raznim oblicima najrasprostranjenije u Lici, Dalmaciji (osobito Dalmatinskoj zagori) i Hercegovini. Ojkalica se u Sinju tradicionalno zove rera, a u Imotskom i okolici te u zapadnoj Hercegovini ganga. Obično se ojkajući ispjevavajući kratki stihovi, najčešće šaljive rime. Gange ili gangalice su narodne pjesme koje se izvode na način primitivne polifonije, posebno raširene u okolici Imotskog. UNESCO-ov Odbor za nematerijalnu kulturnu baštinu svijeta 16. studenog 2010. uvrstio je glazbeni izričaj ojkanje na popis ugrožene nematerijalne svjetske baštine.
Lirica (lijerica, lira, lijera, vijalo) nekada je bila raširena duž jadranske obale, a do danas se održala u Župi dubrovačkoj i Konavlima te mjestimice na otocima Mljetu i Lastovu. Trupina i vrat, kruškolika oblika, načinjeni su od jednog komada drva (javorovine ili orahovine). Šupljinu trupine pokriva tanka daska, glasnjača, a povrh nje su napete tri žice.[1] Preko njih se povlači gudalo. Svirač lirice, liričar, drži glazbalo okomito naslonjen na koljeno. Lirica najčešće prati ples, a katkad liričar uz nju i pjeva. Lijeričara se često može vidjeti kako svira na ulazu u Stradun (Dubrovnik), sjedeći na skalinu Onofrijeve fontane. Kolo i poskočica linđo iz Župe dubrovačke izvodi se uz glazbenu pratnju lijerice, a kolom upravlja kolovođa po čijim se zapovijedima plešu raznolične figure. Plesači se okreću držeći se za ruke iznad glave, slažu se u parove, pa u dvije koncentrične kružnice itd.
Diple, (od grč. diplóos: dvostruk) narodno puhačko glazbalo tipa klarineta od drva s dvostrukom sviralom. Svira se (dipli) dvoglasno, rjeđe jednoglasno. Rasprostranjene su na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, pretežno među Hrvatima. Susreću se u različitim oblicima: kao jednocjevna svirala (diplice), kao dvocjevne diple i kao diple s mjehom ili mješnice, mišnjice. Kod dvostrukih dipli dvije su cijevi provrtane ili prožežene vrućim željezom u jednom komadu drva. Na svaku je cijev utaknut s gornjega kraja, tzv. glave, po jedan pisak s elastičnim udarnim jezičcem. Na glavu je katkad nasađena šira ljevkasta bogato izrezbarena cijev, tzv. kutao koji služi kao spremište za zrak. Broj rupica za prebiranje varira; obično ih ima 6:2, 6:1 ili 6:6. Na starijim tipovima dipli svira se jednoglasno, a na novijima dvoglasno. Svirač diplar svira tako da puše u pisak te otvara i zatvara rupice na cijevima. Uz diple se obično ispjevavaju jednostavni kratki stihovi, tj. šaljive rime slično kao i u ojkalici.
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 29 svi 2015, 20:52 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
VLADO MIKULIĆ - UBOJSTVO STIPE MIKULIĆA
Ima jedno mjesto znamenito pod kim leži polje plemenito na njem' humka starog Vignja leži o povijesti dalekoj bilježi. O Hrvatim' što su stoljećima tvrdu vjeru krili u njedrima na toj zemlji tvrđoj od čelika cvao život i ljubav velika. Na tom polju pod rujanskim brdom rastu ljudi sa vjerom tvrdom i na zavjet Vignju s Kočerina očuvaše vjeru od davnina. Tu pred pragom Širokoga Brijega ispod sjene hrvatskoga stijega a za ljubav domovine svoje nebrojeni grobovi se broje. Tu je brojno pleme Mikulića vrlih ljudi, hrabrih sokolića mnogi od njih što ih majka rodi život daše hrvatskoj slobodi. Neka pjesma bude joj k'o hvala Kočerinki što je sina dala uspomena vječna nek' ostane na junaka i na teške dane. Na godinu četrdeset prvu kad se sa zlom svi Hrvati hrvu u Potkraju pokraj Kočerina Stipu majka porodila sina. Staro gnijezdo tvrde ptiće daje tradicija Vignja ne prestaje rast'o Stipe sred kamena tvrda pod obroncim' krševitih brda. Duše pune, a praznog stomaka bio uzor ponosnih momaka križ na srcu, krunica u ruci kao svijetlo u jedinoj muci. Težak život komunizam nudi ili s nama ili robom budi praoci mu roblje stoljećima ne htje Stipe robovati njima. Već on baci sidro sa ramena pusti suzu sred tvrdog kamena pa uz pomoć Božje providnice u tuđinu sve bez putovnice. Nije lako zemlju ostaviti iz srušenog gnijezda odletjeti ostaviti uplakanu mati ocu, braći zadnje zbogom dati. Ali borba ljuta ne prestaje jer nevolja zadnju riječ daje bježi Stipe raljam' komunizma jer ga čeka teška kataklizma. Na slobodu makar u tuđini nek' se vije barjak u visini daleko mu biše izbjeglište tek u Švedskoj nađe utočište. A tuđina k'o tuđina svaka lomi srce hrvatskih junaka bez svog roda i bez zemlje svoje tek na muci junaci se broje. Pravo lice tek Stipe otkriva kad hrvatski otpor tu osniva Göteborg središte je bilo sve Hrvate što je okupilo. KLub Velebit Stipe održava sve hrvatsko u njem' podržava još on traži Maksa Luburića znamenitog ljubuškoga ptića. Te sa njima, a u ime Krista boj ljut bije protiv komunista tisak vrije, hodaju parole komunisti, silazite dolje. Dosta nam je tiranije svake dosta nam je zvijezde petokrake Stipe biše otvorena duha bratski dijeli zadnji komad kruha. Sve za ljubav svojoj domovini diobra djela nebrojena čini ali UDBA svoje kandže pruži te sa vlasti Šveđana se druži. Sve za ljubav europskoga mira švedska vlada sredstva ne probira počeše ga nemilice trati i pred Titom svoje ruke prati. Rušili mu putove i klance vezali ga nevinog u lance vezaše ga na lažnu udicu htjedoše ga bacit' na ulicu. Emigrantski status ukinuše iz Švedske ga izbacit' htjedoše tu se mladi Stipe dosjetio te Šveđanku curu oženio. Ona ima švedsko državljanstvo vratit će mu ponos, dostojanstvo te sa mužem uzdignuta čela propagirat' hrvatska načela. Kratko zatim sina su dobili i djedovo ime su mu dali po Andriji svom ga ocu krsti da krštenjem primi pečat čvrsti. Teške dane sudbina mu piše jer u Švedskoj sve se teže diše racija ga policija muči u ponoći dolazi mu kući. Nema mira u tuđini kletoj podanik je domovini svetoj al' se Stipe objema rukama bori da što ljepše ozračje se stvori. Da prekinu lažljive glasine o imenu drage domovine jugovrh je tada naumio posjet Švedskoj Titu pripremio. Sprema Tito udbaše najljuće da slobodan put mu omoguće pa on sprema odabrane ljude da mu posjet bez rizika bude. Stipe prvi na spisku je bio kog se Tito oslobodit' htio al' dvojica njegovih udbaša ne ubiše hrvatskog prvaša. Tad Beograd ljutog zmaja spremi i u Švedsku ka Stipi otpremi sa naredbom i jednim zadatkom suditi mu po postupku kratkom. Petnaesti prosinca hladnoga nađe krvnik sina hrvatskoga zamku sprema sinu od Hrvata ispred kuće i vlastitih vrata. Ranom zorom Stipe poslu kreće al' ga nikad odraditi ne će sudbe klete čudesni su puti ravno smrti ona ga uputi. Ispred praga vlastite mu kuće ralje UDBA-e čekaju ga vruće bljesnu plamen i olovo vrelo gađa Stipu u junačko čelo. Samo ključi ostaše u ruci k'o svjedoci o nevinoj muci krvnik bježi bez traga i glasa mrtvog Stipu ostavlja bez spasa. Mrtav pade sokol s Kočerina s olovnom kuglom među očima bolno vrisnu sirota Brigita mrtvom mužu u zagrljaj hita. Drago lice suzama mu mije mrtvu glavu u njedrima krije tužno cvili žena uplakana grleć' tako mrtvog velikana. Na tisuću deveta stotina sedamdeset i peta godina Badnjeg dana tijelo u grob nose kost u grlu, a oči se rose. Skupilo se mnoštvo sa svih strana ispratiti svoga velikana sahraniti sokola nevina žrtvu mržnje i bijesa UDBA-ina. Bol i suze toga hladnog dana kao pečat još žive u nama svi još pamte bolne riječi mati kad je došla sina ispraćati. I tiho je ona besjedila ajme sine moja mladost mila krv je tvoja pala za slobodu napaćenom hrvatskom narodu. Ova rana nikad ne će proći ja ću brzo stara u grob poći tvoj bi grobak meni teži bio svojom rukom da si ga ubio. Jer krvnika čeka čas smaknuća pravednika zora uskrsnuća zbogom sine dan će smrti moje donijet' mene u naručje tvoje. Ti sa neba, ja sa zemlje sine gledat ćemo patnju domovine al' će sokol skoro sivi stati pa će sretni ustati Hrvati. Kad objave bojak krvnicima tvoja smrt će biti uzor njima mirno spavaj Mikulića rode Kočerin ti pjeva sa slobode. Tvoje ime još živi u nama i živjet će dugim godinama.
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 01 lip 2015, 22:23 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
Ostao je još 41 hrvatski guslarski spjev dostupan na YouTubeu čije tekstove nisam zapisao. Još ima srpskih spjevova vezanih uz Hrvate čije tekstove nisam zapisao (Pogibija Nikitović Borka, Veselin Šljivančanin, Major Milan Tepić, Sveta žrtva s Vukovara, Kako muška ugasi se snaga div junaka Klačar Miodraga itd.). Spjev Zakletva Veselina Šećkovića (autor Drago Brnović, možda najgenijalniji suvremeni pisac epskih pjesama) o pohari crnogorskog plemena Kuča traje oko 2h10min.
