Varijanta kojom su raspolagali Britanci koju je predvodio engleski otac balkanistike Seton-Watson i engleski publicist Henry Vickam Steed je bila potpuna decentralizacija Jugoslavije jer su upozoravali da će predvladat srpski hegemonizam a njih dvojica su bili ključni ljudi u Odjelu za neprijateljsku propagandu koju je osnovao Dom lordova.
Kritizirali su i Krfsku Deklaraciju jer u smatrali da je usmjerena u stvaranju srpske imperije,dok su se oni zalagali za Jugoslavensku ideju.Ovaj dvojac je i tražio pritisak na Pašića i srpske predstavnike da bezuslovno priznaju JO,a imali su jake osobne veze sa pojedinim lordovima i britanskim delegatima,te su itekako utjecali na Lloyda Georga i njegovo poslijeratno uređenje Europe.
Uglavnom su bili dosta protiv Srbije i njezinog hegemonizma a navodno su kasnije radili na federalizaciji KJ jer su htjeli potpuno razbit srpsku prevlast u Kraljevini no to su špekulacije mada mi mogle bit i točne s obzirom na dalja odvijanja političke scene...

U Velikoj Britaniji je u prosincu 1916. godine na čelo vlade, umjesto Askvita, odlučni ministar rata Lojd Džordž
i Artur Balfur, novi ministar vanjskih poslova, koji je u svom poznatom memorandumu istupio protiv federalne jugoslovenske države i rekao da je ratni cilj Velike Britanije ujedinjenje svih jugoslovenskih naroda.


Držeći se svoga kursa stvaranja Velike Srbije, Nikola Pašić je dvije i pol ratne godine odbijao bilo kakav obvezujući sporazum s YU-Odborom, jer je smatrao da samo Srbija ima pravo govoriti o sudbini Južnih Slavena u Austro-Ugarskoj. On je skupinu emigranata koristio samo za propagandu.Upravo Balfur vrši pritisak na Pašića i predstavnike srpske vlade da pregovaraju sa YU-Odborom,nakon toga popušta srpska delegacija predvođena Pašićem i nastaje Krfska deklaracija.

"narodi monarhije u ratu razvili veliku snagu za održanje i osiguranje prijestola i otadžbine i da Sabor Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije traži ujedinjenje hrvatskog naroda u okviru (Habzburške) monarhije i u okviru ugarsko-hrvatske zajednice".

Na zasedanju Bečkog parlamenta, održanom 30. maja 1917. usvojen je velikom većinom glasova predlog tzv. "Majske deklaracije", koji su podnela 33 hrvatska i slovenačka poslanika, a u kojoj se kaže: "Potpisani narodni zastupnici udruženi u Jugoslovenskom klubu izjavljuju: da na temelju nacionalnog principa i hrvatskog državnog prava zahtijevaju ujedinjenje svih zemalja (Austrougarske) monarhije u kojima žive Slovenci, Hrvati i Srbi, u jedno samostalno, od svakog gospodstva tuđih naroda slobodno, a na demokratskoj osnovi sazdano državno tijelo, pod žezlom habzburške dinastije".

Clanovi JO su bili nelegitimni, nisu imali legitimitet da predstavljaju bilo koga.
Za razliku od njih, Sabor (znaci legitimni predstavnici hrvatskog naroda) je 9. marta 1917 (neposredno pred potpisivanje Krfske deklaracije od strane nelegitimnih ljudi iz Hrvatske)usvojio dokument u kome se precizira stav hrvatskog naroda:

Sve to potvrdjeno u parlamentu AU:

Koga je JO predstavljao uopste?

"Vraćanje Francuskoj njenih oblasti Alzas i Loren, koje su Nemci prisvojili za vreme Prusko-francuskog rata 1871. godine, zatim obnova Belgije, kao i dodela Rusiji Dardanela i Carigrada i, najzad, oslobođenje Srbije i njen izlazak na more."

Ratni ciljevi Vašingtona i Londona su hitno bili izmjenjeni i sada su glasili: Austrougarska se mora baciti na koljena i teritorijalno raskomadati.

Protivio se federalnoj Jugoslaviji koju je podržavao JO? A šta je podrazumijevao pod 'ujedinjenjem svih jug. naroda', ako ne pod federalističkim, pod kakvim principima? Centralističkim?

Jugoslavenski odbor djelovao je kao delegacija Jugoslavenskog kluba u Carevinskom vijeću.

Ovo vezano za ujedinjenje Južnih Slavena 'pod žezlom habsburške dinastije' je samo, takoreći, ubleha, u skladu s tadašnjim zakonima.

IZ ADRESE VEĆINE HRVATSKOGA SABORA
Zagreb, 9. marta 1917.
. . . Etnički jedan, jedan po krvi i jeziku, po demokratskoj podlogi
i demokratskim težnjama svoga bića, gojio je naš cjelokupni narod bez
obzira na vjerske i imenske razlike u svojoj duši vruću želju za ujedinjenjem,
koja je snagom nacionalno-kulturne privlačnosti obuhvatala
sva srca naroda našega sve do živih obala Jadranskoga mora i širom Bosne
i Hercegovine.
Zdravim državnim instinktom osjećao je naš narod, da ta njegova
želja ne sadrži u sebi samo temelj slobodnom razvitku hrvatskog naroda
i kraljevine Hrvatske, nego i temelj ojačanju državne zajednice i
Monarkije, pak je sa bolom u duši u pocjepanosti našeg naroda uvijek
gledao zapreke tomu, da se sve pa i latentne sile njegove probude i
upotrebe na opće dobro.
. . . I zato je želja, koju ovaj sabor sada izriče za ujedinjenjem na-
šega naroda, potpuno opravdana.
Kao uvijek u historijskim časovima, hrvatski je narod i danas, kad
izražava svoju želju i svoje pravo na ujedinjenje, vođen ne samo svojom
sopstvenom brigom, nego je njegov pogled na budućnost proširen
i težnjom da sve svoje želje dovede u sklad sa interesima državne zajednice
i cijele Monarkije.
. . . Moleći ovaj sabor Vaše Veličanstvo, da u danima teške borbe
za veliku budućnost blagoizvoli primiti premilostivo ovaj izraz vjernosti
i patriotskoga nastojanja cjelokupnoga naroda našega, živo želi, da
Bog milostivi štiti, održi i očuva Vaše Veličanstvo, uzvišenu kraljicu,
prijestolonasljednika i cijeli vladalački dom, kako bi divnom snagom,
koja Vaše Veličanstvo krasi, moglo vrijeme mira upotrebiti za probitak
svojih naroda onom kraljevskom milošću i ljubavi, koju iz svake riječi
Vašeg Veličanstva Vaši narodi sa ushitom osjećaju kao navještaj sretne
budućnosti.
Bog štiti Vaše Veličanstvo i prejasni vladalački dom!
U Zagrebu, dne 9. ožujka 1917.
Sabor kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.
F. šišić, Dokumenti, 85—88

Jugoslavenski odbor djelovao je kao delegacija Jugoslavenskog kluba u Carevinskom vijeću.

Slovenački, srpski i hrvatski zastupnici iz austrijskog dela Monarhije (njih 33) osnovali su Jugoslovenski klub
koji je uz saradnju i dogovor sa češkim i poljskim parlamentarcima istupio sa poznatom Majskom deklaracijom.

Jugoslovenski klub je imao drugacije ideje:

Uzmi u obzir okolnosti. Vadiš stvari iz konteksta i naravno da tako nemaju smisla.

Po mom misljenju,okolnosti su potpuno iste i za JO i za JK.
JO se bori za nezavisnu drzavu juznih Slovena.
JK se bori za drzavu juznih Slovena u okviru AU.

Dobro, je li ti znaš da je u vrijeme WW1 vojna vlast dobarno prešla u civilu sferu? Da su hapšeni politički protivnici?

Ne zamjeram im nista. Cinjenica je da te 1917 nisu nikakvi revolucionari, nego onako cuvaju guzicu i polozaj i stidljivo lesinarski pokusavaju nesto capiti.(mogli su zbrisati u inostranstvo)
JO na drugoj strani je u inostranstvu i otvoreno djeluje protiv AU.
Ti si gore rekao nesto kao JO je bio dio JK.Zbog toga i sirenje rasprave.

Da. Jugoslavenski odbor je imao punomoć zastupanja od Jugoslavenskog kluba. Pa Korošec je bio u oboje.