NEZAPISANI SPJEVOVI * Stepinac * Tragedija Miljenka Hrkaća * Ubojstvo Maksa Luburića * Nevjeste, svekrve i cure nekad i sad * Hrvatski Feniks-Bugojanska grupa (najdulji hrvatski spjev s 8 dijelova po 25 min) * Žrtve Hercegovačke franjevačke provincije 1941.-1945. * Žrtve Bleiburga i Tito u paklu * Brišnička tragedija * Sudbina sestara Čuljak * Santa Barbara * Hrvatski Amor * Roško polje i Ivane Sveti * Muka Kristova * Šesta obljetnica Gospe u Međugorju * Kurvini sinovi * Ljudi bez morala * Kamišari * Duvandžije * 25 godina Međugorja * Gastarbeiter * Hrvatsko naslijeđe * Dvadeseti vijek * Markovića jama * Nevini mučenici * Mučenička smrt hrvatskog sveca Nikole Tavelića 1391. * Jesen stiže, izbori se bliže * Tko to pravi u Neumu vile? * Teška vrimena, prijatelju moj * Širokobriješki mučenici * Hrvatske jude * Kristovu rođenju * Gorki zalogaji * Nevo moja u pleću te nema * Gospi u Međugorju * Zašto si me ostavila majko? * Mirno spavaj međugorski ptiću (Slavku Barbariću) * Međugorje glas je iz pustinje * Moderna nevjesta * Ante Bruno Bušić * Milan Bandić * Ljubo Ćesić Rojs
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 22 lip 2015, 14:06 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
VLADO MIKULIĆ - MALO MORGEN SRPSKI OPANČARI
Ustaše se hrvatske momčine da presjeku četničke zločine za dom spremni to su obećali svi k'o jedan pod barjak su stali. Praznih ruku, ali srca vruća niče garda vojska svemoguća pod okriljem Oca Domovine bez riječi se za slobodu gine. Satnije se pod barjakom zbiše trobojnicom svi se uresiše hrabro gaze hrvatske satnije za slobodu boj se ljuti bije. Domovina pod oružje zove najhrabrije svoje sokolove stižu momci kao gorske vile satirati zločinačke sile. Himna svira, a barjak se diže dušmaninu crni danak stiže goloruki momci se ustaju svi zakletvu domovini daju. Za dom spremni mi smo umirati za Hrvatsku svoju krvcu dati dok se Hrvat ovom zemljom kreće četnici nas porobiti ne će. Ne će četnik našeg kruha jesti ni na staro ognjište nam sjesti treba hrabro na braniku stati za slobodu život darivati. Po Hrvatskoj ljuti četnik gazi domovinu cijelu unakazi tenk se čuje, zrakoplovi bruje silom četnik budućnost nam kuje. Mirno spava Amerika stara dok Hrvatska u krvi izgara Ameriko sramota te budi povijest će ti zbog toga da sudi. Dio grijeha na dušu ti pada što Hrvatska nevina nastrada Slavonija podrhtava cijela krvnička ju je noga zaposjela. Od Petrinje pa do Vukovara do temelja Hrvatska se sara zemlju gaze sotone čupave od Hrvatske da Srbiju prave. Bradonje se u opancim' kupe da nam blago stoljetno pokupe cigani su srpski pohitali granicu bi novu zacrtali. Hrvatska se po mjeri vaga od Mađarske pa do Karlobaga tu je među Srbin zacrtao pol' Hrvatske sebi otrgao. Šumadijski opančari stižu da kulturu hrvatsku podižu čobani se srpski okupiše svo oružje sebi pokupiše. Pod okriljem generala ludih Hrvatskoj se za slobodu sudi Kasdijević, Adžić i Rašeta srbijanska trojka je prokleta. Pod komandom Slobe ubojice proizvoljne crtaju granice u njegovoj polupraznoj glavi Velika se Srbija napravi. Zbog njegove čupave frizure svi cigani u Hrvatsku žure svakom cigi po dva topa daje i hrvatske zemlje obećaje. Braćo Srbi sve će biti naše kad stučemo hrvatske ustaše blago ćemo da vam podijelimo kad Hrvatim' kosti polomimo. U Jadranu srpskom ćete plivat' izobilja vi ćete uživat' naša vojska njih će pobijediti gdje je Srbin Srbija će biti. Hoće, hoće druže Slobodane al' kad Sunce sa zapada grane kad na vrbi grožđe zarumeni kad se Crno more zacrveni. Malo morgen srpski samardžijo nisi naše zemlje okusio stukao si cijelu Slavoniju Istru, Liku, ponosnu Baniju. Dalmacije pola porušio al' naroda nisi pokorio tri mjeseca Vukovar gazio na tisuće ljudi izgubio. Tenkovsko se gubilište stvara na padinam' oko Vukovara braniteljim' tog grada-junaka čast, štivanje i čestitka svaka. Iako su bitku izgubili rat za povijest oni su dobili cijeli svijet je očima vidio kalašnjikov tenka pobijedio. Neka ste ga do temelja stukli deblji kraj ste sigurno izvukli za par dana slomit' ste ga htjeli nastojali, al' niste uspjeli. Zapamtite čupavi banditi ne može se narod pokoriti džaba bombe i krmače klete Ahilove ne nađoste pete. Ova zemlja tvrđa od čelika ponosna je, gorda i velika duboki je temelj iskopala na jednu je kartu zaigrala. Zakletvu smo poglavniku dali i na branik domovine stali i u ime naših pradjedova slobodna će biti zemlja ova. Poglavnik će njoj na čelo stati ne će Srbin više upravljati sad ju vojska hrvatska podiže Lijepa naša oblacim' se diže. Kreni gardo jurišnike gazi put slobode na našoj je stazi naprijed vojsko bandite potuci pobjeda je sad u našoj ruci. Tjeraj psine preko krive Drine sa ognjišta stare domovine gazi silu nek' je stoput jača sloboda se vrelom krvlju plaća. Hrabro gazi al' ne zaboravi zadnji metak za sebe ostavi ne smiješ bandi bradatoj u ruke Tantalove doživjet ćeš muke. Lijepa naša uvijek tako mila crnim velom sva se obavila što stoljećim' Hrvatska gradila dušmanska je bomba porušila. Barbari se na nju okomili gralove joj zlatne polomili što bombama nisu porušili to su vatrom ljutom zapalili. Svu su svoju mržnju pokazali i kulturu svoju dokazali srpski obraz cijeli svijet vidi same sebe Srbija se stidi. Oj Srbijo alaj slavu imaš dokle djeci živote uzimaš lako ti je slavan junak biti pa starici oči izvaditi. Nije teško tenkom udariti kad će prazna puška dočekati hrabrost svoju vi ste pokazali goloruke kad ste pogazili. Nije hrabrost malu djecu klati već k'o junak pred junaka stati oj Srbijo tebi ću zboriti malena ćeš i sramotna biti. Ljaga s lica zbrisat' se ne može iz vlastite bježati ćeš kože zapamtite srpske junačine svoje ćete proklinjat' zločine. Mrtva djeca u snu će vas budit' savjest će vas vlastita izludit' strašne more snove će vam krasti vaš će zločin da vas upropasti. Budit će vas zaklane starice mrtvim krikom budit će vas ptice savjest vaša kazna će vam biti lica Božjeg ne ćete vidjeti. Djeca vaša vas će proklinjati na stup srama vas će raspinjati što sijaste to ste i pobrali proklet bio tko god vas sažali. Plakat ćete, gorke suze liti zapamtite kasno će vam biti a Hrvatska k'o savjesti sjena nek' vam bude vječna opomena.
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 27 lip 2015, 11:31 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
VLADO KUTLE - UBOJSTVO EMIGRANTA STIPE MIKULIĆA
Ej na tisuću i devet stotina četrdeset i prva godina Okraj selo pokraj Kočerina rodi majka hrvatskoga sina. Od Andrije i majke Matije Stipe biše dijete najmilije ej dvije kćeri, a pet sinova što Matija Andriji darova. Franu, Juru, Božu, Stipu, Stanka pet Matija porodi junaka dvije kćeri rodi majka mila po imenu Dragica i Iva. U Matije i oca Andrije Stipe biše dijete najmilije tu Matija podnoseći muku uvijek Stipu držala za ruku. Čuvala ga od svakoga jada da joj ne bi od čega nastrada došlo vrijeme u školu krenuti da bi mog'o nešto naučiti. Dobar đak je Stipe, kažu, bio osnovnu je školu završio a za srednju ne biše moguće pa tad Stipe odlazi od kuće. Živjelo se samo od duhana i od nešto sitnoga ajvana vidi Stipe da nije moguće da se može živjeti kod kuće. Da od zemlje nikad kruha nema na put Stipe odmah se tad sprema Sloveniju zemlju odabira misli tamo da će imat' mira. Ali tamo slabo se snalazi tužan život novi pronalazi bez pasoša i bez putovnice želi prijeći Jugine granice. Dvaput Stipe pokuša bježati ali ga UDBA s granice vrati oba puta psi ga oštetiše te mu ruku zubima slomiše. Vidi Stipe da su teške muke mora bježati slomljene ruke treći put ga sreća poslužila granica mu ruke raširila. Austrija tu je srca meka Stipu ona tu servilno čeka i primi ga u svoje kampove gdje će dalje ići za gradove. Austrijo na svemu ti hvala što si Stipi utočište dala što ti primaš baš sve emigrante osobito sve naše Hrvate. Vidi Stipe slabo se snalazi Austriju napušta, odlazi zemlju Švedsku sebi odabira misli tamo da će imat' mira. Misli Stipe tamo UDBA-e nema da će moći živjet' bez problema grad ga Malmö tamo prvi prima s Hrvatima on stranku osniva. Ime stranci dao je OTKOPA što ju pozna sad cijela Europa opet Stipu put novi priziva po gradovim' da stranke osniva. Grad Göteborg Stipe pronalazi te se u njem' konačno snalazi pronalazi svu braću Hrvate sve rođake, svoje emigrante. Pronalazi sedam Mikulića sljedbenike Maksa Luburića i on s njima tu stranku osniva da istina pravdi dođe živa. Hrvatima stranka je ta uzor nazvaše ju tu Hrvatski otpor predsjednik joj Maks Luburić bio pa ga poslije Stipe zamijenio. Skandinavsko područje čitao njime je Stipe upravljao kad je Stipe želje ispunio još je jednu za kraj ostavio. Vidi Stipe nestali problemi pa odluči da se odmah ženi dodijalo u tuđemu svitu pa oženi on ženu Brigitu. Tu Brigita žena je Stipina porodi mu prekrasnoga sina od ljubavi i velike nade Andrija mu Stipe ime dade.
Ej opet UDBA stopom Stipu prati jer ne želi tu mu mira dati UDBA-ino je glavno uporište beogradsko krvavo sjedište. A drugo je u Mostaru gradu gdje udbaše šalje ka zapadu dva udbaša u Švedsku spremiše da se Stipe u mrtve upiše. Radušići Ivan su i Mate došli Stipu po Švedskoj da prate i tuda ga moraju ubiti i što više dokaza donijeti. Pogubiti Stipu Mikulića sljedbenika Maksa Luburića obojica sa Stipom dobri bili po dva puta skupa vino pili. Uvijek s njime, kažu, dobri bili iza leđa UDBA-i prenosili i lagali UDBA-i za Hrvate da ih samo oni bolje plate. Jednog dana do Stipe stigoše te UDBA-ine riječi mu rekoše ne znam, Stipe, kako ćeš podnijeti mi smo došli sada te ubiti. Ne želimo, Stipe, te ubiti moramo ti nešto učiniti ej tu im Stipe tiho odgovara vijest je stigla, znadem, iz Mostara. Vidim niste voljni me ubiti morate se vlasti prijaviti u policijske predajte se ruke inače ćete vi dopasti muke. Sada znadem za koga radite i za koga vijesti prenosite ali treći krvnik ne miruje pa neka se ime mu i čuje. Ej to je Irfan Kubura nazvani i njemu će doći crni dani rodom biše iz Banje Luke dočim svoje okrvavi ruke. Sedamdeset peta je godina kad Matija oplaka svog sina a po redu petnaestog dana kad je povijest krvlju zapisana. Pet-šest sati, zora pred svanuće kad je Stipe iziš'o iz kuće krenuo je do svoga auta gdje zbrojevka čeka nategnuta. Ej tu je Irfan zadobio slavu pet metaka da Stipi u glavu tu pokleknu Stipe na koljena krv se razli na bijela kamenja. Ne čuše se krici ni jauci samo ključi ostaše u ruci tad je Irfan za svoju nagradu stan dobio u svom Beogradu. I još dvjesta tisuća maraka što pogubi slavnoga junaka što pogubi Stipu Mikulića desnu ruku Maksa Luburića. Glasi pravde do neba se čuju Mikulići UDBA-i poručuju nas sedam u ovom gradu živi mi nikome ovdje nismo krivi. Nemojte nas više vi dirati jer će se na ruku zapucati srušili ste jedno gnijezdo naše vratit će vam za ovo ustaše. Ej tužna mati puna boli, sjete nije lako sahraniti dijete nije lako sina ukopati a još teže u grobu gledati. Srce boli još teža istina kad ukopa majka svoga sina svaka tužna tu se nada mati da će dijete majku ukopati. Ali sve to ide naopako dokle Bože sagradi ovako suze roni žena mu Brigita tu uz masu okupljena svita. U naručju drži malog sina što mu prođe tek jedna godina grad Göteborg, grobnica od zlata u njoj leži vođa od Hrvata. Po imenu Stipe Mikuliću desna ruka Maksu Luburiću.
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 13 srp 2015, 20:40 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
ZLATKO GLAVINIĆ - OJ HRVATSKA KRVLJU NAPAĆENA
Hvaljen Isus braćo paćenici ovog svijeta teški mučenici hvaljen Isus hrvatski narode željan mira, pravde i slobode. Teško mi je, ali izdržat ću muku našu vama opjevat ću zapjevati, istinu kazati niti riječi ne ću vam slagati. Jer je povijest rodila istinu prikazala našu tragediju što je teška i krvava bila mnoge majke u crno zavila. O povijesti reći ću vam kratko već dovoljno poznaje ju svatko na suživot prisiljeni bili domovinu svoju izgubili. O Hrvatskoj Hrvati su snili po logorim' kosti ostavili od Gradiške preko Mitrovice Lepoglave i Zenice. Dravograda i blajburških vrata grobnica je hrvatskoga vrata u povijesti zapisano osta tu Hrvata nestalo je dosta. Mnogi poslije nikad doma došli koji dođoše, prava ne imaše diljem svijeta mi smo protjerani i moralno teško satirani. Vjerska prava oni nam oteše Božić, Uskrs, sve što sveto bješe tko imenom hrvatskim se zvao preko noći svatko nestajao. Prozbori mi struno moja stara domovinom tko to danas hara tko hrvatske kosti sada dira na umoru ne imao mira. Hrvatsku je sreća napustila krvava se povijest povratila bjesnoća se srbijanska budi na hrvatskoj našoj rodnoj grudi. Kad Hrvatska za demos glasovala Srbima je ona zasmetala počeli su redom ubijati i srpstvom nama prijetiti. Uvidjeli što će s njima biti o Srbiji samo mogu sniti želja im je da ropstvo zavlada i Srbiju sve do Karlobaga. Godinama zvijeri smo gojili braćom su se nama predstavljali svaki Srbin imao je tajac za Hrvata preopasan mamac. Jer u duši mržnju su gojili i Hrvate redom progonili da ustaše mi smo svi od reda i Europa da nas takve gleda. Crna Gora poštenja imala pod utjecaj Srbije je pala saveznici Srbiji su bili osvajačke planove vodili. I armiju u pomoć pozvali što narodnom nekad smo ju zvali ta ljutica u grudima zmija zločinačke planove krojila. Milošević armiji poruči sva Hrvatska mora da se sruši tako misle srpski generali na Hrvatsku oružjem navali. Ali Hrvat u obrani stoji Srbina se ljutoga ne boji Hrvatima od Boga je dano s dušmanima da pregovaramo. Al' Beograd ne će ni da čuje pa Zagrebu oštro poručuje ti Tuđmane i ta tvoja vlada nezavisnoj neka se ne nada. Jer Srbija sve to mora biti lijepe snove u njoj ćemo sniti a i more tu je nama blizu imat ćemo zapadnu devizu. Pregovori bjehu radi reda jer Beograd jednostrano gleda oj Srbine nemoj ti misliti da ćeš Hrvate lako uništiti. Zaludu ti tehnika i sila kada Hrvat jači moral ima nad Hrvatskom crn se oblak nadvi započeo teški rat krvavi. Beograd je planove skrojio da b' Srbiju Veliku stvorio sa Srbima više šale nema pa se Hrvat za obranu sprema. Nametnuti rat smo prihvatili goloruki na tenkove išli domovinom avet prohara nam iza sebe pustoš ostavlja nam. Za zločince pogodna vremena jer ni puške tada Hrvat nema boriti se za svojega brata lozinka je svakoga Hrvata. Boljševizam treba uništiti neovisnu Hrvatsku stvoriti dosta nam je ove monarhije i njihove crne nevaljake. Autonomiju tko to sada želi u Srbiju odmah nek' se seli popališe gradove i sela za zločince ništa sveto nema. I Hrvatske mrzak im je kamen naše crkve katolički znamen pet stotina, a i koju više crkava nam oni porušiše. Pred javnošću istinu su krili i na bjegstvo narod prisilili gdje stizali tu su ubijali i od krvi ruke okupali. Oj Hrvatska krvlju natopljena žalosnim si suzam' oblivena gorke suze Savom zaplivale Hrvatice majke zaplakale. Zaplakale, razlog imadoše sinove im Srbi pogubiše jer četnici, te strašne aveti domovini cijeloj nam zaprijeti. Ljudožderi i zvijeri opake napuniše sve jame bezdanke ti krvnici od svoga zanata na tisuće poklaše Hrvata. Čin krvavi oni napraviše i nevine ljude pogubiše mnogima su glave pokidali nogometa glavama igrali. Svoje zvjerstvo da bi iskazali našoj djeci oči povadili a još gore što ću ispjevati svoje oči moraše gutati. Bez ušiju i krvava lica mrtva su se nalazila dica i bez nogu i bez obje ruke braćo moja to su teške muke. Na trudnicu ženu navalili i utrobu njenu izvadili motorkama tijelo izrezali sjekirama udove kidali. Masovne su grobnice kopali poslije žive u jamu bacali u logore narod odvodili i na zvjerski način ubijali. Djevojaka što i žena bilo sve od reda bješe zatrudnilo silovat' ih pa doma pustiti da bi Srbin mog'o se roditi. Zločinaca na svijetu nema da se može usporedit' sa Srbima nema riječi koja će kazati i istinu cijelu prikazati. Što me tučeš sve ja jači bivam o slobodi prelijepoj snivam blago zemlji gdje Srbina nema gdje je Srbin tu se zulum sprema. Svaka majka nek' prokleta bila koja sina Srbina rodila Srbijanče ne znalo se za te samo svinju vi gojiti znate. I opanke napraviti vješto za Europu nepoznato nešto Ameriko nek' ti je na znanje da Srbina i tamo imade. Pa Srbiju tamo će tražiti i poseban status može biti oj sokole bi l' me poslušao do Srbije malo odletio. Pa poruči našim dušmanima da Hrvata još na svijetu ima.
Oj Srbine počupana gnjido sa svijetom braću zavadio sad te pitam, a odgovor znate prijatelje koje vi imate. Jer Hrvatsku priznaše državu u Europi k'o članicu novu vama sada nigdje mjesta nema Beogradski pašaluk se sprema. Srbijanko opanke ti tvoje kako misliš otići na more za Jadransko trebat će ti viza a s markama još je gora kriza. Oj Neretvo opet si krvava herceg-majka sinove ti dala herceg-zemljo zapaljena ti si ali znamo da ti srpska nisi. I to nova država priznata povijesno ognjište Hrvata nek' se čuje kroz svijet cijeli Drina voda od Srba nas dijeli. Dok je drače, trnja i kamenja dotle živi moja domovina tko kamena želi se dotaći poskoka će ljutoga pronaći. Hercegovče iz kamena brate po junaštvu i Europa zna te dušmanina najviše zaboli Hercegovac gangu kad zaori. Vratimo se braćo iz tuđine u obranu svoje domovine jer na svijetu lijepe zemlje nema kao što je domovina mila. Hvala vama doktore Tuđmane na svjetskome hrvatskom priznanju a i vama sveti oče papa zaštitniče Crkve u Hrvata. Jednog čovjeka spomenut' je dika zasluga je njemu prevelika jer poštenje glavna mu je mjera njemačkoga Dietricha Genschera. Što Europi pokazao lice da osudi srpske ubojice hvala vama hrvatski sinovi za slobodu što ste se borili. Za Hrvatsku živote ste dali i u boju hrabro umirali njima braćo zapalimo svijeće na grobove posadimo cvijeće. Oj Marijo pomoćnice sveta sva Hrvatska sad za tebe cvjeta pomoćnica ti nam uvijek budi za slobodu i sva prava ljudi. Sad pjevajmo pjesmicu nam milu sačuvajmo majku domovinu.
|
|
Vrh |
|
|
yayo
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 13 srp 2015, 20:45 |
|
Pridružen/a: 17 tra 2015, 19:31 Postovi: 931
|
Ove su sve neke antisrpske. Jel ima nešto antimuslimanskih? Možda o srednjoj Bosni?
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 13 srp 2015, 20:59 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
yayo je napisao/la: Ove su sve neke antisrpske. Jel ima nešto antimuslimanskih? Možda o srednjoj Bosni? Ima i zapisao sam ih par. Pretraži ovu temu ili ukucaj i poslušaj na YouTubeu. Željko Šimić-Viteški dragovoljci u Haagu (misli se na grad Vitez), Željko Šimić-Pogibija hrvatskog viteza Tihomira Mišića, Željko Šimić-Herceg-Bosno, više mi te nema, Vlado Kutle-Krvava Badnja večer u Kostajnici kraj Konjica, Tomislav Kovač-Strukić-Tužna povijest i sloboda Rame, Željko Šimić-Smrt Mate Bobana, Željko Keža-Hrvatsko pitanje u BiH, Jozo Radoš-Marić-Dario Kordić.
|
|
Vrh |
|
|
yayo
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 13 srp 2015, 21:22 |
|
Pridružen/a: 17 tra 2015, 19:31 Postovi: 931
|
Ateist je napisao/la: yayo je napisao/la: Ove su sve neke antisrpske. Jel ima nešto antimuslimanskih? Možda o srednjoj Bosni? Ima i zapisao sam ih par. Pretraži ovu temu ili ukucaj i poslušaj na YouTubeu. Željko Šimić-Viteški dragovoljci u Haagu (misli se na grad Vitez), Željko Šimić-Pogibija hrvatskog viteza Tihomira Mišića, Željko Šimić-Herceg-Bosno, više mi te nema, Vlado Kutle-Krvava Badnja večer u Kostajnici kraj Konjica, Tomislav Kovač-Strukić-Tužna povijest i sloboda Rame, Željko Šimić-Smrt Mate Bobana, Željko Keža-Hrvatsko pitanje u BiH, Jozo Radoš-Marić-Dario Kordić. Našao sam. Trebalo bi više takvih.
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 14 kol 2015, 14:07 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
ANĐELKO ČEŠKIĆ - SMRT BRAĆE LOZIĆA
Ej herceg-zemljo domovino divna grudo moja kršna i pasivna iako si u kamenu sivom Hercegovci smatraju te divnom. Jer si prva zemlja na Balkanu po boksitu, uglju i duhanu za vrijeme Jugovine stare ti upamti teške zulumćare. Slobodu ti sputavao svatko radilo se svuda naopako kad ti djeca u najljepšem cvijetu kruha traže po cijelome svijetu. Il' postaju šverceri duhanom da obitelj opskrbljuju hranom te su mnogi to platili glavom krijumčareći tom svojom travom. Jer ih često mučki utamani zli financi, državni organi jedan od tih, događaj najteži u stihovim' pjesnik zabilježi. Nek' se čuje kako Hercegovac svoj proizvod pretvara u novac tri Lozića brata iz Vitine devetnaeste tragične godine. U ta za njih pasivna vremena ponesoše u Bosnu bremena kad su došli na posuške klance nabasaše jadni na finance. Jer ih pobi istoga momenta Svatoš Jovo srpski raspinceta sad ću prikaz u tančine dati kako će se zločin odigrati. Na Rosulji kraj jednoga zdenca ispod sivog planinskoga vijenca gdje su braća umorena pješke odložila bremenice teške. I zaspali u najtvrđem sanu s položenim glavama na dlanu financ Svatoš iz busije prati te se skoči i karabin lati. I zavika naprijed Risto, Simo da švercere ove uhvatimo u ta doba dok šverceri hrču povrh Vrana gavranovi grču. Još ne presta gavranova gaka kad se začu pucanj iz pušaka na njih zvijeri opališe puške dok spavaju u snu potrbuške. Da ni okom oni ne trepnuše u snu tvrdom glave izgubiše Rakićanci nađoše ih prvi kako leže u lokvama krvi. Jer se Svatoš po selu hvalio kako no je švercere pobio a da zločin bude još i veći gdje su mrtvi nije htio reći. Tu ih odmah snašlo neko roblje jer im nisu dopustili groblje da bi time u tobožnjem gnjevu opravdali zloću Svatoševu. Odmah po tom monstruoznom činu vijest crna stiže u Vitinu jer dobiše smrtonosne rane Lozić Jure, Dane i Ivane. To je Svatoš napraviti mog'o izrešetan jedan do drugoga kad su čuli roditelji bijedni što napravi Svatoš krvožedni. Odmah po toj ganutljivoj vijesti roditelje žalost onesvijesti čim je otac polomio živce poče tražit' okorjele krivce. Koji su ga mučki na Rosulji ostavili u crnoj košulji da ju nosi do posljednjeg sata i ucjenu stavi na dželata. Tko je junak za veliku lovu pogubiti raspincetu Jovu i njegovu okorjelu trojku da im majka spremi žalopojku. Nek' osjete i njihova srca što je reći sinov ubojica nek' oplaču u crnome platnu kao i ja svoju djecu zlatnu. Za živote krvavih grobara dajem deset tisuća dinara tko će uzet' pušku osvetnicu i osvetit' moju dragu dicu. Kad su ovo čuli Rakićanci od starine veliki junaci od hajdučke i uskočke krvi Jure Rezo skočio je prvi. Pored Jure Andrija Bubiću i siv sokol Ante Aleksiću a četvrti Zlomislića Žuce mladi momci pograbiše puce. Te spremiše duhan za Derventu i njime će sresti raspincetu Jure reče braćo i drugovi kad stignemo na zasjedu Jovi. Jovo će nam odmah reći stani i karabin uzet' da nas rani nitko ne smije napustiti klanac neg' ostani kao kamen stanac. Predajmo se i pođimo s njima tad skočimo na njih noževima svaki bodež iz kore izvuci kad zatreba nek' ti je pri ruci. A pištolje drž'te otkvačene i pažljivo gledajte u mene ja ću prvi Svatoša udarit' i handžarom na zemlju prevalit'. A vi svaki svoga utamani a nek' Žuce ostane po strani ako netko pred financom klekne nek' mu Žuce u pomoć pritekne. Ova tajna neka bude besa nek' ne znaju za nju ni nebesa a da kome zmija oči pije ove tajne da otkrio nije. Jure tada u satove rane šalje Žucu do u Poklečane provjeriti Svatoševu družbu kad će poći zajedno u službu. Kad je jedno Žuce provjerio društvu svome izvješće podnio kad je Rezo ovu vijest primio društvo svoje brzo je spremio. Iz Rakitna svoga rodnog sela i evo ih u brda debela usađena u posuškim klancim' u kojima se sretnu s financim'. Opazi ga Svatoš iz klisure pa povika ne miči se Jure makneš li se polovinu centa pobit će vas listom raspinceta. Jure stade kao kamen stanac Svatoš stiže i donese lanac na to njemu odgovara Rezo raspinceto, zašto bi nas vez'o. Mi smo mirni kao janjci bijeli ako bježim ti me ustrijeli to je Svatoš primio za zbilju ne sluteći ništa o nasilju. Pa švercere u red postavio za vojarnu odmah ih spremio kad su došli do konjskog bunara Jure trže svijetloga handžara. Silovito skoči na Svatoša i zabi ga usred grudnog koša istodobno kao ljuta zmija za nož hvata Ante i Andrija. Svaki svoga na zemlju obori i kamenom u glavu udari kad to vidi Andrijina žrtva pored sebe dva financa mrtva. On Andriju moli i cjeliva brate Andre ostavi me živa radi tvoga junaštva i časti nikad ne ću spomenuti vlasti. Udostoj se mojoj vrućoj želji ostat ćemo vječni prijatelji to Andriju omekša u srcu i prekide nad njim kasapnicu. Čim sijevnuše noževi u ruci đavo dođe Zlomislića Žuci prepade se i pobježe klancu i ostavi braću u krkljancu. Da su bili slabiji u ruci svi bi mrtvi ostali po Žuci tako Svatoš taj zločinac grozni ovaj teški zločin monstruozni. Skupo plati uz najvišu cijenu ubijajuć' ljude na terenu nitko nije znao tri godine tko osveti braću iz Vitine. Ni sam narod, žandari ni suci sve dok đavo ne pomože Žuci povjeriti svojoj ljubavnici tko su bili ovi osvetnici. Jer će or'o dostić' zvijezdu sjajnu šuteć' žensko održati tajnu čim je ljubav prekinuo Žuce tajnu cura iznijela pred suce. Vidi Rezo izložen riziku pa pobježe do u Ameriku s njime bježi Andrija Bubiću sam ostade Ante Aleksiću. Kad se poče klupko odmotavat' Ante ne smije u kući prespavat' već napusti kuću i rodbinu i pobježe vlasti u planinu. Tu se krije za tri puna ljeta pod pritiskom straha i trepeta Rezo osta u zemlji kojoj ode ne smije ići doma do slobode. Kad propade društvo prvobitno on se vrati u rodno Rakitno često priča po svojemu kraju o velikom ovom događaju. Što sakupi junake odane i osveti braću Vitinjane što padoše po zločinu ovom u sivome kršu hercegovom. Devetnaeste na početku ljeta kad ih Svatoš mecim' izrešeta.
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 02 ruj 2015, 18:27 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
VLADO TOLO - KRVAVI USKRS (JOSIP JOVIĆ PRVA ŽRTVA DOMOVINSKOG RATA)
Zakukala majka Imoćanka baš u zoru uskrsnoga danka jer izgubi svog Josipa sina sa Aržana dičnog kršćanina. Na Plitvicam' zbog četničkog zrna osta majka ucviljena crna eto vidiš hrvatski narode što je život kao kaplja vode. Tu naš Josip svoj život izgubi što ga Srbin na pravici ubi i ostavi ucviljenu mati što će za njim vječno tugovati. Tri sestrice u crno zavite što su Jozo na te ponosite mladog brata od šesnaest ljeta oj sudbino crna i prokleta. Mladog oca što ga bolest stiže jer se teško on s kreveta diže osta žalost, a i bijeda puka jer je jedna prelomljena ruka. Kud će sada žalosna im mati Gospe moja Josipa im vrati iz Zagreba autobus kreće ne zna da mu dobro biti ne će. S toga mjesta po naredbi MUP-a specijalna jedinica stupa krenuše na Plitvička jezera zlom sudbinom što ih u smrt tjera. Da mir, sreću i milu slobodu siguraju hrvatskome rodu jadni li ste momci i čiji ste mili sveci što pomogli niste. Baš na putu nadomak Plitvica hajdučka ih čeka jedinica poslušajte što se zbilo tada na putu ih čeka barikada. Gospe moja od sedam radosti zar se ovo može da oprosti kad se blizu primaknula pruga tu se pucanj začuje iz luga. Šuma strepi, pucnjevi se ore baš na Uskrs prije rane zore pa tko ove jade da opiše kakvu klopku Srbi postaviše. Oj sudbino crna i prokleta što im tol'ko u Hrvata smeta kad se pucanj iz luga pojavi specijalce u nevolju stavi. Sva'k' se brzo u zaklone sprema jer uzroka drugog biti nema u toj vrevi nevolje i jada jedna glava od Hrvata pada. Josip Jović od hrvatske krvi na nišanu četniku je prvi jer ga satra kugla iznenada ranjen Josip crnoj zemlji pada. Dok se Josip sa životom bori proklet pucanj iz šume se ori četnik puca, Hrvati se brane al' se Josip ne će da ustane. Gospe draga kako će ustati kad ga zrno iznenada shvati tko će sada ostarjeloj mati u Aržanu tužne riječi dati. Tko će ovo da prenese na se da joj tužne izgovori glase pa don Ivan mora hrabrost skupit' tužne glase majci mu uputit'. I doista tako i bijaše glas nevolje tužnoj majci daše tko bi sada za miloga Boga pusti vapaj opisati mog'o. Kad se tabut u kući otvara tu procvili ucviljena Mara moj Josipe moja srećo mila zašto sam te mladog izgubila. Ne će više tvoje grlo tanko progovorit' kako si mi majko hajde reci svojoj miloj mati zašto si ju mor'o uplakati. Jer znaš sine da te puno volim što mi dođe u mrtvačkim kolim' tri sestrice na tabut padaju jer se s bratom vječno rastaju. Otac Filip i Tomislav mali kad su tabut tuda ugledali niz obraze potekoše suze što Josipa crna zemlja uze. Ostadoše bez jednoga krila kuća im se u crno zavila treći travnja, a godine ove Bog Josipa u groblje pozove. Na Aržanu toj lijepoj župi sto tisuća vjernika se skupi ispratiti tog hrvatskog sina što ga žali cijela domovina. Sve od Splita do sovićkih vrata na tisuće bilo je Hrvata od Kupresa do Čapljine znane na tisuće Hrvata ustane. Da u miru Josipa isprate i pokojno tijelo da pozlate hrpa ljudi, pogledat' milina na sahrani hrvatskoga sina. A crkveno zvono odjekuje na sve strane, daleko se čuje negdje tamo kod planinskih trava tužan odjek zvona završava. Evo sada žalosti i više kad Josipa u groblje doniješe dok se barjak hrvatski vijori Milan Ramljak 'vako progovori. Oj Josipe Joviću s Aržana tužopojku primi od Tuđmana što si pao svima nam je žao svoj si život za Hrvatsku dao. Ti si heroj od Hrvatske naše tako Ramljak dalje nastavljaše oj mještani od Aržana sela roditelji i obitelj cijela. I svi drugi okupljeni tude nek' vam spomen na Josipa bude roditelji u suznome oku moju sućut primite duboku. Kad je Ramljak završio riječi tko je mog'o ovo da spriječi svi kršćani i bliža rodbina tješe majku poginulog sina. Kad se raka poče da otvara tu procvili ucviljena Mara moj Josipe što doživi tebi da me majku Bog zovnuo ne bi. Bez riječi si u grobnicu poš'o vidi svijeta što je tebi doš'o na sahranu mili sine tvoju što si majku ucvilio svoju. Kad mu ovo reče majka Mara grobnica se polako zatvara gdje će vječno počivat' u miru al' mu ponos osta na papiru. Oj Josipe ponos si i dika u Hrvatskoj svakog katolika bilo kojem u godini satu ti ćeš ostat' na ponos Hrvatu. Vječno će te narod spominjati pomoć će se obitelji dati u cijelome hrvatskom okviru vječno Jozo počivaj u miru.
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 03 ruj 2015, 12:52 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
VLADO TOLO - ŠTO SE KUHA U BOSANSKOM LONCU?
Bosno mila srebrena si bila u što si se sad izobličila nisi više zlatna ni srebrena jedva Boga da si i drvena. Gdje je dična stara slava tvoja reci meni domovino moja u njedrima ti si ponos krila sad si glavu u zemlju zabila. Jer se stidiš svojega imena ljepotice naša nesuđena diko naša, kraljevino stara zemljo pjesme, junaka, fratara. Sve ti robe kolijevko Hrvata tko ti zlatna polomio vrata tko je tebi dušu izvadio zato Sunca više ne vidio. Što ti cvijeće više ne miriše što te crne magle obaviše zemljo mila tko mi te prokleo i na križ te krvavi raspeo. Ja ne čujem tvoju pjesmu milu što odzvanja u dragome krilu nema više krune Kotromana ni spomena na Kulina bana. Sve što vrijedi povijest progutala samo tuga u tebi ostala ljuta tuga, čemer i tegoba to je stvarnost današnjega doba. Ej moj tužni hrvatski narode ej uznici vlastite slobode gdje nas vode putevi sudbine oteše nam ime domovine. Našim perjem sad su urešeni svi izrodi i krvnici njeni i svi oni što su kroz stoljeća navještali krvava proljeća. I hrvatsko sjeme satirali na krunu su tvoju posjedali svoje ime tvojim su zazvali i novom se nacijom prozvali. Sad se rese bošnjačkim imenom tim hrvatskim starim prezimenom svakolike nepravde velike naopake laži prevelike. Na naše se prijestolje popeli ime su nam i zemlju oteli sve zbog onih crnih Osmanlija tuđe sjeme našom zemljom klija. Svi izrodi stare Bosne naše hrvatskog se blaga dokopaše podanici turskih zulumćara Muslimani za šačicu ćara. Sad nam oni vedre i oblače i nad nama ponovno harače iza ovog rata krvavoga dobili smo vraga rogatoga. Pa umjesto slobode željene ostadoše rane otvorene nas je žive Dayton pokopao u čelične lance zakovao. Federalnu državu nam dao u pakao Hrvate poslao propisavši pravnu amnestiju na četničku ljutu agresiju. Žalostan se dekret potpisao u ruke nas muslimanim' dao silom su nas u brak ugurali s interesom, ali bez ljubavi. Sad smo slijepci u potpunom mraku žrtve teškog nasilja u braku žali Bože truda uzaludna al' pomoći nema niotkuda. Dok Hrvati umiru od muke svi okolo peru svoje ruke sve sad Pilat do Pilata stoji dok naš narod zadnje dane broji. Izdaše nas k'o Židovi Krista to je ona politika ista zbog nekakvih viših interesa svo se smeće po nama istresa. Ispadosmo za sve ovo krivi valjda zato što ostasmo živi htjeli su nas pokopati žive pa da mogu povijest da iskrive. Po svom planu i po svojoj volji napraviti sebi život bolji al' ne znaju krvožderi ludi da su bili u gadnoj zabludi. Bez Hrvata ne će Bosne biti bez temelja sve će se srušiti mi smo temelj, a ne dio njega mi smo srce, alfa i omega. Tko to ne zna taj u glavi nema a zbog takvih imamo problema šupljoglave ljudske kreature bez morala, škole i kulture. To su naši vlastodršci novi sve po redu veliki mozgovi svi zajedno ne znaju po redu niti slova niti abecedu. Slon do slona, sjede u fotelji oj žalosna naša kukavelji na što spasmo, dokle dogurasmo i na kakve jade nabasasmo. Sad gorimo na vatri lomače gladujemo kraj svoje pogače svakim danom novi zakon pišu hoće da nas sa Zemlje pobrišu. Novi jezik još su izmislili samo da bi drugačiji bili hrvatski im nazivnik ne paše pa sad ovaj bosanski nazvaše. E pa sada koja li logika Hercegovac da bosanski spika i škole nam hoće da sastave dvojezične smišljaju nastave. Hoće takve profesore stvorit' što će na dva jezika govorit' sad se pitam tko će im kazati kojim će se jezikom smijati. Zato će se novi zakon dati mjesto smijeha svi ćemo plakati a najmanji plakat' će najviše Hrvatima najcrnje se piše. Tol'ko crnje da crnjega nema mračna nam se tamnica priprema Bosnu su nam potpuno oteli evo sad su za Mostar zapeli. Oduzeli nama pravo glasa moj Mostaru tebi nema spasa naš si bio, ali nisi više i tebi se crna knjiga piše. Jedan njihov k'o dva naša vrijedi eto kakva budućnost ti slijedi gdje je pravda i demokracija to se pita hrvatska nacija. Kom logikom i po kojem pravu sve se tuče o hrvatsku glavu sve nepravde na nama se lome zar za ljubav il' interes kome. Za interes svjetske politike zgaženi smo bez riječi isprike sva nepravda svjetskih velesila o hrvatsku glavu se razbila. Suživot je na ovom prostoru samo urlik vjetra na prozoru ovo ti je naše zajedništvo k'o prijašnje bratstvo i jedinstvo. Tko je jači taj će i da tlači i nad boljim on će da harači a tko pisne njega izvor stisne dok iz njega dušu ne istisne. Pa ti pričaj ako si delija pripravljena čeka te ćelija demokratska čudesna načela žive su nas, brate, razapela. Neke druge da bi zaštitila naša kičma do zemlje se svila one druge žrtvom su nazvali sva im prava ovog svijeta dali. Već za svoju politiku vide puna Bosna ljute Al-Kaide terorista i mudžahedina i islamskih džihadskih skupina. Mrežu pletu po cijelome svijetu u krvavom svome vilajetu sad uživaj Ameriko stara dok iz kamena bomba se obara. Sad pogledaj kako stvari stoje što je produkt politike tvoje.
E sad znate kako je i nama s tim hajvanom živjet' godinama dosta nam je tih bezumnih bića Al-Kaide i Topalovića. Dosta nam je krvi posisala politika tavaša propala hoće li nas ikad zaobići nismo ni mi pokusni kunići. Niti neki probni poligoni nek' se vaša politika goni i što dalje od našega Boga upamtite dosta nam je toga. Vi ste krivi zbog ovakvog stanja dosta nam je vašeg ludovanja krv nam pije i ta politika od visokih nekih predstavnika. Što nam rade žalosna nam mati ma koga će oni predstavljati gonite se odakle ste stigli naše banke u zrak ste podigli. Najbolje nam tvrtke pogazili i hrvatske škole zatvorili biskupe nam naše napadate i blago nam zadnje otimate. Sav kapital vi nam izvlačite a opasni otpad oblačite vi ste bijedne duše potplaćene bjelosvjetske gube isprošene. Vi ćete nam pamet prodavati o moralu lekcije držati oj gospodo, moralna načela to su za vas neka španska sela. Haj''te doma poruka je moja vama fali kućnoga odgoja dosta nam je domaćih lopova sva je naša isparila lova. Što je bilo to je pokupljeno duboko smo pali u crveno u minusu živimo debelu a budućnost imamo veselu. Što će nama ti dekreti razni kad su džepi u svakoga prazni ne briga nas Unija i NATO natrag pare i oteto zlato. Bit ćemo mi sretni i veseli kad vratite što ste nam uzeli vratite nam pare pokradene i tvornice silom zatvorene. Mirovinsko-zdravstvenu zaštitu generale, vojsku ponositu vratite nam uznike iz Haaga eto vama i sila i snaga. Učinite što vam je rečeno onda ćemo zaigrat' pošteno istim pravom, istim mjerilima sve pošteno i po pravilima. I mi konja za trku imamo al' ne date da ga uzjahamo unaprijed se znade pobjednika uz koga su suci i publika. Dosta nam je prljavih igara jer rezultat unaprijed se stvara nije teško pametniji biti kad te zakon i kapital štiti. Kud i kamo praznog novčanika bez zaštite i bez posrednika lako vam je naše generale osuditi onako od šale. Od oka im presude pucate a dokaza nikakvih nemate hajdete dovedite svoje da vidimo kako stvari stoje. Kakav zločin vaša vojska radi po krvavoj arapskoj livadi što tražite dolje teroriste tu u Bosni naći ćete iste. Eto vam ih ispred nosa stoje tu se mreže terorizma kroje tu se troše vaše donacije u krvave džihad-formacije. Od poreza i od naše plaće teroristi sebi kroje gaće i zbog svoje lude frustracije ubijaju naše familije. Kostajnica kraj Konjica grada to je slika džihadova smrada to je slika europskog neznanja i njihovog krivog poimanja. Koliko su politički zreli Alijinoj priči su nasjeli i zato smo u ovakvom stanju čestitamo na vašem neznanju. Lažno bratstvo mi smo davno prošli oj gospodo, prekasno ste došli jesmo mali, al' nismo blesavi da nas svatko budalama pravi. Tenkovsku ste akciju izveli svoje banke da bi nam doveli politiku dobru podvlačite sav kapital sebi oblačite. Sav ste novac skrili u sefove a tržište ostalo bez love to je ono što nam razvoj koči bacate nam prašinu u oči. Dajte novac, dajte ulaganja dosta nam je vašega laganja ne možemo živjeti u kreditu najvećom kamatom razvitu. U čeličnoj živimo blokadi pod pritiskom i u tankoj nadi mediji su naši pogaženi federalni silom natureni. Još pretplatu hoće da naplate za medije što Hrvate blate moraš platit' da bi poslušao kako te je netko popljuvao. Mirovine nemamo poštene sve su one na tanko svedene hrvatskom se jeziku nameće i promiče neko novo smeće. Nigdje veze, to je van pameti hoće naše ime oduzeti hoće da nam identitet zbrišu da Hrvate pod Bosance pišu. Da je Franje i pokojnog Šuška digla bi se i desnica muška ovako se ne bi odigralo i na niske grane popadalo. Bilo bi nam trećeg entiteta i razvoja i prosperiteta radile bi banke i tvornice i mediji, škole i bolnice. I imenom svojim bi se zvali ne bi oni nama podmetali pogledajte naše prognanike ogledalo lude politike. Uzaludno godine se broje za povratak na ognjište svoje ne će nitko ni da ih spomene a drugima kuće obnovljene. To je pravda svjetskih čimbenika i domaćih trulih izdajnika Aluminij sada je na meti sa svih strana smrću mu se prijeti. Ako njemu pogase ćelije ničemu se više nadat' nije sporazume nogama gađaju Englezima struju rasprodaju. Luda naša državo smućena kad ćemo te skinuti s ramena cijeli svijet se spetljao u tebi svatko vuče i navlači sebi. Sve se živo u tebi smutilo a mutno je i otprije bilo dokle zakon još u zraku plovi ovdje svatko u mutnome lovi. Svi za sebe koristi izvlače a državu u propast uvlače i zbog takvih usijanih glava bankrotirat' cijela će država. Svi se ovdje zaklinju u tebe dokle mogu uzimat' za sebe tržište si robe pokvarene politike svjetske iskvarene. Domovino volio bih znati dokle ćeš mi takva dogurati budućnost ti ružičasta nije sto belaja u tebi se krije. Oko nule šansa ti se vrti oteti se od sigurne smrti gadna čorba sad u tebi vrije još se takva pokusala nije. I dok kipi na sve četiri strane svi čekamo da vriti prestane da bi mogli vidjeti na koncu što se kuha u bosanskom loncu.
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 12 ruj 2015, 09:59 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
Kroacijo, razvij trobojnicu Nek' ti suza zablista na licu. Plači sretna, domovino moja Svanula je sretna zora tvoja.
Pa zapjevaj što ti grlo daje Cijeli svijet ti granice priznaje. Cijeli svijet jedno podržava nezavisna hrvatska država.
Stoljetna se ispunila želja Domovina plače od veselja. Podiže se tvoja stara slava Od vremena kralja Tomislava.
Na žrtvenik hrvatskog oltara Razvija se trobojnica stara. I od sreće do neba se diže Kroacijo, sloboda ti stiže.
Ponosno se dižeš u visine Kao ruža poslije duge zime. I ka nebu latice razvijaš Dok ponosna sva od sreće sijaš.
Teško breme skinula sa sebe Stoljeća su mračna iza tebe. Milijune sinova si dala Sretnu zoru dok si dočekala.
Nek' se trese kruna Tomislava Krsni oltar kneza Višeslava. Nek' zablista pečat Zvonimira Nek' se svijetli prijesto Trpimira.
Probudite mrtvog velikana Probudite Jelačića bana. Nek' se tresu hrvatski grobovi Nek' polete bijeli golubovi.
Nek' se bude stare uspomene Od prijestolja kraljice Jelene. Nek' zažive zime i proljeća Kroz 13 minulih stoljeća.
Ustanite mrtvi velikani Svi junaci: znani i neznani. Svi kraljevi, bani i knezovi Svi biskupi,časni vitezovi.
Probudite rasijane snove Uskrsnula Hrvatska vas zove. Neka vije trobojnica bratska Nek' vijori zastava hrvatska.
Da na vjetru zatrepere boje Ti simboli domovine moje. Da na buri lagano zasvira Simbol vjere, ljubavi i mira.
Nek' zasvira sa Jadrana plava Sve do trga kralja Tomislava. Da zasvira Zagorje zeleno Što je divnim plaštem pokriveno.
Pa nek' pjeva ravna Slavonija Neka pjeva kršna Dalmacija. Herceg-Bosna, a i Kordun stari Istra, Lika i gorski kotari.
Nek' miriše ruža procvjetana Nasred trga Jelačića bana.
Poglavniče od mrtvih ustani I pred Oltar Domovine stani. Sinovi ti snove ispuniše Domovini slavu povratiše.
S tvog temelja, poglavniče mili, Najljepšu su zemlju sagradili. Podigli su pustu želju vašu Podigli smo Kroaciju našu.
Dalmacijo dok te sunce grije Sinje more u tebi se krije. Ti si čedo krša i kamena Gord i visok, k'o Velebit stijena.
Duša ti je plodna Slavonija Srce ti je Istra i Banija. Oči su ti Kordun i Krajina Boje neba i morskih dubina.
Herceg-zemlje tvrdu vjeru nosiš I ponosno svakome prkosiš. Ruke su ti sinjskoga alkara Inat nosiš Dubrovnika stara.
Čelo ti je ko Baranja rosna A mišice ko Bosna ponosna. U tebi je snaga Vukovara U žilama Drina ti je stara.
Budi hrabra kolijevko i mati Inače ćeš gorko zaplakati.
Ne daj sine hrvatsku slobodu Potrebna je ovome narodu. N edaj sine dušmaninu s Drine Pedalj svoje rodne Domovine.
Ne daj psima da po tvome laju Rijeke krvi za njima ostaju. Čuvajte se sokolovi moji Ne smije Srbin da vam sreću kroji.
Majke su vam i očeve klali Nikad sine Srbina ne žali. Tvoju majku, Domovinu staru Palili su na ognju i žaru.
Gradove su cijele porušili Na stotine crkvi zapalili. Zato sine, ponosno ustani I na branik Domovine stani.
Tko god krene u Drinu ga baci Tako rade hrvatski junaci. Čuvaj rode krive Drine vode Tu je branik hrvatske slobode.
U načelo ponosno se stavi Bit ćeš čuvar Domovine pravi.
A kad zvijezdu petokraku spaziš Nogama ju moraš da pogaziš. Pljuni na nju, polomi joj krake Ona pobi hrvatske junake.
Zbog nje oci tvoji umiraše Po tamnicam' mračnim robovaše. Krv hrvatska zemljom se je lila Petrokrako, prokleta si bila.
Tko te brate upita za ime Hrabro kaži, ponosi se s time. Ja sam Hrvat od hrvatske krvi Plod junaka na svijetu prvi.
Krv su svoju zemljom prolijevali Ljute borbe dok su vojevali.
Pitaj sine cigane s Morave Gdje su svoje posijali glave. Onda pitaj te junake Srbe Zašto bježe od hrvatske vrbe.
Je li pamte Antu Pavelića I legiju Jure Francetića. Još ih sine upitaj i ovo Tko to mrzi 27. slovo.
Tko god stavi kokardu na čelo Ovo slovo čita neveselo. A kad spaziš tu beštiju pravu Skini njemu kokardu i glavu.
Ne štedi ga ne će ni on tebe Njega biješ, oslobađaš sebe. S njime skupa ni na rajska vrata Nema sloge Srba i Hrvata.
Svoju smo im zemlju poklonili Povijesnu smo grješku načinili. Mjesto hvala djecu su nam klali Pošten obraz đavolu su dali.
Neka plaču opančarske majke Neka cvile šumadijske snajke. Dok im svinje mrtvu djecu jedu Nek' proklinju sudbinu i bijedu.
Što sijaste to sad i žanjite I po svijetu kruha isprosite. Krv ciganska u žilama vrije Neobično prositi vam nije.
Na Europu lajaste k'o psine Ne će kredit istočno od Drine. Sad molite svome svetom Savi Da vam malo maraka nabavi.
Prije će se sveti Savo dići Nego Genscher u Srbiju stići. Eto vama Šumadije vaše Ovamo se rađaju ustaše.
Sad molite ispod svoga krsta Gdje je vaša Srbija do Trsta. A Morava to je more vaše Nema više Dalmacije naše.
Zbogom Srbi, sretno na Istoku Mi na Zapad skačemo u skoku. Ostvarismo svoje davne snove Europa nas u zagrljaj zove.
Danke Deutschland i hrvatsko hvala Kroaciju prva si priznala. Dok se Zemlja oko Sunca kreće To ti Hrvat zaboravit ne će.
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 21 ruj 2015, 14:50 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
VLADO MIKULIĆ - INVALIDSKA GOVORE KOLICA TKO JE JUNAK NIJE KUKAVICA
Zapjevat ću bez srama i stida o junaštvu ratnih invalida o junacim' roda ponosnoga i Hrvatim' srca hrvatskoga. Što su prvi na braniku stali četnicima zube pokazali goloruki, ali srca vruća učiniše djela nemoguća. Dva su prsta digli u visinu da pokažu crnom dušmaninu da je Hrvat tvrđi od kamena ljuti sinak ustaškog sjemena. To su braća od krvi Hrvata invalidi Domovinskog rata vi ste naša domovinska dika ranjenici, hvala vam velika. Sviraj struno sva od suhog zlata za hrvatskim sinovim' Hrvata sviraj struno, sokolovi lete do granice Srbije proklete. Neka čuju kleti razbojnici strune zvuke na svojoj granici nek' se tresu gaće u četnika od glasova ljutih bojovnika. Past će čedo nasred Vukovara Nezavisna granicu udara kad udari munja sa Sljemena za pregovor ne će bit' vremena. Povratit će hrvatske ustaše svaku stopu domovine naše naglavačke Drinu ćete prijeći do Foče će bojovnici stići. Nazdravimo čašom rujnog vina zapjevajmo pjesmu iz davnina grli majko sokola junaka nek' zaraste njemu rana svaka. Prigrli ga u njedarce vrelo u junačko poljubi ga čelo to je junak što je prvi pao dio sebe za slobodu dao. Četnicima poruka je kratka evo vama od šake do lakta svaku stopu ove zemlje svete hrvatske će branit' bajunete. Vrela krvca zemljom će se liti al' se Hrvat ne će pokoriti invalidska govore kolica tko je junak nije kukavica. Tko bez puške pred tenka je stao dio sebe za slobodu dao ne žaleći tijela ni života Hrvatska im bila k'o golgota. Tko ne žali krvcu iz njedara kad Veliku Srbiju razara mislili ste pravoslavnog krsta objesiti nasred grada Trsta. Za Lazara i car'cu Milicu sred Zagreba podići zdravicu dosta nam je slavnih srpskih glava Ćele-kula slika nam je prava. Ugradiste u nju Srbe razne nigdje mozga, sve lubanje prazne zbogom Srbi i srpske delije nek' Biljana šajkače vam šije. Eto vama grada Beograda Hrvat gazi stopama zapada.
TOMISLAV KOVAČ-STRUKIĆ
Bijela vilo raširenih krila kakva te je natjerala sila sletiti baš na moja ramena kod ov'liko tvrdoga kamena. Zašto su ti oči pune suza k'o kad rosa po prozoru puza kakav nemir u tvom tijelu bdije kakvu žalost srce tvoje krije. Zašto li se tvoja laka pera tresu kao da te netko tjera što me rano u zoricu budiš i po nebu kao vihor kružiš. Kad me bijela saslušala vila tužnim glasom meni procvilila ja ti moram na ramena sjesti jer ti tužne sad donosim vijesti. Jedno drago poginu mi dijete pa mi suze iz očiju lete u meni se snažan prkos stvara jer mi žalost srce tužno para. Zato mi se pera u tom bijesu kao struna na guslama tresu sad gudalo ti u ruku lati i pjesmu ćeš moju otpjevati. Tanke strune na guslam' prituci i gudalom po njima privuci pa opusti svoje grlo jasno pa uz gusle cikni gromoglasno. Zato gusle glazbalo nazvano na koje sam navik'o odavno vi gudite, ja ću zapjevati meka srca majke rasplakati. Iznevjerit' nemojte me sada jer ću pjevat' kako vojnik strada to je vitez hrvatskoga kova što Hrvatsku brani od zlotvora. On poginu ružo procvjetana od preteških smrtonosnih rana što zadobi od četničke puške i u grudi raniše ga muške. A u Zadru gradu bijelome na Bokanjcu naselju zvanome kad službena bijaše obrana toga crnog i kobnoga dana. Spomenut ću ime tog viteza što pred huljom četničkom ne preza on je sinak, počuj mili brate kuće zvanog Jovušića Mate. Mile Bošnjak bijaše mu ime cijeli Hum ponosi se njime ispod starog brda Radovana porodi ga majka Ruža zvana. Na tisuću devete stotine a šezdeset i sedme godine u Osoju u posuškom Viru majka Ruža podgojila Milu. K'o djetetu njemu nađe mjesto baš u crkvi gdje se moli često jer je u svog vjerovao Boga stidio se nikad nije toga.
Ej ali u tom bezazlenom času zvuk se puške iz Srbije rasu pa se Mile dvoumiti stade te ničice na koljena pade. Pa on svojim roditeljim' veli nimalo me ovo ne veseli što Hrvatska sva u krvi pliva tome svemu Srbija je kriva. To je rana sad na mojoj duši što Hrvatska u krvi se guši ni spavati ne mogu u miru u Hrvatsku dok Srbi prodiru. Zato sada moram odlaziti za Hrvatsku želim se boriti a vi mene ne pitajte ništa već molite kraj svoga ognjišta. Molite se vi Bogu s visina da vam živog doma vrati sina i dok majka u Mijata gleda njeno srce od žalosti preda. I svoju mu desnu ruku dade strovali se i u nesvijest pade i dok mater on u krevet liježe probudi se, al' ju srce steže. Pa Mijatu tugaljivo veli odluka me tvoja ne veseli na ratište što odlaziš sine na bojište gdje se lako gine. Znaš da tužnom činiš majku svoju gledajuć' te u bojnome stroju i da ću se sva od straha tresti dokle slušam na radiju vijesti. Mile majci odgovara na to znadem majko da ti nije lako a ni meni vjeruj mi i Bogu jer se s ovim pomirit' ne mogu. Ode Mile i pospremi stvari otac s njime pozdravi se stari onda ode i majku pozdravi zaželi joj da brzo ozdravi. Pred Gospinu onda sliku kleče nekoliko molitvica reče pa na noge lagane se skoči braći svojoj pogleda u oči. Svu trojicu zagrlio strasno onda ciknu jako gromoglasno braćo moja ja sam za dom spreman i do groba svome Bogu vjeran. Ako glavu izgubim u boju spremite me u grobnicu moju jedan od vas nek' civilku svuče i gardijsku odoru obuče. U redove garde neka stane i osveti svoga brata rane.
JERKO BAKULA
Spomenut ću ime ovom zgodom Stipe Ljubač od Bugojna rodom to je Hrvat u duši i tilu dragovoljno ode u gerilu. Spreman biše sebe žrtvovati da Hrvatsku u Bugojno vrati kršan momak viteškoga stasa baš s hrvatske rijeke Vrbasa. Onda dalje prozivka slijedi a Ilija Lovrić je posrijedi iz Varvara od pitome Rame ne boji se ni puške ni kame. Kad su čuli za njegovo ime cijela Rama ponosi se time među družbom ovih mučenika gledajmo i svoga predstavnika. Slijedi ime trinaestog mladića iz Sovića Ivana Prlića mlado momče rodom iz Bekije nakon Ranka jačeg bilo nije. Općina je ova puna dičnih hrabrih vitezova četrnaestog prozivam mladića to je ime Filipa Bešlića. Iz posuške rodom Rastovače kao dijete nije zn'o da plače rast'o usred posuškoga stijega gdje je Šimun čuvao poštenja. A petnaesti Petar je Bakula ima duše iz svakoga čula među svima on je bio dika lik hrvatskog hrabrog bojovnika. Hrabrost mu je oružje najjače iz posuške rodom Rastovače malo priča, ali puno radi volješe ga i stari i mladi. Pod hrvatskim barjakom leprša poskok ljuti iz posuškog krša.
Muslimansko hvala (1993.)
Hvaljen Isus gospodo i dame opet vrijeme eto dođe na me nakon one kupreške balade ispjevati što novog imade. Kroz stihove moje tužne ove prilike iz zemlje hercegove želim pravo predstaviti puku na Hrvate tko je dig'o ruku. Nakon zloće četničke armade na kakve smo sad naišli jade srce moje užurbano lupa ruka dršće i olovka tupa. Još se pitam je li to moguće saveznici da nam pale kuće i da gore nama čine stvari da nam ginu nejaki i stari. Sve do jučer braćom smo ih zvali prvu pušku u ruke im dali ispred kame i četiri Esa spašavali njihova tjelesa. I planinske krčili smo strane da spasimo braću muslimane i puteve trasirali tamo kako bi ih mogli izvuć' samo. Dali smo im najbolje hotele sve kampove i naše motele a Hrvatska remen je stezala svoj zalogaj izbjeglicam' dala. I stala je na njihovu stranu držeći ih k'o čašu na dlanu jer iskrena bila im je želja u nevolji pomoć' prijatelja. U nevolji poznaju se ljudi sad vidimo da smo u zabludi jer ekstremni dio muslimana okrenu se na nas ovih dana. Svu dobrotu našu zaborave nad Hrvatim' pokolje naprave a Alija sve im blagosljiva unitarnu državu osniva. Podredili davno smo se tome da hoćemo bit' svoji na svome jer pravednik ne može od stida van granica svoga zemljovida. Nitko ne smije pravo da ometa po projektu Europe i svijeta pa smo zato potpisnička strana Owenovog i Vanceovog plana. Koliko smo Aliju molili ne bi li ga kako privoljeli potpisati mirovne planove unitarne odbaciti snove. No Alija ne drži se toga ne potpisa iako je mog'o jer osobni potpis ne poštuje već odnose s Hrvatima truje. On se drži svojega ponosa sa sobom ima "oficire" KOS-a i zločinca Sefera Halila skupa s njime sramota ga bila. Biju one što ih kruhom hrane što ih hrane, što ih od zla brane s Hrvatima hoće da se biju tim pomažu Veliku Srbiju. On očima nevoljko je gled'o kad je Bosnu istočnu im pred'o sada vodi politiku slijepu Srebrenicu ne brani ni Žepu. Bosansku je armiju vratio u kampove hrvatske stavio a bojnike traži od zanata srednju Bosnu čisti od Hrvata. Hoće da ju očisti etnički jer je u njoj živalj katolički a ta želja da ga brže mine pozvao je i mudžahedine. Pa je sada i jasnije malo zašto nam je i grad Jajce palo.
VLADO MIKULIĆ - POEMA TOMISLAVU IVČIĆU (1993.)
Plakala su i zvona i ljudi kad je umro na hrvatskoj grudi i želimo vječni mir i slavu dičnom sinu Ivčić Tomislavu. Svi Hrvati tuguju za njime u legendu ušlo mu je ime k'o pjevača i kao čovjeka Hrvatska mu zahvalna dovijeka. Zato pjesmom mi želimo reći da je Ivčić naš vitez najveći rodni Zadar štuje svog junaka neka mu je crna zemlja laka. Kalelarga, svaki dom i kala od srca mu sada kažu hvala Vedran, Đani braća ponosita nastavit će djela plemenita. Stara mati puna tuge, sjete može biti ponosna na dijete koje ljudi i štuju i vole za dušu se njemu Bogu mole. Katolik je on i Hrvat bio cijeli život tim se ponosio sve što čovjek u svom srcu nosi sve što voli i čim se ponosi. Ostala su prekrasna mu djeca i supruga koja bolno jeca nema više brace da ih budi da ih jutrom i grli i ljubi. Al' ostade od života želja nema više divnog roditelja ostala je pjesma i vedrina plavo more i galeb i stina. Ostala su djela vrijedna zlata i živjet će dok bude Hrvata pjesma mu je bila uzorita a riječ topla, ljudska, plemenita. Kad Hrvatska biše napadnuta pjevao je po tisuću puta molio je rat zaustavite i hrvatskom puku pomozite. A ta pjesma vječno živjet' mora jer je simbol hrvatskog otpora pjevao je i pomoć skupljao sve hrvatskom narodu je dao. Pjevao je po cijelome svijetu budio je i nadu i sjetu za dom rodni i svoje Hrvate da se sretno svojoj kući vrate. Da pomognu kada je najteže da ih pjesma s rodnom grudom veže krv i suza Hrvatskom je tekla ali pjesma sve je svijetu rekla. Nek' se čuje da Hrvatska pati za slobodu bore se Hrvati a Ivčić je divan čovjek bio takvog ga je svijet upamtio.
|
|
Vrh |
|
|
joe enter
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 21 ruj 2015, 15:39 |
|
Pridružen/a: 30 lip 2009, 17:35 Postovi: 10750
|
Ti baš voliš opciju copy/paste , pa pičiš li pičiš svaku guslariju od svakog maloumnika koji zna eto sročiti u desetercu neku tupavu priču.
Evo ti jedan zadatak kad si već ljubitelj deseteraca , pošto voliš koliko sam primetio vaterpolo , ajde sklepaj jedan deseterac o njemu tj.o epskim borbama Hrvata i Srba dok se dave u bazenu.
_________________ O turčine za nevolju kume A ti vlaše silom pobratime
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 23 ruj 2015, 11:44 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
Ja ne kopiram, nego mukotrpno radim. Sjedim uz računalo i svako malo pritišćem stanku na YouTubeu kako bih pohvatao tekst. Zapišem ga prvo u bilježnicu, a onda pretipkam na računalo.
MILE KRAJINA - NEMA VIŠE SA SRBIJOM BRAKA (1992.)
Deveto je stoljeće pri kraju kad Hrvatsku ponovno priznaju Hrvatska je izišla iz mraka nema više sa Srbijom braka. Njemačka je Hrvatsku priznala od sveg srca najljepša joj hvala zahvalni smo u ovome tonu i gospodi Genscheru i Kohlu. I cijelome njemačkome rodu što se bori za mir i slobodu pitamo vas gospodine Bushu zar nemate ni srce ni dušu. Vi gledate kad Hrvati ginu braneć' svoju milu domovinu napadnuše srbokomunisti generali crveni fašisti. I koljači četnički banditi zar takove Amerika štiti jednoga ste potukli Sadama a drugoga ostavljate nama. Sada Srbin nikom ne da mira hoće da nam zemlju okupira zato molim američke vođe šesta flota da u Jadran dođe. Tiraniju srpsku istjerajte NATO-paktom Europu čuvajte nek' se vrate srpske opančine u pašaluk preko rijeke Drine. I Hrvatsku primite u savez da nas Srbi ne stave u kavez ako treba dat ćemo vam baze da nas srpski zločinci ne gaze. Amerika mora da se stidi srpski zločin što ne će da vidi kad su Srbi po Kosovu klali i albanski narod ubijali. Na tisuće mrtvih i ranjenih sto tisuća s posla otpuštenih genocidna srpska vlada cijela sva im ljudska prava oduzela. Zgražava se na to svijet cijeli ali ništa niste poduzeli sad Srbija podmuklo pozira da Hrvatsku zemlju okupira. Srpska vlada, srpski generali oružje su četnicima dali na Hrvatsku skupa udaraju narod tuku, domove pljačkaju. Ruše crkve, naše spomenike u bolnicam' kolju ranjenike izbjeglica pola milijuna ne vodite o tome računa. Svijet ne pamti takvog genocida zar možete gledati od stida ako dužnost svoju niste znali što ostavku niste prije dali. Po Europi ovo dobro znaju vi kažete da nas ne priznaju po Hrvatskoj krv se lije vruća ima mrtvih dvadeset tisuća. Gradovi su naši razoreni i domovi mnogi zapaljeni ostaje nam narod bez domova stare majke bez svojih sinova. Ostala su dječica nejaka to je djelo Srbina opaka sto tisuća Srbi silovaše majke, žene, djevojčice naše. Što još treba gospodo na vlasti u Hrvatskoj da se upropasti da bi mogli Hrvatsku priznati ili neku vojnu pomoć dati.
STIHOVI IZ 1993.
Granatama tuku izdaleka kruh i vodu dokle narod čeka i posljednje progone Hrvate četnik pljačka, unproforci prate. Dok u krvi guše se Hrvati Europa praznu slamu mlati cijeli zapad Srbi izruguju niti jedan zakon ne poštuju. Vrhbosanci kliču Miterranu a on stade na četničku stranu dadoše nam Carringtona stara da ga Srbin kao dijete vara. Agresora srpskoga branite zar zločine srpske ne vidite Hrvatska je Europu branila stoljećima predziđe joj bila.
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 23 ruj 2015, 14:12 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2844
|
SMRT PETRA SNAČIĆA
Ej sastale se planinkinje vile vrh Promine visoke planine pa su Petra dozivale kralja od plemena silnoga Snačića. Baš u Kninu gradu utvrđenu pa mu staše vile govoriti po zemlji se Ugrin širit' stade lukav Mlečić morska mjesta krade. Za krvnika treba čvrsta ruka za slobodu hrvatskoga puka ustaj Petre, paši mača svoga i pojaši hata gojenoga. Kupi vojsku, složi bratsku slogu a izbavi domovinu dragu kad je Petar vilu razumio ovako joj junak besjedio. Dobro poznam dušmanove snove a i teško stanje zemlje ove al' dok bude ljuta mača moga i naroda moga hrvatskoga. Ja ću samo služit' rodu svomu za njegovu poginut' slobodu pa ga evo navrh kule vite i napisa knjige šarovite. Pa ih šalje na četiri strane na hrvatske bane i župane njima Petar govoriti stade braćo moja, nek' sva'k' dobro znade. Sramota je hrvatskome rodu robovati tuđemu narodu stoga braćo od jedne matere sjedinimo sile rastrgane. Udarimo složno na dušmane kom na srcu leži domovina neka dođe do mog grada Knina pa ćemo se braćo sjediniti. Dušmanina svoga poraziti dušmanina, crna Ugarina nije prošlo već malo zemana mnoge vojske idu sa svih strana. Sve hrvatske po redu gospode što no kolo u narodu vode do Zagreba grada bijeloga kad to vidi Alma vojevoda. Taj sinovac kralja Ladislava on pobježe u zemlju Ugarsku pomoć traži Kolomana kralja kad to čuo Kolomane kralju. Koloman je sin od Ladislava on sakupi vojsku silovitu i s njom pođe na zemlju Hrvatsku kad je doš'o do rijeke Drave. On ugleda silu i junake ne smjede im na megdan izići već on piše knjigu šarovitu hrvatskome kralju i narodu. Pozdrav vama i poljubac šalje Kolomane, od Ugara kralju kada no je pred četiri godine zemlja vaša bez kralja ostala. Moj je otac krunu ostavio kraljici vam seki Ljeposavi udovici kralja Zvonimira jerbo niste tada k'o ni sada. Od svog roda imali nikoga koga bi za kralja okrunili te vas molim kao braću svoju vi za kralja mene okrunite. A svi vaši slobodarski puti zauvijek će ostat' netaknuti kada knjiga došla od Ugrina sastaše se hrvatski prvaci. I kralj Petar od roda Snačića te vojvode, bani i župani pa i biskup od grada Zagreba desna ruka kralja Kolomana. Pa im biskup govoriti stade bolje uzet' tuđinca za kralja neg' se vječno za tu krunu borit' s Kolomanom da se nagodimo. Te za kralja njega okrunimo Petar Snačić neka krunu skine za spasenje naše domovine vjerujući u narod i Boga. I spasenje roda hrvatskoga kad je biskup govor održao skočiše se mnogi velikaši sve vojvode i banovi naši. Pa iz svega grla zavikaše Bog poživi kralja Kolomana a od danas kralja hrvatskoga kad je ovo Petar razumio. On se skoči na noge junačke udari se maču po balčaku pa im 'vako govoriti stade dok je meni ljuta mača moga. I naroda moga hrvatskoga hrvatsku ću braniti slobodu uspomenu ostavit ću rodu a tko drži do obraza svoga. I do sreće roda hrvatskoga taj će sa mnom voljet' poginuti neg' tuđinca priznati za kralja pa se junak iz sabora kreće. Dobru konju na ramena meće svog barjaka u visinu vije da junake pod njega savije pa poviknu k'o da jelen riknu. Za mnom braćo tko robovat' ne će za njim idu silni Dalmatinci te Ličani na glasu junaci pa Dukljani, a i Zahumljani. Malo ih je, ali su junaci pa ih Snačić vodi iz sabora iz sabora do vojna tabora a Hrvati žalosna im mati. Šalju svoje po izbor velmože zbor zboriti te se dogovoriti i ugovor tada potpisaše da će kralja jednoga imati. I svi Ugri, a i svi Hrvati od koljena starog Arpadova Kolomana kralja ugarskoga dok ugovor oni potpisaše. Dotle Snačić vojsku sokoliše i potraži i mjesto i zgodu da bi rodu vratio slobodu na jug Kupe goru ugledao. U njoj svoju vojsku ustavio uzdajuć' se u hrabrost i sreću da će vojsku pobijediti veću tu se silna bitka zametnula. I trajala do tri bijela dana bez prekida s iti jednih strana Bože mili jada i čudesa urnebes se diže do nebesa. Crni gavran svoja krila stresa što će jesti junačkoga mesa Ugrin udri, Petar odolio da mu Hrvat nije se spojio. Što no Petra nisu poslušali ta Ugrinu su se pripojili tu se Hrvat sa Hrvatom bije Ugrin gleda pa se na to smije. Netko kune ostarjelu majku što je njega jadna othranila i što mu je sablju pripasala da posljednje muke ovdje muče. Da brat brata na megdanu tuče netko moli Boga velikoga da mu skrati muke dana toga netko moli i zaklinje brata. Da mu glavu otkine sa vrata Petar Snačić još zastavu nosi svojom sabljom oko sebe kosi al' i njemu malaksale ruke. Od umora i od teške muke jer on ubit' svoga brata mora zbog Ugrina teškoga zlotvora teško ti je zadobiti rane. Što su bratskom rukom zadavane cvili jadna Hrvatica majka što dočeka i ovoga danka što brat mora ubit' svoga brata. Zbog nesloge na tlu od Hrvata Snačić zadnju prikupio snagu obraniti domovinu dragu i zavika naprijed konjanici. Ponovno se digoše barjaci u toj riječi u kojoj je bio mač mu bojni grudi rastvorio ode junak k'o jela zelena. Od Ugrina nasilnog plemena pade s njime snaga i sloboda potlačenog hrvatskog naroda čim Petre Snačiću poginu. Vojska pod vlast pade Ugarinu Petrova se gora mjesto zove gdje se bitke odigraše ove pouku nam Snačić ostavio. I narode mnoge naučio kako treba za slobodu znati i živjeti, a i umirati.
|
|
Vrh |
|
|
Online |
Trenutno korisnika/ca: / i 45 gostiju. |
|
Ne možeš započinjati nove teme. Ne možeš odgovarati na postove. Ne možeš uređivati svoje postove. Ne možeš izbrisati svoje postove. Ne možeš postati privitke.
|
|
|