S ovim pridržajem potpisani će učestvovati u radu Parlamenta.
U Beču, 30. maja 1917.
Dr. Korošec. Dr. M. Laginja.
Dr Karl Vertovšek, Vjekoslav Spinčić, Dr Otokar Rybar, Dr. Vladimir
Ravnihar, Eugen Jare, Don Ivo Prodan, Janez Hladnik, Franz Pišek, Ivan
Roškar, Josip Gostinčar, Mihael Brečić, Josip vitez Pogačnik, Dr Lovro
Pogačnik, Dr Melko ČingHja, Dr A. Gregorčić, Dr Janez Krek, Dr. Se-
sardić, Dr. F. Janković, Dr. šušteršič, Fon, Dr A. Dulibić, Dr Benković,
Juraj Biankini, Dr Ivčević, Dr. A. Tresić-Pavičić, F. Demšar, Prof. J. V.
Perić, Josip Smodlaka, Fr. Jaklić.

Nisam niti rekao da je bio osnivač. Supilo, Trumbić et alia su bili osnivači, ugl. hrvatski zastupnici. Osim toga JO je uvijek bio u dosluhu s JK, i općepoznato je da je djelovao kao njegova delegacija u emigraciji.

Problematična stvar međutim nije to, već što nakon raspada AU, JO uistinu nije bio ničiji zastupnik, jer Vijeće DSHS ih nije priznalo takvima.

Što se tiče deklaracije, evo ti iz pera srpskog intelektualca Bože Markovića, iz onog vremena što je ona značila:

"Deklaracija znači težnju ujedinjenja svih Srba, Hrvata i Slovenaca u jednu nezavisnu državu van monarhije. U razgovoru s predsjednikom Jugoslavenskog kluba, g. Korošecom, mogućnosti ostvarenja ove deklaracije ovaj mu je (dr. Barcu, rektoru Sveučilišta u Zagrebu) rekao, da bi u krajnjem slučaju pristao na potpuno ujedinjenje u obliku personalne unije s Austrijom. Korošec misli, da bi u tom slučaju imali potpunu državnu nezavisnost i da bi se u zgodnom trenutku lako mogli osloboditi i te jedine veze, koja bi kod personalne unije postojala. On smatra, da bi i ceo srpski narod na ovo mogao pristati, ako do ujedinjenja drugačije ne bi moglo doći".

Međutim, ti u svojoj neshvatljivoj želji da blatiš i crniš odbijaš da stvari sagledaš u kontekstu, kao što sam rekao, one tebi zato ispadaju neshvatljive. No, vrlo su jasne kada se dovoljno informira o okolnostima u to vrijeme. Uz to, uzevši u obzir i ranije spomenutu političku represiju, ova je deklaracija najbolja moguća.

Kod Hrvata nije bilo jedinstva u pogledima. Kad je umro car Franjo Josif Jugoslovenski Odbor je naglašavao, da kida sve veze sa Habzubrškom dinastijom, ali je većina Hrvatskog sabora u svojoj adresi novom vladaru obnavljala "starostavni zavjet vjernosti" i molila da joj Presto pomogne doći do narodnog ujedinjenja u okviru habsburške države. Taj okvir tražila je i takozvana Majska Deklaracija slovenačkih i hrvatskih članova bečkoga parlamenta, donesena 17/30. maja 1917., u kojoj se zahtjevalo "na temelju narodnoga načela i hrvatskoga državnoga prava ujedinjenje svih zemalja u monarhiji, u kojima žive Slovenci, Hrvati i Srbi". Srbi na tu izjavu nisu pristajali.

Tukne na ad hominem.
Nista, drzimo se cinjenica a neosporna cinjenica je da je Sabor (jedini legitimni predstavnici hrvatskog naroda u to doba)u martu 1917 usvojio stav da Hrvatska ostaje u AU a onda je i JK u parlamentu AU inicirao majsku deklaraciju koja pojacava stav hrvatskog Sabora.



To je cinjenica a o vizionarstvu Sabora sad mozemo nastaviti.

Zastupnici Jugoslavenskoga kluba,
na temelju narodnog načela i hrvatskoga državnog prava, zahtijevaju ujedinjenje svih zemalja u Monarhiji, u kojima žive Slovenci, Hrvati i Srbi, u jedno samostalno, od svakoga gospodstva tuđih naroda slobodno i na demokratskoj podlozi osnovano državno tijelo, pod žezlom habsburško-lorenske dinastije,
te izjavljuju da će se
svom snagom
zauzimati za ostvarenje
zahtjeva svoga jednoga te istog naroda

Jednostavna je majska deklaracija: